Tema
Grafičko rješenje ovitka časopisa Re.

Opis teme
Dizajn ovitka 18. broja.
U ovitak ulaze prednja korica (naslovnica), stražnja korica i hrbat te unutrašnjost korica.
Format časopisa je A5 (148 x 210 mm).

Propozicije
Dizajn je slobodan (ne postoji tema broja), ali mora sadržavati sljedeće informacije i elemente:

naslovnica
- logo
- trenutni broj (18)
- godina (10.) i datum (srpanj 2010.) izdanja
- cijena (15 kn)
* logo časopisa mora biti cjelovit, prepoznatljiv i vidljiv; nisu dopuštene nikakve transformacije ni preinake, osim promjene boje (u svrhu uklapanja u ovitak); ukoliko vam je potreban logo u nekom drugom formatu, javite nam se pa ćemo vam ga poslati

hrbat
- logo
- broj
- datum izdanja

stražnja korica
- logo
- www(.)casopis-re(.)net
- info(a)casopis-re(.)net
- © Udruga parNas, 2010.
- bar-kod: ISSN 1333-4905

unutarnje korice
- prednja unutarnja: slobodan dizajn uz obavezno naveden opis imena časopisa: re /lat/ prefiks koji označuje: obratno, ponovo, iznova
- stražnja unutarnja: slobodan dizajn

Sve dosadašnje naslovnice možete vidjeti na gore navedenoj web stranici časopisa.
Primjere čitavih ovitaka možemo vam na zahtjev poslati mailom.

Trajanje natječaja
Od 5. do 20. 6. 2010.

Nagrada
Honorar u iznosu od 600 kn dodjeljuje Udruga za umjetnost i kulturu parNas.

Napomena
Ukoliko ne bude ponuđeno zadovoljavajuće rješenje zadržavamo pravo odustajanja od obaveze proglašenja pobjednika.

Slanje radova
Molimo da prijedloge vizualnih rješenja šaljete u JPG formatu na mail: info(a)casopis-re(.)net (količina nije ograničena).
Nakon odabira pobjednika, autor će nam poslati rad u vektorskom formatu.

Hvala.

Uredništvo

A tko je radio omot za prethodnih 17 brojeva? Natječaj za izradu naslovnice - dajte bolje nadite nekog dobrog prelamača i adekvatno ga platite. To su stvari koje se rade "u hodu", a ne kroz neke natječaje. I tko je uopće u komisiji, tko je uopće kompetentan da ocijeni čiji je rad bolji? Dajte, uozbiljite se, molim Vas.

ako je netko ovdje neozbiljan, to si prije ti, s ovakvim nesuvislim komentarima... o kakvoj to "kompetentnoj" komisiji govoriš? otkad je likovni izričaj ili umjetnost općenito objektivno mjerljiva? tko je to zaista objektivno i neosporno kompetentan da odluči šta je dobro, a šta nije?
i najvažnije - zbog čega mi kao izdavač časopisa nemamo pravo na vlastitu odluku o tome kako ćemo oblikovati svoj časopis?
očito ne znaš apsolutno ništa o nama i našem radu, što nije samo po sebi neophodno, ali tko si ti da nas ovako prozivaš za neozbiljnost? po čemu si to iznad svih (ili barem nas) da ovako potcjenjivački i patronizirajuće nastupaš?

Duboko se ispričavam ako sam ikoga uvrijedio svojim istupom, no ipak tražite više radova pa će onda netko to i ocijeniti i odabrati jedan rad te će se on adekvatno nagraditi. Zar to nije onda selekcija? Da se razumijemo, takvi "natječaji" nisu ništa drugo nego prikriveno svojatanje tuđih ideja u pomanjkanju vlastite kreativnosti. Vrlo sam dugo u tom poslu i znam kako to "funkcionira". Nije mi bio cilj nikoga podcijeniti. Još jednom isprika na moju "nesuvislu" kritiku te sve najbolje Vašem časopisu i njegovoj kompletnoj redakciji.

ok, ja sam malo zaoštrio jer smo često u grafičkoj zajednici nailazili na bahate i neutemeljene kritike koje nakraju ispadaju naprosto maligne, pa mi je prag tolerancije sve niži...
prvo, nijedan rad nije adekvatno nagrađen, jer nam je budžet toliki da nitko od nas niti naših suradnika ne može biti adekvatno nagrađen.
naravno da selekcija postoji, ona je prisutna svugdje i uvijek, ne znam šta bi u tome moglo biti sporno, tj. zašto naša redakcija ne bi imala pravo na selekciju. ne razumijem poantu tvoje opaske u tom smislu...

