smayoo kaže:


Od A do Ž uzeo mi riječ iz usta. Napominjem, navijao sam za Ruse kada su sjebali američke planove u Siriji i Libiji. Ali Ukrajina je neoprostiva.

@Djuro:

Ma cudo su napravili. Nevidjeno. Tudjim milijardama dolara

Naprave spisak oruzja i opreme kojeg zele, NATO im sve to dostavi o svom trosku. Usput im da svu obavjestajnu potporu. Dobiju koordinate ciljeva, najmodernije oruzje, desetine tisuca stranih dragovoljaca i ponesto profesionalaca je na terenu...

Zamisli da je svijet tako slao oruzje Hrvatskoj, koliko bi JNA vozila ostalo na trpinjskoj cesti Mi smo dodude dobili embargo. Sve po zasluzi valjda

Ne zelim ovdje objavljivati prepiske privatnog sadrzaja ali neki ljudi koje ja jako dobro poznajem su u Donbasu. Prica mi covjek prije par dana da su imali problem sa ukrajinskim vojnikom. Neki podoficir uzeo Javelin i zastekao ga u svoje auto. Iz obliznjeg je sela pa koriste i osobna vozila do bojisnice i natrag.

I ovaj ga jedan suborac izdao, jer nije htio i njemu dati jedan. Kad je cuo koliko to kosta, lik ukrao Javelin da ga sakrije negdje i da ima sta prodati nakon rata, da napravi kucu. On bi to prodao teroristickoj organiziciji, bilo kome za pare. Briga njega...

Ovi stranci dragovoljci mu uzeli to, razoruzali ga, zvali MP. Nakon dva dana, strance prebacili na drugi borbeni polozaj. Pojma nemam sta je dalje bilo s njim, ali pretpostavljam da se vratio u svoje selo. Kud bi drugo.

Nisu samo Rusi korumpirani, jako je to slican mentalitet vjeruj mi.

Vihor rata, dođe jedna granica na kojoj je domoljublje jače od empatije. Ali slažem se i nadam da će dečki imati dovoljno pameti da to dobro dokumentiraju i istražuju. Poslje samo sranja i objašnjavanja.

Pozdrav svima,

Evo, nakon Bitke za Kijev, mislim da možemo zaključiti da su ruske snage izgubile i Bitku za Harkiv. Ovo je za okupatore osobito bolno, jer se radi o gradu koji je 40-ak km od granice, cca 80 km od Belgoroda i, ako se još do Kijeva trebalo doći sa logističkim izazovima o kojima smo razglabali, Harkiv je odmah tu, nadomak ruke. U prvim danima ruske agresije na Ukrajinu Harkiv je bio pod teškim napadima, kao i Kijev bio je na pragu okruženja i sve je upućivalo na to da bi mogao doživjeti sudbinu Marijupolja. No, to se nije dogodilo. Ukrajinske snage nisu dopustile okruženje, stabilizirale su obranu i kad se sa sjevera okupacijska horda povukla nakon gubitka Bitke za Kijev, snage su preraspoređene prema istoku i jugu. Kako je pomoć u naoružanju počela stizati u Ukrajinu, tako se linija bojišta počela pomicati prema istoku. Danas, tj. jutrošnje stanje je ovakvo.




