19.04.2016 | 21:59
@tonci77: Oprosti, editirao sam tvoj post, na način da sam izbrisao cijeli citat mog ranijeg posta jer se ne referiraš ni na koji dio posebno i nema svrhe da opterećuje tekst. Ono što si ti napisao nisam dirao.
tonci77 kaže:
Pozdrav,
Onako, digresija, mislim da si ipak malo pretjerao.
Ja sam čvrsto uvjeren da nisam. Ali, da parafraziram Voltairea, "do smrti ću braniti tvoje pravo da tako misliš".
Komentari su ti na mjestu i logički argumentirani, ali ono što im fali jest 'malo ljudskosti', što bi i trebala biti srž druženja i razmjene iskustava na ovakvom forumu.
Ovako grubo napisano je ispalo i malo zloćesto, što sam uvjeren da ti nije bila namjera.
Osobno ne vjerujem u deklarativne verbalizme. "Ljudskost" ne upražnjavam ispraznim tapšanjem po leđima i podilaženjem.
Zlonamjeran svakako nisam. Ali najiskrenije sam mislio kad sam joj napisao da joj želim što brži crashlanding, iz sasvim pragmatičnog razloga - upoznao sam puno ljudi koji su, gledajući sa strane, zaključili da je neki (bilo koji) posao p... dim i da se na tome mlati ultra brutal lovu bez muke, sve ko u onoj bajci "stoliću, prostri se". Oni koji su imali sreće, udarili su "u tvrdo" vrlo rano pa su se otrijeznili i odabrali neki drugi put (možda su i odlučili ostati u tom poslu, ali su shvatili da se do uspjeha i novca stiže krivudavim putem, a ne prečacem). Oni koji nisu imali sreće, nisu doživjeli "crashlanding", nego godine kilavljenja, serije blagih neuspjeha i uvijek nalazili nekog drugog da bude kriv što im ne ide. Na kraju im je prošlo pola života prije nego su smogli snage sami sebi priznati da su ga protratili u vlastitim tlapnjama.
Kavalirski bi bilo da progutaš malo 'ponosa', čestitaš kolegici na uspješno objavljenoj aplikaciji pa kakav god tvoj osobni stav bio.
Kako rekoh, ne vjerujem u deklarativne verbalizme. Čestitam kad iskreno vjerujem da je nešto vrijedno čestitanja. To je isto kao kad se učenici moje supruge čude što nisu dobili 5 zato što su napisali zadaću (nepotpuno i netočno).
Možda imaš solidnu količinu znanja, iskustva ali ne možeš na ovaj naćin demotivirati ljude koji uče i žele napredovati,
Kako ne bi mogao? Vidiš da mogu.
Kako je to gjuroo objasnio, nekog to demotiriva, a nekog baš to motivira. Meni nije bio cilj ni jedno, ni drugo, nego samo baciti u lice neugodnu istinu. Nisam političar niti neki "selebriti" pa da mi je bitno da li ću nekom biti simpatičan ili ne, niti koliko imam "frendova na fejsu". Jbms.
pogotovo ako i sam predaješ/učiš druge kolege, studente.
E, baš zato *MOGU*. Znaš zašto? Zato što nakon 16 godina predavačkog iskustva mogu s posvemašnjim pouzdanjem ustvrditi da na prosječnom "rvackom" studiju ima, ako je dobra generacija, max 10% studenata kojima je uopće stalo završiti studij. Ne kažem da su oni za to krivi. Nakaradni sustav vrijednosti u društvu i posve poremećen sustav vrednovanja u školama ih je naučio da to sve ionako nema nikakve svrhe jer je budala tko uči, a još veća tko radi.
Ali tom indolentnom većinom se uopće niti ne zamaram. Mene ne zanima baviti se odgojem, a i prekasno ih susrećem da bi to imalo smisla. Tu spada i, od one manjine koji želi završiti studij, cca polovica ne želi pri tom ništa naučiti jer su uvjereni da je *DIPLOMA* ta koja jamči veću plaću, a ne znanje i sposobnost.
Ono što me zbilja žalosti je da od onog tužnog ostatka još polovica ima ovakav stav kao Kapetanica ("daj, ne se*i s tim glupostima, kome to još treba matematika za programiranje"), a ona konačno preostala polovica koja shvaća smisao sustavnog učenja i građenja znanja ima
TAKO
KATASTROFALNO
LOŠE
PREDZNANJE
da je to jednostavno za rasplakati se.