no puno nejasnija mi je konstatacija da takvi "natječaji" nisu ništa drugo nego prikriveno svojatanje tuđih ideja u pomanjkanju vlastite kreativnosti. zaista me zanima šta bi to trebalo značiti. nije prvi puta da čujem u ovoj branši komentare koji negiraju legitimnost forme natječaja - osim kada je riječ o nagradama koje iznose nekoliko tisuća ili desetaka tisuća kuna. tada nitko ne osporava legitimnost natječaja... ne razumijem na koji mi to način u ovom slučaju svojatamo tuđe ideje ili bilo koga iskorištavamo. naša je ideja poslužiti, između ostalog, i kao poligon za vježbanje i afirmaciju mladih autora - bilo onih unutar korica ili onih na njima. ne kažem da smo tu ideju uspjeli savršeno i bez greške provesti, ali u tome nam mogu pomoći samo konstruktivne kritike. dosada smo održali već dvije izložbe radova koji su nam stizali na natječaje, a nisu bili odabrani kao pobjednički rad, a imamo u planu i neke druge slične "akcije". naravno, u svim tim slučajevima opet postoji neka selekcija... u svakom slučaju, pokušavamo djelovati u najboljoj namjeri i prihvaćamo kritike, ali konstruktivne i argumentirane.

bavim se već godinama književnošću i nakladništvom i poznajem mnoge književnike, od onih najpopularnijih do potpunih "anonimaca", ali nikada u tom svijetu nisam naišao na tako radikalne stavove o natječaju kao načinu na koji se nekoga iskorištava i pokušava prevariti, dok sam u kratko vrijeme u grafičko-dizajnerskoj branši na takve stavove nerijetko nailazio. to mi je naprosto vrlo indikativno...

Dakle, hvala svima koji su se odazvali na naš natječaj. Nadamo se da ćemo idalje surađivati.
Za ovitak 18. broja časopisa Re odabran je rad agencije "Jedan šest", koji ovom prilikom prilažemo na javni uvid.
Naime, svaka mogućnost da pobijedi bilo koji od ostalih pristiglih radova otklonjena je kada nam je, tjedan dana po zatvaranju natječaja, na rebalansu Odjela za kulturu Grada Rijeke u svrhu prilagođavanja kriznim vremenima ionako skromna potpora doslovce prepolovljena.

Samo nemojte to sad printati na ovitak. Nema smisla. Maknite ovaj tekst sa hrpta i fino stampajte ne knjiski blok
Ispast ce super. I jeftinije.
Na ovo mislim.



A mozete ga i ovako veceg stampati preko listova hrbat text mislim

@finn

Ja bih se uključio u raspravu gore započetu, koju sam nekako preskočio kad sam stavljao fotkicu jučer.

U nekom smislu bih se složio sa Draženom, iako ne bih rekao da je problem u "prikrivenom svojatanju tuđih ideja", ovako bih ocjenio sličan postupak kada bi se radilo o organizaciji koja je više komercijalno orijentirana, za što sam upoznat da časopis Re - nije.

No forma natječaja kakvu vi radite je problematična, jer se radi o neplaćenom radu velikog broja ljudi kako bi se platilo (malo) jednu osobu.
Ovo međusobno i samo/iskorištavanje rada je jako rasprostranjeno u kulturi općenito pa stoga i nije čudno da se puno književnika s kojima surađuješ (vjerojatno i likovnjaka?) ne iznenađuje time.

Primjerice ako kao likovni umjetnik tražiš honorar za rad na izložbi, voditelji/ce galerija i kustosi/ce će te pogledati kao da si poludio. Mnogi umjetnici također. I odgovor voditelja/ice galerije ili kustosa/ice će (onaj "legitimni") biti; "Čuj ja mogu naći xxx umjetnika/ica umjesto tebe koji će biti sretni da imaju priliku ovdje izlagati, a ne još da traže honorar".
Onaj ne-legitimni će često biti; "Kakav honorar, pa izložba je promocija tvog rada, još besplatna (ili ne baš, ali jeftina)?".
No što kad se radi umjetnosti kojoj nije rezultat neko dobro koje naše umjetničko "tržište" izvojeva? Kad je umjetnost koja se izlaže napravljena od nestabilnih "materijala", recimo svjetla?
E pa onda se kasnije nema što prodati, te uloga izložbe kao promocije pada u vodu, barem u smislu neke promocije koja bi na kraju morala priskrbiti neki budžet umjetniku/ici.
Različite zemlje ovaj problem različito rješavaju, neke honorirahu rad na izložbi (Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Francuska, ponekad Srbija ...), a neki imaju jako i razvijeno tržište umjetnina, koje je i inkluzivnije prema različitim oblicima umjetničkog rada + imaju jake poticaje privatnom sektoru da bi se ovima isplatilo u umjetnost ulagati (SAD i UK ...). Kod nas pak se jednostavno izrabljuje sve i svuda, i sami jedni druge izrabljujemo.
Kustosi u nedogled volontiraju, umjetnici rade bez naknade, a ministar Biškupić "radi" na svojoj kolekciji.