Rusi su, u pokušaju da se ostvari pobjeda na istoku prerasporedili snage prema tamo i položaji oko Harkiva su ostali oslabljeni. Ukrajinci su, kao i u svim ostalim pothvatima u ovom ratu, svemu pristupili metodično i vrlo školski. Nema forsiranja, nego se ostvaruju pomaci koje se može održati i zadržati. Ako ne ide, vrate se nazad, pa čak i ustuknu iza početnih položaja. U tim konstatnim manevrima iscrpljuju ruske snage koje nisu za to dovoljno obučene, a ni sklone takvom načinu ratovanja. Najčešće se dogodi da ako se ukrajinci povuku 3 km, idući dan u protuudaru osvoje 5 i polako tjeraju Ruse unazad. Tako se sad na karti vidi da su ukrajinske snage izbile i na državnu granicu prema Rusiji. Dok ovo pišem, objavljeno je da su ukrajinske snage oslobodiel još dva naselja i dalje napreduju od Harkiva prema granici. To znači da je ova karta gore već zastarjela i da je plavo područje još veće.
Granica razgraničenja je sad rijeka Donjeck kao prirodna prepreka (mala strelica na karti). Vjerujem da će sad Ukrajina tu (za)stati i malo učvrstiti položaje. Forsiranje rijeke nije šala, Donjeck nije potok i Rusija će teško iz tog pravca sa ovim izmorenim snagama priprijetiti izravno. To dokazuju ove slike žalosnih ostataka pokušaja prelaska rijeke preko pontona od strane okupacijskih snaga. Samo na ovom mjestu je njihov oklop doživio gubitke na razini cijele mehanizirane bojne.









Čini se da su pitanju bila dva pokušaja premoštenja rijeke i oba su završila katastrofalno. No, nastavno na temu: maltretiranje krsterćim projektilima i topništvom je uvijek moguće, ali Harkiv se sad nalazi izvan dometa topništva.
Iz tog razloga očekujem da će iduća velika bitka biti na jugu, kod Hersona. To bi se moglo dogoditi prije nego se misli; naime (velika strelica) pokazuje željezničku prugu koja je glavni dobavni logistički pravac za ruske snage na istoku Ukrajine. I ta je pruga sad u dometu ukrajinskog dalekometnog topništva. Očekujte uskoro vijesti o napadu na vlakove koji tud prolaze. Cestovni pravac iz smjera Belgoroda je prekinut ovim ukrajinskim napredovanjem do Donjecka i ako Ukrajina presječe i ovaj željeznički pravac (a sad to može) cijela istočna bojišnica defakto gubi glavnu liniju opskrbe.
Iz smjera Rosotova na Donu i Krasnodara (preko mosta na Krim) je dolazilo nešto vojne pomoći, ali sve skupa zanemarivo. Ne kažem da to nisu održivi logistički pravci, ali to unosi dodatno vrijeme u dobavu materijala jer se put produljuje za 700-1000 km.
U međuvremenu, ruska flota se angažirala u pokušaju da se dostave pojačanja na Zmijski otok koji je, nakon što je onaj helikopter s Wagner grupom dignut u zrak, očito sad bez posade. Ukrajinske snage su ih u tome zasad spriječile. I ovaj detalj pokazuje da slijedi velika bitka za Herson i dalje gdje je Krim osobito jako izložen (o čemu sam već pisao). Počele su kružiti vijesti o stanovništvu koje napušta Krim i to je poprimilo tolike razmjere da je most, navodno, zatvoren za njih, tj. prohodan je samo u smjeru Krima, ne i iz Krima prema Rusiji.
Kad o tome saznam više, bit će to i ovdje. Zasad je to u rangu neprovjerenih vijesti, ali gdje ima dima...
O paradi u Moskvi neću puno, jer ste o tome sve sigurno čuli, samo ću spomenuti da Gerasimova nije bilo na paradi što rusko negiranje njegove ozljede čini vrlo neuvjerljivim. Da mu nije ništa, sigurno bi ga pokazali da dokažu da mu nije ništa, ne?
Za kraj, Marijupolj se i dalje bori i ne popušta. Kinezi snimali prilog i uhvatili trenutak u kojem ruski tenk ostaje bez kupole kao posljedice eksplozije...
twitter.com/NotWoofers/status/1524351169...DAKSDbFzzLcZeaUbUmUg

Kako ovaj rat ide dalje i kako gledam sve više informacija s obje strane, a pogotovo one sa zapada, ali koje dolaze od njihove opozicije koja kritizira pomaganje Ukrajini dok se sama Amerika davi u svojim problemima, sve više mi se čini da se pretpostavke s početka pokazuju kao istinite. Da sumiram stanje iz njihove perspektive:

- američka vlada je učinila sve da isprovocira ovaj sukob,
- američkoj vladi nije cilj da ovaj rat završi čim brže ukrajinskom pobjedom,
- američkoj vladi nije cilj da se sukob smiri diplomatskim dogovorom,
- američku vladu nije briga za samu Ukrajinu i njene građane,
- američku vladu pogotovo nije briga za "demokraciju" i slobode ljudi tamo,
- američku vladu nije briga za EU i štetu koja mi trpimo, tj. da ih citiramo "fuck EU".

