Ne mislim na njih kao na informatičare, već kao osobe koje u svom poslu koriste računalo. Većinu njih ne zanima kojim putevima elektron trčkara unutar procesora ili memorije. Paaa... uglavnom jesu. Pogtovo ako se ograničimo na kreativne domene. Osvrnut ću se na "moje područje". Na pripremu za tisak i grafičko oblikovanje.

Mnogo puta do sad sam bio svjedok, dapače i sudionik "Svetih ratova" između PC i Macintosh korisnika. Uglavnom se sve svodilo na isprazna prepucavanja, kako s jedne tako i s druge strane. Iz takvih flejmova teško da se može zaključiti tko je bolji, da li su to Windows ili Macintosh korisnici. Zaključak se može izvesti iz djela koja stoje iza pojedinih korisnika. Postotak kvalitetne produkcije koja nastaje na Macu je kudlikamo veća od one koja nastaje na Windowsima. To je neosporna činjenica. Dali to znači da su Macintosh korisnici bolji? Ne. Ovo bi bio brzoplet i sasvim sigurno krivi zaključak. Da bi došli do ispravnog zaključka treba se vratiti u prošlost i malo šire sagledati stvari.

Mnoge stvari su se radile i prije pojave računala, i tada su neki proizvodi bili bolji a neki lošiji. No polovicom osamdesetih godina prošlog stoljeća računala su ušla u mnoge pore života. Pa tako i u područje grafičkog dizajna i pripreme za tisak.Pojam stolnog izdavaštva, odnosno pripreme za tisak (DTP) je praktički i nastao kada je Apple izdao Macintosh računalo a Adobe mali programčić imena PageMaker i programski jezik za opis stranice, PostScript. U to doba PC je bio zaista inferioran te je praktički bio neupotrebljiv za bilo kakvu smislenu upotrebu kada su u pitanju dizajn i priprema za tisak. Računala su do tada bila bauk za većinu ljudi koji se profesionano nisu bavili računalima. No pojavom Macintosha stvar se stubokom promjenila. Em što je postojala hardversko-softverska mogućnost, em je Macintosh kao računalo bio odmak od sivila komandnog prompta koji je jednom prosječnom kreativcu bio nepojmljiv. Čovjek svijet oko sebe percipira prvenstveno vizuelno, moram li uopće napominjati da je to kod grafičkih dizajnera još više izraženo? I tako su kreativci prihvatili jedinu prihvatljivu mogućnost, Macintosh. Bilo je i drugih mogućnosti, no zbog skupoće istih ona se nikada nisu previše proširila. S vremenom je Macintosh postao defacto standard za grafiku, bilo u osmišljavanju ideja ili u apliciranju istih.

1995 je Microsoft izdao svoj prvi operativni sistem koji je bio u stanju parirati Macintoshu, Windows95. Usprkos tome što je sam sistem djelomice mogao parirati Macintoshu, te što je postojala aplikativna podrška za njega, Macintosh je i dalje suvereno vladao na području grafike. No postojao je jedan problem koji će tokom godina biti sve više izražen. Kako je prosječan PC s Windowsima financijski bio puno prihvatljiviji od Macintosha, mnogi klinci su pomalo ulazili u "grafičarsko dizajnerske vode". Nije to uopće loše, grafičari i dizajneri su počeli nicati kao gljive poslije kiše, što neminovno dovodi do konkurencije i padanja cijena. No stvar treba sagledati i iz drugog kuta. Usprkos najezdi grafičara i dizajnera, postotak kvalitetnih se samo neznatno povećao, a povećao se broj ljudi koji si samo zamišljaju da su grafičari odnosno dizajneri. Ukretko, povečao se broj "fušera" i "bofl" produkcije. Dapače, izgleda da je konkurencija donijela više zla nego dobra. Zašto je tomu tako?