Pa onda neplaćenom kustosu se žali neplaćeni umjetnik jer ga kustos ne plaća

Dizajneri ipak uspiju (ne svi naravno) zaraditi za kakav takav kruh (pod uvjetom da ne djeluju u kulturi), i navikli su da ih se plati za njihov rad. Barem u većem broju nego u dosad opisanim strukama.
Nailaze i oni/mi redovito na mušterije koje misle da nešto što "radiš iz ljubavi" nebi trebao naplaćivati, no ipak manje.

A pogotovo kad firma koja naručuje sebe isplaćuje dobro, a onda na ovakav način rješava svoje troškove. Znam da ovo nije slučaj sa Re, ali Dražen (moguće) ne zna koja je situacija sa Re.

Vezano uz mjerljivost ili ne mjerljivost kvalitete vizualne produkcije (dizajn, umjetnost ... što bilo), to svakako nije istina. Postoje parametri struke, i to se može ocijeniti.

A vezano uz to kako se dizajneri ne bune kad je honorar koji se dobije, ako se dobije natječaj - velik, što je ovdje nejasno? Ako već igraš na sreću, pa neka je bar za neki iznos.

I primjedba da je ne profesionalno se može nadopuniti i time da nema smisla odvojeno dizajnirati korice od knjiškog bloka, to je jedinstven predmet koji treba tako i raditi, ili barem u nekom dosluhu a ne ovako.

Isprike unaprijed za eventualne uvrede - nisu tako mišljene.
bok

ako je problematična ta forma natječaja, postoji li kakvo međurješenje, postoji li neka bolja forma koja će (barem djelomično) zadovoljiti obije strane? zapravo ni ne znam kakva bi ta "legitimna" forma trebala biti - osim onoga da se npr. prva tri rada nagrađuju nekom značajnom svotom...


sve se može ocijeniti i za sve postoje "stručni" parametri, ali esencija umjetničkog izraza se ne može izmjeriti ni ocijeniti. svi ti parametri su umjetan pokušaj da se uhvati i "izmjeri" nešto što je nemjerljivo. dokaz za to su svakodnevni slučajevi u kojima članovi "stručnih" komisija često i dijametralno suprotno procjenjuju iste radove. dakle, idalje tvrdim da je to sve vrlo subjektivno. nakraju, i ta pravila su donijeli neki ljudi prema svojim osobnim nahođenjima i osjećanjima. dakle, to je uvijek stvar manjine s kojom se većina kao "složi".
to je kao tvrditi da se narod slaže s politikom i djelovanjem države jer je narod kao izabrao svoje predstavnike u državno vodstvo i to je kao dokaz njene objektivnosti i "volje naroda"...


s ovim se načelno ne slažem, jer taj predmet može biti jedinstven i ukoliko je "odvojeno" rađen. možda je trenutno prijelom nedovoljno usuglašen s ovitkom i možda bi se trebalo poraditi na tome da se zadrži odvojeni dizajn ovitka, ali da postoji neka (bolja) usklađenost s knjižnim blokom - tako možemo razgovarati, ali to tek komplicira situaciju koja je već dovoljno komplicirana.

ima se tu još štošta za sređivati, imamo mi i većih problema od ovih, zaista se jako trudimo u dosta nepovoljnim uvjetima stvarati i pružati nešto kvalitetno, ali sporo nam ide...
no zato nikada nismo bili zatvoreni za konstruktivnu kritiku i prijedloge - kojih je, moram priznati, bilo jako malo jer je puno lakše detektirati problem nego ponuditi za njega rješenje.
stoga, slobodno nas educirajte o stvarima o kojima možda ne znamo dovoljno ili predložite rješenja za probleme koje sami ne znamo riješiti.


a "gospodin" Biškupić je zaslužio posebno mjesto na kraju.
mogu samo reći - pokušavajući biti pristojan - da je u najmanju ruku neukusno da se u ovakvoj državi i u ovakvom "sistemu rada" jedan ovakav "ministar" hvali da je kolekcionar.
ovo je zapravo ogromni eufemizam, jer pravi komentar na takvo nešto ne može se izreći bez velike količine opscenosti.