Koja je onda logika američkog plana? Zapravo je sirovo jednostavna; uvijek se vraćamo na ono staro i provjereno "slijedimo tijek novca". Kao i u Afganistanu njima je potrebno krizno žarište u koje će Amerika kroz vojne mehanizme upumpavati novac svojih poreznih obveznika u rat, tj. u tvrtke koje proizvode za rat, a u kojima svi oni koji su sada na vlasti imaju udjele i neviđeno profitiraju. Poželjan je što duži sukob i što više vojne tehnike i ostale podrške koja će biti kupljena novcem građana, a zatim poslana u Ukrajinu pod raznim uvjetima. Korado Korlević je to isto lijepo objasnio u zadnjoj emisiji govoreći o tipu ugovora kroz koje Ukrajina dobiva oružje i koje će u konačnici najvećim dijelom morati platiti.

Znači zapravo ista logika kao i s pandemijom - interesni lobij stvara krizu za svoju dobiti. Tri najveća američka lobija su farmaceutika, naftna industrija - i naravno industrija oružja. I to je to, nema tu nikakve druge dublje, visokomoralne ili ljudske priče.

Djuro:

Ipak su od USA dobili one modernije verzije A2, a ne najosnovniji model haubice.

Lijepo za vidjeti da su ih brzo naucili kako se sve to koristi

dpasaric kaže:


Sve što si napisao (osim onog što sa boldao) je po meni točno. To i vrapci već desetljećima znaju.

Ali ono što si napisao, što sam boldao, nije točno.

Postoji ljudska priča, a to je ukrajinski narod koji ne želi pod cijenu rata, uništenja i smrti pod rusku čizmu, pod kojom su 2014. već završili neki dijelovi.

Po meni su se poklopili interesi amerikanaca i ukrajinaca a isključivo je Putin taj koji je pokrenio ovaj rat sa potpuno jadnim i prozirnim razlogom, koji također ignoriraš.

To je dio koji ti po meni ignoriraš i pokušavaš cijelu situaciju isključivo staviti u perspektivu amerikanaca i europljana koji će osjetiti gospodarske posljedice ovog rata u Ukrajini.

Još jedan američki pukovnike stare garde koji priča isto:

Air kaže:


Potpisujem. Lako je iz daljine gledati neki rat kao Starcraft igricu i objavljivati analize, ali u pozadini svega ima ne jedna, nego milion ljudskih prica.

