Ovo je analiza koju je netko trebao napisati. Nisam naišao na ništa slično, a da nisu tek površne špekulacije. Zasukao sam rukave i pokušao objediniti sve varijable jer ovo je pravo vrijeme za ozbiljnu analizu budućnosti Macova s Intelovim procesorima. Tema je itekako zanimljiva i aktualna! Možda bi netko olako zaključio: "Kakva budućnost? Apple je prešao na vlastite procesore i Intel Macovi su slijepa ulica." I taj zaključak jest istinit, ali svaka tehnologija u konačnici ima svoj kraj. Ovdje se čini da imamo slučaj vrlo duge slijepe ulice. Poetski možemo zaključiti da su neke ulice uske i kratke, a neke su široke avenije s gustim prometom. Nećemo zvati taksi, krenimo pješke!

Povijest se ponavlja, donekle...

Kroz ovu analizu pokušavam odgovoriti na pitanje: "Isplati li se 2025. godine kupiti Mac Intelove arhitekture?"

Mnogo je varijabli i mogućnosti, a neka na Intelu zasnovana rješenja itekako imaju smisla i danas. U tekstu ću pokušati biti konkretniji i navesti pro et contra za pojedine modele. Na kraju se sve svodi na odnos uloženog novca u rješenje koje zadovoljava naše potrebe ne ciljano vrijeme. Dobar dio polovnih Intel Macova nudi solidno rješenje za mnogo toga, a za bagatelne iznose. Kažem "bagatelne" jer analizu izvodim unutar Appleovog sustava vrijednosti i zato molim bez upadica PC korisnika u stilu "ja za cijenu polovnog Maca kupim potpuno nov PC". Znamo da to većinu ovdje ne zanima. :)

Time Machine

Vratimo se na tren u informatičku povijest jer u ovoj priči zaista možemo nešto naučiti o budućnosti iz Appleove tehnološke prošlosti. Iako su mlađi korisnici Jabučnjaka vjerojatno preskočili rano doba Motorolinih 68K procesora, mnogi će se još sjećati svojih prvih PowerPC Macova. Za to doba bili su sjajni! Tko bi zaboravio prve RISC Macove koji su i na nižem taktu procesora s lakoćom preskakali tadašnje Pentiume? Legendarni G3 procesor u prvom iMacu spasio je Apple od bankrota. A jedno takvo G3 silicijsko srce i dandanas kuca na Marsu u Perseverance Roveru. Da, toliko je dobar da ga je NASA odabrala kao idealan procesor u smislu odnosa brzine, pouzdanosti, ekonomičnosti i robusnosti u uvjetima pojačane radijacije. Kao što iz ankete na Jabučnjaku vidimo, i danas mnogi od nas koriste stare PowerPC Macove.

PowerPC generaciji došao je kraj kada legendarna IBM-ova tvornica procesora East Fishkill, nakon velikog odugovlačenja, nije bila u stanju proizvesti G5 procesor u procesu finijem od 90 nm. Udarili su tehnološki plafon izrade i najbrži G5 ikada stao je na 2.7 GHz, a već od 2.5 GHz tražio je tekuće hlađenje.

Jobs tada povlači skretnicu i Apple prelazi na Intelove procesore. Za našu analizu ovdje je bitna paralela koja se sama nameće, a to je pitanje koliko je još godina Apple podržavao napuštenu arhitekturu? U slučaju G5 ne dugo; zadnji G5 proizveden je 2006. godine, a zadnji podržani MacOS na njemu je 10.5.8 Leopard koji je objavljen u listopadu 2007. godine. Bolje su prošli G4 Macovi iz 2002. godine koji su i dalje mogli instalirati MacOS s kraja 2007. godine, a to znači da su imali pet godina podrške da instaliraju najnoviji OS i nakon toga Apple pruža podršku za tri zadnje generacije operativnog sustava. Ukupno dolazimo do osam godina tvorničke podrške - što uopće nije loše.