Finn je napisao:


Uvjet da kritika bude konstruktivna, nije da bude riješenje problema. Nekad je dovoljno da se ukaže na problem koji autor možda nije uvidio. Nekad nije.
Forma koja se meni, onako iz prve, bez da sam pravo promislio, čini bolja, je da se da natječaj, da se traži dizajner za časopis (na pola godine, godinu, jedan broj, dva broja ... za koji se rok zaključi da je najbolje).
No ne tako da predloži riješenje vašeg časopisa, već da se prijavi sa portfoliom i eventualno intervjuom.
Zapravo normalan način na koji bi se upošljavalo ljude.
Nakon što vam se nečiji rad svidi (ali rad koji je ta osoba radila neovisno o vama i bila nadajmo se za nj normalno plaćena), primite tu osobu s povjerenjem da će obzirom na dosadašnje uradke i daljni rad, konkretno na časopisu RE, biti dobar.
I onda, ako vam je politika takva da želite fluktuaciju različitih osoba umjesto nekog stalnog odnosa sa osobom od povjerenja, što vam isto može biti želja, nakon nekog broja časopisa, vremenskog roka, zaposlenog zamjenite nekim novim - putem takvog - novog natječaja.



Pa tko uopće govori o esenciji umjetničkog izričaja, spusti se na zemlju, nemamo filozofsku/estetsku raspravu, govorimo o korektno odrađenom poslu dizajna publikacije. Ja kažem da se može ocjeniti dali je postignut određeni nivo, estetske i komunikacijske funkcije koju vrši dizajn, u korist vašeg časopisa. A "remek djela" pusti za "vječnost".



Karakteristično je za ljude koji sami ne rade kao umjetnici (bilo koje vrste, književnost, glazba, likovnost ...) da ovako mistificiraju (naravno ima takvih i umjentika, ne nužno loših, neznam što je slučaj s tobom). I, što me nikako ne prestaje čuditi, ta sklonost da se svaka logičnost, mjerljivost i sl. smatraju "ne-umjetničkim".
Jako je puno toga jasno, racionalno i logično (i često upravo stoga lijepo, inspirirajuće itd), a rezultat je kod promatrača emotivan, misaon ... imaginacijski, političan ... ovakav ili onakav. Zna se recimo kako psihološki (pojednostavljeno sada o ovome govorim) djeluje koja boja (naravno da ako je tebe ugrizao plavi pas, ćeš imati osobiti odnos prema toj boji to ću u svrhu rasprave ignorirati) te se, kako iz toga sljedi može i urediti recimo slika, tako da djeluje, melankolično, veselo, ovako ili onako.
Naravno velik je dio toga odrađen intuicijom, no to ne znači da rezultat nije podložan analizi, iz koje se puno da naučiti.

Ne kažem ja da nema aspekata djela koji se nedaju (barem koliko nam je poznato) izmjeriti, samo na puno višem nivou od ovih o kojima mi sada raspravljamo, a često i drugi kad izjavljuju ovakve izjave.
...
(prevelika tema za ovaj format rasprave)
...



TO, nije dokaz toga ili brem ne nužno. Razlozi mogu biti razni.
Primerice, da oni koji proučavaju, "mjere" to neznaju dobro činiti ili to može recimo značiti da je djelo višeznačno, te se da sa različitih gledišta sagledavati itd. Naprimjer, jednostavno da ne odgovara nekoj datoj situaciji unutar koje se sagledava. Ono djelo je super, ali cijela izložba uopće nije vezana za tu problematiku pa onda eto rad u nju ne paše ... u neku drugu paše. itd itd



Jest subjektivno je, djelom, djelom je i "objektivno" (neke aspekte razni subjekti dožive, a neke samo neki, a neke nitko osim autora ...). Što to točno dokazuje ili opovrgava? Da se neda kvalitativno ocjeniti neki rad ?!?


Ta se pravila ustanovljavaju i razivjaju stoljećima, kroz različite kulture, neka od njih vrijede takoreć "univerzalno" a mnoga su lokalna, specifična za neko vrijeme, za neki društveni krug, neku osobu. To je život ... sve je tako. Teoretiziraš oko stvar koje su prizemne. Ovitak za časopis i fer način posloavanja.
Kako smo završili u ovim visinama?



