Mislim da je onaj glavni val prošao prije koju godinu, ali naravno da ima iseljavanja i da je to velik problem.

Čisto gledajući našu firmu (Kreativni odjel), mi smo izgubili čak tri čovjeka (Dubai, Australija, SAD) i jednog studenta kojem smo plaćali stipendiju četri godine (Irska).

I to onda postaje neki začarani krug u kojem ne možeš raditi neke velike skupe poslove jer nemaš visokokvalitetne stručnjake, a njih ne možeš imati jer ih ne možeš platiti jer je takvih poslova kod nas malo i davanja na plaće su takva da ih ne možeš u beskonačnost držati u "hladnom pogonu".

ja sam otisao 2017. nakon sto mi se casa punila 10 godina... zena i ja skupili stvari u dva kofera i za frankfurt... unatoc vlastitom stambenom objektu, autu, mom zaposlenju i zeninoj firmici... trebalo je 4 godine da se zivot dovede u neki red (dobar posao, auto i stan) ...

nismo otisli na ne znam kakve place, na pocetku je bilo dana i kad nismo imali euro u dzepu... i sad kad smo postigli standard kojim zive njemci, nasao se premijer ponuditi 25 000€, ali ne kao stimulans, nego kao poticaj da otvorim firmu... mislim da bih bolje prosao ako kupim ciglu u dubravi


ne prodje skoro nijedan dan da se ne pozelim spakirati i vratiti dole, ali razum brzo nadvlada srce.... jer ja se ni ne zelim vratiti u tu administrativnu jedinicu zvanu Hrvatska zbog zemlje, sunca, kamena i skoja... meni nedostaju jedino par istinskih prijatelja i nesto malo obitelji... da su oni na marsu, vjerojatno bi me vuklo na mars...


ova patetika oko domoljubne spike vise ne prolazi kod mene... zasto bih se htio vratiti u zemlju u kojoj sudstvo ne funkcionira, zdravstvo je dostupno ako imas dovoljno veza i poznanstava ili si mozes platiti privatno, posao se tesko nalazi ako nisi neki ekspert, ljudi u dobrom broju uopce ne mare za druge i za drustvo...


njemacka ima hrpu problema i izazova, zivot ovdje zna biti jako skup, nepravedan i kompliciran, ali je i takva, i unatoc tome sto sam stranac/migrant koji nikad nece biti ravnopravan u drustvu, stoput bolji izbor za mene, a vjerujem i za svakoga...


iseljavanje iz HR je u padu kako kazu sluzbene brojke, vjerujem da je razlog taj sto je vecina koja je htjela otisla... oni koji su ostali, a razmisljaju o odlasku nisu vise toliko brojni... a i odlaskom dijela stanovnistva se djelomicno popravila situacija ljudima koji su ostali.... mislim da je ovo vise manje zakljucno stanje sa masovnim iseljavanjem....

@smayoo: Opet nisi shvatio. Ne radi se o "hvalisanju". Ti si naveo ono što smatraš da nam je slično. A ja navodim razlike.

Radi se o tome da si ti studirao i odrađivao studijsku praksu vani dok je tvoja generacija ginula i ispisivala se s fakseva da bi popunjavala mjesta u rovovima. To što ti nisi, (ja osobno) ne smatram tvojom "greškom" niti ti bilo tko treba uzeti za zlo.

A kad si ti diplomirao imao si 20+. Ja sam imao nepunih 16 kad sam slagao namještaj, ti si tad već radio. U struci. U zemlji opustošenoj nakon rata. I mogao si napraviti razliku, svojim znanjem i sposobnošću. I jesi. In a way. To što ti je dozlopizdilo bit dio sustava koji ne funkcionira i imat posla s ljudima u sustavu koji je takav kakav je, meni je potpuno razumljivo. I samom mi je nerijetko tako. Ipak sam tu i još uvijek "unutra".

Ostalo ipak ne bih komentirao jer je deplasirano, tek možda se osvrnuo na zadnje dvije rečenice.

Ja više od dvije trećine svoje plaće trošim na nekog tko nisam ja. Vlastitim izborom i odlukom, ne silom zakona. Bez obzira na to kolika je to plaća i odakle dolazi.

I super mi je kako ti "vidiš kamo ljudi ciljaju". Jer nisam ciljao na to da si kupio djeci diplomu. Nisi blesav toliko, da si to htio ima u Bosni za puno manje love, a jednako je korisna u RH ko i ta danska.