Na ovo bih ti mogao odgovoriti vrlo živahnom razmjenom mišljenja gdje jedan senator roštilja jednog od vrlo visokopozicioniranih časnika američke obavještajne zajednice koja je predvidjela pad Ukrajine u 72-96 sati što se pokazalo itekako pogrešnim. Ta ista obavještajna zajednica sad daje neke analize koje kritiziraju svi redom koji su bili djelatni u vojsci zbog sustavnom zanemarivanja nekoliko ključnih pokazatelja:
1. Logistička zaostalost ruske vojske koja je na razini II. svjetskog rata. Materijal se prevozi u drvenim sanducima i ručno pretovaruje. Nema sustava paleta, nema sustava sanduka, nema dostavnih kamiona sa samoutovarnim mehanizmima koji su standard u US Army. O tome će ti Lovrić detaljno objasniti ako ulovi vremena i volje. U praksi to znači da jedan američki kamion u istom vremenskom periodu prebaci 25 do 30 posto VIŠE tereta, tj. imaš netko efekt na bojištu kao da imaš 25 do 30 posto VIŠE kamiona.
2. Izuzetno loše održavanje vojne tehnike od strane ruske vojske gdje je dobra četvrtina SVEGA što je na brojnom stanju izkanibalizirano radi dijelova koji su prodani na tržištu da bi ekipa u vojarnama imala dodatni izvor prihoda. To ide toliko daleko da na nekim komadima tehnike nema uopće električne instalacije, jer je ona izvađena i onda prodana kao bakar po kili! Ovo je izuzetno bitno u kontekstu ruskog nuklearnog arsenala koji CIJELI potječe od SSSR-a. Vrijeme poluraspada tricija (H20 s dva neutrona) je 12 godina. Tricij se koristi kao okidač koji otpušta neutrone da se pokrene lančana reakcija tj. nuklearna eksplozija. Ako je u nekoj bojevoj glavi 100 količinskih jedinica tricija potrebno da se pokrene lančana reakcija, nakon 12 godina imaš 50. Nakon idućih 12 godina imaš pola toga, dakle 25. Od raspada SSSR-a je prošlo 30 godina, dakle prošli smo dva PUNA ciklusa i sad smo na cca polivici trećeg. Kako nuklearni arsenal nije napravljen 1991. nego ranije, onda možemo posve opravdano pretpostaviti da je na isteku i TREĆI puni ciklus poluraspada tricija sad smo na cca 12 (od 100) jedinica tricija koje su potrebne da nuklearna reakcija uopće krene. Drugi dio priče je ožičenje unutar samih nuklearnih naprava (rakete, bojne glave, krstareći projektili) koje traži redovito servisiranje i održavanje. Amerikanci imaju servisni vijek od 5 godina za svoj nuklearni arsenal i servisiranje i održavanje svake nuklearne naprave košta 10-ak milijuna dolara na što se SVAKE godine troši preko milijarde dolara. Zašto ovo naglašavam? Zato jer je VRLO izvjesno da je manje od 25 posto ruskog nuklearnog arsenala uopće ispravno. A onda tek dolazimo do stanja silosa u kojima se nalaze te rakete. Svi imate neke podrume. Pogledajte ih nakon 30 godina neodržavanja, načete vlagom sa zahrđalim željeznim dijelovima koji su već možda i posve truli. Potom dolazimo do raketnog goriva. Kruto gorivo isto ima neki rok trajanja. Ako je tekuće, ono je IZUZETNO korozivno. Ovo ističem zato da ukažem na SUSTAVNU grešku američke obavještajne zajednice koja je evidentna: ona procjenjuje sposobnost ruske vojske koristeći mjerila i standarde koje poznaje, ona američkih oružanih snaga. Otprilike kao da voziš Ferrari koji ima 500 KS, ubrzava do 100 km/h za 3,3 sekunde i postiže 312 km/h najveće brzine i onda temeljem toga za sve aute na cesti kažeš da svi oni ubrzavaju do 100 km/h za manje od 4 sekunde i jure barem 300 km/h. Dapače, ovaj epic fail US Intelligence Community je pokazao da sve SIMULACIJE i RAČUNALNE igre koje su ikad napravljene također boluju od iste bolesti i da bi (ili jest) trebalo reducirati snagu tj. efikasnost ruskih vojnih snaga dramatično uzevši u obzir ove varijable koje su dosad zanemarivane. Prašinari su to nazvali 'blue collar sindrome', jer se nitko od tih analitičara nije nikad pojavio ni na jednoj vojnoj vježbi da vidi što je sve potrebno da bi neka vojska funkcionirala i koliko je truda, znoja i muke potrebno da jedna brigada koordinirano izvodi manevarsko pomicanje i surađuje sa zrakoplovstvom ili dalekometnim topništvom koje služi kao podrška, a da ne spominjemo još i logističku pozadinu, pa koliko je tehnike koja se vodi na brojnom stanju u procesu popravljanja ili je jednostavno neupotrebljivo...

Riba kaže:


To su tragične ljudske priče Ukrajinaca, a ne Amerikanaca, o tome govorim. Oni će tamo ionako voditi svoj proxy rat "do zadnjeg Ukrajinca". Što duže traje, to su zadovoljniji.