I danas je Apple zadržao slična pravila. Službeno se podržavaju zadnja tri izdanja operativnog sustava, a sama računala uvijek dobiju minimalno pet godina podrške za nove sustave, iako u nekim slučajevima, kao što je to legendarni tower Mac Pro (5,1), službena podrška potrajala je punih devet godina! Sve od 10.5 Leoparda do 10.14 Mojave! I kada smo pomislili da je tom genijalnom Macu kraj, pojavili su se entuzijasti programeri koji su razvili OpenCore sustav. Uz par kompromisa u brzini, ono omogućava instalaciju novih izdanja MacOS-a. Zvuči nevjerojatno, ali stari Mac Pro (5,1) tako danas savršeno radi na najnovijem MacOS-u Sekvoja 15.5 - u svojoj šesnaestoj godini života! Kako znamo da će Sekvoja biti podržana još iduće dvije godine, tako će taj, po mom sudu, najbolji Macintosh ikada, doživjeti punoljetnost kao savršeno upotrebljiv stroj na tekućem i podržanom operativnom sustavu.

No, je li ispravno vući paralelu u smislu podrške između te dvije tranzicije? Rekao bih da nije. Postoji ključna razlika u veličini instalirane baze računala. U PowerPC doba Macovi nisu bili popularni kao danas. Korisnička je baza bila mala, a time i broj kupaca softvera. U trenutku tranzicije na Intel postojalo je oko 20 milijuna Mac korisnika. Danas nas je pet puta više, oko 100 milijuna, ali mnogi su već prešli na novu Appleovu "M" arhitekturu. Procjenjuje se da je u trenutku uvođenja nove arhitekture bilo oko 80 milijuna Mac korisnika. Koliko ih je već napustilo Intel? Neki podaci govore oko 30 milijuna, a to znači da na globalnoj razini imamo stanje pola-pola, 50 milijuna na Intelu i 50 milijuna na "M" sustavima.

Jabučnjakova anketa

Analizirajmo stanje kod nas! Kako znam da je potrebno duže vrijeme da se prikupi barem tisuću glasova, anketu sam pripremio mjesecima unaprijed. Sada je trenutak da prizovemo anketu i saznamo kakve Macove koriste članovi Jabučnjaka. Ovo su rezultati:

Kada iz statistike izbacimo kolege koji koriste Windowse ili stare PowerPC Macove, dolazimo do otprilike istog rezultata; pola korisnika je na Intelu, a pola je "odradilo tranziciju". Očigledno ne zaostajemo za globalnim trendom, a ovo malo istraživanje pokazuje i sličnu strukturu omiljenih Macova.

Iako nije usko vezano na temu, vrijedno je osvrnuti se na rezultate. Prokomentirat ću svaki grupu računala iz ankete, a usputno dati i ocjenu isplativosti za pojedine skupine računala. Krećemo od vrha, od najpopularnijih modela, prema onim malo zastupljenim.

MacBook Air "M "serije

Nula iznenađenja! Kao stari Apple Authorized Reseller ovo vam mogu potvrditi iz prve ruke. MacBook Air 15" s novom SoC arhitekturom nudi nenadmašan odnos cijene i dobivenog u Mac svijetu. To možda nisu dovoljno snažni Macovi za svakoga, ali za većinu korisnika jesu. Sve kod njih je u idealnoj ravnoteži, pogotovo ako se pametno odabere dobra CTO (Configure To Order) konfiguracija.

