David Pogue napisao je sedam knjiga u seriji For Dummies, primjerice Macs for Dummies i Classical Music for Dummies. Napisao je desetke knjiga u seriji Missing Manual, koju je pokrenuo 1999. godine. Serija ukupno ima više od 100 naslova, ali on je autor ili koautor velikog broja njih, posebno onih o Macu, iPhoneu, iOS-u i tim nesretnim Windowsima. Tu je i serija Pogue’s Basics, koja ima tri knjige. Napisao je i dva romana: Hard Drive (1993.), tehnološki triler za odrasle, i Abby Carnelia’s One and Only Magical Power (2010.), roman za srednjoškolce. Tu su i ostale samostalne knjige, poput How to Prepare for Climate Change, te najnovija i fenomenalna Apple: The First 50 Years. Uživajte u ovom razgovoru s legendom tech novinarstva!

U vihoru ratne 1995. godine, nekakvim neobičnim spletom događaja, naša Akademija likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu dobila je potpuno neobičnu humanitarnu pomoć Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Još neobičnija bijaše činjenica da Ministarstvo obrane podržava likovnu akademiju i mlade buduće umjetnike. Bez trunka sarkazma, bila je to najbolja humanitarna pošiljka u povijesti te akademije. Dobili smo četiri tada najjača Power Maca 9500/132 s PowerPC procesorima, četiri ogromna Apple Studio monitora, laserski pisač u boji i više komada tonera u bojama, brdo originalnog softvera na CD-ovima, među kojima i Photoshop 4, Macromedia FreeHand 7 i puno drugih programa. U gomili svih sjajnih kutija i digitalnog blaga našlo se i nešto knjiga. Većina je bila o aplikacijskom softveru, s dosadnim naslovnicama. Samo jedna blještala je u nijansama magente i ljubičaste, s ispupčenim žutim slovima u tehnici bubrenja: Mac NPP (pokušaj prijevoda FAQ, Frequently Asked Questions). Sitnim slovima pisalo je i ime autora: David Pogue.

Postavši zadužena za novoosnovani kompjuterski kabinet na odjelu grafike, počela sam gutati sve što sam uspjela naučiti, od softvera do prvih pokušaja ispisa grafika nacrtanih u okruženju za crtanje ClarisWorks. Mac OS je, zamislite, bio preveden na hrvatski. Smiješili su mi se Finder, “pogonič”, kruti disk, “smeće”, datoteka, urednik, razno. Prije nego što sam pokrenula interaktivni tečaj Photoshopa s Adobeova originalnog edukacijskog CD-a, pročitala sam knjigu Mac NPP u dahu.

Kakav stil pisanja! Autor me više puta nasmijao, ali me kroz te smiješne situacije doslovce ubrzano učio koristiti Mac. Svakim danom polako, ali sigurno, postajala sam MacHead. Doma je već iste godine osvanula prva Performa. No kad god bi se pojavio problem, isto bih posegnula za onom knjigom i nekakvim čudom u rekordnom roku riješila problem. Tek kasnije, kad je internet postao svakidašnjica, počela sam detaljnije pratiti rad tog autora.

Goodreads prikazuje oko 230 do 233 naslova, ali to uključuje sva izdanja, ponovljena izdanja i varijante, pa to nije točan broj originalnih djela koja je on napisao. Wow, pa taj čovjek ne prestaje pisati. A gdje su sve kolumne?

David Pogue rođen je 9. ožujka 1963. u Shaker Heightsu u Ohiju, diplomirao je na Yaleu 1985. s diplomom iz glazbe te je deset godina radio kao dirigent i aranžer na Broadwayu. Nakon toga prešao je u tehnološko novinarstvo. Bio je kolumnist Macworlda, a od 2000. do 2013. tjedni tehnološki kolumnist The New York Timesa.

Kao televizijski voditelj dobitnik je sedam Emmyja za rad na CBS Sunday Morning, vodio je 20 znanstvenih specijala NOVA na PBS-u i pet puta nastupio na TED-u. Poznat je po svojim glazbenim parodijama na temu Mac i Apple fandoma, gdje neke svjetske hitove obrađuje u humorističnom stilu i od njih radi prave poslastice. Njegova obrada Sinatrine pjesme I Did It My Way glasi I Want an iPhone. Objavio ju je kad je predstavljen prvi iPhone, a bila je toliko dobra da ga je odmah nakon objave nazvao i sam Steve Jobs te, na Davidovo veliko čuđenje, rekao kako mu je - awesome! Ima tu i drugih hitova, poput Don’t Cry for Me Cupertino i Everything’s Gone to Hell, Cause Dude You Bought a Dell. Smisao za humor, izuzetan talent za igru riječi i maestralno sviranje pokazuju koliko je David Pogue pravi renesansni čovjek.