Pa nista novo u usporedbi sa posljednjih 50 godina, rat je uvijek dobra prilika za zaradu.

A sad im i Siemens odlazi. Vezano uz održavanje Ruske tehnike, jako zanimljiva informacija na koju sam naletio taman nakon čitanja Đurine kućne analize:

www.reddit.com/r/worldnews/comments/uns9...invasion_of/i8ateii/

> EVERYTHING in the modern world is complicated. Losing one of the world's most important specialists in plant engineering is a long-term disaster for Russia. It may be the beginning of the end for Russia's process industry (chemical, oil and gas).

Za NATO drzave ne znam, vjerujem da tu ima velikih odstupanja, ali iz visegodisnjeg iskustva znam za US Army logistiku.

Opce je koncenzus da je omjer 10:1. Na svakog vojnika koji nosi pusku ili koristi neko oruzje postoji jos 10 drugih koji ga na neki nacin logisticki opsluzuju.

Ja bi rekao da je taj broj osjetno i veci.

Ako ti imas 100 vojnika pod oruzjem u Afganistanu ili Iraku. Opsluzuje ih eto 1000 logisticara, sto u USA, sto lokalno. Neko treba utovariti sve to u avione u USA ili Njemackoj, natociti gorivo, voziti taj avion, stititi ga, servisirati ga, pa sve to istovariti kada stigne u bazu, pa upaliti RTCH da kontejnere prebaci gdje treba, pa viljuskarima istovariti teret, servisirati strojeve u bazama, pocistiti smece, posluziti tu hranu i sl.

I to sve funckionira. Uhodana je masinerija i rijetko kada necega nedostaje. Toliko su razmazeni da je vojnicima veliki sok i nevjerica ako je nestalo sladoleda kojeg oni vole ili energy drink ima samo Burn. Ili je u pustinji eto zelena salata malo uvenula. A sto ima 15 glavnih jela tog dana ukljucujuci stejkove, morske plodove i jastoge, hranu za svih strana svijeta, to nikome nista. Podrazumijeva se da svega ima...

Zasto omjer nije 10:1? Zato sto tih gore spomenutih 100 vojnika NE RATUJE. Pola njih seta po bazi, pije kave u Starbacku i igra vide igre u USO. Ne izlaze vani, ali su pod oruzjem. Iako puske zaboravljaju u WC redovito. Par komada sam ja osobno nasao, pa zovem MP da to pokupe i traze ih po serijskom broju.

Od 100 "ratnika" ajmo reci 50-60 ratuje (pola od toga su special forces, pola iskusni profesionalci) i oni su nosioci akrtivnosti. Ova preostala trecina su migranti sa raznih strana svijeta koji koriste US Army da se dokopaju Amerike i zapocnu novi zivot. Puno ih jako lose i engleski govori.

Tako da onih gore spmenutih 1000 ljudi opsluzuje aktivnih 50 ljudi koji zbilja ratuju, a ne onih 100 na papiru. Ispada 20:1.

I onda vidim Ruse rucno tovare sanduke sa municijom i opremom na neke kamione sa propalim i pokrpanim drvenim podnicama. Nema od tog posla nafake

Rekao sam na pocetku rata dok se nista konkretno nije znalo, tvrdim i sada. Ispodprosjecna armija zaostala u vremenu i prostoru. Debelo ih pregazilo vrijeme.

Ako to priznaju sami sebi, mogu naucit puno iz ovog debakla, krenuti u reforme i biti prava vojna sila kakvom se predstavljaju. Za par decenija

dpasaric kaže:


Dakle ipak postoji ljudska priča?

Amerikanci će voditi rat dok ima Rusa spremnih slijepo ratovati za Putina i Ukrajinaca koji žele obraniti svoj dom i svoju slobodu.

Ovo im je idealna kombinacija, sve prednosti rata bez gubitka vlastitog ljudstva tako da nema rizika od lokalnih prosvjeda. Naucili na Vijetnamu i Iraku.

