Ima li neko ovdje iskustva sa studiranjem na internetu (bachelor, master, phd)?

Nasao sam zanimljivu stvar u Sloveniji, pa bi htio cuti misljenja ljudi koji su to prosli.

www.doba.rs/rs/programi/

Hvala svima!

Kako - u Sloveniji? Domena .rs je Srbija.

Nisam se školovao na takav način, ali znam neke koji su istraživali te mogućnosti. Uglavnom, za one kojima je to bitno radi znanja (sami se zapošljavaju i sl) ima škola koje su jako upotrebljjve. Ali ima ih jako puno koje jednostavno služe štancanju kobajagi diploma pa onda sve takve škole kod poslodavaca toliko loše kotiraju da je bolje ni ne spominjati ih u CV. Za ovu konkretnu ne znam ništa. Najbolje što sam ja čuo je ono što organizira ekipa sa TED.

Smayoo, pogledaj PM molim te

Pogledao sam.

Imam jednog prijatelja koji je baš bio 'zagrizao' za ovakav način edukacije, jer ono što je želio studirati nije bilo moguće studirati kod nas. I kaže da je pravo razočaran, prije svega jer je očekivao da to bude teže i pruži više znanja.

@ivanov:

Pitam to iz prespektive korisnika koji su razbacani svugdje po svijetu i nisu u mogucnosti educirati se na klasicni nacin.

Ako vec sjedis 12h dnevno za comp radeci gotovo nista, zasto ne bi za to vrijeme online zavrsio master, phd ili bachelor (ovisno sto imas od ranije)...

E sad koliko se manje nauci online, od "klasicnog nacina", je diskutabilno pitanje.

Znam ih puno koji su zavrsili "klasicno" skolovanje pa zive veze o zivotu nemaju

Baci pogled na https://www.coursera.org/
Nemam osobnih iskustava, ali dvoje poznanika hvale takav način edukacije.

drlovric kaže:


To zapravo nema veze s "klasičnim načinom" školovanja uopće, nego s visokoškolskim (a i onim prije njega) sustavom kod nas, koji je spao na tako niske grane da bi najbolje bilo pogledati istini u oči i sve to skupa zatvoriti jer dobar dio fakulteta u Hrvatskoj danas ne služi ničem do trošenju proračuna i uhljebljivanju individua koje nisu nikad ni prihvatile da fakulteti postoje radi studenata.

I sam sam razmisljao o tome svojevremeno.
Prije svega kvaliteta znanja koje ces zaprimiti on line ucenjem ovisi o tvojoj upornosti te o kvaliteti viskog ucilista koje planiras upisati.
Koliko sam gledao, kriteriji za on line studiranje na Harvardu prilicno su visoki. Sto se tice on-line pracenja studijskog programa, ukoliko su ona obavezna u odredjeno vrijeme trebati ces biti on line kao da si prisutan i na klasicnom predavanju.
Cijena on line studija ovisi o brandu visokog ucilista koje upisujes i moze biti astronomska za bolja sveucilista.

Sto se tice on line studiranja vs klasicnog studiranja (kod nas) onda ti treba biti jasno da i kod klasicnog studiranja mozes faliti sa oko 50 % predavanja i uspijesno zavrsiti fakultet. Prije Bologne kao izvanredni student uopce nisi trebao ici na predavanja i opet ga je bilo moguce zavrisiti.

Sto se tice vrednovanja diplome, nisam siguran ali mislim da nigdje nije niti navedeno da is zavrsio on line.

Za kraj, zivimo u novoj globalnoj (internet) ekonomiji, pa shodno tome ako se sve moze on line, zasto ne i studij on line? Vezani troskovi studiranja na taj se nacin minimiziraju, a dovoljno upornima nude se goleme mogucnosti.

Go ahead...!

@smayoo Slažem se sa dijagnozom, ali mene puno više zanima sljedeće:
1. Što je (koje mjere i koje aktivnosti) dovelo do takvog (lošeg) stanja u našem obrazovanju (na svim razinama)?
2. Koje je rješenje najbolje sa stajališta poreznih obveznika tj. trošenja proračuna?

Edit: zaboravih najvažnije: tko je odgovoran za srozavanje sustava obrazovanja i kako spriječiti da se to više ne događa?

