Slazem se i ja u potpunosti sa Kinsif-om. Vecina mojih prijatelja i poznanika su takvi i vecina mi se smije kad kazem da sam kupio software ili muziku. Smije mi se odmah u startu jer imam Mac.

Jer kud ces bolje od nabrijane PC machine, tonu krekanih igrica i terabajti serija i filmova, trosenja para na vutur i alkohol, ali tko jebe digitalan sadrzaj.

Nisam cistunac, ali sto je previse je previse.

Krekano imam jedino Adobe CS6, za kojeg nemam novaca, ne zaradjujem sa njim, a ponekad mi zatreba. Imam kupljen Pixelmator.


DJ sam i od kada imam UK iTunes store account i racun u engleskoj banci kupujem muziku koja mi se svidi za mixanje. Pjesmu po pjesmu i ima ih vec preko 250 kupljenih. Nekada su mi super disco i funk reariteti kojih nema za kupiti online, ali se da naci neki rip sa ploce pa to daunlodam.

Da je ZAMP posten i pametan taj artist kojeg sam free daunlodao bi dobio novac od svakog puta kada njegovu pjesmu pustim negdje. Ako nemogu kupit barem da dobije royalites, samo uhljebi u ZAMPu imaju drugaciji masterplan za zastitu "autorskih prava".

pjedvaj kaže:


O da, jebote!
I HEP naplačuje elektrone.
Što Photoshop konzumira, a nije za rad?
Što se po pjesmi može raditi, a nije za konzumieanje?

Odlična tema, vrijedna za čitanje, sa puno kvalitetnih postova, od kojih se za nikoga ne može reći da je iole u većem opsegu u krivu... za početak, rekao bih da je sam naslov teme pomalo neinteligentan, jer postavlja problematiku dva posve različita pojma - legalnosti i moralnosti...

Problematika toga tipa ne postoji - postoji možda pitanje zakonitosti korištenja nelegalnog softvera, i pitanje moralnosti korištenja istog, iako je ovo drugo sociološka spika koju je relativno lako opravdavati i u stavovima ZA, i u stavovima PROTIV.

Sam problem je duboke i višeslojne prirode i ne bih se čudio da bi se i na korištenje ilegalnog softvera moglo pravdati kao moralno, osobito ako u priču uvrstimo pohlepu, precijenjenost i još neke faktore cijene softvera, pa se "robinhudovski" bunimo protiv nečije pohlepe ili nekvalitete ponuđenog za određenu naknadu ili stimulaciju, kako to apostrofira Smayo - iako se uvijek u biti radi direktno i isključivo o lovi - nitko ne sklada ili ne piše softver da bi ga pogladili po glavi i pohvalili da je "dobar dečko" i tako ga stimulirali da radi još više...

Činjenica je da je i sama softverska industrija uvelike dvolična, a početak nekog softvera je skoro uvijek baziran na principima "mrkve i batine" - ponudim ti ga free, ili me ne zanima što ga koristiš ilegalno jer mi je bitno da se naučiš raditi u njemu, a onda te "imam"...

Tu je priču Microsoft prodavao godinama dok nije Microsoft Hrvatska odlučio malo stati na loptu i konačno početi naplaćivati ilegalce (u krugu kojih su bila cijela državna ministarstva, uprava i mnoge velike firme!), prethodno ih pustiti da se nauče raditi i postanu ovisni o tom softveru (jer najbolji softver nije Adobeov, Microsoftov ili Xilisoftov - najbolji je onaj u kojem znaš raditi!). Ta spika je dala rezultate - i danas su cijela ministarstva opremljena, sada legalnim, Microsoft softverom, na što odlaze deseci milijuna kuna u Billovu kasicu...

