Ključ je u velikim brojkama prodanih sistema koje usisava biznis. Ali kako?

U filmu "Pirati iz Silicijske doline" ima jedan dijalog koji vode Steve Jobs i Bill Gates. Steve, nakon što je otkrio da je Microsoft s demo pre-release Macintosha darovanom Microsoftu za dovršenje Worda pokrao sve ideje GUI-ja i izašao s potpuno nefunkcionalnom verzijom Windowsa 1.0, gorko mu baca u lice da je postupio podlo i s puno neukusa. Razjareno šeta u sobi u kojoj Bill sjedi naslonjen na aktovku u krilu i gleda ga gotovo nevino.

Na kraju izvali nešto kao: "Kako samo možete! To izgleda odvratno i jedva radi!"

Bill na to gotovo nevino odgovara: "Steve, ali to uopće nije važno." Jobs u svojoj zajapurenosti kao da ga uopće ne čuje.

Ako se dijalog na taj način i nije nikada odvijao, svejedno u njemu ima puno istine.

Apple je izlazak IBM-ova PC-a pozdravio plaćenim oglasom preko cijele stranice New York Timesa:
"Dobrodošao IBM! Najozbiljnije."

Uopće ne sumnjam kako je to bilo doista iskreno i idealistički, ma koliko danas to djelovalo naivno i posve neposlovno u surovom svijetu IT biznisa. Jednako idealistički bio je i napad na IBM reklamom "1984", a na tom tragu bila je i genijalna kampanja "Think Different". Pa i kampanja "Switch" - mada su je mnogi "s one strane" doživjeli kao malicioznu - u potki ama baš svih svih spotova pronosi nešto čedno, djevičanski i zaneseno. Samo zao čovjek može iz tih spotova pročitati zloću. Tko poznaje IT biznis znao je da će tako i biti. A opet, da strogo kontroliranim reklamama Apple uporno i stalno ne pokazuje upravo to svoje lice, svijet bi ostao bez jednog lijepog i nadasve istinitog portreta, onoga koji korisnici i fanovi toliko dobro poznaju i vole.

Jednostavno, uz inovaciju ide idealizam, a inovacije jednostavno ne može biti hladnim kalkuliranjem - tehničkim ili financijskim, svjedno je. Zato mnogi nisu razumjeli Apple, pa na neki način čak ni Apple nije razumio samoga sebe i mora i danas učiti. Koga još čudi što tu prepoznatljivu Appleovu crtu ne prepoznaje ni IT biznis.

Iako je bio prvi na tržištu osobnih računala specijaliziranih za poslovne primjene - tvrtke su mahnito kupovale Apple ][ zato jer je na njemuradio VisiCalc - Apple je to tržište hladno prepustio IBM-u bez previše borbe. Onaj oglas iz New York Timesa nije bio signal za predaju. Naprotiv. Brojke iz teksta dobrodošlice pokazuju kako je bilop mjesta za sve, odnosno bar za dva ozbiljna igrača. Brojke su bile točne, a pokazalo se te su godine Apple i IBM ujedno i ostala dva jedina dugoročna ozbiljna igrača. Ostali su na scenu došli poslije.

Ključ dobre prodaje, velikoga udjela u tržištu i dalje potom automatizma koji s time ide je - biznis. On je jednako važan kao "usisivač" velikih brojki, jednako kao što su do sada (ne zatvarajmo licmjerno oči) bile i još su igre, zabava, i također internet, a na njemu svi dostupni poroci. Tek sve to zajedno stvara velike brojke onome tko sve te strojeve zna proizvesti u tim količinama i isporučiti. Kvaliteta je nešto što se i dalje podrazumijeva.

U ovih dvadesetak+ godina koliko izbliza pratim Apple, jer mi je i te koliko jasno kako se "s pravom snagom računala u rukama pojedinca unapređuje način na koji ljudi rade, misle, uče, komuniciraju i provode trenutke u zabavi", bezbroj puta sam napisao kako Apple uz IBM kao konkurenta nije imao šanse: osim za računala, IBM je imao uhodane prodajne rutine za još koješta u uredu. Uostalom, kako da Apple konkurira nekome tko obavlja korporativne nabavke, ako je već prije od IBM-a kupio pisaći stroj (i masno ga platio), arhiver... Uz fikus bilo je lako korporativnoj narudžbi koja oprma cijele staklene nebodere dodati i po jedan PC, radio on štogod korisno ili ne.

