26.02.2026 | 23:15
Jako drugačija. Security u javnom digitalnom prostoru u USA je smijurija. Tamo ljudi još uvijek pristupaju internet bankarstvu pomoću statičkog passworda. Takav potpis možeš staviti na PDF dokument koristeći macOS Preview stock aplikaciju. To je samo šarena sličica.
Digitalni potpis nekog dokumenta je niz brojeva generiran asimetričnim algoritmom na temelju dokumenta koji se potpisuje i osobnog (tajnog) ključa (ili certifikata, kako ga zovu u zadnje vrijeme). Taj niz brojeva se zapisuje u potpisani dokument i to je zapravo digitalni potpis. Grafički prikaz tog potpisa može biti što god želiš (sličica tintenog potpisa, bilo kakva žvrljotina, blok teksta koji opisuje detalje potpisa u obliku čitkom ljudskoj osobi...) ili ga ne mora uopće biti.
Kad se radi autentifikacija potpisa, to je reverzni asimetrični algoritam čiji rezultat usporedbe onog niza brojeva i cijele datoteke koja je potpisana može biti "odgovara" ili "ne odgovara". Ako je rezultat "odgovara", to znači da potpisani dokument nije ni na koji način promijenjen nakon što je potpisan, dakle je onaj identični dokument kojeg je ta osoba postupkom autorizacije digitalnog potpisa - potpisala. Ako "ne odgovara", to znači da je netko mijenjao dokument nakon što je digitalno potpisan (makar to bila i najgljuplja promjena tipa da nakeljiš dvije riječi teksta "URUDŽBIRANO dd.mm.yyyy." na marginu).
Da bi taj digitalni potpis imao stvarnu zakonsku snagu osobnog potpisa klasičnom tintom ovjerenog kod javnog bilježnika (jer to je to što digitalni potpis ima po EU standardima), onaj ma početku spomenuti osobni tajni ključ (iliti certifikat) mora biti opet neki drugi niz brojeva kojim raspolažeš ti i samo ti (osim ako svojevoljno svoj digitalni identitet prepustiš nekom drugom). To se postiže višefaktorski - nečim što imaš i nečim što znaš te eventualno i nečim što jesi (biometrijska identifikacija lica ili prsta). Imaš tu smart karticu na kojoj je ključ i koja ga neće pustiti nikojem čitaču ni računalu dok ne dobije od njega ispravan PIN. To je totalno jednostavan embedded softver na čipu kartice koji je tvrdoglavo tupavo jednostavan. Što hoćeš? Hoću ključ. Hoćeš ključ - daj pin? Ne znaš pin tri puta? Sad hoću ključ za otključavanje? Ne znaš ključ za otključavanje tri puta? To je to, dis mesiđ vil self distrakt in 3 seknds. Puf. Smart čip se ubije i više nikad nitko neće pročitati što na njemu piše. Alternativno, imaš udaljeni certifikat (ključ) u svom mobitelu i svaki put se moraš aplikaciji predstaviti passwordom i svojim licem. Ako zajebeš tri puta, ode certifikat puf, moraš napraviti novi (preko ovlaštene firme).
Dakle, ove američke fore gdje utipkaš svoju e-mail adresu i password 12345 i on ti zakelji žvrljicu na PDF dokument, to je, ono... smiješno da ne može biti smješnije.

Samo što Amerikanci to pravno riješe tako da, kako to kažu, naprave liability shift. Stavljanjem takvog potpisa umjesto tintenog ti pristaješ da takav "potpis" jamči tvoj identitet i preuzimaš odgovornost ako ga netko zloupotrebi zato što je provalio tvoj lame statički password ili, još lakše, skimmao tvoju žvrljicu i stavlja je kamo god poželi.