Kao što neki možda već znaju, jesenas je odrađen prvi tečaj mandarinskog pri Narodnom učilištu na Školjiću. Ja sam za njega, nažalost, doznao prekasno, ali sad ga ponavljaju. Upisi su od 26.01. do 10.02.2015, a nastava počinje iza 15.02. (prenosim iz E-mail korespondencije).
Moj sin i ja ćemo se upisati. Da li sam možda još nekog uspio zainteresirati?

我的中文不好!

Bravo smayoo. Ja ga učim u ZG zadnje dvije godine. Odlična stvar.

Nebi to bilo loše uopće.

谷歌翻译是伟大的。

iAnte kaže:


Daj reci, koliko zapravo korisnog znanja imaš nakon 2 godine? Više pismenog? Više usmenog?

moze par pitanja kad se vec nudis!
dali je potrebno nekakvo predznanje?
koliko sati traje tecaj i kako je to rasporedjeno kroz tjedan?

i kljucno pitanje, zapravo nadovezuje se ovom tvom pitanju iAntetu... koliko to ima smisla? ono, dali je to vise za foru, "dobar dan ja se zovem xy", ili mogu nakon godinu, dvije fakat razmijeniti par jednostavnih recenica sa nekim kinezom?

Uh, onda je to za mene neisplativo. Puno bolje riješenje je oženit kineskinju i spojit ugodno s korisnim!

smayoo kaže:


kinsif kaže:


Nakon dvije godine učenja, mogu voditi neki jednostavniji razgovor. Ograničavajući faktor mi je vokabular. Kažu da sa znanjem 3500 znakova možeš čitati novine. Mi ih po semestru naučimo otprilike 150. Znači daleko od ovog broja. Ali da mi date rječnik i strpljivog Kineza, sporazumjeli bi se.

Radimo i na govoru i na pisanju. Možda je lakša pisana komunikacija jer Kinezi govore jako brzo. Ako razgovaraš s nekim tko govori malo sporije, smislena komunikacija je moguća.

Taj jezik je drugačiji od svega na što smo navikli. Koncept prošlog i budućeg vremena kakav mi imamo ne postoji. Ali nije pretežak za učenje. Jako je logičan. Ali potrebno je gotovo svakodnevno ponavljanje. Dok sam imao vremena pola sata dnevo za ponoviti znakove, sve sam ih znao. Zadnjih 4-5 mjeseci baš nemam vremena i vidim da ne pamtim sve znakove.

Ne znam kako je taj tečaj u Rijeci organiziran. Kod nas je u grupi 10-15 ljudi što je malo previše. Vidim kad razgovaram s ljudima koji su došli iz neke škole stranih jezika. Njih bude 5 u grupi i puno je lakše tako.

Što se tiče predznanja, čisto sumnjam da ga netko očekuje

jzelko kaže:

Nije uopće loša ideja

Baš gledam na stranicama narodnog učilišta. Grupe 6-12 ljudi. To je OK. Ali vidim da je predavačica iz HR. Ja sam na Konfucijevom institutu - besplatni tečajevi i izvorni govornici.

mandarinski? više volim naranču i pripadajući jezik

iAnte kaže:


bio je clanak u Novome Listu o tome i spomenuli su prvu grupu koja je vec upisana. Bilo ih je jako malo u grupi ( 4-5cca ). Ako me sjecanje dobro sluzi uciteljica tj govornica ima Hr drzavljanstvo ali je rodjena i odrasla kineskinja. Mislim supruga nekoga pomorca

iAnte kaže:

Jbg lako tako kad živiš u metropoli. Mi selaki nemremo neg po selski.

smayoo kaže:

Cisto sumnjam da je to moguce nauciti u nekom kratkom roku i dovesti na level poslovne komunikacije :/

Prevelike su fundamentalne jezicke razlike, nemas puno izvornih govornika sa kojima bi u svakodnevnom razgovoru ponavljao i prosirivao znanje.

Puno je veca vjerojatnoca da ces naci kineza koji zna engleski, nego nekog strpljivog da komunicira na "nasem" priucenom mandarinskom

Treba nauciti dobro engleski, i pokriven si za vecinu slucajeva. Ja bi eventualno upisao ovakav tecaj (da imam vremena i da mi je dostupan), cisto iz znatizelje, nego iz neke prakticne koristi.

U svakom slucaju zanimljivo da postoji tako nesto...

Moje je misljenje da nema smisla uciti jezik koji neces redovno aktivno koristiti.