Microsoft je čak imao u masu zemalja otvorene akcije opremanja škola, pa i vrtića, računalima nakrcanim svim mogućim Microsoft softverom, hoteći stvoriti svojevrsnu ovisnost i naviku na njihov softver što će kasnije debelo naplatiti sa kamatama, sistem otprilike istovjetan dilerima droge kada regrutiraju nove korisnike... jasno, kada ti deset i više godina radiš u jednom OS-u i pripadajućem softveru, kada na njemu "odrasteš", promjena je jako teška...

Da nije bilo tolerancije Microsofta i mnogih drugih proizvođača na ilegalno korištenje softvera, pitanje je i kolika bi uopće danas bila informatička pismenost društva, da nije bilo Windoza, i Photoshopova, i Corela, i mase drugih softverskih ilegalaca, pitanje je tko bi to od nas znao uopće raditi, tko bi imao sve te stvari od prvog dana uredno kupljene i licencirane?? Ili bi svi kupili Windowse i radili u Paintu, WMP-u i ne znam čemu?

Tu je i element socijale, sirotinjskog društva smiješne kupovne moći kakvo je hrvatsko, u kojem je i dan-danas teško naći nekoga kome je jedan Office paket od svojih ne znam koliko tisuća kuna nebitna stavka i "piece of cake"...

OK, danas postoje mnoga free zamjenska rješenja, no toga do pred koju godinu nije bilo, a svi koristimo računala već desetljećima... u tome se ogleda i nesnalaženje i neprihvaćanje danas rasprostranjenih Linuxa i linuksoidnih rješenja, FreeDOS OS-a i sličnih rješenja koja su i dalje rezervirana za šaćicu freakova koji se u tome snalaze...

U svakom slučaju, aspekata za gledanje na tu kompleksnu problematiku ima jako puno, moraliziranje me ne zanima, zakonitost već malo više, no mislim da svakako treba sve do sada spomenute granice legalnosti i moralnosti još dodatno debelo proširiti i tamo onda tražiti evtl. neki, po meni nepostojeći, zaključak... "neka institucije rade svoj posao", ja nisam tu da u ikoga upirem prstom i držim prodike o moralu, ili ga omalovažavam jer eto - ima sve free programe na mobu, jer mu komercijalna rješenja niti ne trebaju....

I sad mene zanima kako @Hammer mose napisati tekst bez gresaka (ili ih ja nisam uocio), a novinar ne moze? Mislim da su novinari polupismeni.

Kakve veze to ima sa novinarima kao profesijom? To što je neki novinar polupismen, ne govori ništa o svim novinarima.

A kako ja bas naletim na clanak s tipfelerima i greskama? To mi se desava zadnjih godina.

zabac kaže:


Pa i ja napišem tekst sa pogreškama, jasno, brzo tipkam i potkrade se greška svako malo, no ja i poštujem ljude kojima se obraćam, što znači da prije objave najmanje jednom pročitam što piše, pronađem pogreške i ispravim ih, a nerijetko i nakon objave vraćam se po par puta - nije mi teško ispravljati tekst pa makar i samo zbog točke i zareza... tekst sa pogreškama smatram omalovažavanjem onih kojima se obraća. Eto, ima nas svakakvih.

zabac kaže:


Potpisujem, ja sam to isto primjetio, ne samo na portalima nego i mainstream medijima. Najčešće im se rugaju čitatelji u komentarima, kako su nepismeni.

p.s. čekamo da se @kloba javi

Nisam ja sad nesto previse pismen (ć i č i ije i je mijesam), ali to meni nije kruh, a oni koji zive od toga trebali bi znati. Sto bi bilo da kirurg tako radi pa umjesto bruha izvadi slijepo crijevo? Mislim kako je prostitucija ipak posteniji posao.

Ja samo znam da mnogi muku muče s prijedlozima. S ili sa je najčešći oblik greške koji se javlja. Ima ih recimo i u postovima ove teme.
A o svojim greškama bolje da i ne pričam.

cariblanco kaže:


Nisam se htio uključivati, ali kad vidim ovakve postove kao ovaj koji sad citiram, a ima ih još, nije jedini.... moram se uključiti.