Stropovi svuda postoje, bez daljnjeg. To što je danski, švedski ili francuski, pa i američki viši od "standarda" na koji se ovdje naviklo, samo znači da smo generalno dovoljno mali da ne dosežemo....

O predrasudama i stereotipima za koje me "optužuješ" ... eto ne znam što bih ti pametno rekao. Osim da i opet vidiš nešto čega nema i što nije napisano niti bi itko tko me inače čita to tako sebi protumačio. No ok.

Super je da voliš svoju djecu, evo palac gore.

Ja se još uvijek tučem zbog nekih glupih odluka u trenutcima kada sam završio fakultet. Mogao sam van(Australija), ali nisam jer sam bio teška naivčina. Baš ono da me se pošteno zašamara. Slušao sam kojekakve gluparije o domovini i sl. Baš totalni mulac.
Svoju djecu ću svakako podržati, ako požele otići van jer ova država osim preostale prirodne ljepote (a i to će se kad tad shebat) nema više ništa. Država je prožeta izdajom, kriminalom i neviđenim besramnicima. Ljudi sa razlogom odlaze.
No što je tu je. Kad podvučem crtu, ipak sam jako sretan. Sretno oženjen, prekrasne dvije kćeri, zdravi smo, imamo svoj krov nad glavom, nikome nisam dužan Za sve ostalo me boli kuki. Mislim, nije mi svejedno, ali opet boli me kuki. Ako nam bude 5 do 12, spakirat kofere i adio.

Daddo: pogledat ću, odmah da ti odgovorim.
Eto, danas je u (Večernjaku?) izašao nastavak na ovu temu koj je zapravo očigledan, ali baš kao i sa COVID-om - i Vlada RH problem vidi u onom drugom, a ne u sebi.
Pa tako za sve najviše okrivljuje 2013. i naše članstvo u EU, jer "tada su problemi počeli".
A to što su sve vlade do tada uzrokovale da se stvori situacija u kojoj mladi žele van, a aktualna vlast i na Pantovčaku i na kaptolu i dalje radi; u tome ne vide nikakav problem.
Zašto usporedba sa COVID situacijom, nitko ne želi odgovornost a svi bi slobodu usred pandemije.
U tome nalazim sličnost; da se ne uvrijede ljudi vax ni antivax stavova.
Što se selidbe tiče, ja ostajem tu.
Da sam koristan član ovoga društva - NISAM i to otvoreno priznajem.
A što se vlastitog pogleda na domovinu tiče - tu se slažem sa spomenutim da se ona voli i kada ti se ne sviđa (kako je napisano: i kada ti je majka i kada ti je maćeha).
Ali čovječe, koliko dugo mi moramo čekati da se pojavi netko na političkoj sceni koji je tu došao samo iz ljubavi prema politici?
Da smo mlada država, jesmo.
Nismo stari koliko ni Golf 3.
No ponovit ću nešto što sam napisao jedno 20 puta na raznoraznim postovima.
Samo Hrvatska ima stranke koje su je izvele iz komunizma/socijalizma i dalje. I to ne samo da postoje, već su aktivno na vlasti i/ili opoziciji.
Sve zemlje istočnog bloka svoje su stranke nakon raskola 90-ih već u 2000-ima počeli rasformiravati.
To ispada neko nepisano pravilo politologije.
Jedna te vlast izvuče u drugu vrstu političkog sustava, druga vlast, sa drugom strankama i mlađim ljudima taj novi sustav što brže i kvalitetnije pokuša prilagoditi novonastaloj situaciji, a tek treća onda dobiva u nasljedstvo mladu državu sa uređenim političkim sistemom.
Ako je neka stranka u nekoj relevantnoj državi EU, nekada istočnog bloka ostala, marginalna je.
Pa i Vučić u Srbiji (nije da se želim konstantno uspoređivati sa SR Srbijom, ali nekako ih uvijek gledam šta rade) je 2008. napustio one radikale pa stvorio SNS.
OK, to je više demokratska fora NSDAP-a nego parlamentarna stranka, jer njega premijerka zove šefe i nikakve trodiobe vlasti u praksi tamo nema.
Sve mi je to jasno.
Samo hoću reći: Mađari, Česi, Slovaci, Poljaci, Slovenci - svi su napravili mjesta za nove stranke i mlade političare željne boljeg života.
Pa ovi naši reptili ne znaju drugo nego krasti.
Nama Šeks još uvijek politiku kroji.
I to dovede do takvih paradoksa da - evo recimo jedan Mamić s potjernicom da odsluži 6,5 godina zatvora iz susjedne države pijan ko majka javno pred kamerama objavljuje da kupuje Bočkaja.
Pa mislim, di to ima?
A generacija Plenković ili Milanović je bila generacija njihovih učenika.
Dokle više?
Zato ljudi u Zagrebu u tom Tomaševiću, kakav god on bio - vide neku nadu; oni koji ga tako gledaju.
Ne znam ljudi.
Da je zajebano - jest.
Da se nadam da će biti bolje - i dalje se nadam.
Drugo mi ne preostaje.
Samo se sada ne nadam za sebe već za nećake i vašu djecu, odnosno našu mladost.
Možda se jednog dana vrate s skupljenim iskustvom i daju šansu Hrvatskoj da konačno zaista sazri.
Zbediram se jedino kada vidim koliko je trebalo jednoj Španjolskoj, UK-u, Njemačkoj da postanu što su postale.
Pričamo o stoljećima samostalne vlasti u ovom ili onom smislu.
Možemo se busati u prsa koliko god hoćemo, naša samostalnost kreće tek od 1992.
Mladi smo.
Kraj ostalih država mi još puzimo na koljenima...
Evo, čitam da ćemo u siječnju odlučiti da li ćemo za vojsku uzeti te stare US Bradleye ili nove njemačke Lynxe pa vidim dodatak da će Đuru Đakovića kupiti Slovaci koji rade dijelove za njemačke oklopnjake.
Puf.
Ode još jedna vilica iz "obiteljske srebrnine"...
Ono - kad bi sve to stavio na pano kao u nekoj teoriji zavjere - toliko je točaka povezano i kada bi ih spojio sa nekim koncem, mislim da bi ti se zavrtilo u glavi.
A kada pomislim na naše političko i društveno uređenje, e to mi padne na pamet pa zatrokiram.
Da zaključim: voli se domovina.
Država je politički ustroj koji bi trebao stanovnicima te domovine pomoći da žive najbolje što mogu.