S Ribom se slažem 100%.
No, u današnje vrijeme nije uopće problem redovno i aktivno koristiti bilo koji jezik kojeg želiš usavršiti. Pun je internet ljudi koji su raspoloženi za komuniciranje. Stvar je samo u tome da li imaš volje.

iAnte je spomenuo kako kinesko veleposlanstvo organizira besplatne tečajeve mandarinskog jezika i kulture, a isto tako se da pronaći (za klince i studente, prvenstveno) besplatne ljetne kampove u Kini i drugdje po svijetu.

drlovric kaže:


Iz ovih tvojih rečenica imam dojam da nisi baš u životu sreo puno Kineza, a i te koje jesi sreo - sreo si negdje drugdje po svijetu, zar ne?

Ja sam imao nešto (ne baš lopatom, ali ne ni zanemarivo) poslovnih kontakata s Kinezima (narod Han, mandarinski jezik) s Taiwana. Čak i na Taiwanu, koji je jako orijentiran Americi, imaju strašnih problema za naći ljude koji ikako govore engleski, a u Kini je taj problem nezamislivo veći. Bio sam u kontaktu s ljudima koje su mi predstavili kao "our expert for English language", tj. čovjeka su zaposlili kao prevodioca i ništa više. A priča engleski *TAKO LOŠE* da u govornoj komunikaciji ne možeš shvatiti *NIŠTA* (on je nas još ponešto i razumio, ali mi njega - ništa). Kad piše engleski, vidiš u tom tekstu niz ispravno napisanih engleskih riječi koje zajedno ne čine nikakvu suvislu rečenicu. Ali tema o kojoj razgovaraš sugerira što je htio reći.

I to je tako. Masa firmi tamo jednostavno ne može platiti nekog tko stvarno zna engleski bolje, a posluju sa strancima pa ona imaju takve likove.

I prvo što naučiš u toj poslovnoj "komunikaciji" na engleskom je da - kad ti se njihov "English expert" srdačno smiješi, klima glavom i govori "yes... yes... yes, yes... yes..." - to samo znači da te sluša, ali u pravilu i da te uopće ne razumije. Jednostavno, njihova je kultura takva da ne gledaju u oči dok komuniciraju (to se smatra nepristojnim) pa onda daju do znanja da slušaju sugovornika tako da stalno govorom potvrđuju da slušaju (ali ne i da razumiju - to shvatiš kasnije). Drugi veliki problem je što, u poslovnom razgovoru barem, jako izbjegavaju koristiti negaciju jer se to smatra strašno nepristojnim i bezobraznim, a mnogi vjeruju i da donosi zlu sreću u posao pa da radi toga posao neće biti zaključen. I onda ti na pitanje "Did you understand?" ili "Can you deliver by this date?" odgovore sa "Yes." iako znaju da je odgovor "ne". Moraš paziti kako postavljaš pitanje. Ne smiješ postavljati pitanja na koja je odgovor "da/ne", nego takva gdje ti može dati specfičan odgovor. "How do you see our point?" (umjesto "Did you understand?") ili "By what date can you deliver?", itd.

Tako da, vjeruj mi, poslovna komunikacija na engleskom s Kinezima je rijetko ugodna, jednostavna i potpuna (otud i opći dojam da su u poslu muljatori, iako nisu uvijek i nisu nužno).

A "obični" ljudi na ulici (ugostitelji, taksisti, trgovci, prolaznici) puno, puno rjeđe pričaju upotrebljiv engleski nego, npr. u Mađarskoj (gdje je to svaki trideseti koji je mlađi od 30 godina, otprilike). Međutim, ako pokažeš makar i minimalno znanje mandarinskog (ni hao - pozdrav - doslovce prevedeno "ti dobro", zaijian - pozdrav pri rastanku, xie xie - hvala, fan - riža, odnosno općenito hrana, hao - dobro ili (otprilike) da, mei - (otprilike) ne, brojevi, i tako to) nevjerojatna je energija i trud koju će uložiti da ti pomognu.

A činjenica je da bi već sad Kina bila prva svjetska ekonomija, da im to politički i strateški odgovara. Iz svih tih razloga, klince, koji će za desetak godina izaći s fakulteta i tražiti posao, treba učiti mandarinski. Jer tko bude makar i osrednje vladao mandarinskim, imat će neusporedivo veće mogućnosti i značajnu prednost.



Razlike su velike, ali nisu "prevelike". Što ti znači "prevelike"? Jednako su velike nama, kao i njima. Razlike su tu negdje velike kao i kod mađarskog. A u Hrvatskoj su stotinama godina djeca koja su išla u ikakve škole učila - mađarski. Mađarski se koristio u službenom i javnom životu, Hrvati su ga govorili sasvim tečno. Dakle, može se naučiti, itekako.