Vrijedi spomenuti i to da nove MacBook Air serije, za razliku od nekadašnjih Intelovih, nisu bitno slabije od MacBook Pro modela. Stoga mnogo korisnika koji su koristili Intelov MacBook Pro zaključilo da im razlika u cijeni ne vrijedi male razlike u performansama i da im je Air sasvim dovoljan. Kuriozitet za kraj: znate li koliko sam prodao MacBook Air modela u 13" formatu? Nijedan! Svi kupci su odabrali 15" jer je razlika u cijeni mala, a fizički format i težina su gotovo isti.

iMac Intel

Opet, nula iznenađenja! iMac 27" je moguće najprodavaniji stolni Mac ikada. Malo koji Mac je nudio "toliko računala" za vrlo korektnu cijenu. Ključ uspjeha iMaca 27" krije se u više velikodušno odabranih hardverskih elemenata. Najvažniji je izvrstan 27" monitor, a u zadnjim serijama i fantastičan 5K monitor koji danas Apple prodaje isključivo zasebno. Cijena osnovnog modela Apple Studio Display 27" monitora je mrvu ispod 2.000 €. Samo za monitor. Model podesiv po visini i s nano teksturom je 650 € skuplji. To je vrhunski monitor, ali ako ga stavimo u kontekst cijene polovnog iMaca 27" u koji je ugrađen taj *isti* monitor, a u Jabučnjakovom oglasniku se prodaju za 800 do 1.000 €, jasno je zašto je iMac 27" toliko popularan. Nadalje, uspjeh dolazi i zato što je iMac imao vrlo komotnu pohranu, uz par izuzetaka, od barem 1 TB, a često i 2 TB u raznim hibridnim (SSD+HDD) izvedbama, tzv. "Fusion Drive". Nadalje, iMac je uvijek imao pristojno brze procesore, a dodatni bonus je lako i jeftino proširiva memorije, sve do 64 GB. Polovni Intel iMac 27" je i danas izuzetno dobra kupovina.

Imam svjež primjer, iMac 27" od poznanika, serija iz 2017. godine. Radi se o modelu s 5K monitorom i procesorom Quad-Core Intel Core i7 na 4.2 GHz. Memorija je proširena na 40 GB, uz Radeon Pro 580 8 GB i 1 TB SSD. Takav iMac se u oglasima može naći za 900 do 1.000 €. Ako uzmemo današnju cijenu tog Appleovog 5K monitora, dodamo jedan solidan Mac mini M4, tipkovnicu i miša, u trenu smo na 4.000 €. Ovaj stari iMac bi mogao služiti još pet godina, a onda nam računica govori da je to investicija od 15 € mjesečno. Gospodski je raditi za Appleovim 5K Retina monitorom, a kada shvatimo da nas to stoji tek 50 centi dnevno, možemo zaključiti da je takva kupovina polovnog iMaca racionalno uložen novac.

MacBook Pro Intel

Logično je da su na trećem mjestu po zastupljenosti MacBook Pro serije. To su vjerni radni konji koji prežive sve i svašta na terenu te ih se korisnici teško odriču dokle god rade. No, kada je isplativost kupnje polovnog Intel MacBooka u pitanju, tu važi druga logika jer nezanemariv dio cijene čini baterija. Zadnji MacBook Pro na Intel arhitekturi mogao se kupiti prije četiri godine.

Baterije obično izdrže oko pet godina, što znači da je bilo koji imalo stariji model danas zreo za zamjenu baterije. Ako ga želite koristiti kao prijenosnik, a to je valjda poanta prijenosnih računala, onda treba uložiti u novu bateriju koja je trošak od 200 do 250 €. Ako za samo računalo platimo još 400 do 600 €, već zalazimo u zonu od 800 do 900 €, za koji se novac već može kupiti polovan MacBook s "M" procesorom. Zato MacBook Pro s Intelovim procesorom ima smisla jedino ako je cijena vrlo povoljna ili čvrsto odlučite da vam nije problem koristiti ga spojenog na napajač.

MacBook Pro "M" serije

Iz ankete jasno vidimo da smo točno pred polovicom tranzicije na novu arhitekturu. Kako koji MacBook Pro dotraje, a vlasnik ocijeni da mu je ulaganje u novu bateriju rubno isplativo, on prelazi na novi model i tranzicija ide dalje. No sadašnjih 50% vlasnika stare arhitekture govori da će oni sigurno još biti u aktivnoj uporabi tri do pet godina.