Cariblaanco, eto sram te može biti, doslovno. Molim te, po čemu je komad softvera vrijedniji od glazbenog, slikarskog, kiparskog ili filmskog uratka??? Ili vrijedniji od bilo koje od 7 umjetnosti. Strašno da uopće ovako nešto možeš i izjaviti....

Da bi se jedan glazbeni uradak napravio potreban je talent, godine učenja glazbe, instrumenata Itd. Nakon svega golemi rad, upornost slijedom talenta. Sati i sati snimanja, produkcije Itd. Da bi taj završni proizvod završio na tvom playeru, ili čemu već.

Isto koliko je i potrebno da bi se uradio neki kvalitetan softverski uradak.

Da ne spominjemo slikarstvo, kiparstvo, filmsku Itd umjetnost.

I nakon svega toga, naravno da ti ljudi žele zaštiti svoja autorska prava!! Ne vidim ništa sporno u tome....

I na kraju ajmo o odnosima.... jedan softver u masovnoj uporabi, ajmo rec MS Office, zarađuje vise novaca od bilo kojeg umjetnika.... momentalno najplaćenijih bend je U2.... pa usporedi zaradu najprodavanijeg komada softvera i najprodavanijeg glazbenika. Kada vidiš cifre i to usporediš, shvatiti ćeš kako doslovno pričaš nebuloze!

Kako ima i malih programera i developera ima i malih glazbenika ili umjetnika kojima se također krade!

Tako da je nepravedno u ovoj temi to dvoje odvajati....

A ti cariblanco, eto prvi mažeš vrat debeloj guski koja se zove Apple!!

Ne mozes MS Office i zaradu uspiredjivati sa zaradom U2 glazbenuka. MS Office hranu tisuce ljudi dok neki album U2 desetke.
Sad mozemo i o svrsi autorskog djela. Softver je nesto s cime mogu zaradjivati, nesto kao alat, a s muzikom dosta teze (mozda disko klub). Softver bi trebao donjeti vise zarade po meni.

Moonlike kaže:


Da si pročitao kako treba nebi ovo boldano izjavio i molim te ne stavljam mi u usta riječi koje nisam izgovorio. Postoje dućani gdje se kupuje zabavni sardžaj, ili odlaziš na kocerte, kino, izložbe. Kupiš fizički ; sliku, kip, dvd film, cd mjuzu. Tebe nek bude sram za ovo boldano, za ono što si izmislio.

Internet je danas jedan veliki dućan na kojem se prodaje/kupuje doslovno SVE... tako da ne vidim razloga zašto bi bio ekskluziva samo za softver? Ne razumijem izjavu da su zabavni sadržaji stavljeni na internetsku prodaju iz pohlepe....

Na kraju krajeva... nitko nikoga pištoljem ne tjera da kupuje pjesme na netu ili u dućannu ili da ide na koncerte! Tako isto nitko nikoga ne tjera da kupuje komad softvera. Sve je to na osobnoj volji i/ili potrebi kupca....

@zabac.... da, na softverima krajnji korisnik može zarađivati i dalje stvarati nove vrijednosti... no uspoređivati softver i umjetnost na takav naćin niti samo po sebi nema smisla...

Jednostavno, ako ste toliko protiv zaštite autorkih prava koje traže glazbenic ili bilo koji drugi umjetnici.... jednostavno ne kupujte, ali i onda i ne kradite, odnosno nemojte tu krađu niti podržavati....

Obojica ste toliko puta bili na ovom forumu u raspravama oko glazbe, zvuka, filmova itd. sad odjednom "ma ko ih je.e nek im se krade!"

