20.04.2026 | 09:44
Sarek kaže:
Super boja, vidi se da ga paziš i maziš, mene bi osobno nervirala ova oznaka quadrifoglio, ovako s bijelom podlogom baš iskače, sliči mi na one naljepnice po Win laptopima. Je li to naljepnica ili je to serijski nešto?
Na nekim Alfama je naljepnica, a na nekim novijim je postalo serijski - upravo jer je to kod Alfe pitanje tradicije od preko 115 godina koja je započela na legendarnoj utrci Targa Florio.
Oznaka je "Quadrifoglio" (djetelina s četiri lista) i obavezno je nose Alfe na natjecanjima, a priča je počela 1923. kada je trkač Ugo Sivocci nacrtao djetelinu na svojoj Alfi kako bi konačno osvojio prvo mjesto (stalno je dolazio drugi). I naravno, to je upalilo!

Od tada Alfe koje se utrkuju tradicionalno imaju tu oznaku. Neki je zovu i Autodelta jer se tako zvala tuning radionica koja ih je pripremala, pa su oni uvijek to obavezno dodavali na Alfe, a uz to i svoj manji trokutić s klasičnom trkaćom zastavicom i natpisom "Autodelta".
Danas oznaka dolazi iz tvornice na modelu Giulia i Stelvio kada se kupi najjači top model. Kod ostalih Alfi, oznaka obično znači pripadnost nekom Alfa klubu ili samo to da je vozač entuzijast koji zna Alfu provozati i po stazi.
Ja sam se uvijek držao tog nepisanog pravila, pa Alfe s kojima sam bio na stazi su dobile tu oznaku, a one "dnevne", obiteljske, koje nisu bile na Grobniku su ostale samozatajne i bez oznake.
Ova na mojoj GTV je starog tipa i dimenzija (oštri rubovi i veća), a moderne su manje i oblih rubova. Ova moja naljepnica je oznaka riječkog Alfa kluba još iz 1997. godine (više ne postoji, spojio se s Hrvatskim).
Kod nas Alfista ta oznaka uvijek znači pozdrav kolegi na cesti, a često se pretvori i u "oho, i ovo je entuzijast, idemo u tandemu proći neku dionicu". Pamtim jednu vožnju od Rovinja do Rijeke kada sam na raskrižju pustio jednu crvenu 155-icu da se uključi (to je kod Alfista obaveza, propustiti drugu Alfu) i nakon toga je bio mot rukom kroz prozor (zavrtiš prst, kao kada vozači u boksu kažu da im se upali motor) i onda smo guštali sve do Rijeke, bez divljanja i rizičnih radnji, sve lijepo kao duo. Na kraju se pozdraviš i pomisliš koliko je lijepo kada možeš jedan, možda dosadan put, pretvoriti u doživljaj za pamćenje.