Riba kaže:


Ima istine u tome sto pricas. Ukrajinci se barem bore i koriste oruzje koje dobiju. Za razliku od vojske u Afganistanu koja se razbjezala za 3 dana i svu opremu i oruzje ostavila Talibanima.

By the way, od tih jako bitnih i planetarno mocnih neprijatelja ne znam sta bi? Niko ih vise niti ne spominje Ni njih ni, Al Quaidu, ni islamski terorizam opcenito...

Ti si mlađarija, ali meni je najdraža bila priča o Sandinistima i tzv. Iran-Contra afera...

Hahah, klasik!

Riba kaže:


Upravo to! Njima se cijela matematička funkcija svodi samo na to dobivaju li Lockheed Martin, Raytheon Technologies, Boeing, Northrop Grumman i General Dynamics ugovore ili ne. Ako dobivaju porezne pare - super, podržimo takvo stanje čim duže. Ako ne, idemo generirati novu krizu!

Zašto bi samo Amerikanci i Rusi "uvodili demokraciju" po svijetu?

Sada to više nije tek hipoteza, Kinezi izvode ozbiljne vojne vježbe jer se žele "ujediniti" s Tajvanom.



I vjerojatno nas za to ne bi posebno bilo briga kao i za sve ostale daleke ratove, ali ima kvaka - tamo je smješten TSMC - Taiwan Semiconductor Manufacturing Company.

Koliko procesora i ostalih kompleksnijih čipova se tamo proizvodi? Većina!

Pogledajte samo ova dva grafa i sve će vam biti jasno:

www.cnbc.com/2021/03/16/2-charts-show-ho...-semiconductors.html

Čuvajte svoje postojeće Macove, možda uskoro nećete moći kupiti niti jedan...

Iskreno, mislim da je njih Putin JAKO zajebo. Da je Rusija pregazila Ukrajinu za dva tjedna, Kina bi krenula na Tajvan iste sekunde. Ovako se stvar zakomplicirala i dalje je status quo. I, sad na stranu sve drugo, ali mislim da Kina nije u stanju nositi se s američkim nosačima aviona. Mislim da (još) nitko nije. Vjerujem da kineski avioni pete generacije nisu loši, ali što se tiče nosača, tu apsolutno nitko nije do koljena Amerima. To je činjenica koje su svi svjesni.

Pametni Amerikanci nisu preselili proizvodnju oruzja u Kinu.