dpasaric kaže:


Kvaka 22

Kloba kaže:


jucer sam preletio index vijesti o potresima, gdje se u biti politicari hvale ne radenjem svoga posla. Kada su upitani za ostavke njima je to bilo smijesno. Nema veze sto ne rade svoj posao. Jer su okruzeni takvim ljudima. to je njima normalno.

Malo malo procitas kako je Svedski il DAnski politicar il cak i premijer dao ostavku jer je kupi djetetu pelene sa "drzavnom karticom" sto se stvarno moze slucajno desit... a ovi nasi nece van ni da im svezes 20 kg TNTa oko struka.

Podrucije Slavonskoga Broda je radi Duspare (koji je mustra na svoj nacin) ostavljeno da crkava jer on nema podrsku politickih stranaka. Pa su onda Pozega i Nova Gradiska razvijeniji u zadnjih 10 godina, nego Slavonski Brod.

Ono kad kazes neces glasat ne zanima me politika... al bome mi zanimamo politiku, svakim svojim ne izlaskom ostavljamo Mamice i Plenkovice da nam kroje sudbinu. HDZ i SDP imaju toliko afera da jednostavno sve ne mozes zapamtit. Al eto ljudi ih konstantno biraju jer jednostavno ne znaju za bolje.

Kad je dosao Most, izvozali su ih ko malu djecu... tako da su se osramotili a onaj gradonacelnik ne znam mu vise ime je pobjegao odakle je i dosao.

A Zivi Zid je sve iskoristio u svoje svrhe da se o citavoj situaciji okoriste 2 ili 3 osobe.. ne znas sta je gore.

Možda bi i znali za bolje, ali mentalitet naših ljudi je da ne gledaju na političku sposobnost nego navijaju za svoje stranke kao za neki nogometni klub.


Kad vidim s kojom ozbiljnošću su nijemci izabrali, a i stranke koje su dobile zadatak da formiraju vladu koliko su radile na koalicionom ugovoru, onda se sjetim da mi nikad nismo imali prezentiran plan ili koncept ni od jedne stranke, a svejedno smo ih izabrali.


Ali mi imamo referendum i time ćemo ispraviti krivu Drinu. Na kojem neinformirani narod odlučiva o nečemu.


Pa i politička pitanja su kod nas više populistička nego produktivna. A problemi se ne rješavaju nego gomilaju.

Jednom prilikom sam od jednog hrvatskog gradonačelnika na moj argument : "doselit će se još ljudi u vaš grad" dobio za odgovor, doslovno: "građani su nama problem"! Prevod "daj mi porez i nemoj me smetati u trošenju".