Kojih slučajeva?
Engleski je, naravno i sigurno, nezaobilazan, s tim se slažem. Ali da si time pokrio većinu slučajeva - to je zabluda. Možda jedino ako se isključivo krećeš po takvim zemljama i u takvim krugovima gdje je engleski dobro ukorijenjen.

U Poljskoj se, u prosjeku, neusporedivo lakše sporazumiješ tako da ti pričaš hrvatski, a oni poljski, nego da pokušavaš nešto s engleskim. Čak i kad se radi o mladoj ekipi (15-30 godina), a kamoli o onima koji su završili škole još u osamdesetima. S Rusima isto tako. Mađarska? O, brate... Tamo moraš tražiti nekog tko ima 60+ i pokušati s lošim njemačkim. Svi ostali - mađarski, i točka. Ako čuješ Mađara od 40-50 godina da dobro govori engleski ili njemački, možeš i direktno probati na hrvatskom/srpskom jer je taj sigurno iz Vojvodine i tamo je išao u školu. [/quote]

Evo da potvrdim ovo što je smayoo rekao, kinezi u pravilu ne govore engleski, bar ne razumljivo. Pritom mislim na visokoobrazovane. Ostali su još gori. Njima je engleski jednako čudan i kompliciran kao i nama kineski. Pa godinama nisu uopće mogli gledati američke filmove/serije ili slušati muziku. Ja sam engleski naučio uz TV.

Jezik kao takav je drugačiji, ali je jako logičan i brzo se hvataju osnove. Problem su kulturološke razlike, kao što je smayoo spomenuo. To je zaista velika prepreka.

Što se tiče našeg učenja kineskog, ne ide preko noći sigurno. Ali ide. Ako netko ima volje, ide.

A motiv za učenje kineskog: Svaka peta osoba na svijetu priča taj jezik.

Svaka peta da, ali su govornici koncentrirani, a ne raspršeni.
Tada bi i španjolski bio koristan, hindi (indijski) koji ima dosta dijalekata i engleski kao kolonija, pa možda i nije bitno.

Španjolski je sigurno koristan. Puno korisniji od njemačkog i talijanskog, na globalnoj razini. Sve ovisi koji ti je vidokrug i djelokrug.
Hindi nema potrebe učiti jer *SVI* državljani Indije u školi od malena uče engleski, jer koriste engleski za međusobnu službenu komunikaciju, jer se u indiji priča nekoliko desetaka jezika, od kojih je hindi samo najčešći.
Zapravo nije sasvim točno da petina ljudi na svijetu PRIČA kineski, jer ne postoji KINESKI jezik.
Ako zanemarimo pripadnike ne-kineskih naroda koji žive u Kini, koji uglavnom ne pričaju kineski (ali čitaju i pišu kineski, koji je ideografski), imaš još grubu podjelu na dva glavna jezika kojima govori narod Han (tzv. "Kinezi", koji sačinjavaju nešto preko 90% stanovnika Kine) - mandarinski, kojeg govori oko 885 milijuna ljudi (pretežno svi žive u Kini i na Taiwanu, vrlo malo drugdje po svijetu) i kantonski, kojeg govori oko 95 milijuna ljudi (Hong Kong, Macau, svi Kinezi nastanjeni u zemljama jugoistočne azije, i gotovo svi Kinezi raseljeni po ostatku svijeta).
Fonetske razlike su značajne. Ljudi koji su upoznali oba jezika uspoređuju ih s razlikom između hrvatskog i češkog. Pismene razlike nema. Pismo je identično, s tom razlikom što je komunistička vlast u Kini prije dosta godina provela pravopisnu reformu i uvela tzv. simplificirano pismo kako bi olakšala učenje pisma i povećala opću pismenost nacije pa se ovo pismo koristi u dnevnom tisku i sl, dok Kinezi izvan Kine koriste isključivo tradicionalno pismo (koje je, naravno, nešto složenije).

iAnte, da li vi tamo na tečaju učite tradicionalno ili simplificirano pismo?

Učimo službeni jezik i pismo. Mandarinski i pojednostavljeno.

Ovo je bila šala sa svakim petim stanovnikom zemlje. Ali sigurno je broj govornika jako veliki.

Kad već pišemo o tome, zanimljivo je da se u brojevima nije lako sporazumjeti čak niti na prste, jer Kinezi sve brojeve do 10 pokazuju samo jednom rukom.

@Smayoo:

Ja sam pricao sa Kinezima (a bogami i sa Kineskinjama) puno puta Nisam bio u Kini vec je to bilo u Europi, Dubai, Qatar, Turska i sl.

