Kakve uostalom veze ima to s povijesnim kauzalitetom ako se iz ruskog zarobljeništva vratio neki drugi čovjek pod imenom onog koji je tamo otišao? Taj koji se vratio je bio relevantna povijesna osoba. Koje mu je bilo pravo ime? Kakvu to razliku čini?

Bertone kaže:


Sličnu stvar sam čuo od frendova u Zagrebu, ne razumijem se točno u vaše kvartove, ali znam da je u centru i ista fora - samo nisu mjesta za bicikle, nego su izmislili nešto drugo, uglavnom ostali bez pet mjesta, a već je bilo napeto i sada su svi ludi. Kažu "nikad više za njega", a bili su njegovi glasači. I to su prava, stvarna, životna, pitanje politike.

Ali to je bio slučaj i u Rijeci, sa sada prošlom, vlašću - samo su nam uzimali mjesto po mjesto, kod nas uglavnom žutim crtama (gdje onda komunalni redari udaraju represiju) i stupićima gdje treba i ne treba, a većinom gdje ne treba i gdje se desetljećima normalno parkiralo. I onda su mnogi komentirali da neće vlast pasti na raskopanim ulicama, političkim svađama ili Galebu, nego na dva osnovna urbana temelja: na parkiranju u stambenim kvartovima i na odvozu smeća.

Kako hrvatski gradovi ne nude suvremen i svima dostupan urbani prijevoz kao neke europske metropole, onda je jasno da smo osuđeni na osobne aute. I ok, prihvatimo tu realnost, ali onda neka se maksimalno olakša život obiteljima koje moraju koristiti aute. Otvorene nadzemne garaže po kvartovima su najjeftinije rješenje.

To je ono što mene zanima, a ne prošlost.