Sport u Utrinama se meni pokvario unazad 2-3 godine (da ne kažem za vrijeme korone), ćevapi su još koliko toliko ostali OK, ali lepinje (ili obrada lepinje) je katastrofa (raspada se koliko je namočena) tako da više nije to to kao što je bilo prije.

"Trovač" na Črnkasu je kvalitetom ostao jednak, jedino što ako naručuješ "za van", dva od pet puta iako si naručio, zaborave staviti kajmak (ali ga uredno naplate), a kad kasnije otvoriš paket, nemaš volje vraćati se i prigovarati

"Srbin" još uvijek radi, ali nisam tamo bio godinama tak da ne znam kako je sada.

Najbolje ćevape sam jeo u Tuzli, nemam pojma kak se zove ćevabdžinica, ali bio 2-3 puta u istoj i svaki put smo se morali prejesti jer nemreš stati kak je fino

Bertone kaže:


To je mogla biti Limenka ili Sarajka, blizu panonskih jezera. Obje su se pokvarile al kjudi dolaze po inerciji.

Tocno se vidi da nisi putovao po Sarajevu ili Travniku ako su ti TZ najbolji. Doduse, o ukusima se ne raspravlja

Sarajevo, baščaršija i željina desetka su bili čevapi vrh, prije par godina.

Kad smo bili obiteljski u Sarajevu prije 7 godina, našli smo se sa Saintom i obitelji pa su nas poveli na ćevape kod Sahat-kule. E, sad, tu je taj problem, kod nas u Rijeci ćevapi nisu nigdje bolji od -3 pa onda kad dođemo u Sarajevo, teško nam je razlikovati te finese, ali ovi su bili mraq.

drlovric kaže:

Nemam pojma, znam da kad dođeš u Tuzlu iz smjera zapada, voziš prema centru i onda skreneš lijevo uzbrdo i nakom nešto metara je ćevabdžinica opet lijevo (super sam objasnio, jel` )


drlovric kaže:

A nisam puno putovao i jeo na puno mjesta u BiH, Tuzla, Sarajevo, Zenica, Travnik, Čapljina i mislim da sam jednom bio na bureku u Zavidovićima,... jbg, možda nisam pogodio pravo mjesto ali su mi Tuzlanski bili bolji od Sarajevskih

@smayoo - Naš polako kipi, bude za otprilike 10-15 dana, ne znam, to moja žena gazdarica brine!!! Ja sam više "majstor" za sarmu!!!

Inače naš domaće uzgojen, iz našeg malog vrta!!!

Ajmo reć da uvjetno spada ovdje, imam pitanje vezano uz indukcijski cooker, prijenosno kuhalo.

Imam iskrin koji radi mrak za razliku od prethodnog, jedini problem što je prije kojih tjedan dana ventilator počeo ispuštati glasne zvukove na oko minutu od paljenja prije nego što se zalaufa ili što već. Nakon toga se stiša ali svejedno ga ne bih više koristio u takvom stanju.

Sad kao kupujem novo ali ne znam izabrati. Ovaj Iskrin je imao jednostavne komande, kuhanje, držanje temperature i kad ga ugasim odmah je hladan. Kad kuham kavu, kad krene kipiti kad ga iskopčam kava odmah padne ko na plinu. Moje prvo kuhalo od prije desetak godina je držalo temperatutu još malo pa bih obavezno morao dizati đezvu da ne iskipi. Isto tako, kad ga ugasim odmah mogu gore dirati rukama. Isto tako, grije sam ispod posude i nije toliko osjetljiv na vrstu lonca, radi sa svim posudama koje imam.

Nedavno sam bio kod nekog drugog u gostima, neki Tefal, ja ga iskopčam a kava kipi van pa sam se čudio kak to da svi novi nisu ko moj.

Uglavnom. Može li netko preporučiti ...

a) koji da kupim ako je dobar, ovaj Iskrin se više ne da naći po dućanima

b) ima li izgleda da svojeg popravim, izgleda da je samo ventilator. Nekad je bilo Iskrinih servisa u Zagrebu, s tim je izgleda gotovo.

Bio sam kod ovih, kažu da su bili Iskra servis prije 20 godina.

edit - ha ha, fino sam uletio pred idući post, valjda za sekundu.

Lajkam! Mi ne radimo sami, nemamo svoj kupus, kupili smo iz provjerenog izvora, iz okolice Ogulina. Tu, kod nas, u Primorju, kiselo zelje je ogulinsko. Sve drugo je svetogrđe.

Svaka čast svemu, ali zelje i krompir moraju biti iz ogulina...kao i ona, žena može biti od svakud, ali auto mora biti iz Njemačke

Misliš - iz Japana?