Moguce da su ti ljudi tamo dugo i naucili su engleski jezik, pa su meni dali laznu percepciju na stvari. Kazem moja iskustva su doduse na malom uzorku, ali nikada mi se nije desilo da Kinez kojeg sam nesto pitao na engleskom me nije koliko/toliko razumio. Pogotovo ako treba nesto da mi proda

Isto tako susrecem se sellerima na Ebay i Alibaba, i pisana komunikacija je uvijek bila cisto OK.

A to sto ti pricas za Madjarsku ili Poljsku mi je pomalo smijesno. I zalosno. Sta ocekuje Madjar, da cu uci u restoran i naruciti jelo na Ruskom jeziku? Ili na madjarskom, kojeg nitko ziv osim njih ne zna? Ako vlasnik nije bio dovoljno pronicljiv da zaposli konobara sa min. znanjem engleskog jezika, mojih 30-40 eura za rucak nece uzeti. Jednostavno je...

U Budimpesti sam normalno koristio engleski jezik svuda, dok u Siofoku (na Balatonu) svi hoce na njemackom da pricaju. Valjda dolazi puno nijemaca tamo.

Opce je poznato da ameri nemaju nikakvo opce znanje van USA, kao i da rijetko pricaju bilo kakav strani jezik (osim mozda spanjolskog, ovisno gdje zive), pa opet putuju svuda po svijetu. I nikakvih problema nemaju nigdje. Znaci da je dovoljno govornika engleskoj jezika bilo gdje da odes. Posebno na turistickim destinacijama, ne trebas niti pitati dali sugovornik govori engleski, to se vec podrazumijeva.

Ja sam u osnovnoj skoli ucio njemacki, kasnije cijelo vrijeme engleski. Dvoumim se da ponovno pocnem raditi na njemackom jeziku jer je nama koristan, a vama zelim srecu sa mandarinskim

smayoo kaže:


Ovo je stvarno iznenađujuće. Pojma nisam imao za ovo. Ima to prednosti. U jednoj ruci nešto držiš a drugom možeš pokazat nekom na udaljenosti vrlo jasno količinu do deset.
Meni je recimo velika želja otići u Japan na koji mjesec. Vrhunski građevinari, pogotovo iz područja geotehnike. Odlični kuhari(ribe), interesantna kultura, tehnologija itd. Imam neki fetiš na japanske kuharske noževe, volio bi posjetit tradicionalne kovače noževa, majstore u Osaki.Nije baš da ima neke veze sa ovom temom ali eto, no ipak su preuzeli pismo od Kineza.

smayoo kaže:


Evo to ti je prvi sat učenja kineskog

Baš tako.

drlovric kaže:


Apsolutno su ti dali lažnu percepciju. Pazi, i kod nas, ako hoćeš, ljudi kao što si ti (koji rade u inozemstvu, u multinacionalnom okruženju) nisu reprezentativni uzorak znanja engleskog u Hrvata. Da sad ne uvijedim nikog, neću ti navoditi nijedan konkretan dio Hrvatske, niti jedno konkretno mjesto, ali nije ni bitno. Izvan ljudi koji se bave ugostiteljstvom i informatikom, razina vladanja govornim engleskim je, čak i među mladima, zapravo puno lošija nego što bi trebala i mogla biti.



Pa nije baš... Pričali smo o tome s jednim poljskim parom koji su nam bili "susjedi" prije 2-3 ljeta u kampu na Pelješcu. A razgovarali smo tako da smo mi pričali hrvatski, a oni poljski. Jer ne govore engleskog ni "yes", a njemački im je vrlo rudimentaran. Žena objašnjava da, nažalost, ni njihovi klinci, koji su godina kao i naši (8. i 4. razred OŠ) - ne uče engleski kako treba. Njihov ogroman problem je što - nemaju dovoljno profesora engleskog - pa deficit nadomještaju tako da profesore ruskog pošalju na jedan semestar "prekvalifikacije" pa im onda takvi nastavnici djecu uče engleski...

Evo, da probudim malo temu. Nova školska godina, novi upisi. Ja idem dalje u Narodnom učilištu. Moj sin je upisao srednju školu u Zagrebu pa nastavlja u Konfucijevom institutu i (da se malo pohvalim) već je pozvan (svi troškovi plaćeni) kao promatrač na 2 tjedna u Kinu, na međunarodno natjecanje srednjoškolaca u poznavanju kineskog jezika i kulture.

我说汉语一点点，但我要学习很多

Evo ti dolazi konfucijev institut i u Rijeku. Upisi će sad brzo.

谢谢!

bravo za sina. bome fina nagrada za trud.