1. nedostatak odgovornosti - nijedna visokoškolska ustanova, niti ikoji nastavnik koji na njoj radi (kao ni općenito gotovo pa nikoji javni službenik) nikad nije snosio odgovornost za traljavo provođenje nastave, nedostatak kriterija i hiperprodukciju nesposobnog kadra po principu "propusti ih što više, da naplatimo što više školarina/glavarina". Ja sam svoju prvu generaciju studenata još prije 9 godina savjetovao da se organiziraju, angažiraju odvjetnika i utuže fakultet koji ima je podijelio diplome, a nije ih ničem naučio. Da traže odštetu za plaćenu školarinu, stvarne troškove i nepovratno uludo potrošenih 5 godina života. Nažalost, prosječni studenti misle kako je stvarni smisao studija - dobiti diplomu pa tek kasnije shvate da diploma bez znanja ne vrijedi ništa (osobito oni iz kasnijih generacija, kad poslodavci shvate koliko diploma određenog fakulteta stvarno (ne) vrijedi).

2
a) prisiliti fakultete/sveučilišta/veleučilišta da ukinu studije za struke za koje ne postoji stvarna tržišna potreba, odnosno da broj upisanih svedu na primjeren broj. To ne bi trebalo biti preteško, zar ne? Redundantni kadar lupiti nogom u guzicu, neka nađu drugu grbaču na kojoj će živjeti umjesto da im se izmišlja kolegije i satnicu ne bi li napunili normu. A onom redovnom nastavnom osoblju koje je preopterećeno - osigurati još suradnika.

b) prisiliti redovno nastavno osoblje da *ZARADE* svoju plaću. Faks nije mjesto gdje će se oni prošetati 2x tjedno na par sati a ostatak vremena se baviti privatnim biznisom, nego mjesto gdje trebaju stajati studentima na raspolaganju, najmanje 30 sati tjedno, kako to i bude na ozbiljnim sveučilištima. Sramota je to da sam ja od svojih studenata ne jednom bio u prilici čuti da sam im, kao vanjski suradnik (s redovnim poslom negdje drugdje, i honorarnim angažmanom na faksu) dostupniji od redovnih nastavnika.

c) prisiliti nastavno osoblje da *UČE*. Takve arogancije, umišljenosti i narcisoidnosti kakve sam vidio među sveučilišnim nastavnicima - nisam nigdje drugdje (čak ni među liječnicima). Mrtav-hladan predavati neki kolegij 5 godina jednako kao i prvi dan (a da ne kažem 40 godina, što sam isto vidio!) i tvrdo stajati kod stava da sve o tome zna, a studente koji se usude postavljati pitanja o temama koja pronalaze u svježoj literaturi ili na internetu - sankcionirati da mu ne narušavaju "profesorski autoritet" - to si ne bi smio nitko moći dozvoliti. Takvo ponašanje bi se moralo kažnjavati gubitkom profesorske katedre.

d) prisiliti nastavno osoblje da izađu iz 19. stoljeća, unaprijede nastavne metode i prestanu svoditi nastavu na ex catedra predavanja (koja često nisu ni predavanja, nego čitanje sa slajdova)

e) kad je sve to zadovoljeno, onda postaviti jasne kriterije, koji su studentima jasni i transparentni i njih se DRŽATI. Tko ih (od studenata) ne može zadovoljiti, ne zaslužuje dobiti prolaznu ocjenu.

DrAle kaže:


Najodgovorniji su, naravno, profesori, a onda i ostalo nastavno osoblje koje radi na fakultetima. Osim njih, odgovorni su i nastavnici u srednjim i osnovnim školama koji dalje u proces školovanja šalju djecu koja nisu savladala minimalno potrebnu razinu znanja. A na trećem mjestu su roditelji koji u ogromnoj većini misle da je ocjena važnija od znanja, da je školovanje kazna i da najviše treba cijeniti onog tko uspješno u tom sustavu zabušava.

smayoo kaže:

Nigdje odgovornosti države prema poreznim obveznicima koja sve to financira i dozvoljava? (točnije, financiraju porezni obveznici, država samo prikupljeni novac upumpava tamo gdje misli da treba ne tražeći odgovornost i ne sankcionirajući neodgovorno ponašanje).

Edit: pažljivijim čitanjem ipak vidim da si sramežljivo spomenuo državu kroz pojam - "javni službenik"

A zašto ti treba država nešto (još dodatno) regulirati? Nastavno vijeće fakulteta, dekan te rektorat i rektor sveučilišta imaju sve ovlasti koje im trebaju da se sankcionira neodgovorno ponašanje. Samo volje nemaju. I sad bi trebao biti kriv netko iznad njih? Možda i da, "po zapovijednoj odgovornosti". Ali prva je krivnja na onima koji na fakultetima rade, a ne čine ništa da poprave što ne valja.