Dobar je svaki kupus koji nije šprican i tretiran kemikalijama, uostalom kao i sve ostalo povrće i voće. Onaj tko ga prodaje na veliko, ne želi si priuštiti da mu propadnu stotine kila kupusa, krumpira, jabuka… pa se bobrine da ga zaštiti, a tu je i zaštita kemikalijama tijekom skladištenja.

Sad da li je kupus ogulinski, varaždinski, osječki ili iz dalmatinske zagore, manje je bitno, bitno je ovo gore što sam naveo.

Za svoj kupus znam da sam ga ja posadio, zalijevao, pazio, i da nije ničime šprican. A to mi je dosta bitna stavka.

Kupus je ogulinski, varaždinsko je zelje!

No, ajmo mi na nešt konkretno; Kulen je slavonski, Kulin je baranjski!
Samo je pršut i istarski i dalmatinski!
Mi u Slavoniji smo to zvali šunka, i obožavao sam sendvič sa debelo narezanom šunkom, a ne šajbe da kroz njih možeš gledati! Ipak sam ja dijete sa sela, pa kad su se obavljali teži poljoprivredni radovi, ne možeš raditi od "zraka"!

To te ja pitam, kulen, kobasice, čvarci, devenice, šunka, pršut, slanina… nažalost, šećeraš sam pa moram paziti na količinu suhomesnatih delicija, tu i tamo pojedem, kad je šećer u redu, ali vrlo malo - nažalost

Zdravac kaže:


U Slavoniji, ako kažeš "kulin", nitko se neće pobuniti. Ako kažeš "kulen", moguće je da se razvije diskusija. "Kulin" nije samo baranjski izraz. Taj izraz se svojata i po cijeloj Slavoniji od onih koji drže do tradicije.
Što se tiče pršuta i šunke, to su dva (potpuno?) različita proizvoda. Kao klinac sam odrastao na šunki i plećki. Pršut mi je uvijek bio viša klasa šunke. Sad žudim za dobrim komadom šunke, one prave slavonske.

"Dobar je svaki kupus koji nije šprican i tretiran kemikalijama, uostalom kao i sve ostalo povrće i voće." Tu se slažemo, ali za kupus i krompir i klima je jako bitna. Za ta dobra je idealna nadmorska visina cca 1000 m, koju Ogulin ima i ako su isti uvjeti tretmana, uvjek je bolje to uzeti iz Ogulina, ako je moguće.

Imam na poslu jednog mladog kolegu, koji se bavi i zemljoradnjom. Ima OPG u Blatu i proizvodi hranu. Kad dođu zlatice na krumpir, on ih bere rukama, ne tretira krumpir. Kad uzmete krumpir od njega i onog iz trgovine, to se neda uspoređivati. Kad se taj krompir kuha za salatu i kad ga kuhanog ogulite i narežete, uvjek ostane mrvica, koje se ne bacaju, nego ih pojedem i imam osjećaj kao da jedem kesten pire...puna su usta okusa krumpira.

Tako isto i za vinograd je najbolje mjesto mali brijeg na južnoj strani visine 300-500 m iznad mora, kao i to ako želite dobro pjevati, morate se roditi u Šibeniku

Sva dobra hrana i piće, moraju imati cijenu koju mnogi ljudi ne mogu platiti, pa kupujemo po Lidlima, Šparovima i sl. Ali uvjek bolje manje kupiti i kvalitetnije jesti i piti, jer smo ionako većinom pretilni.

Zaboravio sam napisati jednu anegdotu. Kolega Ličan je bio poslovno u Kanadi, dolazilo je vrijeme Božića i zaželio se je sarme. Nije je mogao napraviti jer tamo nema kiselog zelja, pa je preko fedEx naručio zelje, koje mu je stiglo nakon nekog vremena i bilo je iz Ogulina

Jel zna neko kako se spremaju kesteni?

Mama mi donijela iz Slovenije. Imam mozda kilu, pojma nemam sta s tim da radim

Skuhaj ih u vodi, ili ako želiš pečene, zareži oštrim nožem veći križić na donjoj strani kestena, pa sve u rernu i ispeci, povremeno izokreći. Pečene pokrij nekoliko minuta krpom nakon pečenja.

Inače su najbolji pečeni na živoj vatri, na limu sa rupicama.

Kod nas je uvijek rat oko kestenja. Supruga ih više voli kuhane, a ja pečene. Od kuhanih je super kesten-pire sa šlagom, samo ti treba pasirka i mora se oguliti i unutarnju koru obavezno, ne samo vanjsku. S pečenima je manje prtljanja - ovo kako ti je napisao Dražen, samo zakuri pećnicu na najveću moguću temperaturu i obavezno zareži svaki, da ti ne počnu pucati u pećnici. Peći ih treba dok ne zamirišu fino. Vanjska kora će sigurno mjestimično pocrniti i pougljeniti, ne brini, to je normalno. Kad ih izvadiš iz pećnice, istresi ih u neku hladnu zepter padelu (ili neku takvu sličnu, masivniju) i pokrij krpom da se polagano hlade, barem 5 min, da malo omekša kora pa ih je lakše guliti, a i da ne ispečeš prste.