Windows PC

E, ovo je iznenađenje! Nisam očekivao da ovdje imamo toliko korisnika PC-a. Vjerujem da je razlog tome što je iPhone u zadnjih desetak godina postao toliko popularan da na Jabučnjaku imamo mnoštvo iPhone korisnika, ali koji i dalje koriste Windowse. I drago mi je što su ovdje jer većina njih prije ili kasnije uvidi prednosti Appleovog eko-sustava i izvede famozni switch. :)

Mac Pro Intel

Neću reći da sam iznenađen brojem korisnika ovih starih divova jer to su strojevi koji su toliko "nepoderivi" da znam za neke iz 2006. godine koji još uvijek rade kao serveri u manjim firmama i arhitektonskim studijima. Većina ih danas ima instaliranu OpenCore podršku za novija izdanja MacOS-a i time im se život uvelike produžio, a njihov inicijalno moćan hardver s Xeon procesorima bio je toliko ispred vremena da su i danas upotrebljivi. Mac Pro toweri u Hrvatskoj su imali tržišno zlatno doba 2008. godine (serija 3,1) kada su cijenom bili toliko povoljni da ih je kupio svatko tko se bavio ozbiljnijim grafičkim ili video zadacima. Iduće serije (4,1 i 5,1) od 2009. do 2012. godine, bile su skuplje, ali i dalje izuzetno popularne, a danas za njih možemo reći da su doslovno "živuće Mac legende" - jer, nećete vjerovati, na njima normalno i ugodno brzo radi najnoviji MacOS Sekvoja 15.5. I dalje mislim da su to najbolje složeni Macovi ikada te čisto sumnjam da će neki model uskoro ponoviti njihov uspjeh i dugovječnost.

Evo svjež primjer iz prve ruke: upravo sam prodao Mac Pro (5,1) koji mi je ostao viška za 400 €. Stroj ima 6-core Xeon na 3.46 GHz, 32 GB ECC RAM-a, Radeon RX 580 grafiku, preko 4 TB pohrane (SSD i HDD). Na njemu je instalirana zadnja Sekvoja 15.5. Znači, ima zajamčene tri godine podržanog korištenja. Ako pesimistično računamo da mu je to zadnji MacOS i da će mu životni vijek biti samo te tri godine, to je ulaganje od oko 11 € mjesečno! I to za Mac na kojem se može odraditi većina poslova koje računala danas izvode. Kako koristi ECC memoriju, ima i sve kvalitete da se koristi kao ozbiljan server. Najveća prednost tih strojeva je što su izuzetno lako i jeftino dogradivi na sve načine. Brža grafika? Nije problem. Brži procesor ili možda čak dva? Može i to! RAM? Sve do 128 GB - što je čak i danas mnogo. NVMe SSD? Nema problema! SATA 3? PCI kartica i vozi! Klasični diskovi ogromnog kapaciteta? Može! USB 3.0 s gomilom priključaka? Naravno! Upravo zato su ti strojevi i opstali toliko dugo.

Novi Mac mini M4 koji bi se konfigurirao na otprilike sličnu razinu memorije i pohrane, stajao bi preko 3.000 €. Ako se dogodi da na tom Mac Pro "teglećem konju" rade i iduća Intel izdanja MacOS-a, a za to postoji realna mogućnost, računica kaže da nas takav Mac mjesečno stoji tek 6,7 €, što je oko 20 centi dnevno. Rekao bih da je to vrijedno rizika kupnje polovnog Maca! :)

Zanimljiva kupovina su i Mac Pro (6,1) serije, tzv. "Valjak". Nude obilje procesorske snage jer koriste profesionalne Xeon procesore, imaju dogradiv RAM i SSD, ali ograničenje im je GPU koji nije dogradiv, što postaje ozbiljan problem čak i u OpenCore scenariju. No, upravo zato, cijena polovnih je toliko povoljna (od 300 do 500 €) da su vrlo privlačna kupovina, ako niste zahtjevan korisnik, a želite nešto dobrog dizajna i vrhunske izrade na radnom stolu. S obzirom na to da na njima, uz OpenCore podršku, uredno radi Sekvoja 15.5, možemo reći da imaju barem tri godine sigurne upotrebljivosti, a onda ispadne da smo na investiciji od svega 8 do 9 € mjesečno. Ako vam grafika nije ključna za posao, dobra su kupnja. Ako vam treba brža grafika, ipak odaberite Mac Pro (5,1) s Radeonom RX 580.

