Da, sad sam provjerio i zaključio da Djipijev algoritam vrši clockwise rotaciju, te da je zapravo koordinatni sustav izvrnut u ondosu na matrice.

Recimo da imamo ekran veličine 1280x1024 pixela onda je matrica koja predstavlja taj ekran zapravo veličine (1024,1280) i onda točka skroz gore desno u koordinatnom sustavu x=1279, a y=0 ima u C matrici zapravo poziciju [0][1279], odnosno u matematičkoj matrici je i=1 a j=1280.

Sva sreća da mi je sve ovo samo hobi i da ne radim za NASU na slanju živih bića na Mars.

Postoje i svode se na isti ovaj - samo malo pretumbaš parametre.


Garantirano nije too advanced. Prilično je banalno: zamisli podlogu za igrati križić-kružić (#). Onaj tko prvi igra zapravo ima samo 3 moguća poteza: može odigrati gornji lijevi kut (označimo to polje sa 1), može odigrati sredinu prvog reda (polje broj 2) i može odigrati centar (polje broj 5). Ako odigra gornji desni kut (3), "zarotiraš cijelu logiku" za -90 stupnjeva i dalje se ponašaš kao da je igrač odigrao gornji lijevi kut (1). Ako odigra donji desni kut (9), "zarotiraš logiku" za + ili - 180. I opet si na istoj početnoj poziciji. Na taj način možeš "sve" kombinacije križić-kružića testirati sa svega par IFova i pritom uvijek pobijediti. Ispada da je jedini problem raditi "translacije inputa" pa kad igrač klikne na polje gore-desno (3), ne procesiraš logiku kao da je kliknuo na polje broj 3 nego kao da je kliknuo na polje broj 1. A kad ažuriraš ono što igrač vidi, onda sve "rotiraš" nazad pa ono što je logici polje 1, igraču pokažeš kao stanje polja 3.


Jedinica (u gornjoj matrici) je "standardno" u kodu (0,0), a u matematici (1,1). I uvijek možemo i jedno drugo prilagoditi svojim potrebama.

I očekujem četvorku, naravno. Koju ću i dobiti.


Pa nije li i to trivijalno? U tvom primjeru (iako ostaje diskutabilno zašto si ih grupirao u kodu tako kako jesi) konvertiraš matematičku notaciju u C-ovu tako da indexima dodaš +1 i zamijeniš ih (i postane j, a j postane i). Dakle, tvoj [0][1] postane [2][1] i eto ti četvorke bez puno muke.





Kod crtanja je češći problem s različitim koordinatnim sustavima (počevši od toga da OS X i iOS nemaju isti koordinarni sustav ). A ovisi i iz kojeg kvadranta sve gledamo, zar ne? U 3D sve to postaje još zabavnije (pa budeš zahvalan na matricama). A ako si zločest, onda te natjeraju računati quaternione. Veselim se danu kad će LaPommes imati zadatak s quaternionima.

Mislim da si se malo previše zapetljao. Koji je indeks za retke, a koji za stupce - samo je stvar konvencije - kako sam odabereš, tako voziš. Nulti indeks ne moraš koristiti ako te zbunjuje. To što je statička deklaracija vrijednosti članova matrice naopaka - i nije neki problem. Ionako nije vjerojatno da ti ovo baš puno treba.

Što bi tek rekao da sad to moraš u LISP-u? Koji ne poznaje uopće nizove i matrice, nego samo liste i liste lista.

Djipi je napisao:


Hvala za ovo. Sad mi je bistrije što si to gore opisao.

