Za zainteresirane, naletio sam na prilicno zanimljiv tekst:
iTunes Music Store. Facelift for a corrupt industry.

Procitajte!

Odličan tekst. Apple bi zaista napravio fer potez da uz cijenu svake pjesme objavi i postotak koji na kraju dobije umjetnik, pa da se vidi razlika između pojedinih glazbenih kuća.

Ne znam zasto je vama odlican, ali taj je tekst glup i supalj ko svicarski sir. Redom:

iTunes preskup?

Nije. Jeftiniji je od kupovine novog CDa u ducanu. Jeftiniji je i od kupovine polovnog CDa sa eBaya ili tkoznagdje, jer polovni CDovi su, zna se, macak u vreci. Tko zna je li rade, jesu li isfrizani, te iako kostaju 5 dolara, sa postarinom dodju skuplje, vjerojatno negdje oko cijene cijelog albuma na iTMSu. I k tome, nitko ovdje ne obraca paznju na vrijeme i zadovoljstinu -- vrijeme je novac. Kod iTMSa dobijes pjesmu ODMAH i zadovoljstvo je tu, dogodi se u par sekundi dok downloadas pjesmu. Sa eBayom i kupovinom polovnih CDova stvar je skroz suprotna.
Nadalje, mnogi ljudi kupe CD samo radi jedne, dvije ili tri pjesme. Placaju punu cijenu CDa samo da bi uzivali u par pjesama. To iTMS popravlja i daje mogucnost da kupis bilo koju pjesmu, bilo kada i platis samo to sto hoces slusati. To je veliki plus za iTMS. I jos, nepismeni frajeri koji su napisali clanak nisu skuzili da skinutu pjesmu/pjesme mozes zaprzit na koliko hoces CDova. Pada im u vodu tvrdnja da je bolje imati originalni CD.

Komprimirana glazba losa?

To je glupost broj jedan, jer jedino culo koje moze reci je li to istina ili nije nase su usi. Cak i kad ostavimo formule na papiru i matematicke modele AAC enkodera i slicnog, uho prosudjuje sto je bolje, nekomprimirani CD ili downloadani AAC fajl. Dolby je zbilja prokusavao AAC enkoder i zbilja su dosli do zapazanja da glavnina ispitanika na slusnom testu nije znala razlikovati CD od AAC enkodiranog na 128 kbps. Za pop, rock, techno, house i slicnu "ekspresivnu glazbu", tesko ce se naci uho za razlikovanje dvaju formata. Istina, jedini je problem u tome sto 128 kbps (koji je sluzbeni bit rate na iTMSu) ipak nije bas dovoljno za slusanje dobro snimljene klasike i jazza na kvalitetnijoj opremi (dobar HiFi). Medjutim, za iPod i prijenosne playere pak, koji nisu izgradjeni od vrhunskih HiFi komponenti niti su tome namjenjeni, 128 kbps je dovoljno i za klasiku!

Prilog u ovoj tvrdnji ide i moj test komprimirane glazbe. Mozda je subjektivan, ali mi je pomogao u eksperimentiranju da pronadjem koja razina kakvoce komprimirane glazbe zadovoljava moje profesionalne potrebe. Odgovor je, nakon detaljnog slusnog testa zahtjevne glazbe bio: 192 kbps AAC.

Tijek testa: originalne CDove pretvorio sam u nekoliko razlicitih digitalnih komprimiranih audio formata:
1. 128 kbps AAC
2. 192 kbps AAC
3. 256 kbps AAC
4. 160 kbps MP3
5. 256 kbps MP3

CD izbor je bio:
* Klasika: J. Strauss, dirigent Herbert von Karajan, CD Deutsche Gramophona snimljen u DDD
* Jazz: Ry Cooder i Manuel Galban, Mambo Sinuendo.
* Jazz: Ana Caram, Rio After Dark, Chesky Records
* Pop-jazz: Norah Jones, Come Away With Me

Namjerno sam izabrao malo zahtjevniju glazbu, jer sam htio uhvatiti gdje je ta granica u svijetu komprimiranih formata koja je dovoljno dobra za vjernu reprodukciju originalnog CDa sa skakljivim aranzmanima, jako suptilnim vokalima i izvrsnom instrumentalnom podlogom. Testna oprema je bila:
* Zatvorena soba za slusanje i testiranje audio opreme Jasona Patricka, frenda koji prodaje "home and car audio" opremu.
* Tannoy monitori Definition D900,
* Cyrus CD6 CD player
* Electrocompaniet ECI 4 integrirano pojacalo (takodjer sam isprobavao i Yamahino Natural Sound pojacalo, jer je cijenom blizi nama potrosacima, ali sam se odlucio na Electrocompanieta jer je zvucao bolje -- sto sam i zelio!)