Na kraju moram spomenuti i zadnju Mac Pro seriju zasnovanu na Intelovim procesorima, još uvijek skupocjen model (7,1) koji je i dalje podržan stroj te će vjerojatno će to biti još nekoliko godina. Ipak, zbog visoke cijene nije sretna kupovina ako niste profesionalac vrlo specifičnih potreba. No, ako jeste, onda on može ponuditi izuzetnu vrijednost. Zato ću ovaj stroj posebno obraditi kao zaseban case study u idućem članku jer vjerujem da će mnogima biti zanimljivo.

Mac mini "M" serije

Ugodno iznenađenje je koliki udio je zagrabio novi Mac mini. No, treba reći da stariji M1 i M2 modeli nisu bili ni približno toliko popularni kao novi M4. To je trenutačno najprodavaniji stolni Mac svuda u svijetu, a i u Hrvatskoj. Taj mali div je izuzetno sposobno računalo, ali samo kada se kupi u nekoj CTO (Configure to Order) konfiguraciji koja nema uska grla u radnoj memoriji i kapacitetu pohrane jer taj kompromis brzo dođe na naplatu. CTO konfiguracije se i dalje se čekaju 3 do 5 tjedana, ali ovim tempom potražnje očekujem brz uspon na našoj top listi najkorištenijih Macova.

Mac mini Intel

Što je sa starim dobrim Intel Mac minijem? Većina starijih modela nisu sretna kupovina jer zbog osnovne grafike, koja nije dogradiva, imaju ograničenu OpenCore podršku i jednostavno su postali prespori kada se instalira moderan MacOS. Moj dojam je da su u oglasima preskupi za ono što nude. Ukratko, Intel Mac mini ima smisla do 250 € i to za model sa 16 GB RAM-a. Izuzetak je zadnja Intelova Mac mini serija iz 2018. godine koja je još uvijek podržana i od Applea, ali takav Mac mini cijenom u oglasima nadilazi polovni Mac Pro, pa time uglavnom gubi smisao.

Izuzetak može biti korisnik koji traži izuzetno kompaktan uređaj, a Mac Pro tower mu je jednostavno prevelik. Opet, osobno bih radije odabrao polovni Mac Pro "Valjak" nego taj Mac minij jer je footprint na stolu je jednak. No, ako naleti ponuda po dobroj cijeni, primjerice dok ovo pišem u Jabučnjakovom oglasniku jedan se nudi za 300 €, rekao bih da to nije loš posao.

MacBook Air Intel

Iako je Air i s Intelom bio popularan, nije nimalo usporediv s onim što je MacBook Air postao prelaskom na M arhitekturu. Nekada se Air kupovao primarno radi male težine i kao pomoćno računalo dok si "okolo". Intelovi procesori u tim serijama nisu imali potrebnu snagu da postanu računala za ozbiljne poslove. Većina profesionalnih korisnika kupovala je MacBook Pro jer je Air bio preslab. Danas je MacBook Air M4 toliko snažan da za većinu redovnih poslova ulaganje u novi MacBook Pro nema opravdanje. No, ima li smisla kupiti polovni Intel MacBook Air ili ne?

