11.01.2008 | 22:32
Ljeta 2006. sam prvi put zakoračio u čarobni svijet Azerotha u World of Warcraftu. Nakon toga sam ovdje poslao mali "foto putopis" s mojim prvim iskustvima. Zaraza se brzo proširila i ovim forumom, a danas je WoW u svijetu toliko narastao da broj igrača prelazi broj stanovnika mnogih stvarnih država. To me ne čudi - komunikacijska infrastruktura, brži strojevi i jeftiniji internet učinili su svoje - WoW je danas dostupan gotovo svakome, a Blizzard je dao sve od sebe da svoju mega-igru održi atraktivnom uz stalna poboljšanja i nove avanture.
Kada vas netko pita: "Koji ti najdraži film?" ili "Koja ti je najbolja knjiga?" - često nije lako dati jednoznačan odgovor. Međutim, Blizzard je uspio napraviti nešto zaista posebno - igru koja je toliko ispred ostalih u smislu kvalitete i količine sadržaja, u smislu ideje, višestruko razvijene priče, cijele prave novonastale subkulture, da ja, a i mnogi drugi od skoro 10 miliona igrača, mogu čista srca reći: "Da, najbolja igra ikada je World of Warcraft".
Ne, nisam nikada bio neki posebni fan RPG-a (npr. Diablo me nikada nije zainteresirao), dapače, igrački sam svestrano fokusiran - zanimalo me i igrao sam sve - od bazičnih arkada, do kompleksnih akcionih-avantura, preko svih vrsta simulacija, avantura, strategija, pa do platformi, logičkih i ostalih igara, ali da moram izdvojiti jedan naslov kao nešto posebno - to bi bio World of Warcraft! To uključuje i sve što sam probao na igračim konzolama!
Odlučio sam podijeliti s vama par desetaka novijih screenshota iz moje bogate kolekcije, a mnogi će biti interesantni i iskusnijim igračima...
Ulaz u Stormwind, glavni grad Alijanse točno u ponoć na Novu godinu - Blizzard je pripremio veliki vatromet i bačve s pivom, a u gradu se mogao piti i pjenušac! Zamjetite orkovske kosti pri dnu slike - naime, svake godine, može se reći tradicionalno, Horda napada Stormwind.
Glavni trg u Stormwindu nesporedno nakon otkucavanja ponoći - igrače je teško i prebrojati, proslava je bila veća nego prošle godine, a server je bio toliko opterećen da se sve bitno usporilo. Osim službenog vatrometa mnogi su kupili rakete i napravili i svoj privatni vatromet... sve je tu - od pijanih u fontani do razigranih čarobnjaka koji demonstriraju svoje audio-vizualne mogućnosti!
Vjerojatno ćete primjetiti moju dragu vilenjakinju kako pleše obasjana mjesečevim zrakama u skupocjenoj opravi satkanoj od najfinije mjesečeve tkanine! To je čarolija koju ova moćna druidkinja može izvesti uz pomoć kamena Elune. Na bačvi možete vidjeti našeg dragog kolegu s foruma - iskusnog lovca Swiftslasha. Da mi je netko u vrijeme dok sam na ZX Spectrumu u Hobbitu tipkao: "GO WEST, TAKE SWORD" rekao da ću u ne tako dalekoj u budućnosti moći Novu godinu dočekati u virtualnom on-line svijetu, s tisućama drugih živih igrača, vjerojatno mu ne bih povjerovao.

Duskwood, mračna i neugodna pokrajna južno od Elvinske šume... noć i kiša... ne baš idealno vrijeme za napad na Ysondre - veliku i opasnu zmajicu koja obitava u kotlini koju stoljećima kontrolira. Okupila se grupa od preko 50 igrača s ciljem da joj stane na kraj. Nažalost, stvari su pošle po krivu... jedan nestrpljivi šaman je požurio i odao nas! Ysondre nas je nanjušila i došla u klanac gdje smo se pripremali za napad. Deseci su bili trenutno mrtvi od zamaha njenog opasnog repa, a ostali su ošamućeno popadali od nepodnošljivog smrada njenog zadaha. Svi smo poginuli.

Pokušaj drugi - uspjeh! Ovaj put se okupilo tek 16 ljudi, ali sve od reda prekaljeni ratnici, druidi, najiskusniji magovi i paladini! Uz blagoslov svećenika bitka je bila relativno kratka, ali sjajno organizirana. Strah i trepet Duskwooda je pao! Moja hrabra vilenjakinja ponosno stoji kraj trupla Ysondre. Kolaju priče da su je neki igrači uspjeli izvući iz Duskwooda i dovući sve do Stormwinda gdje je napravila opći pokolj. Nakon toga je Blizzard intervenirao i isključio zmaja, da bi se vratio tek kasnije nakon nekih korekcija.