Negdje oko objave prvoga iPhonea imala sam čast intervjuirati ga za tadašnji MacKorisnik, koji nije opstao. Srećom, opstao je naš Jabučnjak, i ovaj novi intervju, koji sam imala čast odraditi, mogu prenijeti onima koje spaja ista strast.

JABUČNJAK: Prije svega, beskrajno hvala za ovu prigodu da popričamo o svemu što zanima ljubitelje Applea, nekad, danas i u budućnosti. Najnovija knjiga je maestralna. Čestitam od srca. Toliko ju je lako čitati i vratiti se na neka poglavlja te ih doživjeti na drugi način. Krenimo od samog dizajna. Opisali ste kako je nastao, s inspiracijom uzetom od iPoda, u svojoj kolumni, no istinski zaljubljenici prepoznat će da i font unutar knjige neodoljivo podsjeća na Appleov nekadašnji zaštitni font Garamond. Svi AI alati za prepoznavanje fonta, uključujući WhatTheFont, tvrde da je iz obitelji Garamonda. Znamo da je sve počelo kad se Steve Jobs zaljubio u tipografiju i kad je inzistirao da fontovi postoje na Macu. Je li to slučajno?

DAVID POGUE: Ah, da, to nije Garamond, ali sličan font jest izabran. Moram priznati kako ja osobno nisam dizajnirao knjigu. Dizajner Paul Dippolito u izdavačkoj kući Simon & Schuster jasno je razumio sve što ova knjiga predstavlja. Moj stil nije uopće linearan, postoje okviri sa strane, fotografije, interfilei. Ljudi čitaju različito. Netko pročita sve što je na stranici, netko pročita glavni tekst pa se vrati čitati okvire. Paul je razumio tu igru, pa je jednostavno sve učinio dovoljno prohodnim, a u isto vrijeme lijepim. Upoznao sam ga dvije godine prije nego što je knjiga objavljena. Tražio je da se nađemo i razgovaramo o svim elementima. Ako uzmemo većinu knjiga o Appleovoj povijesti, na primjer biografiju Stevea Jobsa, vidite samo zidove teksta. Tako da sam sam prelomio nekoliko stranica da mu pokažem što želim. Posebno su mi važni okviri koje zovem “biografski okviri”, gdje su smještene fotografije i tekst o likovima o kojima govorim. Čitao sam razne knjige o Appleu gdje autori riječima opisuju kako izgleda određeni lik iz Appleove povijesti, na primjer: “Andy Hertzfeld bio je debeljuškasti čovjek s ogromnim plavim uvojcima.” A ja sam se zapitao: tko si ti da ga nazivaš debeljuškastim? Neka čitatelji sami odluče kakav je. Stavi fotografiju. Nisam trošio riječi na opisivanje fizičkog izgleda likova, jednostavno sam dodao fotografije.

JABUČNJAK: Imala sam čast razgovarati s Ronom Wayneom, kojeg bi svijet nepravedno zaboravio da ga upravo Vi niste iskopali iz anonimnosti. Inspirativan intervju, koji smo nedavno objavili na Jabučnjaku. No nešto što nas je sve zaledilo jest njegova hrabra izjava kako zajedno s novim partnerom Stiggerom radi na revolucionarnom novom računalnom sustavu koji će trebati drastično malo energije, a biti svjetlosnom brzinom napredniji od bilo kakvog sustava poznatog danas. To je zazvučalo kao čista znanstvena fantastika. Je li to moguće?

DAVID POGUE: Dobio sam prijevod tog intervjua s Jabučnjaka, hvala, zbilja je odlično odrađen. Ron Wayne daje vrlo malo intervjua ovih dana i nešto mu se očito svidjelo ako je pristao razgovarati i onako se nadugo i naširoko otvorio o svemu. Mislim da je gotovo pa nemoguće da u svojim devedesetima uspije predstaviti takav revolucionarni sustav. Moramo znati da bi takav revolucionarni projekt zahtijevao milijarde dolara investicije, uključenje sveučilišta i tehnoloških giganata itd. Ali možda na kraju mi budemo u krivu, a Ron Wayne i njegov partner zbilja šokiraju svijet.

JABUČNJAK: Novi Apple CEO John Ternus predstavnik je generacije X, generacije među kojom je najviše dugogodišnjih Apple i Mac zaljubljenika, generacije koja je rođena u godinama prije te presudne 1984., što znači da smo mogli rasti uz sve što je Macintosh pokrenuo. Zanimljivo je da njegovo prezime Ternus na latinskome označava neko treće razdoblje, gotovo bismo mogli prevesti kao John Treći. A on će sjesti za kormilo Applea kao treći CEO u fokusu, ne računajući brojne prije Stevea. Dakle, imali smo eru Jobsa, Cooka i sad dolazi era Ternusa. Možemo li pretpostaviti kakva će biti?

