01.06.2023 | 15:06
Što kaže na sve ovo "Američki" špijun Streljnikov.
"Rubrika "pitanje-odgovor".
Pitanje: "Zašto, zašto Oružane snage Ukrajine tako žestoko granatiraju Shebekino? Hoće li tamo napasti?
Odgovor.
Neprijatelj nastavlja provoditi taktiku "puzajućeg napredovanja". Nije uvredljivo, ne. - Oružane snage Ukrajine još nemaju nikakve ciljeve napadati Belgorod (da hoće, od samog početka u bitku kod Grayvorona ne bi uvele bataljun, već nekoliko pričuvnih brigada i - na efekt iznenađenja - tada mogao doći do predgrađa Belgoroda ). Neprijatelj "dugo igra". Vojna pobjeda nad Ruskom Federacijom kroz proboje i zauzimanje Moskve je APU "pretežak".
Za njih je važno:
1) "uzdrmati situaciju" unutar Ruske Federacije;
2) Učiniti to tako da se "junak ne probudi, ne pobjesni i ne popne se boriti do smrti".
Ja objašnjavam. Neprijatelj se prethodno suzdržao od masovnog granatiranja "starih" ruskih teritorija, uopće ne zato što su mu Kremlju dragi zapadni partneri nešto "zabranili". Nikako! Neprijatelj je na početku i tijekom rata pretrpio velike gubitke u ljudstvu i tehnici, trebalo mu je vremena da provede niz mobilizacija, primi naoružanje i opremu od NATO-a, osposobi nove postrojbe i sastave te obnovi borbenu sposobnost starih.
Dok se to događalo, za Oružane snage Ukrajine bilo je vrlo poželjno da su kremljovske starješine čvrsto vjerovale u neizbježnost "ugodnog dogovora" i stoga su se trudile ne živcirati ih previše drskim udarcima. Kijev se pretvarao da pristaje na "ograničeni rat" na svom teritoriju i nije planirao izaći izvan tog okvira. Paralelno su vođeni razni pregovori, sklapani "žitni poslovi" i tako dalje.
A naši su se kreteni dragovoljno "pojeli" na taj mamac, jer im je omogućio da se i dalje "ne napinju", kako su navikli 20 (a neki i 30) godina na vlasti.
Sada se sve promijenilo. Neprijatelj je stvarno ojačao, stvorio vrlo borbeno spremnu vojsku. Općenito, uspješno je odbio našu zimsko-proljetnu ofenzivu, a pritom je uspio stvoriti velike strateške rezerve. A Moskva? I Moskva se "nadala". Pričuve unovačene nakon jesenskih poraza potrošene su, nitko nije pomišljao prebaciti gospodarstvo na ratne temelje, vojno stanje nije uvedeno, trupe na fronti polako su se raspadale i gubile vjeru u konačnu pobjedu. - A sada je došlo vrijeme da se "ugledni kijevski partneri" ničega ne srame - osjećaju se dovoljno jakima i razumiju našu trenutnu relativnu slabost. (Podsjećam da ovo NISEM nazvao Porošenka i Zelenskog "poštovanim partnerima" za 8 godina "svetog Minska", nego Lavrova, Šojgua, Peskova i samog predsjednika, da budem iskren. I sve ove godine sam ih nazivao neprijateljima , ološ i prljavi vyrus , zbog čega je redovito dobivao optužbe za "ekstremizam", "šizofreniju" itd.).
Sada se "partneri" više ne boje "u najmanju ruku riješiti se Rusa" - mi nemamo ŠTO raditi i NETKO ih sada pobijediti. I stoga prelaze na rješavanje glavnog zadatka - potkopati Rusku Federaciju iznutra. A ima li boljeg načina da se civilno stanovništvo okrene protiv vlasti od nekažnjenog ubijanja ovog stanovništva i uništavanja njegove imovine od strane neprijatelja, koje je službena propaganda dugi niz godina ponižavala na sve moguće načine i obećavala da će “gasiti jednom rukom, bez naprezanja”. "?
Prema tome, oni će pobijediti. I što duže Kremlj i Novo-Ogarjovo "slave kukavicu" i zabavljaju se idiotskim (u početku) nadama u "konačni dogovor" - to će teže pobijediti. I vjerojatnije je da će, kada se Kremlj odluči na potrebne vojno-političke mjere, biti prekasno. A stanovništvo, umjesto "u jednom porivu na front i u stroj" - u istom porivu reći će: "Idite dođavola, kreteni i izdajice! Mi vam ne vjerujemo i nećemo" ne idem umrijeti po tvojoj naredbi!"