Možete ga kupiti ako vam treba lagani prijenosni Mac za malo para, ali uvjet je da ne traži zamjenu baterije, znači ako izdrži dva-tri sata bez napajanja, to je prihvatljivo. Ovisno od serije, raspon cijena je od 250 do 400 €, a osobno ne bih dao više od 300 €. Npr. MacBook Air 13" 1.8 GHz i5 dual-core, 8 GB RAM, 128 GB SSD, Sekvoja 15.5 za 300 € ima smisla za nekoga kome treba jednostavno uredsko korištenje, malo surfanja i pogledati koji film. Po našoj računici, na osnovi korištenja od tri godine, takav Air bi stajao 8,3 € mjesečno - i to je u redu.

PowerPC Mac

Ovo je lijepo vidjeti! Čak 3% korisnika Jabučnjaka i dalje na neki način koristi stare PowerPC Macove. I sam sam među njima, redovno koristim iMac G4 "Lampu" dograđenu velikim diskom kao iTunes glazbenu stanicu spojenu na velike zvučnike. Neki pak koriste stare G5 strojeve kao emulatore raznih platformi, a imam i prijatelje koji čuvaju G3 zbog nekih neponovljivih retro igara koje su danas klasici, a nisu prenesene na novije Macove. Jedna meni takva omiljena igra je izvrsna arkada vektorske grafike u japanskom stilu - BattleGirl.

Mac Studio

Odabir profesionalca koji prelaze sa starih Intelovih Mac Pro radnih stanica je svakako Mac studio, a ne novi Mac Pro - što bi inače trebao biti logičan tehnološki slijed. Mac studio je "okljaštreni" Mac Pro bez PCI utora za proširenja, ali kada je razlika u cijeni tolika, većina korisnika ne mari. Dobar Mac studio se složi već za 4 do 5.000 €, a novi Mac Pro tower s cijenom od gotovo 9.000 € za osnovnu konfiguraciju teško opravdava ono što korisnik dobije i uglavnom cilja na tržište glazbenih studija koji koriste posebne PCI kartice za potrebe profesionalne produkcije.

Rekao bih da Mac studio kod nas ima relativno malu zastupljenost prije svega jer stare Mac Pro radne stanice na Intelu i dalje odlično obavljaju posao. Ne vidim potrebu za brz prelazak na Mac studio, ako se profesionalno ne bavite videom ili naprednim 3D-om. Investicija u Mac studio potpuno je opravdana u potonjem slučaju, ali ako posao odrađujete u Adobe alatima poput Photoshopa, InDesigna i Illustratora, onda nema stvarne potrebe jer svi glatko rade i na starim Mac Pro (5,1) i (6,1) serijama, a pogotovo na zadnjoj (7,1) seriji.

Hackintosh

I ovo mi je drago vidjeti, iako je broj takvih entuzijasta malen. Nije lako složiti pouzdanu PC konfiguraciju koja uz pomoć OpenCore sustava može "glumiti" pravi Mac. Postoji niz tehničkih problema i ekonomski gledano danas gotovo nema smisla, ali svakako je velik izazov i vjerojatno mora biti golemo zadovoljstvo kada netko uspije složiti moćan PC koji radi kao pravi Macintosh. Entuzijastima koji imaju volje za to čestitam i želim im da si prije ili kasnije priušte jedan pravi Mac! :)

iMac "M" serije

Nije li sramota da više članova Jabučnjaka koristi Hackintosh negoli novi iMac? Gledano iz korisničke perspektive, ovo je velik poraz Applea. No treba biti jasno da je to Apple izveo namjerno i da se ovaj put nisu vodili interesom korisnika, kao kod starog iMaca 27", već su gledali kako maksimizirati profit. Iako su korisnici gladni novog velikog iMaca, Apple ciljano odugovlači s novim u većem formatu. Jednostavna računica dovodi do toga da im je daleko isplativije prodavati kombinaciju Mac mini + tipkovnica + miš + Apple Studio Display za oko 4.000 € nego teoretski novi iMac 27" za 2.500 €, što bi mu bila vjerojatna cijena.