E sad neko odgovoran, i iole inteligentan provjerava perspektivu i mogućnosti, normalno je da se odluči razguliti. Nesigurnije mu je u ovoj Žlibetini nego pokrenuti nešto skroz novo.

Pa je bi, da sam ministar nekog resursa i ne znam dalje zamolio neku normalnu zemlju da me savjetuje i pomogne oko rješavanja nagomilanih probleme. Siguran sam da bi, Švabe npr., vrlo rado pomogli.

www.linkedin.com/pulse/za%C5%A1to-mladi-...goran-vojkovic-ph-d-

Ja sam jedan od onih koji bi se vratio. Međutim, još se mentalitet (mislim na poslodavce, za ovaj u narodu koje neke navodno jako "smeta" me baš briga i razlog mog odlaska nije bio ni HDZ ni korupcija niti slične gluposti).

Dakle, živim u malom mjestu na srednjem sjeveru Švedske, grad od 24t stanovnika. U 6 godina koliko sam tamo, promijenio sam 3 firme, sad nakon Nove idem kao pravi Hrvat raditi u općinu (i dalje u IT naravno).

Pronalazak posla (osim prvog, kada sam imao ograničenje zbog nepoznavanja jezika i samim time vrlo smanjenog broja radnih mjesta za koje sam mogao konkurirati) sveo se na jednu prijavu za poziciju koja mi je bila interesantna, a u zadnja dva slučaja intervju je bio odrađen telefonom i doslovnim pitanjem kada mogu početi.

Ove godine sam se javljao u Hrvatskoj, jer kao što sam rekao, vratio bih se. Svi su zvali na testiranja, ovo, ono, prvi drugi treći peti krug, bez imalo razumijevanja da ne mogu baš sutra doletiti a pogotovo dolaziti na pet krugova razgovora. Tako da, ako se taj dio ne promijeni, izgleda da sam zapeo u Švedskoj.

Svi bi se mi vratili ali nemamo cemu.

dpenava kaže:


Možda to nema veze sa Švedskom i Hrvatskom, nego s činjenicom da si u Švedskoj konkurirao za radno mjesto u dijelu Švedske koji nije baš popularan? Možda bi, da si tražio posao u Stockholmu, Göteborgu ili Malmöu, isto morao doći na par krugova razgovora i testiranja?

Odnosno, siguran sam da bi te, kao IT kadar, odmah i rado, bez puno pitanja, zaposlili i kod nas, u nekom otočkom gradu ili općini. Ako bi morao procijeniti što je veća zabit (van turističke sezone), rekao bih da su jadranski otoci u nekoj prednosti pred srednjim sjeverom Skandinavije.

Da me ne shvatiš pogrešno (i unaprijed se ispričavam ako jesi), ne želim te provocirati, nego me zanima razlučiti razloge. Znam još jedan određen broj (nije to većina, ali nije ni zanemarivo) mladih ljudi koji su spremno iz svojih zavičajnih sredina, nakon studija u Rijeci, odselili u neke relativne zabiti (apsolutne zabiti, samo u puno bogatijim zemljama) i slično su, kao i ti, nezadovoljni. A dok su bili u Hrvatskoj, nisu ih zanimale ponude za posao u npr. Gospiću, Novalji, Malom Lošinju, Veloj luci, Benkovcu, Ogulinu, Kninu...

Riba kaže:

Iskreno se nadam da će se u narednih 10 godina situacija promjeniti nabolje.
Ono - da ćemo moći reći nešto tipa: "hej, sada već postajemo normalna država za život".
A vi, dijaspora koju činiš i ti Riba, ste od izuzetne vrijednosti zbog stečenog iskustva u zemljama u kojima radite. Da to možete primjeniti u Hrvatskoj, počeli bi se dizati.
Jednom mi je neka osoba tipa Davor Štern ili tako netko tko se razumije u stanje stvari malo više rekao da državu ne čine velike tvrtke, već male.
Što više malih obiteljskih d.o.o. a koji doprinose u proračun bavili se oni izradom namještaja, djelova za građevinu, IT-em - nije bitno.
Bitno je to vaše iskustvo stečeno u naprednijim zemljama.
Naravno da razumijem da sve ovo i sam znaš.
smayoo kaže:

Ovo je i meni palo na pamet. Možda je lokacija problem?
Što se jezika tiče, nisu li Skandinavci OK po pitanju razgovaranja na engleskom dok se ne savlada njihov jezik?