Ovaj screenshot je zanimljiv zato jer se radi o susretu dviju nepomirljivih strana u srcu protivničke teritorije. Edex, legendarni paladin na strani Alijanse uz zlu sestru moje vilenjakinje, Morxanu, u Silvermoonu - gradu na strani Horde. Ovo je bilo moguće lako napraviti tek neposredno nakon objave ekspanzije - kada još nisu postojali igrači viskog nivoa među dvije novouvedene rase, pa su se Level 70 igrači prilično slobodno mogli kretati po neprijateljskoj teritoriji.
Dire Maul je danas ruševina. Nekada to je bio velik vilenjački grad, zaista velik - gotovo poput Darnassusa. Nalazi se u predivno zelenoj pokrajni Feralasu (obavezno posjetite "Blizance" - dva velika brda s kojih puca predivan pogled). Grad je uništen i zaposjednut od strane velikih i neugodnih ogrova. U srcu grada sada obitava podivljala vegetacija, hodajuće biljke mesožderke i ostala zla. I danas je neugodan i za igrače najviših nivoa.
Što je ovdje tako posebno? Iskusni igrači će odmah prepoznati - radi se o vojnom aerodromu patuljaka koji se nalazi iza Ironforgea - grada u planini, utočištu patuljaka i gnomova. Posebno je to što je taj aerodrom tajna i zaštićena zona u koju nije dozvoljen pristup igračima! Moguće ga je vidjeti tek iz zraka kada se u preletu prođe iznad tog područja. Odakle Fluxana na svom vjernom borbenom ovnu ovdje? Tajnom stazom koja započinje u susjednoj pokrajni - relativno mirnom Loch Modanu.
Sletno-poletna pista! Jedan od patuljaka sluša plač i jadikovke kolege inženjera koji se tuži da ne može popraviti jednu od letjelica. Inače, ovdje i trolovi imaju svoju pećinu, a postoji i "back door" za Ironforge, ali je zatovren - iako se iz jednog kuta može vidjeti tunel s bakljama koji vodi uzbrdo u grad.
Flight-point na aerodromu! Nažalost, nije aktivan. Tko zna, možda Blizzard aktivira ove stvari s vremenom i u ovim skrivenim zonama...
Još jedna nedostupna zona! Pogled na plodni vinograd s obronaka Dun Morogha. Snijeg se topi i stvara rijeku čiji brzaci dijelom završavaju u jezercu, a dio odlazi u močvarnu regiju Wetlandsa.
Pogled na Dun Morogh u pozadini... litice su jako opasne, jedan krivi korak i mrtav si, a teren je nepristupačan. Ovdje valjda biti ekstremno oprezan ako želimo doći do skrivenog sela na obroncima...
Prijateljski seljaci nisu previše raspoloženi za razgovor, a nije ni čudo obzirom na ružno vrijeme.
Sve je tu za sretan i miran seoski život - daleko od sukoba, čudovišta i zlih zmajeva.
Evo i odgovora kako se "normalnim putem" dolazi u ovo seoce na obrnocima - patuljci su probili još jedan skriveni prolaz kroz planinu koji možda vodi u neku od skrivenih dvorana "Starog Ironforgea" - zone iza zaključanih vrata u kraljevoj dvorani. Trenutno se u tunel može ući, ali ne vodi nikuda - tj. u Sveopće Ništavilo (tm). Blizzard se ovdje našalio natpisima na putokazu: "This Way", "That Way" i "The Other Way"

.
A sada specijalitet! Druidska pantera se prišuljala na "nemoguće mjesto" - selo Shatterspear! Svi ste ga vidjeli kada pticom putujete iz Moongladea prema Auberdineu. U njemu živi dobroćudna frakcija trolova koji su se odvojili od imperije Gurubashi nakon poraza Hakkara. Većina trolova je ostala u džunglovitom Stranglethornu, ali Shatterspear pleme je otišlo daleko-daleko - čak u Darkshore. Kako su ovdje u relativnoj blizini Noćnih vilenjaka, svojih drevnih neprijatelja, nisu jasni motivi odabira lokacije. No, toliko su dobro izolirani da ne moraju brinuti o ikakvom napadu - žive ovdje u potpuno miru i bave se voodoo magijom, veseljima i žurkama!
Fluxana se odmah pridružila zabavi u svojoj svečanoj opravi!
Zanimljiva trolovska arhitektura - stražarske kolibe na okomitim liticama...
Trolovi bubnjaju - glazbena podloga u ovom selu je jedinstvena - i svakako ritmična!
Pogled na trolovsku zabavu s jedne od visokih nadzornih koliba...
Pećina s tri "trolovske ploče" - prethodno su me u kolibi pitali da li sam došao po kakvu voodoo magiju, ali ništa se ne može aktivirati. Dva od trolova nisu neutralni, već prijateljski i imaju imena.
Gotovo romantičan screenshot na mirnom Shatterspear jezeru.
Trolovi se znaju zabavljati!
Da li ste kada vidjeli ovakav mount? Malo vjerojatno - radi se o Winterspring Frostsaber epic mountu koji je toliko rijedak da ga obično ima svega par ljudi po serveru. Kvaka je u tome što se može kupiti jedino tako da se postane "uzvišenog"statusa s Winterspring Frostsaber trenerom, a to je toliko težak zadatak da traje mjesecima i dobivaju ga samo najuporniji. Osim cool izgleda bez ikakvog oklopa, ovaj epski mount je specifičan i po tome što *ne traži* naprednu sposobnost jahanja! Drugim riječima, teoretski, i igrač nivoa 40 ga može jahati! Drugi je problem što je gotovo nemoguće da igrač nivoa 40 preživi u opasnostima Winterspringa.