Ionako imaju probleme s isporukama 27" monitora jer se običan Studio Display često čeka i preko mjesec dana. Iako je novi iMac 24" s M procesorom odlično malo stolno računalo, većini koja bi koristila Mac za grafičke i slične poslove takav mali monitor jednostavno nije dovoljan i onda moraju odabrati drugu, svakako skuplju kombinaciju.

Mac Pro "M" serije

I na samom začelju je novi Mac Pro tower! Nije ni sjena uspjeha starih Mac Pro serija. Iskreno, začudilo me što se našao i taj jedan korisnik ovog stroja u Hrvatskoj. Malo bolja konfiguracija stoji kao nov automobil srednje klase, a u tehničkim specifikacijama nije bolji od Mac Studija. Prednost proširenja putem PCI kartica ima smisla samo za vrlo uske niše ili za vrlo razmažene napredne korisnike. Apple bi trebao za te strojeve ponuditi svoje kartice za proširenja, npr. vlastite specijalizirane GPU kartice zasnovane na zadnjoj arhitekturi - ili naći kompromis i dozvoliti da NVIDIA opet nudi proizvode za Mac. Kao podsjetnik, njihova suradnja je pala u vodu nakon velike svađe u kojoj je Apple bio u pravu, ali NVIDIA nije željela odgovarati za vlastitu neprofesionalnost.

Isplati li se?

Je li 50 milijuna korisnika jedne platforme dovoljno da se podrška za njih nastavi još par godina? Situacija se zapravo ne čini loša; uz "educiranu pretpostavku" da će se Apple i dalje držati pravila po kojem računala podržava tekućim OS-om barem pet godina, a zadnji Mac Pro na Intel arhitekturi bio je u prodaji do lipnja 2023. godine, Apple trebao zadržati Intel izdanje operativnog sustava do barem 2027. godine. Kako službena podrška i sigurnosna ažuriranja kod Applea uvijek važe za zadnja tri MacOS-a, to bi značilo da bi se moglo dočekati i 2030. godinu na Intelu, a da se korisnik ne osjeća zapostavljen. Pet godina je mnogo u svijetu računala, a i sasvim pristojno razdoblje za razdiobu troškova kupovine Maca.

I sada, kada smo prošli kroz sve modele, koji je zaključak? Isplati li se 2025. godine kupiti Mac Intelove arhitekture?

Ako jasno znate svoje potrebe, ako niste razmaženi tako da morate uvijek imati "sve najnovije", ako želite uštedjeti i ako nemate strah od instalacije OpenCore podrške, sada je najbolje moguće vrijeme za kupovinu neku od tih starih serija. Naime, upravo zbog pojave nove arhitekture, starim generacijama cijena je pala više negoli je to vremenski i tehnološki opravdano. Svi su sada ispod realnih cijena. Možemo povući paralelu sa situacijom u kojoj novom luksuznom automobilu odmah padne cijena kada se predstavi novi model na sajmu u Ženevi, ali zapravo taj stariji model auta nije time postao ništa lošiji niti će nas sporije dovesti na odredište.

Naravno, treba pažljivo odabrati što se kupuje. U tekstu sam pokušao navesti koji modeli su sretan odabir, a koje treba izbjeći. Kada u glavi prelomite da će vas taj stroj služiti "samo" tri do pet godina i da mu izvjesno dolazi kraj, ali da ćete ga zato platiti tek djelić cijene, sve dobije smisao i računica je itekako razumna. Na kraju se sve svodi na iznos koji ćemo mjesečno izdvojiti za korištenje tehnologije koja može zadovoljiti naše potrebe u razdoblju na koje ciljamo.

Svetogrđe za kraj

Iako je kod Macintosh korisnika malo vjerojatan scenarij u kojem su spremni voljeni Mac koristiti kao Windows stroj, moramo objektivno priznati da je sasvim moguće kako će neki od tih Macova nastaviti život pod Windowsima još godinama nakon što Apple potpuno napusti Intel arhitekturu. Na svim gore spomenutim Macovima Windowsi 10 rade bez problema, ali kako Microsoft prestaje s podrškom u listopadu ove godine, treba razmišljati i o novim Windowsima 11.