Apple je imao česte kampanjske napade prema poslovnom tržištu, onome tržištu koje guta mnogo strojeva i o kojemu se mnogo lakše brinuti nego držati suvisli tech-support preko telefona zbog pojedinca koji očajava jer ne može printati... Nisu bile uspješne. Apple je bio puno uspješniji u školama, posebno s Appleom ][, pa čak i GS-om. Macintoshi su išli već puno lošije... No, na poslu sa školstvom dalo se naučiti gradivo o sličnom tržištu u biznisu.

Lisa je bila primjer pogrešnoga razmišljanja - biznis takve igračke nikada nije kupovao na vagone "samo zato jer rade" i jer izgledaju cool. Tamo gdje se Lisa pokušavala prodati već su odavno bili naučili na IBM-ove božićne čestitke. I još koješta. Pa neka gazda već plati.

Trebalo je da ode cijela generacija Appleovih direktora i da se Jobs ponovno vrati, kako bi Apple ponovno nastavio učiti o IT biznisu tamo gdje je bio stao s gorkom lekcijom "Lisa". Što se to novoga naučilo? Novo je da je potrebno strpljivo proizvoditi jako dobre servere, Appleovi lousy worgroup serveri bili su podsmijeh cijelom IT staležu, jer su to bili slabašni prepravljevljeni desktop strojevi - i ništa više. Bili su kvalitetni koliko serveri moraju biti kvalitetni, jer su i desktop strojevi bili kvalitetni. I ništa više. Onaj koju kupuje servere rado će na istom mjestu pazariti i strojeve za raju. Situacija se promijenila, jer sad tržište više nisu oni ljudi koji u Playboyu gledaju koja je to muška igračka in (Mac je bio apsolutno neizostavna igračka pravoga muškarca na kraju 1984. godine). Sada se "mi ostali" više ne igramo doma skupom igračkom, nego "oni ostali" crnče za jeftinim strojevima, kao što su nekad predilje u Manchesteru radile za tkalačkim strojevima. Više ne pali samo "dobra cijena", nego stroj u proračunima IT bagre mora i nominalno biti jeftin. Bill je znao: uopće nije najbitnije da je stroj savršen, ili da radi. Neka ljudi rade. Sada se nosi jeftino.

Apple sada ima apsolutno najbolji i u cijena/snaga apsolutno najjeftiniji server. Može ga se lako proširivati, OS mu je nepoderiv, integrira se s klijentskim strojevima onako kako administratori Windows servera 2003 mogu samo sanjati, a klijentski strojevi ne samo da nisu skupi,,, Međutim, IT bagra svoj razlog za postojanje dokazuje upravo na Windows serverima i Windows klijentima. Oni tu postoje ne zato jer je sve lako i bezbolno, i ne zato jer je jeftino, nego da prodaju mit o svojoj važnosti. Koja je velika tvrtka odlučila otpustiti pola IT sastava zato jer je svjesna kako više nitko ne treba održavati snopove ethernet mreže u zamršenim topologijama pod dvostrukim podovima jer su shvatili kolika je ušteda wireless? Nitko.

Gdje je greška? Balkanski nagon stalno nas navodni na poznate recepture: zašto Apple nema više smisla za potkupljivanje velikih sistema, sitnicama i krupnim stvarima. Svi to rade! A Apple se oslanja isključivo na ponekad uspješno, a ponekad manje uspješno pokazivanje koliko je sve vrijeme i bolji i jeftiniji i produktivniji kao izbor od one druge platforme. I na "jatake" u tvrtkama koje znaju u čemu je kod Appleove platforme pravi catch. Ljudi koji znaju za sebe grade sistem na Appleu, a ako to treba graditi za drugoga, onda izbor pada na Microsoftova rješenja. Zar top menedžment još ništa nije shvatio? Zar oni ne brinu o efikasnosti svojih poslovnih sistema? Zar nemaju kalkulatore koji će jasno izračunati ne samo TCO (total cost of ownership), nego u formulu uračunati i produktivnost i zadovoljstvo onih koji obavljaju svoj posao bez gnjavaže, frustracija i mrkoga pogleda na dobro odjevenu hohštaplersku parazitsku bagru "iz mramornih hodnika"? Pa, ta je računica ekstremno jednostavna, a razlika ne da nije u decimalama, nego se mjeri dvocifrenim brojevima! Zar se ne može jednostavno izračunati koliko samo koštaju licence za Windowse, a OS se sa svakim Appleovim CPU-om dobije badava? Hej, zar se novac danas zaboravio brinuti sam za sebe, onako kako su nas učili iz političke ekonomije? Na Macovima se danas i u nas može raditi ama baš sve: nema područja koje nije pokriveno kvalitetnim softverom, a nesrazmjerna količina, osim OS-a, također dolazi besplatno! Ma, dobro, nadam se da Access nikome ne nedostaje toliko da se zbog njega odlučuje za Windowse...