Ja sam se vratio iz dijaspore. To je na početku teško, jer mjeriš stalno sa onim odakle si se vratio. Ali kad skužiš da to niko ne šljivi bude ok.
Ima hrpa stvari koje su za kurac, i o njima treba stalno govoriti ne bi li neko od ovih naših glumaca skužio i počeo se baviti svojim poslom, ali ima i stvari koje su u startu bolje nego bilo gdje.
Slažem se da se vrijeme mijenja i da ćemo skoro postati destinacija za život.
Sigurno je da standard neće rasti sve dok troškovi na osobni dohodak ne padnu, jer niko nema toliko love da plaća dvije plaće za 1/4 rada.

Ali ima ovdje još prostora za zaradu, samo je to još nesigurno. Kod nas nisi nikad siguran hoće li ti neko od diletanata predložiti neki zakon kojim tvoj privredni model ugrožava u temeljima. To je naj veća prepreka stabilnosti i rastu ove naše prelijepe zemlje.

Ja sam nekako na pola puta... prebivaliste mi je jos u hrvatskoj gdje je i obitelj (supruga radi, kcer u srednjoj skoli), a radim za tvrtku iz UK, evo momentalno u Somaliji... I dok je ovako kako je u hrvatskoj, ne pada mi na pamet to mjenjati. Jedina promjena moze biti da kad kcer ode na studije (ne planira studirati u hr), ja i supruga iselimo iz hr... jer ovo sto se desava je prestrasno.

Sto se domovine tice... branitelj sam (1991 - 1996), nakon rata sam do 2007 radio aktivno na razminiranju Republike Hrvatke. Pa vjerujem da sam domovini dao dovoljno ljubavi 2007 sam ipak odlucio malo ljubavi posvetiti svom deviznom racunu , a i ne samo racunu, vec i svojoj glavi. Jednostavno ne razmisljam na nacin na koji bih trebao kako bi u hrvatskoj napravio nesto od zivota. Ali eto, jos uvijek mi je u HR prebivaliste i obitelje je tamo... ne mogu reci da sam iseljenik.

Kako se ja nikada nisam sramio rec niti pred svojim ratnim kolegama i prijateljima, a i sire "Je..li su nas partizani 40 godina, sad ce nas j..at branitelji sljedecih 40". I nazalost to je tako. Dok se takvih moralnih vertikala ne rijesimo,nista od svega... jer kada neka zemlja izade iz rata, mjenja se scena odmah, dok kod nas razno razni "Seksi" jos uvijek zare i pale, a tijekom predizbornih kampanja je glavna tema 45-a i 90-a.... "S postovanjem prema proslosti, ali doslo je vrijeme za buducnost"... pa kad tako i bude netko razmisljao, mozda ce biti nade....

Kloba kaže:


Tako sam se i ja nadao, i to dva puta.



Ja ne mislim da sam posebno vrijedan, a igrom slucaja zemlja gdje se nalazim je po mnogo cemu i gora od Hrvatske ali me to ne muci jer ne planiram niti mogu svoju buducnost ovdje graditi.

Nije mene vise ni briga za mene, ja cu se lako snaci i ne treba mi puno. Ono sto je nas otjeralo je sto smo ja i supruga zivjeli razdvojeno preko 7 godina pri cemu smo i jedan i drugi trazili posao da budemo u istom gradu. Ja sam krenuo putem gdje u Hrvatskoj nema nekog trzista, a one se prijavljivala na hrpu natjecaja gdje je posao uvijek dobio onaj koji je bio 'podobniji' i tu nam je pukao film.

Ja se mogu vratiti ali njoj se sve to toliko ogadilo da se ne moze smisliti u Hrvatskoj. Trenutno mi je cilj da djetetu omogucim da ne odrasta u takvom okruzenju i tu svoju pricu zatvaram.

Pozdravi suprugu!
Naravno, sve mi je jasno.
Ali ipak mi je drago znati da će vaše dijete imati opciju vratiti se jednog dana u Hrvatsku i osnovati nešto svoje.
Na kraju krajeva, iako je dom tamo gdje ste vi kao obitelj - domovina je jedna svakome od nas.
Vaše dijete ne mora nikada više kročiti u Hrvatsku kada naraste, no drago mi je da ima opciju da može.
Takvi će nam ljudi trebati.
Trebaju već sada.

tino1 kaže:

Eto.
Bitno iskustvo.
Što jest jest.

dpasaric kaže:


PODEBLJANO - to je "normalno", nažalost. Postoji nešto što se zove mobilnost u poslovnom svijetu. "Kod nas" (dakle na ovim prostorima generalno) ljudi nešto završe, steknu neko znanje u branši i onda do kraja života rade jedan ili eventualno 2, 3 posla u isto toliko tvrtki. Negdje drugdje (as in vani) ljudi 2-3 tvrtke promijene u 5 godina, a "doživotno" možda i branšu dvaput.