Što se tiče događanja, Ukrajina je sjeverno od Harkiva oslobodila još neka naselja i napreduje prema granici u smjeru Belgoroda. Što se tiče onog forsiranja rijeke Donjeck gdje je Rusija izgubila cijelu oklopnu bojnu, prebrojani su vidljivi gubici: 73 komada oklopne i ostale tehnike! Uz pješačku podršku koju su pružali pokušaju polaganja pontona (koji je zaživio na neko vrijeme) samo posade tenkova. BVP-a i inženjerije za polaganje pontona su reda veličine 500 ljudi.
I, sad se moram prisjetiti Crne Guje, onda su pokušali opet. I opet su doživjeli istu sudbinu. Moram priznati da ne razumijem taj mentalni sklop. Mogu shvatiti da je mjesto možda pogodno, ali ako su te jednom otjerali i PRATE to mjesto, kako onda možeš opet krenuti istim smjerom po novu porciju?! Ukrajinsko topništvo ima koordinate tog mjesta pohranjene u centimetar, paljba je već iskorigirana do druge decimale, jasno je da će to preorati prvim plotunom...
Netko je sarkastično primjetio da ako pokušaju još koji put, na dnu će biti toliko tehnike da mogu prehodati s jedne na drugu obalu bez da smoče noge...
Kad smo se već posredno dotaknuli ukrajinskog topništva, zgodno je primjetiti kako je ono organizirano. Ameri imaju u vojsci svoj sustav paljbe koji radi na, uvjetno rečeno, klasičan način, ali modernizirano. Ukrajinci su napravili od toga ekvivalent torrenta.
Idemo od početka. Artiljerija se ravna po principu kosog hica. Elevacija (nagib cijevi) plus izlazna brzina zrna određuju mjesto pada. To svi znamo od srednje škole. U praksi je stvar kompliciranija. Imamo otpor zraka koji usporava zrno i skreće ga s putanje. Zato su cijevi užljebljene da zrno prilikom ispaljivanja dobije rotaciju oko uzdužne osi te se tako javlja efekt žiroskopa koji ga stablizira u putanji i smanjuje utjecaj otpora zraka. No, bočni vjetar svejedno djeluje. Potom je tu pitanje i Koriolisovog ubrzanja kao posljedice vektorskog umnoška dva ubrzanja pod kutem (jedno je ispaljivanje iz cijevi, drugo je rotacija Zemlje koja kod dalekometne paljbe mora biti uzeta u obzir; primjer Koriolisovog ubrzanja u prirodi vidimo na primjeru velikih rijeka koje teku usporedo s meridijanima (sjever-jug) pa je jedna obala jače izrovana od druge ili kad pustite vodi iz sudopera pa se vrtlog kod nas sjeverno od ekvatora okreće u smjeru kazaljke na satu, a južno od ekvatora u suprotnom smjeru). U vrijeme II. svjetskog rata su za svaki top postojale tablice prema kojima se podešavao top da bi se nešto pogodilo. Opalio bi prvi plotun, promatrači bi javili odstupanje od cilja, izvršila bi se korekcija paljbe i onda se pucalo i čekalo da Gaussova krivulja odradi svoje i neko od 10-ak zrna izravno pogodi cilj. S vremenom je taj sustav osuvremenjen pa su i igru ušli kompjuteri koji su uz ulazne podatke (brzina vjetra, tlak zraka, vlažnost itd.) povećali preciznost prvog udara. S vremenom je sustav dorađivan, ali princip je isti. Ulazne varijable se mogu mijenjati i dodavati (da uključe broj ispaljenih zrna iz cijevi, primjerice, jer njezino trošenje ima utjecaj na preciznost i domet zrna).
Ruski sustav kontrole paljbe pomoću računala je relikt iz SSSR-a i upravlja defacto jednim topom. To znači da obrađuje jedan set podataka i daje jedan izlazni parametar. No, što ako imate pet topova koji djeluju po jednom cilju? Idealno trebate pet računala; za svaki top posebno. Ali, to znači i pet posada za opsluživanje tih računala. Rusi su uvijek šparni po tim pitanjima. Dovoljan je jedan set podataka, ako su topovi (jasno, istog tipa, to je ključno!) blizu grupirani i djeluju po istom cilju. Ionako na koncu imamo rasap pogodaka pa je zajednička paljba efikasna. No, problem takvog pristupa je što topovi moraju biti grupirani blizu, a to ih čini lijepim ciljem za uzvratnu paljbu.
Ukrajina je od početka sukoba na istoku 2018. imala problem nedovoljnog broja teških artiljerijskih oruđa pa bi gubitak bilo kojeg od njih bio neprihvatljiv. Zato su ih razmještali daleko jedno od drugog da budu teži cilj za neprijateljsku artiljeriju. No, onda je zajedničko djelovanje po gore opisanom obrascu nemoguće. I onda su razvili sustav koji radi na razini 21 stoljeća. Aplikacija za mobitel je odgovor. A kad već imamo mobitele, dovoljno je jedno središnje računalo koje samostalno 'uključuje' potrebnu podršku. Imate 10 topova u krugu od 20 km. Jedinica koja je u govnima zatraži podršku od zapovjedništva. Oni to ubace u računalo, a ono samo pošalje obavijesti o potrebnim podešenjima za 5 topova koji iz raznih smjerova koordinirano udare po cilju. Na to reagira rusko topništvo koje sad puca po ovim razasutim topovima u krugu 20 km. Ali, ide jedan po jedan cilj, jer ne može odjednom pucati u pet različitih smjerova (jedno računalo po bateriji!). Za to vrijeme Ukrajinci saznaju topnički položaj i sad ono računalo šalje nove koordinate za paljbu preostalim topovima koji su spremni, a ako je potrebno i ovima koji su izvršili prvi udar. Protuudar je moguć u roku od minute.
Kad je počela agresija, Rusi su porušili 3 i 4G mobilne mreže (koje su, posve ironično, potrebne za njihove kriptirane komunikacije o čemu sam pisao tamo na počecima ove sage pa oni sad komuniciraju otvorenim frekvencijama) i sustav bi se raspao, a s njim i vjerojatno otpor Ukrajine da nije uletio Musk sa svojim satelitskim sustavom komunikacija Starlink koji radi uvijek i svugdje i koji Rusi ne mogu isključiti. Ovo nije prošlo nezamijećeno u SAD (US Army svoju artiljerijsku paljbu koordinira preko svojeg sustava koji ovisi o lokalnim komunikacijama ili onima koje vojska uspostavlja na terenu što to čini idealnim ciljem za neprijateljske snage) i dovelo je do nevjerojatnog pomaka u snazi i utjecaju. Privatna kompanija jednog čovjeka sad može odlučiti hoće li nekog podržati ili mu uskratiti podršku. O ovome će još biti jako puno priče i analiza (ili možda iz očitih razloga neće uopće), ali strateška slika svijeta se nepovratno izmjenila.
Ukratko za kraj: sustav upravljanja paljbom koji ima Ukrajina je jednu generaciju ispred svega drugog na svijetu, ali radi milošću Elona Muska. S tim završavam i let that sink in.