Djipi je napisao:


E, pa problem je što sam ja mislio da u matematičkim matricama nije tako, sve dok nisam zalijepio onu sliku koja je zorno opisala da su te matrice indexirane na isti način kao i C matrice (ako zanemarimo nulti index). Kako sam to poslao na Jabučnjak tako mi je stvar postala sumnjiva i onda sam dopisao onaj PS kad sam se sjetio da razlika zapravo postoji u odnosu na grafičke koordinatne sustave. S druge strane, grafički sustavi na Macu i iPhonu se razlikuju kad je u pitanju ishodište, pa je to sad kao što si napisao, još jedna extra stvar za zbuniti se kad ne treba.

smayoo je napisao:


Stvarno?



smayoo je napisao:


Da, do trenutka kad počneš koristiti tuđe algoritme.

smayoo je napisao:


A ne, ne. Meni je nulti index sasvim prirodan. Nezgodno je kad ga moraš kombinirati sa stvarima koje započinju sa indexom jedan.

smayoo je napisao:


Jel postoji MOD operator?

Naravno, ako vidim da ovo ne daje željene rezultate onda to izokrenem:

Eto, to je razlog zašto ne volim C. Tako je prljav.

... zbog MOD operatora?

Zbog toga što te navodi na način razmišljanja da matricu spremaš u niz korištenjem MOD operatora. Ma, to je bila šala. No, kad već offtopičarimo, u LISP-u bi ja onu tvoju matricu deklarirao ovako:

(setq A (list (cons 1 (list 1 2 3)) (cons 2 (list 4 5 6)) (cons 3 (list 7 8 9))))

i onda bi Ai,j pozivao sa

(nth j (assoc i A))

2.
Napisati program kojim se simulira igra Iks-Oks u kojoj ucestvuju dva igraca. Tabla igre je predstavljena matricom dimenzija 3x3, ciji elementi mogu biti ''ukoliko je polje prazno, 'x' ili 'o'. Na pocetku sva polja su prazna. Korisnici igraju naizmenicno, postavljajuci 'x' i 'o', pri cemu prvi igrac uvek igra kao 'x'. Program treba da u petlji izvrsava sljedeci algoritam:
-Ispisi matricu na ekran.
-Od prvog igraca ucitaj poziciju na koju zeli da postavi 'x'. Postavi odgovarajuce polje matrice na 'x' i ispisi matricu.
- Ukoliko je prvi igrac pobedio, ispisi odgovarajucu poruku i prekini izvrsavanje
-Od drugog igraca ucitaj pozicijuna koju zeli da postavi 'o'. Postavi odgovarajuce polje matrice na 'o' i ispisi matricu.
- Ukoliko je drugi igrac pobedio, ispisi odgovarajucu poruku i prekini izvrsavanje.
-Ako nema vise praznih polja u matrici, ispisi odgovarajucu poruq i prekini izvrsavanje.

*Program raditi preko pointera=pokazivaca...

To sa pointerima - ili znaš, ili moraš naučiti. Nema smisla da ti netko to preko foruma objašnjava. Osim toga, jedini dio gdje treba malo razmisliti je testiranje da li je igrač pobjedio.

- igrač ti unosi i, j koordinate
- provjeravaš da li je to mjesto slobodno
- upisuješ njegov znak na to mjesto
- imaš petlju za provjeru da li je isti znak u svim stupcima i-tog retka - ako jest, pobijedio je, kraj
- imaš petlju za provjeru da li je isti znak u svim recima j-tog stupca - ako jest, pobijedio je, kraj
- ako je i=j, imaš petlju za provjeru da li je isti znak u svakom polju A(k,k) gdje k ide od 1 do 3, ako jest, pobijedio je, kraj (ovo je glavna dijagonala)
- ako je i=4-j, imaš petlju za provjeru da li je isti znak u svakom polju A(k,4-k) gdje k ide od 1 do 3, ako jest, pobijedio je, kraj (ovo je pomoćna dijagonala)

Ostatak je zaista, ali *zaista* trivijalan.

smayoo je napisao:


ako adjungiranu pomnozis s reciprocnom vrijednoscu determinante, dobit ces inverz matrice (inverz matrice je moguc samo za regularne tako da svaka matrica nema inverz).

evo ti objasnjenje postupka.

matematika.fkit.hr/novo/matematika%201/p...ja/Mat1_Lekcija4.pdf

3. Program za izracunavanje statistike u grupi u nogometu. Grupa ima 4 tima, u grupi igra svako sa svakim, na osnovu odigranih tekmi u grupi i unijetih rezultata izracunava se: poredak u grupi, ekipa sa najboljom gol diferencijom, ekipa sa najvise postignutih golova.