Za probu sam instalirao Windowse 11 na Mac Pro (5,1) i rade bez problema. Microsoft s novim Windowsima uvodi i nove sigurnosne zahtjeve od hardvera koje ne ispunjavaju mnoge starije matične ploče ni stariji Macovi. Zato je trebalo "hacknuti" Registry da instalacija prođe na nepodržanom stroju, nakon čega je sve išlo rutinski. Naravno, uslijedilo je obavezno prtljanje s Windows driverima, ali na kraju sam sve složio da radi. Kako je baza Windows 10 korisnika nešto preko jedne milijarde(!) vjerujem da će tranzicija na Windowse 11 trajati cijelo desetljeće, ako ne i duže.

Zelene politike

Gotovo da nema velike korporacije koja se ne hvali zelenim politikama, naporima da što manje zagađuju, postotcima u kojima su im proizvodi reciklabilni i naglašavanje da koriste energiju iz obnovljivih izvora. Apple u tome prednjači, ali kao i ostale korporacije, ne daje baš sve od sebe da se hardver što duže koristi i da se kupljena računala iskoriste do samog kraja tehnološke uporabljivosti. Neću ih ozbiljno kritizirati jer su još najbolji u branši, ali da se može više - može se. Moj stav je da nema zelenije politike od toga da se korisnicima omogući korištenje kupljenog uređaja do samog kraja životnog vijeka. Svjedoci smo toga da se mnogi uređaji (pogotovo pametni telefoni) softverski napuštaju prije stvarne tehnološke zastarjelosti.

Isto važi i za računala, a najbolji pokazatelj je OpenCore projekt koji u praksi dokazuje da su mnoga "zastarjela" računala itekako sposobna koristiti i zadnja izdanja operativnih sustava i pratećeg softvera. Gubitak službene podrške je tako više "politička" negoli tehnloška odluka. Da Apple iskreno želi biti "zelen", nastavio bi objavljivati Intel verzije MacOS-a još barem cijelo desetljeće. Postojeći Intel hardver ima snage za to, a moderne "napredne AI mogućnosti", koje ovise o novim procesorima, mogu biti ekskluziva novih Macova. Međutim, ništa od toga nije kritično za korisnika starijih Macova.

Pogledajmo samo evoluciju MacOS izdanja zadnjih godina - novosti i inovacije su sve beznačajnije, često se svode na "novi emoji" i ludorije tipa "iPhone mirroring" na Macu. Ako ćemo gledati relativno, u odnosu na snagu, mogućnosti i razdoblje, daleko najbolji MacOS ikada bio je 10.6 Snow Leopard. To izdanje fokusiralo se na optimizacije i novosti "ispod haube", poput tehnologije Grand Central Dispatch koja optimizira višezadaćnost i omogućuje elegantnu izvedbu simetričnih obrada ovisno o raspoloživom hardveru. Prvi bih glasao da se Apple vrati na dvogodišnje izdavanje ključnih verzija operativnih sustava. Tako bi bilo više vremena za optimizacije i čišćenje bubica.

Spomenuo sam prijatelju kako pišem ovaj članak s ciljem da ljudima olakšam odabir i da ih navedem na realnu procjenu vlastitih Mac potreba, da ne rasipaju resurse ako im posao to ne traži. Odgovorio mi je da sam dobar primjer jer i sam radim na 16 godina starom Macu, a kao Apple Reseller mogao bih si priuštiti nešto novo. Ujedno me upitao nije li sada već vrijeme da učinim korak dalje. Nasmijao sam se i otkrio mu da već neko vrijeme pripremam korak dalje, ali da ću u duhu ovog članaka ostati dosljedan i svojim primjerom pokazati da stojim iza onoga što pišem! :)

Čitamo se uskoro...