Toliko od mene.... ne da mi se dalje raspravljati

Ja mislim da zaista vrijedno glazbeno (ili likovno, ili ...) djelo traži najmanje jednako toliko uloženog vremena i napora kao i zaista vrijedan komad softvera, ali (vjerojatno) traži bitno više talenta i zato sigurno vrijedi više.
Nažalost, i u glazbi (i u slikarstvu, i u...) je puno, puno, puno više kiča, nego vrijednih djela, kao što je u softveru puno puno puno više smeća, nego vrijednih komada softvera.

Tako je. Hrpa precijenjenih bugovitih sranja, robe kratkog vijeka itd.... za koje se trebaju izdvajat hrpe novaca, a žalit se možeš svetom Petru. Tako da nekad nisam na čisto. Ono što valja, to ću platit, ali prije svega želim test ili u protivnom potpuni povrat novaca ako nisam zadovoljan. Čak mi ovih 14 dana oko nekih stvari u nekim situacijama djeluje kao da te netko pravi debilom.

Recimo odeš na koncert, ozvučenje loše, "zvijezda" našmrkana, pijana ili što već. I ti si to platio, odslušao što jesi i moš ić doma. Divota.

zabac kaže:


Mislim da je bezveze stavljati naglasak na tako nebitne stvari kao što je "koliko ljudi hrani neki album ili softver", jer i jedno i drugo - ako je dobro - hrani na tisuće ljudi, u glazbenoj industriji sigurno, za softver već puno manje njih...

U lancu prodaje i distribucije na bazi interneta niti ne trebaš ne znam kakav broj ljudi za prodaju softvera, a i developerski timovi nerijetko imaju relativno vrlo mali broj ljudi, i od prodanog softvera skoro sva lova ide njima (osobito prodanog online).

Sa druge strane, jedan album U2 (kada je već uzet za primjer, no ista je stvar i bilo kojeg drugog svjetskog izvođača) je generator velike prodaje po trgovinama - od čega žive na stotine trgovaca i njihovih obitelji, tu je cijela industrija glazbe od studija, producenata, studijskih glazbenika, osiguranja, ekipe koja prati grupu na turnejama (više stotina ljudi koji su stalno uz njih) i puno stotina ljudi koji su on-site zaduženi za stadion, osiguranje istoga, te sve potrebe koje trebaju za održavanje kvalitetnog koncerta plus sva lova i troškovi nastali da ljudi uopće dođu na koncerte, koliki tu zarade posredno na benzinu, prijevozu, kartama, zanimacijama, odjeći, suvenirima, putničke agencije itd itd...

U biti, taj jedan mali komad glazbenog uratka, ako je dobar i javnosti zanimljiv, uvijek će zaraditi za puno više glava stanovnika negoli komad softvera... kod glazbe i cijele prateće industrije govorimo o desecima tisuća ljudi koji uzimaju svaki svoj dio kolača, ovisno gdje se nalaze u cijeloj priči, što je puno veći broj nego programera bilo kojeg komada softvera...

I jasno, treba li reći da je za stvaranje nekog djela koje možemo podvesti pod umjetnost (dobra pjesma, slika, predstava...) uvijek potrebno neusporedivo više umjetničkog dara nego za softver, kod kojeg je umjetnički dar općenito jedan veliki upitnik, doslovno i nije potreban osim za malo interesantniji GUI, samo malo dizajnerskog smisla... programiranje je posao kojeg se može naučiti, riječ je o definiranim skriptama i naredbama koje koristimo ovisno što unutar softvera želimo postići, dok se za dobru hit-pjesmu ne može uložiti samo dobrog programiranja, nekakva umjetnička dimenzija, nadahnuće, talent i smisao su itekako potrebni.

Zato su svi tvorci glazbenih hitova, filmova, predstava javno poznate face i celebrityji, dok i dan-danas, iako jedan Office postoji desetljećima, siguran sam da nitko nema pojma ni o jednom jedinom imenu nekog softveraša iz tog razvojnog tima u Microsoftu, pa bio on i šef tima koji ga sve te godine stvara, unapređuje i oblikuje...