Koja je veza rada i naboja?
Ako samo gledaš bateriju kao takvu.
Kod baterija za auto ipak je bitna količina rada koja se dobije iz nje.
Ako je:
Q=I*t
U=W/Q
Dobije se rad kao W=U*I*t ili Joule (Ws)
Veza svakako postoji.
Meni se više sviđa količina energije.
Zar akumulator od 12V i 100Ah ima isto pohranjenu količinu naboja kao i onaj od 24V i 100Ah? Na oko mi ovaj drugi izgleda osjetno veći.

I za kraj predlažeš kako bi se akumulatori trebali označavato kao 550kC (kilo kulon=jedinica za naboj*10^3)?

Ovo s baterijama isto nema veze jer su definirane s naponom od 1,2V za NiMH.
Moj akumulator ima 65 Ah, tj. 234kC!

Smayoo,

Ne možeš uspoređivati brodove, avione i aute. Koridori po kojima lete avioni su širine koja se mjeri u km. Mislim da se svako približavanje dva aviona na manje od pola nautičke milje smatra opasnim događajem tj. mogućim sudarom. Avion se digne i potom leti ravno unaprijed zadanim pravcem (koridor) te ima i inercijski i neinercijski sustav navođenja te ga konstantno prate kontrolori leta. U svakom trenu se zna gdje se nalazi. Prije GPS-a su u posadi aviona (posebice na bombarderima velikog dosega za vrijeme II svj. rata) bili navigatori koji su određivali položaj aviona u preletima preko Pacifika gdje otpada mogućnost bilo kakvog vizualnog orjentira.
Identična je situacija s brodovima. Mjesta ima koliko hoćeš, ako i skrene sa zadanog kursa 10, pa i 100 m, to nije nikakav problem dok ne dođeš do Sueza ili Panamskog kanala ili ulaska u neku luku tipa Rotterdam, recimo. Tamo te pruzima lučki kapetan i remorker koji te umanevrira na tvoje mjesto. Ispravi me kao griješim, ali mislim da ni jedan autopilot nije sposoban automatski uvesti brod na takvo mjesto?
Auto vozi po cesti koja možda je kartografirana, ali navigacijski sustav se temelji na GPS sustavu koji ima ugrađenu grešku od nekoliko metara i k tome je pod nadzorom SAD i njihove vojske koja je primarni korisnik sustava. Kad god je negdje neko sranje u svijetu, onda se preciznost sustava dodatno namjerno kvari kako nebi netko pomoću njega bio efikasniji u svojem otporu ili napadu na oslobodilačke snage SAD-a koje štite demokraciju kao što su to radile u Libiji, Iraku, Nikaragvi i... (dodati lokaciju po želji).
Druga razina problema je što je cesta ponekad široka točno koliko i auto, a dvosmjerna je (recimo, Irska je notorna po tome). Tvoj autopilot (ajmo ga tako nazvati) mora uočiti vozilo iz suprotnog smjera, maknuti se na pravu stranu (ponegdje je to desno, ponegdje lijevo) da bi se mimoišao s vozilom iz suprotnog smjera.
Pogledajmo kako ti iz RIjeke ideš na sastanak u Zagreb u Dom Sportova. Recimo da si do Grobnika vozio sam, jer ti se prohtjelo (entuzijast si po tom pitanju kao Davor ili ja), a onda te sustigla ad hoc promjena projekta radi kojeg ideš na sastanak. Uz poneku psovku (propao je cijeli jučerašnji dan posla!) uključuješ autopilota (nazovimo ga Navigator) i uzimaš laptop da bi sad pogledao koje su izmjene i kako one pogađaju tvoj dio, tj. mrežnu instalaciju zgrade radi čega ideš na sastanak. Navigator je preuzeo vozilo i javlja da ćeš stići na odredište u 10:30 što je optimalno, sastanak treba početi u 11:00 pa stigneš još i maznut kebab pred DS-om (jer je tam izvrstan kebab) da ti krulji u želucu na sastanku.