Nekoliko spektakularnih klastera, nekoliko okruga i saveznih država koje su učenike i profesore opremile, a ni njihova savršena iskustva nisu dosta. Što još treba? Šarm Stevea Jobsa? Teško da je to dosta...

Ratni plan ide s dvije strane: obične korisnike na fine stvari naviknut će iPod, a s druge strane Mac mini. Svima njima značajno pomaže koncept AppleStorea; taj je koncept trgovine zapravo neophodan, jer pojedinac ne može slučajno doći u kontakt sa sistemom temeljenom na Appleovoj tehnologiji koji se može uživo vidjeti da radi. Mislim kako je neophodno da si Apple da truda i pametno odabranim tvrtkama ponudi sistem u paketu (mašna je obavezna) po nemoralno niskoj cijeni uz samo jedan uvjet: da u ugovoru piše kako u sljedećih pet godina mogu u tvrtku na prezentaciju dovesti potencijalne klijente iz istoga biznisa.

Je li to sve? Je li to savršen plan? Ne bih rekao.
Nisu svi u biznisu podmukli, zli i glupi - tipični kupci koji su Billa Gatesa učinili bogatim (i navodno dobrotvorom; razmjerno mogućnostima, ja sam sam od njega mnogo veći dobrotvor i ne razmišljam o tome da li mi se to odbija od poreza ili obračunava na nekom drugom mjestu, makar i na nebesima... ali to je neka druga tema.) Apple jednu lekciju iz poslovnog odnosa prema biznisu još nije dobro naučio. A imao je kada. To je priča o perspektivi. Kada neka tvrtka stvara image time što želi uništiti blogerski site koji dan-dva prije premijere otkrije "poslovnu tajnu", onda je neozbiljan prema onima koji kalkuliraju s velikim i dugoročnim poslovnim operacijama, s velikim budžetima i ne malim rizicima. Da je za poslovni svijet uobičajena najava o tome kako se sprema mali, efikasan i jeftin poslovni stroj tri mjeseca unaprijed, mnogi bi jako razmislili bi li kupili nešto drugo. U poslovnom svijetu to se zove roadmap. U vrijeme uvođenja PowerPC procesora, zahvaljujući upravo poslovnim navikama IBM-a i Motorole, točno se znao roadmap razvoja procesora: što je 601, što će biti 603, 604 i 620... Što se stvari nisu razvijale baš tim redoslijedom - nije važno. Razvijale su se bolje. Da se na tom roadmapu znalo da će biti dopušteno kloniranje i pod kojim uvjetima, i to bez naglo, preko noći donesenih odluka o zabrani (ma kako razumno te odluke bile obrazložene) za biznis bi to bio sasvim drugi parametar. Da se točno znao roadmap za razvoj servera, i da je na nekoj postaji toga puta bio zadan neki uvjerljivi proizvod, biznis bi s naklonošću podnio i poneki problem. Hej, kolike si samo svinjarije i odgode priušćuju oni drugi, a ostatak industrije to mora trpjeti! Ali da te se uvaži kao igrača i te ti se stvari opraštaju, moraš u biznisu biti nezamjenjiv. Nema nezamjenjivih? Samo se na Appleovom primjeru vidi kako nema nezamjenjivih... Kužite?

Onaj koji stalno i iznova na nekom području kao što je biznis mora učiti prve korake, koji nešto napravi, povuče se, a potom mora te iste teške prve korake ponavljati i pritom stalno prolaziti fazu kad je bolji i jeftiniji od drugih, trpjeti da te neopravdano ne razumiju, vrijeđaju, kada na mnogo mjesta poostaješ pušač i žrtva neke podle epizode u nekoj podloj igri... to vraćanje na početak - najskuplje je.

Uopće si ne umišljam kako sam pozvan da savjetujem Apple. Ali se ne mogu oteti dojmu o tome kako u samom Appleu neke očigledne stvari nikako da postanu jasne. Nisu to nikakve velike vizije i neke velike revolucije u poslovnim modelima, ali da može bolje i lakše, to je sigurno. Velike prodore iz posljednjih nekoliko godina moralo bi se kapitalizirati velikim učincima na najtežem i najlakšem tržištu, U biznisu. Nama korisnicima svaki takav uspjeh trebao bi biti veselje kao da smo Appleovi dioničari. Kužite?