Razloga je nekoliko. No jedan je od najvažnijih je tradicija i povijesni razlozi (otkud li mi je ovaj izraz poznat?) koju Macintosh ima na tom području. Naime, za svaku struku je potreban neki stupanj naobrazbe. Pa tako i kada je u pitanju dizajn ili DTP. Nije nužno imati završen fakultet, no svakako su predispozicije nekoga sa diplomom puno veće nego nekoga ko tu istu diplomu nema. Shodno tome je za pretpostaviti da je neko ko ima diplomu ipak bolji grafičar ili dizajner od onoga ko tu istu diplomu nema. Pustimo priče o našem školstvu, kakvo je takvo je, ali bolje je od nikakvog. Promotrimo "nastajanje" jednog imaginarnog dizajnera ili grafičkog operatrera. Nakon osnovne škole išao se dalje školovati i tamo je sticao početna ali neophodna znaja. Kada je na školskoj praksi dobio nekakav zadatak, pogodite na kakvom računalu je radio. Na Macintoshu. Prvi dodir s računalom unutar struke mu je bio na Macintoshu. Tokom cijelog školovanja je radio na Macintoshu. Došao je dan kada je naš imaginarni dizajner diplomirao i potražio svoj prvi posao. Dobio je posao u grafičkom studiju ili marketinškoj agenciji. Na čemu se u studiju radi? Na Macintoshu. Nakon nekoliko godina rada uspio je odvojiti malo više novaca na stranu i otvorio je svoj studio. Cijeli život je radio na Macintoshu, što mislite kakvim računalom će opremiti svoj studio?

A sad promotrimo nastajanje jednog "garaža majstora". Kupio je PC, instalirao neophodne aplikacije i počeo nešto prčkati. Povečao nekoj golišavoj teti na slici prsa, napravio vizitku susjedu koji ima kafić u kvartu i slično. I tako on se on igra i vrti u svojoj glavi fim o tome da postane "the designer/DTP-aš". Samo mu fali da mu neko sa strane da mali poticaj. Jerdnog dana mu dođe prijatelj Jura i kaže kao je baš zgodno ovo što on radi. I tu je priči kraj. Naš "garaža majstor" je postao "the dizajner/DTP-aš". No jedno je raditi pripremu za nekakav jefitin printer a drugo je pripremiti materijale za tisak. Isto tako naš "garaža majstor" ne shvača da dizajn nije osmišljavanje vizitki i samo puko nabacivanje raznih elemenata na istu. Dizajn je ipak jedna smislen postupak koji zahtijeva puno promišljanja nego što to zahtijeva jedna vizitka. No naš "the dizajner/DTP-aš" toga nije svjestan niti o tome razmišlja. I tako on otvara svoj studio. dobiva svoje prve klijenta, koji su uzgred budi rečeno jednim djelom, nikako svi, ipak "guske u magli" (i ovo mi je nekako poznato). Nastaje produkcija, uglavnom loša produkcija. Zašto? Zato jer naš "the dizajner/DTP-aš" nije išao u školu i nije naučio osnove zanata. No ima jos još jedna stvar koju nije naučio. Ne shvaća da su i DTP i grafičko oblikovanje struke, kao i večina drugih, koje se brzo razvijaju i mijenjaju. Stoga mu ne pada na pamet da jednom mjesečno kupi/posudi po jednu knjigu i pročita je. Umjesto da radi na sebi i razivija se, on ostaje na početnom nivou koji je ovako i onako nizak.

Iako ovo ni u kom slučaju nije pravilo, ali ovakav scenario je osobito primjenjiv na naše podneblje. Nije nikakvo čudo vidjeti poznati studio koji proizvodi "bofl robu". No na sreću, takve tvrtke ipak ne mogu opstati na duže staze. Stoga se ako ikada zatrebate neku od DTP ili dizajnerskih usluga zapitajte na kakvom računalu taj studio radi. Kada doznate dali se radi na Macintoshu ili na PC-u, sjetite se ove priče.

Za kraj odgovor na početno pitanje jesu li korisnici Macintosha bolji. Kako je neko svojedobno rekao, nisu Macintosh korisnici bolji zato jer koriste Macintosh. Radi se o ljudima koji su bolji i zato koriste Macintosh.