Ovo je osvrt na mojih tjedan dana s početnim unibody MacBookom od 13". Prijenosna su računala poželjna. Jednoga dana bit će i obvezna za školarce. Ako obitelj ima iMaca, tata MacBook Pro, mama Air, logično je da srednjoškolci, ili u bolje stojećim familijama pučkoškolci, kod kuće i ponekad vani drve po 13-inčnom početnom MacBooku. Otkako se prijenosna računala mogu prikopčati na vanjski monitor logično je da se u Appleovom proizvodnom programu više ne računa na zapostavljeni Mini koji također ima procesor Core 2 Duo na 2 GHz ali samo gigabajtom memorije i 120 GB disk te integriranu Intel GMA 950. I ništa drugo, a stoji 5860 kuna (SAD 800 USD).

MacBook opći pogled. Postavljen je na tipkovnicu PowerBooka 17"

Malac iz obitelji u kojoj svatko želi imati svoje računalo će naravno pritiskati da mu se ove godine pod bor stavi upravo ovo računalo koje smo dobili na tjedan dana. Imat će protiv ideje o Miniju dobre razloge: nVidijin samostalni grafički procesor GeForce 9400M koji suvereno tjera grafiku kako u dvomonitorskom kućnom ambijentu, tako i na svježem zraku, makar i pod Windowsima, na kakvoj igračkoj veselici. Oni koji trebaju ispljunuti 10.309 kuna za takav dar znaju da računalo, onako kako ga se vadi iz kutije, ima dva velika nedostatka koji utječu na njegovo korištenje: s njime se ne isporučuju adapter za mini-display port prema vanjskom monitoru s DVI, "dvoglavim" DVI (30") ili VGA monitorom (250 kuna bilo koji od njih), te Apple Remote (također 250 kuna). Juniora jedino ne treba zabrinjavati što više nema FireWire porta. Lako će si sam od džeparca kupiti vanjski disk na kojem će preko USB-a držati sve svoje velike datoteke, glazbu, fotografije, filmove. Uživat će i u tome što od starijih neće nasljeđivati stare HD-e i kamere koji imaju FireWire, nego će računati na nove, jeftinije i bolje (a one tako i tako imaju USB). Negodovat će jedino stariji korisnici Macintosha slabijega budžeta kojima je dođlo vrijeme da svoje računalo na PowerPC-u zamijene svojim prvim Intelom jer im sav hardver koji povezuju FireWireom odjednom postaje neupotrebljiv.

Kvalitetna tipkovnica na koje ruke sjedaju prirodno i palac na gospodski golemi touchpad koji samo što nije postao crtački tablet

MacBook je dobro računalo. Čini se mehanički solidnim i posve je vjerojatno da će izdržati svoj tipični radni vijek od četiri godine, četiri viša razreda osnovne ili srednje škole, kad je prag da se kupi novo računalo. Tipkovnica je solidna, a toj kategoriji korisnika možda i nije neophodno pozadinsko osvjetljenje tipki, osim za šmiranje vršnjaka. Kućište je za dlaku deblje od 17" alu PowerBooka prve generacije, ali njegove su se komponetne imale kamo rasprostrijeti, ali djeluje neusporedivo solidnije od rodonačelnika dizajna koji je bio uzor dosadašnjim generacijama. Od najmanjeg MacBooka danas, uz Air i mikroprijenosnike, razmaženiji korisnik nekako njegovu težinu za dlaku veću od dva kilograma, ipak doživljava kao da ga stroj u ruksaku ukopava u tlo.

Dovoljno velik široki ekran od 13,3" presvučen staklastim polikarbonatnim materijalom na crnoj podlozi sasvim sigurno će bez teških oštećenja tipičnim školskim vandalizmima (npr. šestar u LCD) preživjeti svoj radni vijek bez epizoda s katastrofalno skupim zamjenama u servisu poslije incidenata. Osvijetljen pozadinskim LED svjetlom osjetno pruža veći svjetlosni dinamički opseg od starije generacije crnog ili bijelog MacBooka s procesorima na 2,4 i 2,1 GHz koji se još mogu kupiti. Razlika u brzini svakodnevnog rada je neznatna: što je na starima brže zbog bržih procesora, nadoknađuje nVidijina grafika. Primjedbe o odbljescima starijih korisnika na staklo preko monitora ciljanoj korisničkoj grupi čine se manje utemeljenima: to je ipak prijenosno računalo kojemu je lako pronaći pogodan kut. Svjetliji monitor življih boja, uz malo meškoljenja, sve u svemu osjetno se lakše koristi na dnevnom svjetlu od starih, matiranih. Iako je displej na Pro modelima još bolji, bilo bi ipak lijepo od Applea da kupcima pruži mogućnost biranja.