Ja volim kestene ali ne podnosim kesten pire, a pogotovo su mi kolaci od kestena odvratni.

Ako voliš kestene, a ne podnosiš kesten-pire, koji je mrak, onda imaš nešto u organizmu, što ti priječi taj užitak. Sad što je to tko će znati ? Isti slučaj je kod mene s maslinama. Mogu ih kilu pojesti, bilo zelene, crne, punjenje ili ne, ali maslinovo ulje ne mogu jer ti teško padne na želudac...kao i bučino ulje. Tak da sam osuđen cijeli život na najeftinije ulje, suncokret ili biljno ulje

Sad sam se sjetio i prijatelja koji je jeo sir, ali kad je bio topljeni sir na pizzi, onda mu je čelo porumjenilo od neke alargije, tako da je uvjek naručivao bilo koju pizzu ali bez sira !!!

Inače slastičari u kesten pire stavljaju i kuhani propasirani grah, isto kao i prezle u baklavu - znam iz prve ruke, naravno, sve radi uštede!

Meni su najbolji oni kesteni koje mi netko oguli, a inače živim na 1 km od nekoliko šuma, velikih šuma, tako da kod nas ima uvijek kestena i vrganja!

cariblanco kaže:


Bit ce da je problem sto se na pizzu cesto stavi kojekakav srot a ne sir. Ja isto moram biti oprezan sa pizzom ali je stvaru sastojcima a ne u samoj pizzi.

Sto se pirea tice samo je stvar da ne volim konzistenciju pirea, radje cu pojesti kuhani krumpir u komadu nego pire od krumpira, ne vidim uopce potrebu da se nesto pretvara u pire osim ako unutra ne namjeravas nesto drugo umijesati poput graha kao sto kaze drpongrac.

Meni se čini da ti nisi nikad vidio kesten pire napravljen od čistih kuhanih kestena, nego samo onaj industrijski (od graha, što kaže Dražen), čim ga uspoređuješ s pire krumpirom.

Da je ne znam kakav ne vidim u kojem scenariju bi mi bio drazi od kestena u komadu, jedino ako se neki psihodelici ne dodaju u taj pire.

Elem, da se vratimo na zimske teme...

Aj haj!!! Bažulj s kiselim zeljem i suhim kračicama!!! Dobar tek!!!

Bome je bio. Kod nas se to zove jota (sa ili bez suhog mesa).

Bazulj? Kracice? Jota? Zelje?

Samo sam razumio rijec “kiselo” ????

Kod vas istočnije se kaže pasulj, pretpostavljam. Književno hrvatski je grah, u cijelom ovom dijelu hrvatske uz more se kaže fažol (od talijanskog "fagioli", jedino nisam siguran za Dubrovnik, tamo je možda nekako drugačije), u Zagorju i sjevernoj okolici Zagreba se kaže bažul ili bažulj, a u središnjem i istočnom dijelu je grah, s tim što se negdje "h" ne čuje pa je onda gra'
Kračice, ili buncek - dimljena i sušena svinjska koljenica. Česi bi rekli - veprovo kolêno.
Kiselo zelje (kupus) si ipak skužio, siguran sam, samo malo podbadaš, zar ne? Uglavnom, u predjelima istočno od Zagreba, a zapadno od Slavonije se jelo zove "grazelje" (pogađaš, to je ovaj dio gdje se "h" ne čuje pa je onda to gra' i zelje, skraćeno grazelje). Kod nas se tradiciijski zove "jota", a priča je komplicirana. U talijanskom jeziku se ne koriste slova "K" i "J". Oni ih poznaju, naravno, ali kao strana, grčka slova pa ih tako i zovu "iotta" i "kappa". Između dva svjetska rata, za vrijeme talijanske okupacije i aneksije Istre i otoka, grad Rijeka (s desne strane Rječine) je bio anektiran, efektivno pod upravom Italije, a grad Sušak (s lijeve strane Rječine) je bio dio Hrvatske (i kraljevine Jugoslavije). Lučki radnici iz Rijeke su često išli jesti preko granice u Sušak jer je bilo jeftinije, a vrlo popularno i izdašno zimsko jelo je bio grah s kiselim kupusom kojeg su na talijanskom zvali "fagioli alla Iotta" (čita se otprilike: "fađoli ala jota") što bi slobodno prevedeno bilo kao "grah na jugoslavenski" ("J" od "Jugoslavija").