DAVID POGUE: Ha, zanimljivo je to s njegovim prezimenom, nisam razmišljao o tome. Ni sam Apple nema pojma kakva će biti ta treća era. Činjenica je da u Cookovoj fazi Apple nije stavljao značajni naglasak na predstavljanje revolucionarnog novog hardwarea, kao što je to radio Steve Jobs svake tri godine. Ništa osim Apple Watcha i AirPodsa nije revolucionarno novo. A i te dvije stvari samo su dodatak za iPhone. Čini se da će sve biti o softveru, uslugama i AI-ju. Apple, kako svjedočimo, nije uopće integrirao AI kako to rade sve druge tvrtke. Kao da čekaju da AI postane pametniji kako bi se mogao ispravno integrirati s Appleovom filozofijom. Jer Apple ne prihvaća proizvode koji samo djelomično rade ono za što su namijenjeni. Iako najavljuju novu inačicu AI Siri, koju će integrirati u naočale i slušalice. Mislim da će nove generacije uživati u novitetima iz AI svijeta više nego u hardveru. Jer AI ulazi u uređaje koji su manji i sve više ulaze u naša tijela.

JABUČNJAK: Mislite li kako srljamo u taj vrli novi AI svijet?

DAVID POGUE: Dosta ljudi koje sam intervjuirao za knjigu izjavilo je kako im je žao što je iPhone pokrenuo trend zalijepljenosti lica za zaslon. Ljudi hodaju ulicom pognutih glava, potpuno uronjeni u svijet koji gledaju na svojim telefonima. Mislim, pogledajte, ljudima su lica sahranjena u ekranima. Mislim kako je jedan od razloga što sad žele prebaciti naglasak na naočale i AirPod slušalice s AI podrškom tako da bi ljudi podigli glavu iz tog pametno-telefonskog položaja vrata. Imat ćemo zaslon kad nam treba, ali za većinu stvari koristit ćemo druge uređaje, narukvice, privjeske i slično.

JABUČNJAK: Vratimo se malo u vrijeme klasičnoga Maca, vrijeme kad smo pokretali ClarisWorks da bismo radili svakodnevne poslove. U Vašoj knjizi Mac NPP bilo je puno tih malih šaljivih okvira u kojima ste opisivali razne situacije koje su proživljavali tadašnji Mac korisnici. Jedna od priča urezala se u sjećanje posebno. Priča o laptopu na kojeg je urinirao kunić, kućni ljubimac vlasnika. Računalu nije bilo spasa, pa kad je serviser pitao kako je kunić, vlasnik je odgovorio: “Bio je vrlo ukusan!” Koliko god to bilo smiješno, moram Vas pitati, je li stvarno pojeo vlastitog ljubimca?

DAVID POGUE: Nekada davno, u devedesetima, posjetio sam Appleov odjel korisničke podrške u Austinu i tamo sam čuo tu priču. U tim centrima ljudi se naslušaju svačega. Rade ljudi koji slušaju probleme korisnika i onda se sve to snima. Znate kako vas, kad pozovete korisničku podršku, upozore da se razgovor snima zbog kontrole kvalitete podrške. Ne, snimaju to kako bi kasnije dijelili najzanimljivije i najsmješnije priče i zabavljali se. Do dana današnjeg ne znam je li to bila šala ili je stvarno pojeo kunića. Nadam se da je samo dobar smisao za humor, iako je Mac laptop u to vrijeme koštao poprilično, sigurno je bio jako isfrustriran.

JABUČNJAK: Ali u to vrijeme, čak i ako bi vam se pokvarila baterija, Apple je bio baš velikodušan, poslali bi vam zamjensku bateriju ili neki drugi dio koji bi bio u garanciji. Tada je u garanciji bilo puno toga. Nekako se činilo, pošto nas nije bilo baš puno, da nas je Apple više podržavao. Možda jer je tvrtka bila manja, ne gigant kakav je danas, no nedostaju mi ta vremena. Danas se također puno toga reklamira nerealno. Šesnaest sati trajanja baterije novog MacBooka Neo daleko je od istine.

DAVID POGUE: Apple se naravno promijenio tijekom godina, ali mislim da su se ljudi žalili na podršku i usluge oduvijek. Jasno da postoji razlika sad kad imate silu ljudi koji uopće nemaju Mac, ali imaju iPhone, Apple Watch ili iPad. Ali uzmimo ovaj primjer: Apple je jedina tvrtka koja će vam poslati e-mail kako vam istječe pretplata na neku uslugu te kako će vam automatski naplatiti novo razdoblje, osim ako želite otkazati. Mislim, koja tvrtka vas upozorava da možete otkazati? Većina ih prešuti u nadi kako ćete zaboraviti pa će na vama zaraditi. Microsoft ponajviše. Op. a. Sve što kupite od Applea imate dva tjedna isprobati i možete vratiti. Tko to još radi? Nekako mislim da je Apple još uvijek više nego velikodušan.