Ma daj, ajde... Uključi malo pamet i potrudi se sama.

Pozdrav svim forumašima...
Ja bih imala jedno pitanje... Trebala bih napisati program koji računa determinantu matrice u C++-u.
Znam da je to pitanje već bilo ovdje, ali radilo se o C-u... Ako bi mi netko mogao to pojasniti kako se radi u C++-u... Ako se nađe netko da zna, stavit ću ovdje svoj kod (koji naravno još ne radi što treba raditi) kako biste mi mogli pomoći na mjestima gdje sam zapela...
Unaprijed zahvalna...

Isto kao i u C-u. Osim ako je poanta zadatka u nekakvoj klasi za baratanje matricama koju usput treba napisati. U tom slučaju, a bez serviranja gotovog rješenja za tvoj konkretan zadatak, kostur takve klase možeš naći ovdje, a metodu za izračun determinante ćeš dopisati sama.

ne treba ispisati matricu, treba napisati funkciju koja će primit matricu i izračunat njenu determinantu...
čitala sam ovo rješenje koje je pisao smayooo, ali ne kužim ovo kod sume... to je valjda neka gotova "formula" za računanje determinante koju bih ja trebala sama skužit ili?

Ispis je nebitan, a ovo "treba napisati funkciju" priču svodi na C rješenje.


Koji dio tebe zapravo muči:
1) ne znaš kako se računa determinanta (s olovkom i papirom)
2) ne znaš kako ovo s olovkom i papirom prevesti u algoritam
3) ne znaš iskodirati algoritam u C-u
4) ne znaš iskodirati algoritam u C++?

Iz ovoga što zadnje napisala, ispada da si zapela na 1. U tom slučaju si daleko od 2-4 pa preporučam prvo svladati računanje determinante "olovkom i papirom". Nije neka posebna znanost, časna riječ.

Možda tako izgleda, ali nisam zapela na 1. Znam računati determinantu s papirom i olovkom. Zapela sam na 2...

Pa to je poanta programiranja. Samo kodiranje (pisanje algoritma u konkretnom jeziku/kodu) je mehanički dio posla.

Ako je znaš izračunati olovkom i papirom (i pritom dolaziš do točnog rješenja), očito ti je algoritam u glavi. Kako računaš s olovkom i papirom? Napiši mi postupak, kao da ti meni daješ uputu kako da je ja izračunam olovkom i papirom. Ako to možeš napraviti, riješila si i ovo pod 2 pa možeš prijeći na 3 ili 4.

Pa npr. ako imamo matricu (3x3), determinantu računamo razvojem bilo kojeg retka ili stupca, samo pritom treba paziti na predznake.
Ako je računamo razvojem po prvom retku, onda prvi element množi determinantu koju dobijemo tako da maknemo redak i stupac u kojem se nalazi taj element. Dalje oduzmemo umnožak drugog elementa u prvom retku i determinante koju dobijemo tako da maknemo stupac i redak u kojem se nalazi taj element. Još dodamo umnožak trećeg elementa u prvom retku i determinante koja se dobije na isti način kao i prethodne dvije. Tu determinantu računamo tako da pomnožimo prvi element u prvom retku i drugi element u drugom retku i od tog umnoška oduzmemo umnožak preostalih elemenata u determinanti. Ostatak su elementarne operacije...
Eto postupka... Još da ga znam prebacit u algoritam...

