08.07.2025 | 09:26
Oportunističko licemjerje političara (hrvatskih, ukrajinskih, EUovskih, kojih bilo) me uopće ne zanima i nije mi mjerilo ničega, pa onda niti valjan argument. Što se (i zašto, i tko) tolerira Ukrajini - njihova je stvar. Činjenica je - da se nisu neki njihovi prominentni političari hvatali radikalne retorike i ikonografije prije 20 godina (zabranit ćemo ruski jezik, kome se ovdje ne sviđa, neka odseli u Rusiju, osvetit ćemo se za holodomor...), ne bi dali izgovor Putinu da opravdava svoju agresiju "borbom protiv nacizma".
Isto se događalo i kod nas. Razni likovi su prošli političkom pozornicom neposredno pred rat, za vrijeme rata i neposredno nakon, bilo je izjava potpuno i definitivno s one strane pameti. Oni koji su ne samo legitimnu, nego i junačku borbu protiv agresije "okitili" ustaškim pozdravom, ne samo da
NISU rehabilitirali taj pozdrav, nego su nepotrebno dali izgovor agresoru da nas sve etiketira ustašama. Ustaštvo i sve s njim povezano je teška ljaga i sramota na obrazu hrvatskog naroda. Tko god s njim koketira, škodi Hrvatskoj za koju tvrdi da je tako bezgranično voli. Točka.
Masovni zločini komunističkog režima u neposredno poslijeratnom razdoblju su stvarni, dokazani i neporecivi. Apologeti partizana i komunista imaju razne ideje kako to umanjiti, a meni osobno ništa od toga - ni "vaganje" tko je koliko koga pobio, ni "to su pojedinci radili, nije Tito ništa znao", ni legendarno "pa bilo je takvo vrijeme" - nije argument. Tko god je ubio jednu nenaoružanu, zarobljenu i vezanu osobu, sa ili bez nekakvog igrokaza od "suđenja", jednako je za mene zločinac kao i onaj koji ih je ubio tisuće.
Nažalost, i ustaški, i komunistički zločini su prošli gotovo u cijelosti nekažnjeni i sada nam ostaje jedino ovo - da im sudi povijest.
Ono što, međutim jest bitna razlika - ustaški je režim bio deklarirano fašistički, provodili su nacističke rasne zakone i organizirali sistematska klanja u koncentracijskim logorima. I to čak ne (samo) ratnih zarobljenika, nego i žena, djece i staraca. Komunistička Jugoslavija bila je legitimna, međunarodno priznata država. Progon političkih neistomišljenika u Jugoslaviji bio je, usuđujem se reći, blaži nego McCarthyjev progon komunista u SAD u ono vrijeme. To nije nikakvo opravdanje, nego samo slika globalnih političkih prilika u doba hladnog rata. I naši roditelji, i mi smo u tom društvu odrasli, dobili solidno besplatno školovanje i relativno pristojan život. Puno toga nije valjalo, ali nije to ni usporedivo s time kako je život funkcionirao u doba NDH.