Veliki touchpad presvučen istom staklastom materijom kao monitor je na "klackalici" pa pritisak njegov bliži dio služi i za klikanje. Na to se lako naviknuti, a još se lakše naviknuti na operacije s dva prsta. Za operacije s tri i četiri prsta, koje je moguće podesiti u kontrolnom panelu, potrebno je ipak više iskustva, ali se na njih vrlo lako navikava, pa se u kućnim uvjetima i uz standardnu "lijenost" mnogo lakše podliježe napasti da se ne prikopča vanjski miš.

Novi unibody dizajn ima još jednu dvojbenu sitnicu: kapacitet baterije više se ne provjerava pritiskom na dugme i skalu od LED svjetala na samoj bateriji (pa dakle i na rezervnoj u torbi), nego samo na kućištu. To je posebno važno za Pro model za koji se očekuje da ozbiljniji korisnici na cestu nose rezervu. Provjera na kućištu ima jedino smisla dok računalo neaktivno ili iskljuučeno spava u torbi, jer je status aktivne baterije u svakom drugom trenutku dostupan na ekranu. Jedino što je utješno, i sa čime se valja pomiriti u odsutnosti komotnoga načina provjere baterije jest da pozadinski osvijetljen ekran svjetlom LED dioda i primirenim procesorom na samo 2 GHz, čine autonomiju bez napajanja otprilike za četvrtinu većom. Razmaženi korisnik će, naravno, odmah poželjeti i brži procesor i veu autonomiju s ugrađenom baterijom, no ovo računalo nije napravljeno da propituje ekstreme. Napokon, ono se ne grije kao svi njegovi prethodnici pa je razumnom dosta da shvati u čemu je njegov napredak. Onako kako je ispod poklopca na dnu lako promijeniti bateriju lako se mijenja i tvrdi disk. Onima kojima trebaju i Windowsi, a ne koriste virtualizaciju (paralellsi sami stoje 500 kuna) nije loše da ga odmah zamijene većim. Disk od 250 GB stoji otprilike 500 kuna, a ako ga kupe u vanjskom kućištu cijela operacija zamjene mjesta ugrađenoga s kupljenim stajat će 700 kuna.

Neprimjetni ugrađeni mikrofon i kamera na sredini gornjeg dijela okvira izvrsno funkcioniraju u svim varijantama iChata. Štoviše, uz PhotoBooth i njegovu zbirku specijalnih efekata MacBook je i zabavan fotoaparat i videokamera.

Usporedba veličine: MacBook preko PowerBooka 17" i ispod cijevnog monitora od 17". Valja uočiti znatno svjetliji MacBookov monitor

U poplavi prijenosnika pod Windowsima (i bez njih) sasvim solidnih osobina u kategoriji cijena od 4000 do 5000 kuna ovo računalo se doima dvaput skupljim. Etiketa s cijenom prva je prepreka koju treba savladati da bi se dohvatilo ono što na njemu vrijedi. Mnogi će pred njom zastati. U svijetu Windowsa MacBooku je analogno računalo Dellov Inspiron 1525. U nas stoji 5000 kuna. Ima integriranu Intelovu grafiku i 15-inčni monitor. Po toj cijeni gotovo nije važno kakav. Glavni mu je nedostatak što je osuđen jedino na Windowse. Međutim, u glavu još ne ide logika zastupnika po kojoj se, kao i prije puno godina, cijena od jedan dolar u SAD-u kod nas pretvori u otprilike 10 kuna, kad je dolar danas 5,62 kune (srednji tečaj HNB), a da se o odnosu dolar-euro ne govori. Činjenica što spomenuto Dellovo računalo u regularnom dućanu u New Yorku stoji 650 dolara, a naš MacBook 1300, govori ponešto i o klasnim razlikama i u Americi. Appleovo zapostavljanje Minija s tvrdnjom da tvrtka jednostavno "ne zna" proizvesti računalo od 500 dolara samo govori o tome da su se ovih godina odlučili orijentirati na sigurno, bogatije kupce. No, polako dolazi vrijeme da ipak počnu zamišljati i o prijenosniku analognom Miniju. Svi drugi proizvođači ih već imaju, a da se ne govori o ultralakim i subnotebookima, vlaku u koji su uskočili gotovo svi osim Applea. No, Apple ne uskače u vlakove, nego postavlja nove kolosijeke. Možda je prerano očekivati u siječnju, ali nije nerazumno očekivati neki križanaca između iPhone Toucha i MacBooka pod MacOS X-om u sljedećih godinu dana.

Usporedba debljine i portovi: iako je za dlaku deblji od prethodne generacije, kućište djeluje znatno solidnije. MacBooku su svi portovi s lijeve strane i (naprijed) kontrola statusa baterije. S desna je optička jedinica.