Sastojci algoritma za kojim tragaš su rekurzija, for petlje, testiranje uvjeta (if) i par elementarnih matematičkih operacija. Ako si načisto sa svim sastojcima (s naglaskom na rekurziju), onda pokušaj ovo što si meni sad napisala definirati u pseudo kodu, neopterećena C-om ili bilo čim drugim. Jer iz ovog gore, prateći upute, nisam siguran da bih znao što točno učiniti s matricom... 4x4. Zapravo, nisam siguran ni da li bih, prateći upute mogao riješiti 3x3. Nemoj pretpostavljati da je "jasno". Ispiši na papir (ili u tekst editoru, whatever), korak po korak i izvršavajući samo te korake, vidi da li se došla do rješenja ili ne. Dodaj one korake koje propustiš u prvoj raspisu algoritma. U jednom trenutku ćeš doći do funkcionalnog algoritma (za 3x3, primjerice), a kad se naglo poveća broj operacija koje moraš obaviti za 4x4, trebala bi primjetiti da se neke stvari "ponavljaju". Pa ćeš zaključiti što ide u petlju, a što bi trebalo biti rekurzivno. To je generalni recept za "algoritmiranje".

Cauchy je napisao:


Ako misliš na funkciju "determ(m,n)", to je rekurzivna funkcija koju treba napisati i čiji sam algoritam objašnjavao.

Kao što kaže moj tagline: prije nego shvatiš rekurziju, moraš shvatiti rekurziju.

Dakle, ako shvaćaš koncepciju rekurzije, onda shvaćaš što se događa kad funkcija poziva samu sebe. Ako je ne shvaćaš, onda su pitanja koja postavljaš too advanced za tebe i moraš najprije savladati temelje.

Cauchy je napisao:


Prvi problem je u tome što si uputu napisala za jedan specifični slučaj (matricu 3x3). Ako probaš sad napisati uputu kako se računa determinanta matrice 6x6, vidjet ćeš da ti je za to potrebno računanje determinanti podmatrica 5x5. A za to ti treba računanje determinanti podmatrica 4x4. A za to ti treba računanje determinanti podmatrica 3x3. Kužiš? E, to je rekurzija.

Dobro... Hvala... Može li se to za jedan dan? Ako da, onda super...

Ako dovoljno brzo tipkaš, može i za 15 minuta.

Mislila sam može li se za jedan dan skužit

Može. Svodi se na to da funkcija poziva samu sebe. Proguglaj u potrazi za što jednostavnijim primjerima rekurzije pa ih proučavaj dok se ne sprijateljite. I pokušaj riješiti nekoliko jednostavnijih zadataka koji sadrže rekurziju, počevši od... Fibonačijevog niza. Tek nakon toga se vrati na ovaj zadatak.

Računanje faktorijela zadanog broja primjenom rekurzije

Može li mi netko pomoći? Ovaj kod je u Scriptrunneru rađen i stalno mi javlja grešku u 10-om retku...
Stvarno bih bila zahvalna ako bi mi netko pomogao..


#include<iostream>
using namespace std;

int m = 3;
float determinanta(float A, int m)
{
float suma = 0;
if (m == 2)
{
suma = A[1][1]*A[2][2]-A[1][2]*A[2][1];
}else
{
for (int i=1; i<m; i++)
{
int redak = 1;
int stupac = 1;
for (int j=2; j<m; j++)
{
for (int k=1; k<m; k++)
{
if (k!=i)
{
float b[redak][stupac]=int A[j][k];
stupac++;
}
}
redak++;
}
suma = suma + (-2*((i+1)%2)+1)*a[1,i]*determinanta(b,m-1);
}
}
return suma;
}

int main ()
{

int A [m][m] = {{1,1,7},{2,1,3},{2,2,7}};

cout << determinanta (A,3);

return 1;
}

Problemi ti počinju u 5. retku. Kao parametre funkcije si navela jedan float i jedan int. Int je OK, ali ovaj float bi trebao biti pointer na matricu (koju pak u retku 38 deklariraš kao int pa razmisli usput treba li uopće biti float).

Koja ti je poanta onog inta s desne strane u retku 23?

Odakle "a[1,i]" konstrukcija? Odakle uopće malo "a"?


P.S. I, pliz, koristi code tagove za embeddanje koda, da bude čitljiviji u poruci.