Ne mislim ja da KO kao poslodavac ili ti ljudi koji su otišli ste "išta krivi" jedni drugima da je tome tako. Još manje mislim da je u pitanju odlazak zbog neke ogromne razlike u lovi. Radi se o tome da je poslovno okruženje drugdje - zdravije. Da nosi nova iskustva i tehnologije i konkurenciju koja te tjera da budeš kvalitetniji a ne - jeftiniji. Zašto? Jer je klijentu kriterij kvaliteta, a ne cijena. I može si to priuštiti.

PODCRTANO - I opet, ne mislim da je u tom začaranom krugu primarni kriterij novac. Da, svi radimo za novac i cijena rada je iznimno niska u HR na tržištu rada. I tome je tako jer je "domaće" love i domaćih investitora puno premalo. "Stakleni strop" o kojem pričao jesam ranije, u kontekstu limita preko kojeg "ne ide" iz nekih razloga je (IMHO, u realnom sektoru) na 15 tisuća kuna netto prihoda po radniku. I to je recimo "ok" za preživiti nekom tko ima raniju imovinu/riješeno stambeno pitanje i još jedan takav prihod u kući. No takvih je malo (i sve manje će ih biti). Dozlogrdilo im je gledati nakaradni sustav vrednovanja, dižu sidro i odlaze bilo radi poslovnih izazova i razvoja bilo zbog toga što je tamo kamo odlaze proces rada koji obavljaju uređeniji i ima puno manje improvizacija i stvari rješit ćemo u hodu, a papirologiju da i ne spominjem koliko je brža.

... --- ...

S obzirom na sve gore napisano... imam pozitivnih i svijetlih primjera oko sebe... i tu na Jabučnjaku imam ljude za koje znam da se rade i trude i probijaju glavom (i rukama i nogama) te stropove i u svojim branšama "čine razliku" ili bar ne daju onoj pasivnoj većini da im sere po glavi i priča o onom što ne zna i ne razumije. Hvala im na tome. Jer i to košta. Najmanje novaca, jer lova je u ovom slučaju zadnji kriterij po kojem se ravnaju. Svi su dovoljno sposobni da bilo gdje će zaraditi da ne ovise o drugima i da za sebe i svoje poskrbe.

Ova zemlja je nasreću dovoljno mala, da prije ili kasnije, naletiš na ljude koji su slični tebi... po razmišljanjima, stavovima... ljudi su to koji te tjeraju da "ne zajebeš" i da i ono što je teže od očekivanog odradiš uz šegu i zamajanciju i bolje od onog što si mislio da znaš i možeš. I oni čak ne moraju biti ni prvi susjedi... ne moraju biti ni u HR... ni u branši istoj ko i ti, ali ćeš ih sresti... i prepoznati. Ili će oni tebe. Slučajno naravno, jer teško da ćeš ih baš namjerno i uvijek sretati. Još uvijek ih je premalo jer su "drugačiji" većina. Takvi nikad nisu bez obzira gdje i u kojim uvjetima - na izvol'te.

I tak.

Sretnija vam ova i lepi pozdrav iz hladnog Zagreba...

Dobrar komentar Daddo. Potpisujem! Sretna i tebi nova godina s puno ljubavi i sreće.

smayoo kaže:


Ne, nisam te shvatio pogrešno, i ima itekako smisla to što govoriš, ok izbaci otoke (ipak moje mjesto nije tolika zabit), recimo da bi se u Hrvatskim mjerilima mjesto moglo usporediti sa Viroviticom.

E sad, ja zaradu računam prema formuli plaća - troškovi, meni u ovoj zabiti ostaje na kraju barem jednako kao i nekome tko radi u Stockholm-Geteborg-Malmö. Ostaje li nekome tko radi u Virovitici jednaka suma novca kao i nekome tko radi u Zagrebu? Ako da, onda mi možda i ne bi zapošljavanje u Virovitici bio stran pojam.

Nisam niti pokušao tražiti poslove po velikim gradovima, tako da ne znam kako tamo funkcionira, ima li po 5 krugova. Moguće, ali kao što rekoh iskustva nemam.