Načelno da, može. Zato sam i napomenuo "ili barem u nekom dosluhu". A može, experimenta radi i bez toga dosluha, pitanje je jedino, dali ćete uspjeti. Mislim da je stvarnost vašeg grafičnog riješenja drugačija od ovoga. Mislim da vam nije toliko bitno hoće li se to baš poklopiti ili neće, pa sad teoretiziraš o alterntivnim dizajnerskim pristupima.
Ako tako nije, reci mi onda koja je prednost ovakvog načina pred standardnim, što dobivate time, te ste stoga odlučili napraviti jedinstven dizajn na način da se djelovi rade odvojeno te se na kraju spoje, nadajući se da če se spojiti, kao dvije polovice iste ideje, reunited - once again.



Mislim da je velik postotak kolekcionara upravo takvog nekog profila. Nažalost ili ne, neznam.
Ja ga spominjem jer zaista radi na toj svojoj kolekciji .. trsi se i trudi čovjek, nema što da mu se prigovori.
bok

mi pokušavamo isfurati ovu nekakvu raznovrsnost, ne želimo se vezati za stalne suradnike u tom segmentu, iako nikad ne reci nikad…
problem je što izlazimo samo dvaput godišnje tako da bismo se morali za tu neku osobu opredijeliti na duži period, u suprotnom je to ovo što sad imamo.

što se "esencije" tiče, ništa ja ne lebdim - referirao sam se na prigovore da nemamo neki stručni tim koji nam ocjenjuje radove. "ocjeniti dali je postignut određeni nivo, estetske i komunikacijske funkcije koju vrši dizajn", to se može kroz te "stručne" parametre, ali u konačnici se nama taj rad mora sviđati, kao i čitateljima časopisa - a TO je nemoguće objektivno izvesti. može sve biti po pravilima i stručno odrađeno, a da nam se jednostavno ne sviđa - što smo već i imali slučajeva.
i ne radi se tu o nikakvim remek-djelima, svaki kreativni posao je u konačnici podložan subjektivnoj percepciji, nije to nikakvo filozofiranje niti mistificiranje. niti smatram da je svaka logičnost, mjerljivost i sl. ne-umjetnička. dapače, osobno imam veću sklonost (i u kreativnom i u perceptivnom dijelu) prema "zadanosti", grubo rečeno. moja poanta je da se neke stvari naprosto ne mogu izmjeriti ili svesti na zbroj parametara - niti da te stvari spadaju obavezno u "viši nivo od onoga o kojemu mi sada raspravljamo".

pa ideja cijelog časopisa je da (ne u potpunosti, ali velikim dijelom) djeluje kao poligon za mlade, neafirmirane i sl. autore. ideja je bila raznovrsnost, istraživanje, poigravanje… mi očito ne vidimo "neprirodnost" takve ideje.
ovom analogijom bi se moglo zaključiti da u časopisu u svakoj rubrici treba onda samo jednu osobu objavljivati, odnosno da nijedan časopis koji ne honorira autore nije legitiman nego izrabljivački. jer mi (kao ni mnogi od naših kvalitetnih i priznatih časopisa) nemamo mogućnost honoriranja autora, a oni stvaraju kreativne intelektualne radove "po našoj narudžbi" i još mnogi budu odbijeni. nije fer, naravno…
s druge strane, mi taj časopis stvaramo praktički volonterski, prodajemo ga za više nego simboličnu cijenu od koje nam komisionari uzmu 30-40% (!!), dakle praktički ga poklanjamo. opet nije fer…
ali nije ni poslovanje, jer mi nismo profitabilni ni komercijalni časopis.

i tako dalje i tako dalje…

"filozofiram" i "teoretiziram" zato što stvari nisu nimalo "prizemne" ni "tehničke" ni jednostavne/jednostrane. možda se takvima na prvi pogled čine, ali evidentno su indikator složenih problema.
na kraju krajeva, kroz cijelu našu povijest pravila su postojala, ali su bila i osporavana i kršena i mijenjana, stoga ništa nije crno-bijelo niti prizemno kao što se čini.
možemo o tome uz pivu i ćevape kad jednom opet dođemo gore na neku prezentaciju. ne treba više ovdje "zagađivat" prostor…

Naravno.
Čevapi su bolja ideja, jer me je odmah došlo da ispravim/preciziram što sam do sad rekao/htio reći. Te da se ne složim sa xxx stavova.
Sve u svemu ... negdje drugdje.
Razumijem ja ideju "prostora za mlade autore" ali i problem što svi prihvaćamo da nas se za toliko toga ne plaća.
poz

ma glavno da se slažemo - da se ne slažemo.
vidimo se na ćevapima, a dotad se nadam da ćemo ipak naći neki kompromis i način suradnje.