Veceras druga tura. Nije se riba raspala, niti oguilila kozica

Dok pojedem jos 2-3kg, bice to dobro

Sadmsam stavio na vrele, nauljene gradele. Pekao oko minut i po s obje strane, pa sam okrenuo jos jedanput, onako odokativno. Nisam mjerio tocno vrijeme...

Malo mi je plamen uhvatio kozicu, nisam imao bocu vode spremnu pored sebe da zagasim odmah. Vjerojatno kanulo ulje na zar. Ali uopce nije utjecalo, osim eto vizualno, izgleda kao da je izgorilo a uopce nije.

Sutra odmaram od ribe, pa u cetvrtak opet. Plan mi je i lignje probati ispeci na gradelama...

Riba ti izgleda odlično, a vjerujem da je bila i ukusna za jesti.

Ne zamaraj se sa "zagorenom kožicom", to je normalna pojava kod pečenja na gradelama, i ne znači da je riba zagorila (zagorena riba se i te kako osjeti mirisom i drvenastim okusom).

I nemoj gasiti vatru koja nastaje kapanjem ulja u žar sa vodom nego samo puhni (ili mahni lagano sa komadom kartona). Vodom gasiš žar i smanjuješ temperaturu, a to ne želiš usred procesa pečenja.

Nadam se da će ti i lignje ispasti jednako dobre kao i riba.

Ovo već izgleda skroz majstorski. Ja znam neke ljude koji su i 200-300 kg ribe u životu pojeli pa svejedno ne znaju ovako dobro ispeći na gradelama.
Kakvo je bilo meso unutra? Režnjevi mesa bi trebali ostati čvrsti i sočni, a ne gnjecasti i suhi.

Ako su lignje svježe ulovljene (taj dan ili prethodnu večer), ja ih na žaru pripremam "na šporko", znači bez čišćenja, jer se kod svježe lignje doslovno sve osim one "kosti" može pojesti. Ako ne znaš kad je ulovljena, ili je izvađena iz leda, onda izvadi utrobu, da ti ne pokvari okus (ili nešto još gore).

Jedino, ako ih spremaš na šporko, lakše će ti biti ako imaš ploču, nego gradele, jer će iscuriti iz njih dosta mora kad ih počneš peći.

U svakom slučaju, s lignjama je u pravilu lakše. Žar ne treba biti tako jako vruć kao za ribu. Isto nemoj predugo. Lignja mora ostati sočna i uvijek malo žilava. Nema stadija pripreme lignje na žaru u kojem je ona mekana. Iz žilavog prelazi direktno u drveno.

U biti, svježe ulovljena jadranska lignja se bez frke može pojesti sirova. Tako da je pečeš samo toliko koliko ti je psihološki potrebno da se osjećaš kao da je ne jedeš sirovu.

Ove orade na gradelama vec idu rutinski. Bas mi je drago da sam to naucio. Hvala na savjetima

Oooo... velemajstorski.

U principu, najteži dio je onaj dok ne shvatiš da ti to možeš, i da rutinski radiš sve ono što si naučio.
Kad "uhvatiš ruku" onda roštilj postaje uživancija, jer si opušten, znaš točno kad, što i kako treba napraviti, bez stalnog provjeravanja, gledanja na sat..., a konačni rezultat je uvijek isti.

Svaka čast, stvarno baš dobro izgleda!

Meni to ide s (drugim) mesom, jbg kontinentalac!

Parfektno!

Na rostilju sve dobro izgleda, ima dobar miris i okus.
Vrlo brzo se uhvati grif. Sigurno za kuhara ne treba doktorat.

Zdravac kaže:


I sam sam ti takav moj prijatelju Ovo se tek ucim spremat ribu na gradelama da ne ganjam uokolo ljude. Smayoo mi napravio tutorial jos prosle godine, al tek ovo ljeto doslo na red

Jucer 3 popodne, 32C, mi na plazi gladni. Kontamo sta jesti.

Nalozim brzinski vatru, primjetim od susjeda cudne poglede. Sigurno su mislili da sam suncanicu dobio

Al koga briga za tudje misljenje, ja za rucak imao vrhunsku ribu a oni nek jedu kad zahladni. Pola sata ne znam da je proslo, riba pojedena i gradele ociscene.

Kako prepoznati dobro ili lose maslinovo ulje kada kupujete od privatnih osoba?

Ima li kakav trik ili moras ici na povjerenje?

Opce je poznato da imaju ulje za sebe i ulje za turiste

Moraš ići na povjerenjem, i naravno, da to da ti je takvo ulje ugodno za konzumiranje.

Domaća maslinova ulja su u pravilu nešto gorča od kupovnih, ali ako je ulje jako gorko onda baš i nije ugodno za konzumaciju.