Da se odmah razumijemo, ovakvu opremu i uvjete nemaju obicni slusaci glazbe, poput vecine nas, jer kosta puno. No ova oprema, mada nije sam vrh HiFi cistunstva, ipak je vrlo respektabilna za iznadprosjecno testiranje koje sam prizeljkivao. Ako dobro zvuci AAC na ovoj opremi, zvucat ce vise nego dobro i na jeftinoj Sonyjevoj plasticnoj "ninja" liniji od 200 Eura. No da ne duljim, evo mojih utisaka.

* 128 kbps AAC i 160 MP3 zvuce optprilike isto, mada malu prednost dajem AACu. 128 kbps AAC je bolje zvucao kod Straussa, bio je brzi a prostor ispunjeniji.
* 256 kbps AAC je zvucao jednako kao CD -- prebacivao sam CDove, pa slusao originale, pa opet AAC -- nisam uspio cuti nikakve razlike. Tannoy monitori su izvrsno oslikali ambijent, npr. tocno se moglo "vidjeti" gdje sjedi Ry Cooder, Manuel Galban, Ryjev sin Joakim, pijanist i svi ostali izvodjaci. Norah Jones nikad nisam cuo blize i uvjerljivije, mogao sam tocno locirati iz koje tocke dolazi njen glas, kako sjedi. Zvuk je bio pun, socan, akustican. Veliki plus za AAC. Klasika je bila izvrsna takodjer. Ako je AAC nesto rezao, ja tada to nisam uspio cuti.
* Ono sto me uistinu zanimalo, bilo je srednje polje kompresije, odnosno, nekako sam slutio da je za najbolji kompromis glede kakvoce/velicine datoteke, istina negdje u sredini, izmedju 128-256 kbps AAC kompresije. MP3 na 160 kbps sam odmah otpisao, jer sam nakon par slusanja dao prednost AAC na manjem bit rateu. 256 Kbps MP3 je zvucao dobro, ali velicina datoteke je ono sto sam htio izbjeci.
* 192 kbps AAC je ono sto sam na koncu izabrao za moj sljedeci standard u kodiranju digitalne glazbe. Kakvoca je bila izvrsna i da nije bilo samo nekoliko sitnih (mozda mi se u biti samo cinilo?) detalja u klasici i prostornosti kod CDa Ane Caram, ne bih znao sto sam slusao, origigi CD ili kompresiju. Sa svim ovim se slozio i Mr. Patrick, koji je sa mnom zainteresirano testirao, jer i sam posjeduje Maca i namjerava kupiti iPoda.

Na jeftinijoj, kucnoj HiFi opremi, i na prenosnim pleyerima sa slusalicama koje ne kostaju 300 dolara, 192 kbps pokriva sve sto zelimo cuti od zahtjevne glazbe. Za slusanje Madonne, Michaela Jacksona, Hot Chilli Pepersa, Metallice, Melodija Hrvatskog Jadrana i Parnog Valjka, 128 kbps je dovoljno, odnosno, da se drukcije izrazim, za ono sto vole mladi, Apple je poslusao Dolbyja i pogodio. Je li najbolje? Nije, kao sto ni JPEG nije dvoljno superioran u odnosu na TIF, ali je vise nego dovoljno za obicno uho i .., stedi prostor i vrijeme!

Izvodjaci su zakinuti?

A gdje nisu i u kojem to sustavu nisu zakinuti oni koji se muce da bi zadovoljili druge? Apple nije dosao donijeti Pax Christi, mir Bozji nama na Zemlji, navijestiti sveti rat korumpiranim glazbenim i diskografskim kucama i napraviti slicne idiotske poteze, vec je htio nesto drugo -- pruziti legalni i lijep nacin distribucije digitalne glazbe nama smrtnicima. Na glazbenim kucama je da nadju pravicno rjesenje za mozebitne zakinute izvodjace. Apple nema nista s time. Dapace, na koncu Apple zaradjuje najmanje od sviju njih, gledajuci profit kojeg ostvaruje iTMS.