Onaj tko prvi vidi da je nešto otišlo u krivo, prvi ima odgovornost upozoriti na to i učiniti što treba da se ispravi.

smayoo kaže:

Država je "vlasnik" ili vlasnik. Ako se ona kao vlasnik ne brine, a pokriva troškove ovog što je loše zašto misliš da bi netko tko radi u sustavu obrazovanja ukazao na vlastiti loš rad i tražio promjene?

BTW Što se regulacije tiče mislim upravo suprotno. Država ne treba ništa regulirati. Ako mora (a i to je pitanje - zašto bi morala) neka financira neki minimalni broj studenata, a ostalo neka regulira tržište. Nijedan vlasnik neće otvarati one fakultete na koje se nitko ne želi upisati (a uz to mora platiti školovanje).

Problem je u tome što fakulteti obmanjuju. Tko se upisuje na te privatne i poluprivatne fakultete? To su sve redom "pametni" koji mogu platiti. Zar treba 5 godina proći da studenti shvate kako su uzalud studirali? O tome smayoo govori.

Možda zato što nema 60+ godina pa da mu se živo fućka što upropaštava ustanovu u kojoj radi jer će do njegove penzije ionako izdržati. Netko tko radi na faksu, a ima 30-40 godina, dovoljno je dugo tamo da se dokazao kao relevantan član kolektiva, a istovremeno je još dovoljno godina do penzije pred njim pa da bude svjestan (kao znanstvenik i intelektualac, valjda) kako se takvim kratkovidnim srozavanjem kriterija dugoročno uništava reputacija ustanove u kojoj radi i kako je malo vjerojatno da onda može očekivati da će ta ustanova izdržati dovoljno dugo da u njoj dočeka mirovinu. Ali ne samo to. Nego i CV u kojem piše "Radio sam 15 godina kao asistent, docent i profesor na fakultetu koji kontinuirano srozava svoju kvalitetu i sad je već došao dotle da se o njemu pričaju vicevi, a upisuju ga samo glupani i zgubidani koji su preglupi da shvate da ta diploma nikom ne podiže vrijednost, pa čak ni njima." baš i ne jamči neko prestižno zaposlenje u bilo kojoj drugoj ustanovi (koja nije ista takva).

zabac kaže:

Nisu problem ti privatni i poluprivatni fakulteti zato jer njih ne financiraju porezni obveznici. Ako studenti žele plaćati za takve fakultete - plaćaju iz svog džepa. To je isključivo njihova stvar, ne i nas ostalih poreznih obveznika.

smayoo kaže:

To što kažeš vrijedi i za ostala državna poduzeća, državne institucije, agencije i sl. No, ne događa se ono što bi ti (u ovom slučaju i ja!) želio. Jednostavno se ne događa i ne vidim situaciju u kojoj će se početi mijenjati ponašanje. Dakle, ne ide izvana (prisila), a ne ide ni iznutra. A porezni obveznici plaćaju.

Problem je u tome da market leader određuje nivo usluge. U školstvu je država - market leader. Ako market leader nudi totalno us*anu naobrazbu, koja (ne govorimo o briljantnim pojedincima, nego o prosjeku) ne osigurava niti goli minimum znanja da ti klinci budu ikako konkuretni, onda ovi drugi ne moraju nuditi vrhunsku, nego samo manje us*anu.

Guramo glavu u pijesak i zavaravamo se nadajući se da će netko riješiti naše probleme. No, dolazi trenutak da se računi plate. Nisam optimist.

Pa ne, ne vrijedi baš. Sveučilišta bi trebala biti u intelektualnom smislu znatno iznad prosjeka nacije. Čovjek bi očekivao da je takva koncentracija pameti dovoljna da ljudi iznutra sami to promijene. Ako nije, onda ta pamet zapravo i nije - pamet, onda to i nisu ljudi koji mogu i znaju biti sveučilišni nastavnici, onda to i nisu fakulteti. Onda to sve jednostavno treba pozatvarati i svu tu žgadiju izbaciti na ulicu. Pa za 3 godine, tko nije umro od gladi, može opet dobiti posao u visokom školstvu.

smayoo kaže:
[quote]
Ljudi. Oni su uvijek problem

Žabac
Možeš ti i na državnom fakultetu platiti i proći...a možeš i privatni uplatiti pa nikada ne završiti.

DrAle kaže:
[quote]smayoo kaže:


Tako je, to je upravo ključni problem globalne ekonomije. Previše je ljudi na svijetu, a resursi ograničeniji sve više i više...

Tu se sada postavlja otvoreno pitanje, da li je bolje visoko skolstvo zadrzati iskljucivo pod okriljem drzave ili krenuti US modelom privatnih sveucilista?