Naravno, to su oni kojima se bavim, kojima posvećujem vrijeme i trud jer, na kraju, kad nemaš ništa drugo, ta unutarnja motivacija je najveća vrijednost. Nadoknadit će s vremenom sve što nisu naučili u osnovnoj i srednjoj školi, ali tragično je to koliko ih to inferiornima čini u odnosu na neke sasvim osrednje mediokritete koji su se rodili u nekoj zemlji gdje školski sustav nije tako potpuno upropašten. E, to je ono što me zaista frustrira.
Da ilustriram, evo nekih "zrnaca". Neka sam zapamtio, većinu sam zabilježio. Što od mojih studenata, što od razne klinčadije koji dolaze na instrukcije mojoj supruzi, a nešto i od vrlih roditelja, s vijeća roditelja iz osnovne škole u koju idu/su išla naša djeca, od onih koji dovode djecu kod nas na instrukcije, ili onih koji (!!???) me zaustavljaju po hodnicima jer su došli (na faks!!) "na informacije".
"17 podijeljeno s 3, ne može se" (8 razred)
"Profesore, evo ja sam sve napravio, samo što ništa ne radi. Ali evo ovdje sam priložio što su mi na forumu odgovorili da treba napraviti, samo što se u tome nisam baš snašao, znate baš mi ne ide engleski." (treća godina studija, projektni zadatak za koji je imao cijeli semestar, radio je aplikaciju za upravljanje garažnim vratima s mobitela, a "ništa ne radi" zato što u cijeli semestar nije uspio dići Apache na Raspberry Pi-u - to je baš jedan od tih "programera" kojima ne treba matematika, između ostalog. Nije mi se cijeli semestar javio nijednim mailom, nego je taj kupus donio na dan kad se prezentiralo gotove projekte.)
"Profesore, mi smo našli na netu ovaj program, ali ga nismo uspjeli pokrenut, baca nam puno grešaka." (treća godina studija, našli su python kod i pokušali ga zavrtiti u Java runtimeu...
)
Ispitno pitanje (kolegij automatsko upravljanje sustavima, 3. godina) "binarni broj 1101011 u dekadskom obliku glasi...?", a odgovor je: "jedan milijun sto jedna tisuća jedana
Jst"
"Ne radi nam vježba, baca neku grešku" (3 godina, laboratorijska vježba iz automatskog upravljanja, softver kaže "communication timeout, check ethernet cable and PLC power", a PLC-a uopće nema na stolu, još je u ormaru, jer ga nisu ni spojili)
"Joj, ma znate, baš nema
mo sreće, naletila je na onu frustriranu babu" (brižna majka za svoju kćer koja "znate, ona je imala sve petice u osnovnoj školi, a matematiku je TAAAKO volila...." je upisala matematičku gimnaziju i ne može dobiti dvojku ni za glavu spasit, moja supruga bi je trebala poučiti polinomima, a mala ne zna razlomke
. BTW, "ona frustrirana baba" daje dvojke iz testa za manje od 35% bodova)
"Pa šta sad vi hoćete reć da bi JA trebala sa svojom kćeri raditi to "č i ć" i "ije i je"? Vi hoćete reć da bi JA to trebala znat???!" (majka curice iz petog razreda koja je dobila 2 iz školske zadaće, a nije zaslužila ni 1, u pravedničkom gnjevu kad sam, kao predsjednik vijeća, odbio diskutirati o njenom prijedlogu da se profesoricu iz hrvatskog izbaci iz škole, tuži sudu, strpa u zatvor, bilo je još konstruktivnih prijedloga, ali sam ih s godinama zaboravio)
"Evo sine, vidiš kako on... gospodski. Lipo sam ti reka, sine - uči, da ne bi mora radit!" (moj rođak svom sinu koji je bio na instrukcijama kod moje drage, dok sam ja došao doma u tadašnjem službenom autu baš u isti čas kad i on po sina, pa smo se sreli na dvorištu)
I, za kraj:
"Kolega, šalabahter vam se vidi na koljenu, bolje ga stavite među papire od ispita."
"Profesore, nije to moje, to je valjda ispalo od ispod klupe"
"A, i bolje, vidim da su većinom kriva rješenja."
"Pa kako, jebote, rekao mi je (nnn) da je sve provjerio!"
Neznanje nije mana, ali prepotencija jest.
Nije mi namjera da te uvrijedim, nego ćisto kolegijalno i dobronamjerno sugeriram.
Kolegijalno i dobronamjerno sugeriraš da sam prepotentan. Hvala ti na dobronamjernoj sugestiji, primam je na znanje.