JABUČNJAK: Ipak, u ta vremena, neki od nas se kunu da je čak i kutija mirisala na jabuke. Ne znam jeste li Vi jedan od tih koji se sjeća kako su kutije uređaja mirisale na jabuke. Možda je to romantiziranje stvari, postoji rasprava o tome diljem interneta, no osjećaj da je Apple postao više korporativan ostaje negdje u zraku.

DAVID POGUE: To je baš romantično, ali ne, ja se ne sjećam tog mirisa, iako mnogi tvrde da je postojao. Ali ako se vratimo na baterije, od samih početaka Steve Jobs tražio je posebne vijke za koje je potreban poseban alat jer nije htio da baš svatko otvara Macove i čačka po njima. Godinama poslije, zbog pritiska javnosti, ponajviše stranice iFixit.com, napokon su se malo otvorili. Upravo taj MacBook Neo ima osam jednostavnih vijaka, lako ga otvorite i zamijenite bateriju ili memoriju. Apple se ipak pomalo otvara u tom smislu.

JABUČNJAK: Veliki dio Apple obožavatelja neka je vrsta umjetnika. I Vi ste originalno diplomirali na glazbenoj akademiji, radili kao dirigent na Broadwayu. Osobno poznajem redatelje, producente, kazališne ljude i silu kolega iz likovne umjetnosti koji su baš pravi Mac zaljubljenici. Što je to u Apple uređajima što nas toliko privlači? Je li to taj duh Stevea Jobsa, koji je naprosto obožavao umjetnost?

DAVID POGUE: Naravno, tisuću posto. Ali ipak nije samo to razlog. Apple je pokušao toliko puta prodrijeti u poslovni svijet. To je razlog što je nastala Lisa, ideja o Appleu III, ali tad su se pojavili jeftini klonovi IBM PC-ja i odjednom su sva vrata poslovnoga svijeta uz prasak zatvorena za Apple. Jedino što im je preostalo bilo je okrenuti se školama, umjetnicima i kućnim korisnicima. Dakle, ne samo zato što je Mac bio artistički orijentiran uređaj, nego zato što Apple nije imao kamo drugo krenuti. Tad je nastala i uzrečica: računalo za sve nas ostale, jer poslovni svijet nas je naprosto istjerao na ulicu. I upravo radi toga vrhunski software pisan je upravo za Mac. Uzmimo Photoshop i neke druge revolucionarne programe koji su prvo napisani za Mac. Počelo je iz potrebe, a naraslo u individualni pobunjenički duh korisnika.

JABUČNJAK: Spomenuli ste Photoshop. Općenito, Adobe je pokrenuo revoluciju u stolnom izdavaštvu. Cijela industrija tiskarstva prigrlila je Apple, izdavaštvo također. Ja sam najveći dio svoje karijere provela u toj industriji i vidjela sam kako se Apple umreženi sustavi odlično koriste za sve vrste poslova, ne samo za pripremu za tisak i dizajn. Makar jedna grana poslovnoga svijeta ipak je prigrlila Apple uređaje.

DAVID POGUE: Da, možda je u tom segmentu Apple pronašao način postati relevantan, ali najveći dio poslovnog svijeta potpuno je ignorirao Apple u tom razdoblju. To je bilo stresno razdoblje kad se Apple počeo gotovo raspadati.

JABUČNJAK: Spomenuli ste kako je Vaša supruga Nicki bila poput muze te Vam dala ideju za pisanje knjige o 50 godina Applea. Je li ona također Apple ljubiteljica?

DAVID POGUE: Oh, naravno. Radila je kao tech PR osoba za Airbnb i Facebook. Upoznali smo se na snimanju TV emisije na kojoj sam radio. Ali od prvog susreta kliknuli smo kao Mac osobe i kao vozači Priusa. Danas oboje vozimo Teslu.

JABUČNJAK:Uživala sam gledajući podcast epizodu Guya Kawasakija gdje ste gostovali. Rekli ste da gotovo svaki dan koristite self-driving opciju Tesla automobila. Poput ljudi budućnosti, ni ne zamarate se parkiranjem, priključivanjem u promet i problematičnim vozačima na cesti. Kod nas u Europi to još uvijek nije ni dostupno zbog jakih regulacija. Sam Nikola Tesla trebao je otići iz Hrvatske u Ameriku da bi postao Nikola Tesla, tako da Amerika nekako uvijek jednom nogom gazi u budućnost. Mac filozofija to najbolje pokazuje. Još u vrijeme knjige Mac NPP imali ste probleme s ručnim zglobovima pa ste koristili text to speech i speech recognition, koje smo mi na Macu imali integrirano. Jeste li ovu najnoviju knjigu pisali tako ili ste tipkali?