Navigator održava brzinu sukladno ograničenjima i drži te u desnoj traci autoceste. Kako nailazi na šleper koji je sporiji, pomoću kamere na vjetrobranu ga uočava (radar u prednjem odbojniku je korektiv i reagira na blizinu, primarno navođenje radi sustav optičke kamere) i uspori prvo na njegovu brzinu. Potom pomoću druge kamere u kućišti retrovizora provjerava dolazi li tko brži u lijevoj traci. Nema nikoga, lagano dodaje gas (arhaičan izraz, ali ukorijenjen), uključuje žmigavce s lijeve strane i počinje proces prestrojavanja. Zakret upravljača je inicijalno 5 stupnjeva, ali cesta skreće udesno. Kamera to uočava (podaci u navigaciji ipak nisu toliko precizni do razine cm) i crte sa strane su izuzetno bitne, a ako njih nema, onda se promatra ograda na autocesti koja tamo postoji. Ako nema ni nje, uspoređuje se putanja s vozilom ispred i, ako ga ima, iza. Navigator zan svoj posao i smanjuje kut zakreta upravljača do središnjeg položaja i pušta auto da defacto otklizi prema van (jer cesta skreće prema unutra) i nastavlja ubrzavati do dopuštene brzine. No, vozač kamiona (gazdi je jeftinije plaćati vozača, nego sustav autopilota i sve licence koje se naplaćuju prema prevaljenom kilometru, a u tijeku je lobiranje proizvođača da se za komercijalnu upotrebu što je prijevoz roba i putnika uzme i postotak od prevezene vrijednosti; srećom tvoj auto glasi na tebe pa zasad još izbjegavaš taj harač jer se to smatra osobnom uporabom i EU ju podupire u smislu veće sigurnosti na cestama) daje gas, tj. uspon je prestao i kamion ubrzava. Sad i on ide najvećom dopuštenom brzinom i Navigator prekida proces pretjecanja i oglašava se vizualnim i zvučnim signalom te upitom:
'Speed limit override authorisation needed!
Authorise Yes - No'
Odobravaš (kebab je pitanju!) i on obavlja pretjecanje i potom se opet prestroji desno i spusti na dopuštenu brzinu. U njegovoj je memoriji pohranjen trenutak kad je prekoračio najveću dopuštenu brzinu uz tvoje odobrenje; Ford je miran; ako dođe kazna zbog toga, ići će na dušu i trošak vozača.
Po istom obrascu usporava prije svakog tunela, dolazi do naplate u Lučkom, ide na automatsku naplatu i prolazi kroz posebnu traku za autopilote; cestarinu je platio komunikacijom sa sustavom naplate cestara još kod Jastrebarskog tako da nema nikakvog stajanja: prođe kroz svoju traku brzinom od 60 km/h.
Vozi prema Rotoru dalje, ali kod Kauflanda kamera uočava da je na semaforu crveno i počinje usporavati. Sustav komunikacije semafora (status svjetla u željenom smjeru) postoji, ali iz nekog razloga ne radi tako da je ovo potpuno stohastički poremećaj koji traži odgovarajuću reakciju. Dolazi do Remetinečkog rotora gdje je uključivanje osobito problematično. Dotok vozila je tako nepravilan da nakon minute stajanja sustav odustaje i upozorava te da moraš sam inicirati kretanje, jer je sunce nisko, padala je kiša i odbljesaka ima toliko da kamera nije sigurna što je što. Kreneš i Navigator dalje preuzima. Ford je još jednom odgovornost prebacio na korisnika kad je zagustilo. Ideš dalje preko Jadranskog mosta, nije prevelika gužva (vrlo relativan pojam u Zagrebu) i spuštaš se prema semaforu za Horvaćansku. Zeleno je i trebao bi proći, ali studentarija iz Studoma prelazi preko zebre (iako im je crveno!) i kamera to uočava i naglo koči. Odmah i pali sva četiri žmigavca da oni iza znaju (ako nisu opremljeni Navigatorima) da se događa naglo NEPLANIRANO kočenje. U međuvremenu se uključilo crveno svjetlo. Protokol nakon naglog kočenja predviđa da vozač mora iznova autorizirati Navigatoru nastavak vožnje (jer možda nije uspio stati na vrijeme i dogodio se nalet na prepreku) i to činiš. Ionako si napravio što si mogao u projektu pa se sad tih nekoliko minuta voziš i pitaš kako je bilo moguće dobiti građevnu dozvolu za onu zgradu koja se ispriječila planiranom, ali nikad dovršenom produžetku Šarengradske koja se trebala spojiti na Jadranski most..
Auto prolazi ostatak puta do DS-a, uvodi te na parking i traži slobodno mjesto. Kad ga nađe, umanevrira i parkira te prikazuje poruku koja te obavještava da si na mjestu koje je možda pod naplatom i da je tvoja odgovornost da se pobrineš za plaćanje. Zagreb parking (zadnji bastion ekipe Bandića) naime nikad nije primjenio sustav automatske naplate prema Navigator 3 standardu koji je na snazi u cijeloj EU (ne bi se moglo pred svake izbore spuštati cijenu parkinga samo tako..).