Samo mala ispravka.

Djuro genijalac kaže:


Smjer okretanja vrtloga vode u sudoperu nema veze sa Coriolis-ovom silom, koliko sa samim oblikom sudopera, jer je utjecaj Coriolis-ove sile na tako malim udaljenostima beznačajan.



Ne samo u vrijeme II. svj. rata, nego i dan danas sva artiljerijska oruđa imaju tablice (za udaljenost, i korekcije po raznim kriterijima). A i uobičajena je praksa da izviđači artiljeriji dojavljuju korekciju.

m@xym kaže:


Što se tiče koriolisa, još nisam vidio da se na sjevernoj hemisferi voda zavrti SAMA od sebe u kontra smjeru od kazaljke na satu.

Pod tablicama gađanja sam mislio na analogne podatke koji se čitaju iz tekice. Već smo mi u Domovinskom ratu za haubice 203 mm imali tablice gađanja u digitalnom obliku u računalu. O tome je bila riječ; to je sad posve digitaliziran proces.

Najjaci korektor artiljerije u Ukrajini je najobicniji DJI drone. To svi koriste

Cak je i jedan moj Mavic zavrsio tamo, kao moj skromni doprinos tom ratu

Imaju i papirnate podatke kao sto ih uce gadjati i bez tablica i bez nisana.
Svasta moze poci po zlu ua bojistu. Ne moze se desiti da imas haubicu i ne mozes iz nje pucati jer eto baterija je prazna.

m@xym kaže:


Nas su na snajperima ucili da na udaljenosti oko 1000 yardi, zrno moze odstupati i do 3 incha, ali ne uvijek. To znacajno ovisi i o smjeru u kojem pucas, jer nekada ti ta rotacija planete i pomaze

Djuro genijalac kaže:


Uopće nije upitno u kojem se smjeru okreće voda u odvodu, samo kažem da uzrok tome NIJE Coriolis-ova sila.
Inače bi nas u pravocrtnom hodanju prema sjeveru ili jugu, zanosilo u stranu.

drlovric kaže:


Utjecaj Coriolis-ove sile najizraženiji ja kada pucaš izravno u smjeru sjevera ili juga (a najmanji, tj. nema ga kada pucaš prema istoku ili zapadu), a kod snajpera utjecaj ima i Eotvos-ova sila, kada pucaš direktno u smjeru istoka ili zapada, gdje dolazi do podbacivanja (u smjeru istoka) ili prebacivanja (u smjeru zapada), gdje zrno, zbog rotacije zemlje dobije dodatnu brzinu, tj. smanjenje brzine, ovisno o smjeru pucanja.