...Sarajeva!

Oooo, kahvenišeš. Fino
Jel to prva ili sikteruša?
Nemaš vode. Prvo guc vode da ispereš usta pa onda srk kahve za potpuni užitak.

Vidim da te je žena izdala, pije espresso...btw. osim vode fali i slatko

Nista kafa,cevapi su bitni
Moram reci da je druzenje bilo odlicno,posebno mi je drago sto smo bili sa porodicama

Uživajte!

Čekaj, čekaj, 4 čevapa se dobe u porciji???

Jesi li to brojao cevape
Vec smo uveliko jeli kada smo se slikali, mala porcija je 5 a velika 10 cevapa.

Čevapi zbližuju ljude Super fotka!

Saintu i obitelji hvala na druženju i ćevapima, a Sarajevu - što je Sarajevo!
Očekujemo ga na revanš-posjetu u Rijeci
Što se kave tiče, nije me supruga izdala. To je kći (starija) naručila Nescaffe cappucino od vanilije i cimeta, tako nešto... Brrrrr....
Inače, popodne smo prošetali po legendarnom mostu Mehmed-Paše Sokolovića u Višegradu, a sad smo već na Zlatiboru. Zadnji komad puta, od Šargana do Zlatibora ispao je prava mala avantura. Napisat ću koju o tome, samo dok se priberem malo...

Baš lijepo izgleda druženje, zavidim vam!

Inaće, kad smo kod ćevapa da li netko može napisati originalni recept za sarajevske. Koliko kojeg mesa (može na bazi jednog kilograma), koje dodatke, ... Imam više raznih verzija, a znam da je samo jedan izvorni, tradicijski. Budem ga onda, isprobao u krušnoj peći!

Ako treba, mjenjam za recept za kulen )))

Stvarno Smayoo, gdje vas je Saint na kraju odveo na ćevape?

Kad dodjes u Sarajevo idemo na cevape

Kloba kaže:


Kloba, to ti je tajna lokacija, samo par ljudi zna doć do tamo! Prije ulaska u kvart, moraš pod obavezno isključiti GPS tracking u svakom smislu!

Šalu na stranu, volim ćevape!

Hvala na pozivu, Saint! Dogovoreno!

ha odlična fotka ...

Smayoo ja sam mislio da si ti puno mršaviji. Izgleda da vježbamo u istoj teretani.

smayoo kaže:

To mi je stara slika na avataru!
Evo da dodam post festum još koju sliku s ostatka putovanja...

Višegrad, most Mehmed-Paše Sokolovića, poznatiji kao most oko kojeg se ispredaju životi likova u Andrićevom romanu "Na Drini Ćuprija".

Nekad (za vrijeme "jednoumlja" ) je bilo jednostavno naručiti tursku kavu. Gdje god da si bio, tražio si tursku kavu i svi su znali što to znači i znao si što ćeš dobiti.
Danas je puno kompliciranije. U Hrvatskoj i Sloveniji je, nažalost, odavno nema, osim ako si je sam doma skuhaš... U Makedoniji moraš tražiti makedonsku kafu, u Srbiji možeš reći kako hoćeš - "srpsku", "domaću", "kuvanu"..., čak i "bosansku" - samo ne smiješ reći "tursku" , a u Bosni još ovisi i o tome tko ti je poslužuje...
Tako da sam ja primjenjivao taktiku naručivanja "molim dvije kave bez mlijeka, ali ne bismo da je espresso". I onda dobiješ izravno odgovor "Hoćete onda domaću/srpsku/tursku/bosansku/makedonsku?"



Ovu sa slike smo popili negdje na putu između Čačka i Kraljeva. Ambijent je bio prekrasan, u hladu voćaka, a cijena toliko mala da smo tri puta provjeravali računicu. 40 dinara. Što će reći - 0,33 EUR, iliti 2,5 Kn.

Konačna destinacija našeg putovanja - Ohridsko jezero.
Ovakav nas je ambijent dočekao u kampu u Kalištima, na sjeveroistočnoj obali jezera, od Struge prema sjevernoj granici Makedonije i Albanije.

Ali definitivno najljepše što ima na Ohridskom jezeru je - Sv. Naum i Ohridski izvori (te izvor rijeke Crni Drim, koja ima vrlo kratak tok prije ušća u Ohridsko jezero, ali se nastavlja dalje od Struge, gdje opet izlazi iz jezera i teče prema sjeveru) - na jugozapadnom kraju, tik uz južnu granicu Makedonije i Albanije.





Sv. Naum je manastir i starkršćanska crkva, ali ne grčka, nego staroslavenska.



Nažalost, na slici se ne vidi (svjetlo u unutrašnjosti je preslabo). Natpisi na nekim ikonama su na grčkom, ali na većini njih su na staroslavenskom jeziku, pisanom glagoljičkim pismom. Ćirilica u vrijeme njihovog nastajanja još nije postojala. Kuriozitet je taj da je, radi moći i utjecaja grofova Frankopana, glagoljica ostala snažno prisutna u Hrvatskoj sve do početka dvadesetog stoljeća, dok je u krajevima koji su bili pod stoljetnom turskom vlašću - glagoljski natpis vrlo rijetka stvar.

