Ljeto je pred vratima, škola je završila i vrijeme je za malo ležerniju temu. Iako Jabučnjak nije gaming portal, ponekad, kada neka igra to zaista zaslužuje, napravimo iznimku i predstavimo nešto izuzetno. Ovaj put to je “FAR: Lone Sails”, igra razvijena od švicarskog tima Okomotive, a u izdanju Mixtvisiona. Igra koristi Unity engine o kojem smo već pisali na Jabučnjaku. Šećer ove priče je što sam tek naknadno shvatio da je suosnivač Okomotivea i njihov tech lead Goran Saric! Nema šanse da to prođe bez intervjua za Jabučnjak! :)

Igra umjetničko djelo

"FAR: Lone Sails" se odvija u postapokaliptičnom svijetu; mora su presušila, a oceani se povukli. Iako je atmosfera siva i nimalo vesela, osjećaj nije neugodan, kao da je u zraku neka smirenost, prihvaćanje situacije kakva jest, a svaki kadar izgleda gotovo kao umjetnička slika. Došao sam u napast razmišljati o tome da od serije screenshota napravim triptih ispis za zid sobe!

Mnogi iz moje generacije koja je odrasla na 8-bitnim i 16-bitnim računalima danas bježe od računalnih igara jer znaju da nemaju vremena da se opet "navuku" na neku igru, a ionako ih život "melje" i nemaju vremena ni za što. Imam važnu poruku za njih: ne mora vas biti strah ove igre, ovo nije jedna od "time sucker" igara koja traži od vas da joj posvetite pola života. Igra će vam uzeti vremena kao dva cjelovečernja filma, ništa više od toga, obećavam!

Stopama najboljih retro hitova!

Iako je meni bilo žao što je igra relativno kratkog trajanja, mislim da je to taman idealna mjera koja me podsjetila na zlatna vremena arkadnih avantura sa zagonetkama koje su bile iznimno popularne sredinom 80-tih i 90-tih godina. Našlo bi se tu raznih asocijacija i elemenata; u vizualnoj čistoći i fantastičnoj atmosferi Lone Sails me asocirao na legendarni "Another World" s Amige i Atarija ST objavljen 1991. godine. Ta igra je u nizu nagrada na kraju završila i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Kada "FAR: Lone Sails" uspoređujem s takvim naslovom, onda znate o kakvoj razini pričamo!

U načinu razmišljanja koji se očekuje od igrača ova igra me podsjetila na staru 8-bitnu igru Thunderbirds kod koje se tražilo da razmišljate "na dva mjesta". Na što mislim? Da bi se prošlo kroz neke situacije potrebno je upravljati ne samo vašim likom, već i vašom drugom "instancom", a to je u ovom slučaju vaše neobično vozilo. Njegovim mudrim pozicioniranjem, upravljanjem njegovim čekrkom za samoizvlačenje i drugim alatima, možemo naći rješenja za neke, naizgled, bezizlazne situacije.

Ljubitelje Playstationa će ova platformska forma podsjetiti na još jednu izuzetnu igru, hit "LittleBigPlanet" iz 2008. godine. Iako je to, za razliku od Lone Sails, bila igra prepuna boja, sve u njoj je izgledalo izrazito taktilno, vjerojatno jer je sve izvedeno uz pomoć 3D modela iako je igra dvodimenzionalna, ali upravo ta blaga perspektiva daje jedan poseban osjećaj i životnost cijeloj sceni na ekranu.

Što je ostalo od našeg svijeta?

Teško je opisati taj osjećaj ugode kada uđeš u visoko estetiziran virtualan svijet bez da istog trena započne žurba, panika i nasilje. U poplavi modernih igara gdje se veliča ubijanje i histerija, veliko je zadovoljstvo imati prilike zaigrati igru u kojoj nema žurbe, u kojoj je zvučna podloga ležerna kao pitki jazz, u kojoj nema neprijatelja i u kojoj ponekad možeš minutama jedriti pustinjom bez ikakve potrebne intervencije. Konačno jedna "zombie free game". :)

Danas je izbor računalnih igara ogroman, mnoge izgledaju izuzetno privlačno kada se pogleda reklama, ali nije rijedak slučaj da je "krivulja učenja" izuzetno strma, kod nekih igara i takva da mnogi odustanu. Upravo taj problem ova igra nema, dapače, jedna je od najintuitivnijih koje sam igrao, a da sam gameplay nije trivijalan. Lone Sails je vrhunski ispolirana igra, jedna od ponajboljih platformskih igara puzzle tipa. Posebno bih naglasio emotivnu vezu koju igrač razvije prema svojem vozilu nakon što s njim prođe kroz razne nevolje. To je odlika samo najboljih igara, kada se igrača uspije do te mjere uvući u virtualni svijet, da mu zaista bude stalo do svog virtualnog junaka i priče iz mašte.

"FAR: Lone Sails" je igra koja se može preporučiti vrlo širokoj publici, mogu je igrati već i stariji osnovnoškolci, a možda ponajviše će u njoj uživati zrela publika i "stara garda" informatičara odraslih uz igre kakve se mogu vidjeti u Muzeju računala PEEK&POKE.

Kakva Mac konfiguracije je potrebna za igru? Minimalan macOS je 10.12.6, Intel Core i7 iz 2012. ili brži procesor, barem 4 GB RAM-a i GPU klase NVIDIA GT 650m ili AMD u toj klasi. Ja sam igru testirao na daleko snažnijoj konfiguraciji i radi savršeno glatko, ali to je i za očekivati od Mac Pro tower konfiguracije s Radeonom RX 580. Detalje sam stavio na "maximum", a razlučivost ekrana sam podesio na 2560 x 1600 piksela. Autori ne preporučuju igru za Macove koji koriste samo Intel HD Graphics GPU.

