09.02.2026 | 08:34
dpasaric kaže:
A ulici imamo jednu Mečku S koja to ima pokvareno i onda kada je ugašena skroz nepravilno legne na pločnik.
Ovo što ja imam složeno je super rješenje za sportski auto kod kojega ne moraš to često podešavati između "ugodne vožnje" i postavki "za stazu". Složiš si neki setup koji ti je još ok za gradsku vožnju, ali više na sportsku stranu. Ako ga voziš po normalnim cestama to bude tvrdo, ali još prihvatljivo.
Molim te, ali iskreno, daj provjeri prije nego napišeš nekaj. S klasa ima pneumatske opruge i zato 'legne na pločnik'. Amortizeri NE NOSE opterećenje.
Idemo probati s jednadžbom oscilacijskog sustava (što ovjes jest). m·a + k·v + c·x = 0.
m - masa sustava u gibanju, mjerna jedinica kg
· - znak množenja (uredio moderator, shift+option+9

)
a - ubrzanje sustava u gibanju tj. druga derivacija pomaka (x) po vremenu, mjerna jedinica m/s2
k - koeficijent prigušenja mjerna jedinica Ns/m
v - brzina gibanja sustava tj. prva derivacija pomaka (x) po vremenu, mjerna jedinica m/s
c - krutost opruge mjerna jedinica N/m
x - pomak opruge. mjerna jedinica m
pa da to onda raspišemo drugačije:
m·d²x/dt²+k·dx/dt+c·x=0 -> produkt svakog elementa u jednadžbi je sila s mjernom jedinicom N. Središnji dio jednadžbe je onaj za koji je zadužen amortizer. On se opire BRZINI pomaka. SVAKI amortizer možeš na ruke sabiti, ako ga sabijaš POLAKO (opire se brzini, ako je brzina iznimno mala, onda je sila suprotstavljanja mala). Zato bi auto samo na amortizerima propao do zemlje.
Stvar u mirovanju (auto je parkiran). Drugi element dx/dt je nula, jer nema promjene pomaka u vremenu (brzina je nula), svaki broj pomnožen s nulom daje nulu. Prvi element je također nula; ako je pomak nula, onda ni promjena pomaka ne postoji, a ako ona ne postoji, onda ne postoji ni promjena brzine promjene.
I tako naša opruga jedina sudjeluje, jer ju je težina vozila pomaknula iz ravnotežnog položaja i opire se tome da auto (pro)padne na zemlju.
Koji je problem kod S-klase? Ima pneumatske opruge. Tamo stlačeni zrake djeluje na klip unutar gumenog cilindra.
Sila je umnožak tlaka i površine: N = p·A i tako imamo silu koja nam drži auto te oponaša klasične opruge. Variranjem tlaka u sustavu možemo mijenjati silu te opruge pa tako možemo i varirati visinu vozila, ali i krutost opruge. Kad tome dodamo amortizere promjenjivog prigušenja, onda smo vrlo blizu aktivnom ovjesu (iako ovo NIJE aktivan ovjes u pravom smislu riječi).
Aktivan ovjes radi na način da ne prigušuje sile koje izbacuju sustav iz ravnoteže, nego ih ODMAH poništava reaktivnim djelovanjem (zato se zove aktivan), ali to je zasebna tema. Problen aktivnog ovjesa je izuzetno komplicirana senzorika (da znaš pomake i brzine svega) koja mora pouzdano raditi uvijek na što dolazi hidraulični sustav (sad ti nije dobar zrak, jer je on stlačiv medij pa je odzivnost sustava spora i imaš u njoj titranje) i onda velika procesorska snaga da to sve obradi.
S vremenom ovi gumeni cilindri postanu porozni, napuhnu se, zaglave (recimo, niske temperature su ih mučile pa su za Rusiju izbacili to iz ponude i radili aute s klasičnim oprugama) i onda sustav gubi zrak i auto nakon duljeg perioda ne korištenja sjedne do kraja.
Radije javi kako ti se sad vozi GTV na kojoj si uklonio i zadnje štitnike diskova (pretpostavljam da su gore sad veći diskovi koji ne stanu u originalne štitnike) pa bi ti vožnja po kiši mogla biti zanimljiva ako diskovi ne uhvate na prvu dok se ne osuše malo...