26.09.2024 | 07:32
Pitanje za tisuću milijardi dolara je koliko je ruskog nukelarnog arsenala uopće ispravno. Jasno da se sve u najgorem (za njih) slučaju može iskoristiti kao prljavo oružje koje će razbacati radioaktivni materijal, ali doista je pitanje koliko toga uopće radi kako je zamišljeno. Sad ne govorim o triciju kao izvoru neutrona za pokretanje lančane reakcije o čemu smo već tu raspravljali, nego o primarnom sredstvu dostave bojeve glave.
Dakle, ICBM Sarmat koja je od ruske strane proglašena operativno spremnom raketom je dosad imala 4 testa i ni u jednom slučaju nije funkcionirala. Posljednji u nizu testova je iza sebe ostavio potpuno uništen silos iz kojeg je raketa trebala biti ispaljena (jasno, bez nuklearne bojne glave).
Raketa je eksplodirala u silosu tijekom pokušaja procesa ispaljivanja. Sad postaje jako zanimljivo. Proučavao sam malo to sve skupa. Sarmat RS-28 je izvedenica originalnih R-36M / SS-18 koji su proizvedeni u Ukrajini i koje je Ukrajina održavala do 2014. To nije slučajno. Otac sovjetskog svemirskog programa Sergej Koroljov je - Ukrajinac. Kad je Putin poželio Krim, Ukrajina je prestala održavati sovjetski nuklearni arsenal. Dakle, prije 10 godina. Od onda defacto Rusija pokušava sama proizvesti raketnu tehnologiju po ukrajinskom obrascu s povećanom nosivošću za Sarmat projektile, ali, kako vidimo, to im baš ne uspijeva (i još jednom vrlo plastično dokazuje da Rusija ni izbliza nije bivši SSSR).
Posebnost sovjetskih projektila: pokreće ih tekuće gorivo, ali u silosu nisu uskladišteni bez goriva kao američki, nego su prema operativnoj rutini uskladišteni s punim spremnicima (kako bi se ubrzao proces njihovog ispucavanja us lučaju zapovjedi). Dapače, tako se i skladište izvan silosa za lansiranje. NA sebi imaju posebnu kapsulu koja omogućuje lansiranje i kad je projektil na visini od 15-ak metara, tek onda se pali raketni motori koji tjeraju raketu njenom programiranom putanjom. Nakon nje ogroman kamion vadi potrošenu kapsulu, se nova raketa spušta u silos (dotad je na kamionu) i nova raketa se može lansirati.
Ovo je rijetka slika proizvodnih pogona Juzmaš u Dnipru u Ukrajini gdje su rakete napravljene i održavane do 2014.
Pod održavanjem primarno mislim na zamjenu dijelova koji su potrebni da raketa bude operativno sposobna. Kako je taj izvor 2014. presušio, kolaju priče da je Rusija održavala taj arsenal kanibalizacijom starih raketa SS-18 koje su izašle iz operativne spremnosti (ne mogu reći, srećom, upotrebe) nakon sporazuma o ograničenju nuklearnih arsenala. Ruski plan je bio da se do 2021. sve SS-18 Satan zamijene Sarmatima koji, kako vidimo, još niti jednom nije uspješno ispaljen u testovima. Što onda postavlja realno pitanje: koliko je Satana uopće operativno ispravno, budući da ih ruska strana već 10 godina krpa sa starim dijelovima upitne pouzdanosti i ispravnosti?
Tako smo došli do pitanja od tisuću milijardi dolara s početka posta...