14.12.2025 | 17:50
Air kaže:
Smrtnost je bila tolika jer se ljudi nisu liječili ispravno.Zaražene su ostavljali doma bez lijekova, sa uputom da "piju čaj".
Ono halooo!
Zar je to sve što medicinska struka zna kada su u pitanju virusne infekcije?
Nije sve, ali jest osnovna preporuka kod oboljenja od gripe.
Uputa je bila: javite se kad bolest uzme maha i kad više ne budete mogli izdržati!!
Da li to kažu za tumore?
Miješaš kruške i jabuke, jer tumori nisu prenosive bolesti, osim toga gripa se u pravilo liječi kod kuće i nisu potrebni posebni aparati ili lijekovi, osim ako ne dođe do najtežih oblika bolesti, dok je tumore moguće liječiti isključivo sofisticiranom opremom i lijekovima koji se nalaze isključivo u bolnicama, a s obzirom na prirodu razvoja tumora, ranim otkrivanjem se postiži najbolji rezultati izlječenja.
Ili kažu da je preventivno otkrivanje bolesti i djelovanje u prvim fazama bolesti od presudnog značenja?
Zašto nisu ljude uputili kako da se liječe kako se bolest nebi razvila do opasnih stadija?
Zato što razvoj bolesti do opasnih stadija nije ovisio o načinu liječenja.
Čak su jednoglasno "razapeli" Ivermectin, lijek za konje, kao loš a na kraju se pokazalo da je imao smisao. Da li ti ovo što govori?
Kako se pokazalo da je imao smisla ako su znanstvena istraživanja ustanovila da ivermectin nama utjecaja na smanjenje hospitalizacije ili smrtnosti kod COVID-a, i da je koncentracija ivermectina potrebna za zaustavljanje replikacije virusa toksična za ljude?!
Velika smrtnost je bila i zbog pogrešnog stavljanja bolesnika na respiratore, što su sami priznali.
Evo što kaže umjetna inteligencija po tom pitanju:
1. Teškoća liječenja COVID-19 pneumonije
Pacijenti koji su završavali na respiratoru imali su izrazito tešku kliničku sliku – najteži oblik respiratornog zatajenja, često poznat kao ARDS (akutni respiratorni distres sindrom).
Kasno primijenjena terapija: U ranoj fazi pandemije, liječnici nisu poznavali specifičnosti COVID-19 upale pluća i često su pacijente stavljali na respiratore prekasno, kada su njihova pluća već bila previše oštećena upalnim procesom.
Veliko oštećenje pluća: Za takve pacijente, stopa preživljavanja je bila niska neovisno o respiratoru, jer je njihova bolest bila fatalna.
2. Početni Protokoli Ventilacije
Na početku pandemije, protokoli za umjetnu ventilaciju bili su temeljeni na iskustvu s tradicionalnim ARDS-om, što se pokazalo suboptimalnim za COVID-19.
Visoki tlak i volumen: Neki liječnici su primjenjivali visoke tlakove i volumen zraka kako bi pluća pacijenata dobila dovoljno kisika. Međutim, kod nekih COVID-19 pacijenata, ti agresivniji protokoli su potencijalno mogli uzrokovati VILI (Ventilator-Induced Lung Injury) – dodatno oštećenje već upaljenih i osjetljivih pluća.
Nepoznavanje proninga: U početku se nedovoljno koristilo postavljanje pacijenata na trbuh (proniranje), što se kasnije pokazalo ključnim za poboljšanje oksigenacije i smanjenje potrebe za visokim tlakovima.
Zaključak i naknadna poboljšanja
Niska stopa preživljavanja (visoka smrtnost) bila je stoga posljedica same težine bolesti COVID-19, a ne inherentne opasnosti samog stroja. Respirator je bio mjera koja se primjenjivala kao zadnja opcija kada su sve druge metode zatajile.
Kako je pandemija odmicala i liječnici su stjecali iskustvo:
Uvedeni su nježniji protokoli ventilacije.
Počelo se s ranijim korištenjem proninga i neinvazivne ventilacije.
Pronađeni su učinkoviti lijekovi (poput deksametazona) koji su smanjili upalu.
Svi ovi koraci su doveli do značajnog poboljšanja ishoda kod pacijenata koji su morali biti spojeni na respirator u kasnijim valovima pandemije.