@Kloba: Jezik kako gdje, u mojoj trenutnoj frimi koja se bavi razvojem vlastitog BI rješenja koristi se isključivo švedski, možda bi u odjelu razvoja i mogao uletiti netko tko zna samo engleski, ali mi koji radimo sa bazama i implementaciji kod korisnika (80 % radne snage) moramo znati švedski, jer, radimo s korisnicima.

Btw, sretna Nova!

@Daddo - Mobilnost radne snage je normalna kada je i tržište normalno. Razlika u novcu je bila ogromna, znači doslovno x 10. Nikome od njih se nije napuštalo svoj grad, roditelje i prijatelje da bi u nekakvoj Australiji mlatili pare, stvar je što ovdje nije bilo dovoljno posla da bi se iskoristilo znanje takvih stručnjaka i onda nisu mogli niti ostvariti neku pristojnu plaću. Svi bi oni ostali da smo mogli ponuditi i samo duplu plaću, ali nismo.

@dpasaric - to je to. Imate za ovo naše tržište idealne radne uvjete za nekog tko tek počinje, imate projekte i reference i alat s kojim možete i znate radit. Imate znanje koje znate i možete prenijeti. I onda nemate posla dovoljno da vas ukupno <10 od tog posla živi normalno. Kad kažem živi normalno onda mislim na ono imaš 2 seniora (project lead), 3 na putu ka senioritiju (team lead), 3 solidna i 4 rookieja.

Matematika veli: 2x20k seniori - 40kkn
3x14k team lead - 42kkn
3x10k team member - 30kkn
4x7k rookie - 28 kkn

Total od 140 kkn netto za 12 ljudi. U bruttu je to (72+75+42+40) 230kkn. Samo za plaće. Nek ti je još 10% toga mjesečni trošak... da bi zaradio 0 treba ti 1/4 milijuna kuna mjesečno. Godišnje pričamo o 3 milijuna kuna. Gdje ćeš naći klijenata u HR za tu količinu prihoda uz konstantni priljev love? A tvoja branša je visokotehnološka i alati koštaju i relativno se brzo deru i krivulja učenja nije baš "lijepa". No ok, ti od tih 12 imaš možda 3 koji su bez faksa.

Netko drugi u nekoj drugoj branši za "fizikaliju" daje 13kkn netto za majstorski posao (recimo polaganje visokokvalitetnih podnih obloga uz korištenje najboljih trenutno dostupnih tehnologija ili kv armirača ili neki tako "specifičniji" ali fizički posao) - i nema ljudi. Jer nemaju gdje naučit. Niti od koga.

Netko treći u trećoj branši (onoj smayinooj) ima posla i referenci i daje "pristojne plaće" a senior mu je na jbg 15 nakon 20 godina rada. A ne krade, ne vozi auto od 3 milijuna kuna na leasing ni na pushing niti štedi na opremi. Nego je to "naš plafon".

Jer količina love koja cirkulira je tolika kolika je. A uvjeti za život su sve teži. I onda onaj rookie nakon 3 godine kad ga ne možeš prebacit na 11 ili 12... i nema vertikalnog napretka i logične smjene... on više nema što nego ići nekamo gdje može vidjet - više. I od te plaće dić kredit za stan i auto i organizirat si život a ne ovisit o tome hoće li tebi netko platit na vrijeme i da li su tom platili na vrijeme... jer netko mora radit i s državom. A ona je najveći neplatiša.

Da, to je to, sve si rekao.

Nisam. Ali neću dalje bit bezobrazan. Jer i u sustavu rade ljudi koji znaju i mogu... ali im ili ne daju ili oni iznad njih - ne znaju. I tako rade dok im ne dozvizdi... i ne odu ili radit za sebe (za strane klijente na projekte ko konzultanti) ili odu van na poziciju ispod team leada sa manje odgovornosti uz manje improvizacija i za 4 puta veću lovu ili 5. I oko njega su isti takvi i klinci se igraju s vršnjacima i neće baš završit ko Luka Ritz recimo.

Nego, da ne pljujem po sustavu ili po onima u sustavu... zašto u sustavu rade i oni koji znaju? Jer sustav mora nekako funkcionirati. Ali fora je u tome da je takav sustav predimenzioniran za stvarne potrebe plus neoptimiziran... no i takav je jedino mjesto gdje možeš vidjet neke stvari koje drugdje - ne možeš. I opet... ne jer si netko to ne bi kupio... nego jer mu ne da matematika. Kao što ni vama ne da dat veće plaće tim rookiejima.