Sad pogledaj koliko je to drugačije od autopilotiranja broda i aviona? Na svakom metru puta možeš naći na prepreku (divljač, pješak koji je neoprezno istrčao, dijelovi na cesti, rupe koje su se pojavile, poledica koja se razvila preko noći) koju nije moguće unaprijed ugraditi u sistem, već on mora reagirati na nju. Da ne spominjem da promet na cesti nije uklesan u kamen kao let aviona po koridorima, već možeš biti okružen autima sa svih strana (i motociklistima i biciklistima koji su još gori!) ili sam na cesti. Oslanjaš se na optičke senzore, a može biti noć, magla, kiša, snijeg....

@ baterije. Ok, dakle sam proces punjenja i pražnjenja baterija generira gubitke reda veličine 10-11 posto? To je podatak koji me zanimao. Hvala.

Djuro genijalac kaže:


Kod intermitentnog punjača. Ova krama koju koristi mainstream auto industrija - teško je reći. Bilo što između 20 i 30% gubitaka. Jer pregrijavaju i zakuhavaju baterije.

zabac kaže:


Aj ti malo uzmi Pintera pa ponovi gradivo...
Za količinu naboja u akumulatoru koriste se Ah kao veće jedinice, umjesto kulona, isto kao što se za energiju koriste kWh umjesto joulea. Pa što? Sve je unutar SI, a kWh je praktičnije (životnije) od J i MJ, odnosno Ah je praktičnije od C i kC.
Razlog zašto nije primjereno iskazivati kapacitet baterije u energetskim jedinicama je taj što iskoristivost pohranjene energije ovisi (nelinearno) o angažiranoj snazi, tj. jakosti struje koju baterija daje. Jer unutarjni otpor baterije raste kako se ona prazni pa, dakle, što je baterija praznija, to je ostatak energije slabije iskoristiv pri većim opterećenjima. A količina pohranjenog naboja je temeljna fizikalna veličina od koje se kreće računati.



Jel ti mene zajebavaš? Ti lupetaš ovdje gluposti namjerno, jer znaš da ja znam da je nemoguće da si te temeljne stvari zaboravio i sad se smiješ tamo...

A kako se u tvoju kalkulaciju o naboju uklapa potencijal?

Idem ispočetka.
Vrijednost naboja:
Q=I*t i jedinica je (As=C)
Rad koji taj naboj može obaviti je:
W=Q*U (VAs=J)

Tvrdim kako će električno polje obaviti rad proporcionalan razlici napona i količini naboja.
Ako je količina naboja konstantna, baterija s većom razlikom potencijala obaviti će veći rad.

Ono za kulon je bilo više zajebancija i tu si u pravu.

Necroposting, ali naiđoh na nešto potencijalno zanimljivo i svakako vezano za temu pa bih molio električare da bace oko i daju ocjenu... blog.toyota.co.uk/toyota-reducing-rare-e...ials-electric-motors

Drži li to vodu, ili je sve samo (dobar) PR?

Cim sam vidio "high geopolitical risks", asocijacija mi je isla u smjeru spina gdje zele opravdati visoku cijenu.

Naravno da drži vodu. Tehnologija feromagnetskih materijala se unaprjeđuje neprekidno, svih zamalo 190 godina otkad je Faraday opisao i konstruirao svoj dinamo.
Iako je, kad pričamo o samim elektromotorima, razvoj priče o elektromobilima ni izbliza toliko utjecajan na tehnologiju vezanu za elektromotore, kao na tehnologiju baterija. Elektromotora danas ima doslovce posvuda i u svemu, u veličini od centimetar-dva u promjeru pa do megavatnih elektromotora od po par tona mase. Milijarde komada. To što će ih biti parsto milijuna više u autima, ne utječe ni izbliza toliko jako na njih, kao što utječe na baterije.

The Economist, izdanje od 1. Ozujka (How the West got China wrong) ima zanimljiv Special Report vezano za Autonomna Vozila.
Nisam tehnicki potkovan da bi sudjelovao u detaljnim 'u seraf' raspravama oko gefufna i cinculatora ali vizija elektricne buducnosti mi je vrlo privlacna.