Ne znam iz prve ruke, ali kažu da je kemijskom analizom teško razlikovati "pravo" maslinovo ulje (napravljeno samo od maslina) od "lažnog" (mješavina maslinovog i biljnog ulja u raznim omjerima), pa navodno Talijani u vrijeme pravljenja maslinovog ulja po Istri otkupljuju komine (ostatak od tiještenja maslina), i zatim ih kod kuće koriste kao neku vrstu "filtera" kroz koji propuste biljno ulje, koje onda dobije laganu boju i miris maslinovog ulja iako s njim nema nikakve veze.

Nažalost, mahom svi poljoprivredni proizvođači imaju robu za sebe, i robu za prodati, koja nije ista.

Prve ovogodisnje oradice

Gotov sam se srusio od vreline. Valjda je vrijedilo. Sad cemo vidjet

Mašala
Promaklo mi je ovo što si prošlog ljeta pitao za maslinovo ulje. Taj čas kad kupuješ nema ti nego vjerovati, ali kupiš jednu litru kušaš odgovara li ti okus i staviš je doma u frižider, na dan-dva. Ako ulje parafira (ako se više ne da izlijevati iz boce), to znači da je čistoi maslinovo ulje. Pa se onda vrati gdje si ga kupio i kupi još koliko želiš.

Ma neki dan sam kupio od nekoga "iz sela". Direktna konekcija preko balota

Tri litre za 50e.

Pa vidjet cemo. Cini mi se ok.

Navodno mi dao ono sto ostave za sebe

Meni je draže da netko *NEMA* posebno ono što prodaje i što ostavlja za sebe

BTW, sad kad si apsolvirao orade, odvaži se probati odraditi lokarde ili plavice ("skuše" što bi rekli Zagrepčani ). Ovdje na sjeveru razlikujemo lokarde i plavice kao dvije vrlo slične vrste, ali ipak različite, a u Dalmaciji sve zovu lokarde, uglavnom, barem ovo što sam ja čuo.

Uglavnom, to je plava riba, moraju biti supersvježe (plava riba je puno nježnija i puno brže propada kad se ulovi), malo su prtljavije jer im je koža nježnija, a deblje su pa treba biti vještiji da ih do kostiju dopečeš, a da po koži ne izgore, ali isplati se truda. Dok ih jedeš, obavezno zalijevaj primoštenskim babićem ili malim plavcem. Ili (ovdje kod nas) teranom ili borgonjom.

Moja pokojna baba Mrcela (Murterka) bi znala reći: "dabogda mu maslina rodila kako mu je dobro ulje."
U njeno doba bi to značilo da mu je ipak malo previše starog ulja ostalo u kamenici na koje je skladištio mlado, da je blend postao loš. Imala je izuzetno osjetljive receptore za maslinu i ulje.
Btw. Kad je prvi put kušala Istarsko ulje bila je pravo oduševljena i rekla blago ljudima, di bi nan kraj bia da mi imamo ovakvu zemlju.
Nema na ovome svijetu boljeg ulja nego u Istri! Ja imam na Kornatima masline i imam ulja od dole koje je dobro, ali nije ni sjena Istarskom.
Najbolje skužim kakvo je ulje kad pofrigam jaje na njemu i jaje ima blagi okus na
zeleni orah.

Za Dalmaciju ne znam, ali mi u Dubrovniku razlikujemo lokarde i vrnute (skuše).

U ratu su nas lokarde (i ono malo "avijacije" što je dolazilo gliserima ONB-a) prehranile, jer su bili najčešća i često jedina vrsta ribe na peskariji.

Ukusna riba, poprilično tvrdog mesa, koja se može spraviti na razne načine, a ako je ima previše za pojesti sa gradela, uvijek se može marinirati i ostaviti hladnjaku pa konzumirati idućih par dana (mada je tako dobra da to ne potraje dugo), a čak i bez mariniranja (samo otkoštavanjem i zalijevanjem maslinovim uljem i kojom picom česna) za večeru će biti jednako ukusna kao i za ručak (jede se hladna, tj. prethodno izvađena na sobnu temperaturu).

Po sredini, sa oba boka imaju trake crne boje koje netko odstranjuje (pomalo su oporog/gorkastog okusa) ali meni to ne smeta, pa ih ih jedem.

Spravljanje nije neki problem, samo treba paziti (kao, uostalom i uvijek kada se peče riba) da vatra ne bude prejaka, nego umjerena, tako da se dosta debela riba stigne ispeći do kosti bez da se prepeče koža i vanjski dio ribe.

Ali, sudeći po ovim oradama, ne sumnjam u to da je @drlovric dorastao zadatku i da će ih bez problem ispeći kako spada.

m@xym kaže:


To sam zaboravio napomenuti. Taj crni dio je živčano tkivo, tzv. "bočna pruga" koju imaju sve grabežljive ribe. Osjetilo kojom riba-lovac detektira pokrete svoje žrtve kroz vibracije vode. Mnogi misle da je to znak da riba nije svježa ili čak da je pokvarena, što, naravno, nema veze s istinom.