Nakraju imaš nekakav sustav u kojem ovisiš o tome hoćeš li ili ne naletiti na čovjeka u njemu ili ne. I nadat se da je taj dovoljno "visoko" da si može priuštit odradit stvar sustavu unatoč bez većih posljedica.

Plaće u javnom sektoru su naravno manje nego u realnom... no i takve bi trebalo zaraditi i za njih odraditi nešto konkretno.

Zašto u Švedskoj nitko ne viče da su davanja na plaću prevelika? Jer sve što daš ti se i vrati... lokalno u zajednicu. U vrtić, školu... negdje. A kod nas... nda. Nazdravlje.

Odgovor na pitanje teme može biti i protupitanje: Iseljavaju li Europljani?

Ulaskom u EU (ne građani članica koje su osnovale EU) države su se susrele više ili manje s istim problemom.

Politika EU je bila navlakuša da se dođe do jeftine radne snage i povlaštenog tržišta.

Danas EU pada na temeljima koje je sama postavila: slobodno kretanje ljudi, robe i novca.

Sv eje krenulo kada je DE kancelarka počeka dijeliti države (segregacija), a uznemirila se kada su države "drugog reda" počele stvarati neke zajednice (inicijativa tri mora recimo).

Recimo Norvežani bježe u USA.

Na skijanju sam upozna čovjeka koji je pobjegao iz USA u Ukrajnu (inaće Ukrainac) jer je USA zahvatilo Corona ludila i nije mogao više izdržati. Predložili smo mu da dođe u Hrvatsku na što je on rekao da kod nas provodi mjesec dana i da je loš bolje negi u Ukraini.

A sad odgovor onim akoji tvrde da je život u RH loš. Nije život loš, već imamo premalo novaca.

NAvedite jednog prijatelja/poznanika koji je otišao (od rata na ovamo) iz RH radi političkih razloga (tu ne računam Srbe koji su radili sranja i onda bježali).
Ja ih redom znam da su otišli zbog posla, a ne zbog HDZ/SDP polarizacije.

I dalje tvdrim kako smo lijen i poluobrazovan narod i zato nam je tako kako je.
Frendica u Gothenburg je odgajateljica u vrtiću, a prije i poslije posla radila je dodatno da zaradi. Nije sramota raditi osim u RH.

Vani vam ne treba motivacija dok je bič iznad glave.

Nije nitko odselio radi političkog progona, ali to što kažeš da je netko odselio "radi posla" je preopćenito. Ja bih rekao da je manji dio odselio zato što kod nas nisu mogli naći posao (nekakav, ikakav), a veći dio zato što su uvjeti rada vani puno bolji. Ne samo plaća, nego

- poštivanje zakona
- poslovna etika
- prostor za osobni razvoj i napredovanje
- razvijeno tržište rada (posao je lako promijeniti i uvijek ići na bolje)
- za one obrazovanije i sposobnije možda i najvažnije: pozitivna selekcija

a to je sve (što gore navedene stvari prečesto ne štimaju u Hrvatskoj) posljedica kvarnog sustava vrijednosti koji kod nas vlada, a koji je posljedica sveprisutnog duha korupcije i kulture pogodovanja. To sve NIJE posljedica HDZ/SDP polarizacije (takva polarizacija postoji u puno zemalja na svijetu), nego je nedodirljivost kriminalne političke elite bez morala još jedna posljedica spomenutog sveprisutnog duha korupcije i kulture pogodovanja.

Možda i nisu odselili ali su se samoubili. I tog ima u svim regijama RH.

A kako to da jedan strani trgovacki lanac u RH tlaci trgovce, a u svojoj zemlji postuje zakone?
Zar to nije opet onaj Mujo koji u DE pistuje ogranicenje brzine a u BIH ne.
Zar svi koji dojdu poslovati u RH odmah poprime nas mentalitet?

Radio sam puno u tom sektoru, radim i danas. Po svemu što sam ja imao prilike vidjeti i čuti iz prve ruke, domaći trgovački lanci su ti koji tlače svoje zaposlenike i tjeraju ih na protuzakonite i neplaćene prekovremene i sl. Apsolutni prvak u tome je bio Pevec iz doba bivšeg gazde, Konzum i Plodine nisu nikad bili puno bolji, a s ovim manjima nemam neposredna iskustva, a prenošenje iz druge ruke mi nije opcija. Ne kažem da NEKI strani trgovački lanac ne radi nešto slično, ali većina njih je radničko odmaralište u odnosu na (užasne) uvjete rada kod "domaćih".