Ja nisam uopće slušao narodnjake, njegove pjesme ne znam, osim onih nekoliko koje su se toliko vrtile da ih nisi mogao ne čuti, ali njemu kao čovjeku naklon do poda i sva slava. Slučajno sam se jednom zatekao u njegovoj blizini, na javnom mjestu. Bio je, kao i pokojni Kemal Monteno, skroman, samozatajan i - dobar čovjek.
"Mogu i ja voziti bijesna kola, snimati milionske spotove, ali zašto bih to radio dok moj komšija nema za hljeba? Meni je zadovoljstvo nahraniti njega, otići u javnu kuhinju, dati svoj doprinos, nahraniti danas 100 gladnih usta, ili u dječjem domu donirati novac. Volio bih da me pamte kada odem, kao dobrog čovjeka, a ne kao dobrog pjevača"
Sad će neki zlobni za tu izjavu reći da je populistička, ali ona je najnormalnija i ljudska i ono što je za mene najtragičnije, je da sad se mi kao trebamo čuditi takvoj izjavi a ne smatrati je najnormallijoj. U takvo smo mi stanje došli kao društvo, što je tragično za mene. Što ti vrijedi da si zdrav i bogat i da imaš sve, a oko tebe sve gubava sirotinja, ama baš ništa, nema tu sreće. Opet ću ponoviti, ebeš čovjeka koji se ne može veseliti TUĐOJ sreći. npr. idem u arenu kupit si nove tenesice, usput sretnem penzića koji kopa po flašama i dam mu 5 E, nakon toga si kupim dobre tenke za cca 130 E i zadovoljan sam izgledom i kvalitetom i onda si doma odvrtim film ponovo i shvatim da sam bio zadoljniji s osmjehom te bake koja je dobila 5 E, nego s svojim tenesicama.
Znam da ne možemo biti svi isti, neki su sposobniji i obrazovaniji i zaslužuju više, ali nikad ne smijemo izgubiti ljudskost, jer je to naš kraj.
Upravo sam se vratio sa sjajnog jazz koncerta Elvisa Stanića i njegova benda.
Bilo je to dva sata vrhunske svirke četiri glazbena virtuoza. Pomislim koliko je vremena i truda bilo potrebno da tako sviraju, a onda svo to znanje "komprimirano istresu" publici koja dođe "na gotovo".
Velika novost je bio Elvis na harmonici! Nažalost, kod nas se harmonika često stavlja u negativni kontekst jer ju neki vežu uz narodnjake s istoka i cajke, ali harmonika može zvučati i vrlo sofisticirano - ovo mi je bilo prvi put da sam uživo čuo jazz harmoniku i mogu vam reći da je to bilo pravo osvježenje!
Nakon toliko AI generiranih spotova često počnem osjećati određenu zasićenost, ali ovaj rad me oduševio!
Ne samo da je ideja originalna već sadrži odličan omjer umjetničke finese koja kroz vizualne mutacije plijeni svojom jednostavnošću. Također, ponekad me znaju iziritirati glazbeni spotovi koji su forsirano "artsy", a da zapravo ne donose ništa novo. Ovdje to nije slučaj, video je užitak gledati i niti u jednom trenu ne postaje pretenciozan.
Dodatna žica koja me "okinula" je glazbeno doticanje sa zvučnim nitima koje je koristio Ron Fricke u svom bezvremenskom remek djelu "Baraka" (tko nije gledao, must see). Taj dio još dodaje novi sloj melankoličnih asocijacija koje traže od gledatelja da jednostavno zastane i osjeti.
Ovaj video spot je i najbolji primjer zašto su oni koji su dolaskom AI-a proglasili umjetnost "mrtvom" - u krivu. Začini i senzibilnost potrebna da se stvori ovakav spot nemogući su bez ljudske kreativnosti i osjećaja koji sve povezuje na pravi način.
Ideš. Dead Can Dance, imao sam jednu kazetu prije 33 godine i volio sam ih slušati, baš su mi nekako bili legli. Onda sam je nekom posudio i avaj... Hvala!
smayoo: @Yonkis - meni je to sve poisključivano, uvijek i oduvijek. Jedino imam uključeno da stavlja točku kad lupim dva razmaka i da automatski stavlja veliko slovo iza točke.