Pobrinuli smo se da ovaj prikaz igre ne bude običan i za kraj častimo čitatelje Jabučnjaka razgovorom s Goranom Saricem, jednim od autora ove divne igre!

JABUČNJAK: Gorane, prvo bismo odgonetnuli sam naziv igre, je li "FAR" možda akronim?

GORAN: Ne, zaista samo znači "daleko", željeli smo već u naslovu dati do znanja da je u pitanju daleko putovanje.

JABUČNJAK: Ima li glavni lik ime?

GORAN: Naravno, zapravo je to ona i zove se Lone.

JABUČNJAK: Koliko je sveukupno trajao razvoj, a koliko je bilo potrebno za Macintosh izdanje?

GORAN: Na "FAR: Lone Sails" smo sveukupno radili tri godine. Nas petoro dijelilo je 250% radnih zadataka zajedno, teško je reći koliko je točno vremena utrošeno na konverziju za Mac. Sjećam se kako smo morali postaviti OpenGL kao standardni odabir jer u to vrijeme većina Mac korisnika nije prešla na novije operativne sustave koji su podržavali GPU drivere s pravom podrškom za Metal koji je daleko brži. Ukratko, rekao bih da smo na Mac izdanju radili par mjeseci.

JABUČNJAK: U vizualnom stilu se može primijetiti određena sličnost sa starijom igrom, "DUR"?

GORAN: Ha-ha, istina, Don, naš glavni umjetnik, radio je sa mnom na DUR-u dok smo još bili studenti. Igru nismo nikada dovršili, ostala je na razini prototipa.

JABUČNJAK: Što je bio najveći izazov, a na čemu ste izgubili najviše vremena?

GORAN: Na mehaniku ponašanja vozila. Bilo je naporno jer nikada nismo znali jesmo li složili dobru ravnotežu između stvarnog fizikalnog ponašanja vozila i težine same igre.

JABUČNJAK: Postoji li kakva anegdota iz perioda razvoja igre?

GORAN: Smiješna stvar o kojoj uopće nismo razmišljali tijekom razvoja bila je ta što Don, koji je i došao na ideju s vozilom, uopće nema vozačku dozvolu. :)

JABUČNJAK: Rainy Cat Fight iz 2014. godine je igra razvijena za Oculus Rift uz dodatno korištenje mobilnih telefona kao kontrolera. Čak i danas VR oprema još nije postala mainstream, kako je kod igrača prošao Rainy Cat Fight? Koliko je uža publika za takve igre?

GORAN: To je dobro pitanje! Rainy Car Fight je također bio studentski projekt. Izveli smo ga unutar tri mjeseca i nikada nije završio na tržištu. Nemam ideju koliko je veliko to tržište, ali ako pratimo uspjehe igara poput "Beat Saber", mogao bih zaključiti da to tržište raste.

JABUČNJAK: Na kojem projektu sada radite i možemo li ga isto očekivati na Mac platformi?

GORAN: Radimo na novom projektu od siječnja ove godine. Bit će nalik na "FAR: Lone Sails", ali naravno, različit. Ne mogu mnogo reći o tome u ovom trenu. Nismo sigurni hoćemo li ga izdati i za Mac. Ovisi koliko će truda biti potrebno. Naša prodaja za Mac čini svega oko 2% sveukupno prodanih kopija.

JABUČNJAK: Kakva je zajednica programera igara u Švicarskoj? Je li okruženje poticajno, ima li vas mnogo?

GORAN: Game development scena u Zürichu je prilično malena. Većina nas je studirala razvoj igara na Zürich University of the Arts. Proteklih godina pojavilo se par studija koji su postali poznati. Najveće ime je Giants Software, oni su stvorili Farming Simulator franšizu. Kako je scena mala i svi se međusobno poznajemo, izmjena iskustava i mišljenja se događa cijelo vrijeme.

JABUČNJAK: Za kraj, možda neka poruka mladim programerima koji maštaju o izradi igara poput FAR: Lone Sails?

GORAN: Treba biti organiziran, discipliniran - i zdrav! Uvijek je težak zadatak završiti igru u malom timu, a ako te brinu drugi problemi, onda je sve još mnogo teže. Ne treba se truditi nešto učiniti savršenim, niti jedna igra ionako nikada nije završena, treba se potruditi stvoriti bilo što dovoljno dobro da izađe na tržište. U mom slučaju velika pomoć je bilo bavljenje sportom. Trčim tri do četiri puta tjedno i trudim se ne jesti smeće kako bih ostao mentalno u formi. Treba se držati zacrtane vizije, temeljnih ciljeva koje želiš postići kod svoje ciljane grupe korisnika. Nemoj pokušavati raditi sve, radi svega par stvari, ali njih onda radi dobro. Publika nije glupa i vrlo brzo će nanjušiti igru bez vizije i jasnog fokusa.

JABUČNJAK: Hvala ti na razgovoru i fantastičnoj igri, a ako budeš u blizini Rijeke, pozivamo te u posjet našem Muzeju računala PEEK&POKE!

GORAN: Hvala na interesu za našu igru i studio, moji su inače iz okolice Zadra, ako budem u prolazu kroz Rijeku, svakako ću se javiti!