Ovim jos vise potvrdjujem zakljucak s pocetka -- clanak je dozlaboga glup (kao i njegov autor), isforsiran, iskrivljuje cinjenice i namece glupu perspektivu bunta unutar necje glave. Steta bandwidtha kojeg zauzima.

Moram pojasniti moju poruku - prije svega sam "odlično" rekao u kontekstu toga da mi se sviđa ideja da se objavi koliki udio na kraju dobije glazbenik i da se javno vidi kako on varira od kuće do kuće. U svemu ostalom se slažem s ovim što je Zvonimir napisao.

I na kraju - uz sve eventualne mane, mislim da i dalje ne postoji ništa bolje od iTunesa i njihovog Music Storea.

Samo bih napomenuo da nisam rekao da je tekst odlican, vec da je zanimljiv, sto je i potvrdjeno cinjenicom da je izmamio opsirnu zvonimirovu reakciju.

Imaš pravo, Riba. Članak je stimulativan za upotrebu mozga
ja još uvijek ne mogu - kao pravo zlopamtilo - zaboraviti onaj proračun po kojemu bi ekonomična cijena skidanja jednoga broja bila 10-12 centi. Dobro, može i 50 centi.
U tom se proračunu vjerojatno krije POTPUNO mimoilaženje producentskih kuća. No, to je stvar organiziranja izvođača.
Kad bi se oni danas, u nekoj značajnoj mjeri (hmmm govorim li o 30%?) dogovorili da NE obnavljaju svoje ugovore s etiketama, nego da kad ugovori isteknu počnu prodavati direktno (pa i medije preko npr. Amazona, za one koji ih vole imati), mislim da bi se tek tu mogla stvoriti prava stvar i za izvođače i za ITMS, a taj primjer mogli bi slijediti mnogi.
Sada, međutim, produkcijske su kuće glavni pregovarači s Appleom i ostalima koji bi prodavali preko mreže (a i RIAA čuči negdje u prikrajku). Ti su pregovarači užasno tehnološki konzervativni i njihov je glavni interes da štite industriju, a ne izvođače!!!
Tobože, jedino industrija može štititi interese izvođača...
Zato mi je žao MP3.coma gdje su alternativci davali na download besplatno svoje uratke... po automatizmu.
Apple se postavio komercijalno, što je dobro za start i odaginjanje sumnji, ali Apple sam za sada nema snage da se postavi kao producentska kuća, s nekima koji bi slušali, producirali i promovirali nove izvođače po novoj logici distribucije. Da su uspjeli kupiti Universal, priča bi nakon reoganizacije bila sasvim drukčija. Sada se, upravo s tim komplikacijama, iTMS pati da se uspostavi u EU. jedina prepreka su upravo zamršeni odnosi pojedinih etiketa koje u raznim zemljama predstavljaju razne firme, pa je problem - ne oko umjetnika - nego oko raspodjele novca kod dosadašnjih tradicionalnih posrednika.
A ja još uvijek ne znam zašto se Jobs nije na vrijeme sjetio starog poznatog macoljupca Petera Gabriela, nego mu ga je pred nosom drpio Microsoft. Istina, njegov katalog nema novih stvari - Gabriel sustavno kupuje istekla prava za antologijske stvati i one koje mu se sviđaju - ali bi to bila odlična dopuna iTMS-a u SAD i pravi ice-breaker za EU.

Apple se postavio komercijalno, što je dobro za start i odaginjanje sumnji, ali Apple sam za sada nema snage da se postavi kao producentska kuća, s nekima koji bi slušali, producirali i promovirali nove izvođače po novoj logici distribucije.

I mnogo vece tvrtke od Applea nemaju snage za to. Moguce je jedino kupiti tvrtku, i ostaviti njeno ime i management i ljude. No ima li to smisla? Mislim da nema -- Jobsu je trebalo 4 godine nakon ponovnog dolaska u Apple da dovede stvari u red. Diskografske kuce jos su u vecem neredu od Applea prije '97 i Jobsu bi trebalo kudikamo vise snage i novaca i ljudi. Appleu to ne treba. Oni zele ugoditi krajnjim potrosacima, a ne izvodjacima i producentima.