Ja smatram ako platis 100000 ili 300000 nekakvih para za skolovanje (na visegodisnji kredit) da ces i uciti, jer kako ces ga kasnije vratiti ako ne zavrsis tu skolu i dobijes posao.

A i profesori imaju dovoljno elana, opreme i suvremenih metoda (financiranje ide preko gore navedenih skupih skolarina) da prenesu znanje studentima, i time generiraju kvalitetan radni kadar.

Tu se krug zatvara, u idealnom svijetu

Kod nas bi studenti koji se zaduze (ne znam ni ko bi im uopce i dao kredit) vjerojatno zavrsili u zatvoru, jer posla nema da bi ga mogli otplacivati

A banke su naravno sa promjenjivim kamatama, pa bi se mladi ljudi zeljni znanja pretvorili u robove financijskim kucama, vec u ranoj mladosti

Zavrsavaju u zatvoru i po SAD-u. Malo googlaj pa ces vidjeti da taj sustav skolstva nije ni malo bajan. Dapace, meni osobno je to najgori moguci oblik skolovanja - skolovanje samo za one sa dubokim dzepom, ili one sklone kockanjem sa bankama. Ja nisam ni jedno od to dvoje, kao i vecina. Ne zelim dizati kredit da bih studirao, ili da bi jednoga dana moje dijete studiralo.

Privatizacija svega je i dovela svijet tu gdje jesmo. Skolstvo bi trebalo biti kvalitetno i izbacivati strucan kadar, a ujedno biti dostupno apsolutno svima. To cak i nije nemoguca misija, dapace.

No americki tip neka ostane u americi. Iako sam svjestan da se isti polagano gura svugdje po svijetu, pa tako i kod nas. Isto tako sam misljenja da se edukacija u hrv namjerno degradira prema sve nizim granama. Lakse je budalama upravljati nego sa ucenim i nacitanim covjekom.

Visoko školstvo u USA je takvo kakvo je,ali nisu ni oni glupi pa da im siromašni super talentirani ljudi propadaju jer nemaju love za faks.Takvi se ljudi prepoznaju i preporuče raznim kompanijama koje im plate školovanje.Pogledajmo dvije vrhunske vojne škole u USA top-gun (za borbene pilote) i navy seals (specijalne postrojbe).Njih mogu završiti samo najsposobniji i nikakva lova ili veze ti ne pomažu.Kad bi na sličnim principima djelovalo visoko školstvo,onda bi izbacivalo "specijalce" koji bi gurali društvo i privredu naprijed...ovako imamo što imamo.

DrAle kaže:


Što to znači? Upišem privatni fakultet elektrotehnike i nakon 5 godina završim relativno jednostavni i onda shvatim da mi diploma ne vrijedi pišljivog boba, da znam kao i neki odlikaš iz stednje škole. Na to sam mislio. Ja sam žuljao klupu u Unskoj ulici i nemam tih problema.
Druga strana medalje je inflacija diploma. Imate na tržištu stručnjaka i "stručnjaka" koji konkuriraju za radna mjesta, a poslodavac u šumi diploma teško razabire one kvalitetne (ili treba napraviti provjere ili usmena predaja). Tu ne govorim o večim ili velikim firmama koje imaju potrebno znanje za provjeru kandidata, već o malim firmama.

Ja znam dva brata, blizanca.

Prvi jedva zavrsio srednju skolu, eksperimentirao sa drogama, burna proslost, problematican decko...

Drugi, super primjer odlikasa. Faks zavrsio u roku, najboljim ocjenama. Svaka majka bi ga za zeta htjela

Sad su odrasli ljudi, pa evo kako su prosli:

Prvi je zavrsio tecaj za AutoCad i radi za firmu neke karte (contracting job, evo vec 3 godina). Placa 11K dolara mjesecno.

Drugi je jos uvijek na HZZO. Nema dana radnog staza. Naravno, ni zet jos nije postao, jer nema niti gdje, niti od cega da zivi, a kamoli da zasniva porodicu.

Pouka price je da 100% podrzavam sto kaze Smayoo, da bi trebalo ukinuti kreiranje balastnog kadra, koji nikome ne treba. Treba skolovati ljude za konkurentna radna mjesta. Recimo Java developer, ne postoji niti jedan bes posla, nigdje na svijetu...

Ne zelim reci da ne treba zavrsiti faks i drogirati se Nego, da je jako cesto dovoljno imati jednu vjestinu (AutoCad u ovom slucaju) koju je moguce unovciti, nego ne znam kakvo formalno znanje koje niko ne vrednuje, niti kome treba.