Samo jezero iz daljine potpuno nalikuje moru. Po izgledu, ambijentu, vegetaciji... Kad se približiš, na sjevernom kraju šaš, lopoči, lokvanji, divlje patke, pokoja zmija i muljevito dno pokazuju da je ipak riječ o jezeru. No, na južnom kraju, kod samog Sv. Nauma, jedino po čemu čovjek može zaista primjetiti razliku je - okus vode.



Manastir je gotovo na samoj državnoj granici. S njegovih zidina vidi se prema zapadu prekrasna pješčana plaža koja je, čini se, dio nekog vojnog objekta. Da nije, bila bi fantastična za kupanje...

Sam grad Ohrid je također zanimljiv za obilazak, osobito stari dio grada. Za naš ukus, dozvolili su previše plastičnih igračaka i jeftilen robe u trgovačkim prostorima u tom dijelu grada, i time pokvarili inače potencijalno krasan ambijent. No, grad svejedno nudi pregršt simpatičnih sličica.



Mali Romići, dakle, skupljaju novčiće iz fontane. Pri tom ne skupljaju sve, nego samo eure, od 50 centi na više. Skrećem pažnju na majicu...

Još jedna zabavna sličica iz Makedonije. Na povratku smo stali popiti kavu na pumpi na autocesti nadomak Tetova. To je dio Makedonije gdje je albansko stanovništvo većinsko pa nije neobično vidjeti natpise gdje nešto piše najprije na albanskom pa onda na makedonskom.



Na ovom natpisu su ljubazno za strance na proputovanju napisali sve još i na engleskom, ali nije nam bilo jasno zašto je četvrti (odnosno - treći) jezik - baš hrvatski.

Onda nam je konobar iz kafića lijepo objasnio da se uvijek piše na "albanski" i "makedonski, na ćirilici i latinici". "Pa kako onda 'zrak' na latinici?" pitam ja. "Pa", veli on, "na ćirilica se piše 'vozduh', a na latinica 'zrak'"

Super slike. I sad kad se sjetim Ohrida znam da sam pomislio da sam na moru kao klinac. Znači, istina je - i sam kažeš. Tako bih to opet htio vidjet. I ta ćuprija opisana u Andrićevoj knjizi mi je interesantna skroz.

Putem kući smo, naravno, stali u Leskóvac (obratite pažnju na naglasak i padež, tj. nedostatak istog ) da posjetimo tradicionalnu Roštiljijadu koja se organizira svake godine u posljednjem tjednu kolovoza (pardon, u zadnju nedélju od avgust ). Slike govore više od 1000 riječi...

Na putu dalje prema sjeveru, naišli smo na jedan skroz zanimljiv kružni tok. Piše na tabli uz njega - da je izgrađen sredstvima Europske unije . Kad sam to vidio, sve mi je bilo jasno...

Eto tako, ukratko. Bilo je još zanimljivih i zabavnih crtica s puta, koje nismo mogli popratiti fotkama (ili je bila noć, ili smo bili prezauzeti da se netko uhvati slikanja, ili smo snimili video...). Kad / ako dospijem, možda napišem nešto opširnije...

Kloba kaže:


Za doći na Ohrid ti ne treba ništa osim vremena. Sve je drama jeftino. Ne moraš ići skupim kamperom. Sjedi u auto i dovezi se, nađi smještaj preko AirBNB ili Booking.com. Za silu možeš stići od Zagreba u jedan dugi dan (kreneš u 5 ujutro iz ZG, putem pratiš situaciju u prometu i skreneš na alternativni granični prijelaz ako je gužva na Bajakovu, i do 23 h si sigurno na Ohridu).

Za Višegrad, kao i onaj dio u Srbiji koji je u neposrednoj blizini (Mokra gora, Zlatibor) vrijedi isto, samo što ti je još bliže. Od Zagreba autocestom do Rume, tamo izađeš i prema jugu - Šabac, Valjevo, Požega, Užice, Zlatibor i dalje na zapad.

Hvala na uputama, ako ikada budem u prilici - ma idem sigurno!
Treba uživati u životu. Evo, slučajno odem na Facebook, neke tužbalice svi koje znam bacaju - gledam šta je - poginuo mi najbogatiji prijatelj iz osnovnjaka. Stari mu je građevinsku tvrtku u Njemačkoj imao, i njemu i bratu ostavio to - čovjek je na gradilištu poginuo u Munchenu. 37 godina, niti oženio se nije još. Mislio - ima vremena.
Da ne trujem sa tužnim temama, samo kažem - zato su ovakve stvari lijek i pravi razlog za život.
Nego Smayoo, mi još danas imamo, podsjetila me ova srednja slika iz Leskovca, glineno posuđe za gravče na tavče. Jesi li i to jeo u Makedoniji?
A Leskovački voz nisam probao nikad. To bi puko vjerojatno da od svega po malo probam...
I slika rotora (odnosno znaka) je mrak.
Zaključno, super put koji će cijela obitelj pamtiti do kraja života. Ma super!