Velika bitka slijedi u dolini Alterac! Najveći "battleground", tj. bojno polje u igri, je zapravo igra u igri, a 40 igrača s jedne strane i 40 s druge garantiraju neviđeno bojno iskustvo i gomile adrenalina. Samo taj mali dio Warcrafta je meni osobno zanimljiviji i uzbudljiviji od raznih igara koje su specijalizirane za Player VS Player okršaje. Mnogo je čak i veterana Warcrafta koji se nisu ozbiljnije okušali u "pravom ratu". Razlog tome je što nije lako opstati među najboljima, a pogotovo na strani Alijanse koja je uvijek u PvP okršajima bila "mekša" strana.

Vilenjakinja je u bitkama zaslužila Stormpike bojnog ovna kojim se probija kroz neprijateljske redove na "Poljima okršaja". Jedna od rijetkih bojišnica gdje ipak Alijansa ima više pobjeda. Vjerojatno zato jer se radi o sukobu koji ne potencira napade u malim grupama - u čemu su igrači Horde često superiorni. Pravo uzbuđenje nastaje kada zaslužite biti zapovjednik - "Battleground Leader", tj. vođa bojišnice! Tada doslovno ishod bitke najviše ovisi o vama - o sabranosti, iskustvu i uputama koje izdajete svojim suborcima! Naravno, kao i u pravom ratu - dio ljudi će slušati upute, a dio neće - ili će biti spriječen, pa je svaka bitka potpuno novo i uzbudljivo iskustvo. Kada očvrsnete u ratu, povratak u šume Azerotha izgledat će vam kao godišnji odmor, a vojna oprema koju zaslužite na bojnom polju jedna je od najboljih koje se u igri mogu prikupiti.

Netheray - čudna leteća beštija, ali može se priptomiti. Ovaj epski leteći mount možete nabaviti ako postanete vrhunski letač u službi Shattari Skyguarda.
"Vremenske pećine" su mjesto čudnih energija i ispreplitanja raznih paralelnih stvarnosti, prošlosti i budućnosti. Ovdje imate priliku i za jahanje zmaja, a ono još važnije je mogućnost posjeta nekim regijama u davnoj prošlosti - dok gradovi još nisu bili razrušeni - ili u vrijeme velikih epskih bitaka - kao npr. bitke na legendarnoj planini Hyjal.
Od vremena Burning Crusade ekspanzije vilenjački brodovi su jasno prepoznatljivi drugačijom konstrukcijom - sada je takav brod i glavni transport od Feathermoon Strognholda do kopna.
Ovakvu pticu imaju privilegiju jahati samo najbogatiji stanovnici Azerotha. Radi se o epskom grifonu, a trošak da bi se došlo do njega prelazi čak 5000 zlatnika. Koliki je to iznos dovoljno govori činjenica da igrači koji prvi put započnu igru mjesecima nemaju više od par desetaka zlatnika u džepu.
Kada smo već kod čudnih načina transporta - ovo je svojevrsni žirokopter, proizvod vrhunskih inženjera Azerotha.
Scena kao iz kakvog nacionalnog parka - jedna od lokacija u dubini Maraudona, dungeona u pokrajni De Solace.
Pitomi zmaj iz porodice Netherdrakeova. Jedna od misija u regiji Netherstorm omogućava jahanje ovog golemog letača.
Talbuk je epski mount, svojevrsni plemeniti križanac konja, ovna i divokoze. Mogu ga jahati samo oni koji zasluže povjerenje Kurenaija. Na slici je u ugodnoj šetnji šumom ispred Silvermoona - glavnog grada "zlih" vilenjaka. Inače predivna, ali sjetna pokrajna - čemu doprinosi i fantastična glazbena podloga.
Talbuk se predivno uklapa u snježni pejsaž Dun Morogha.
Kontrast snijegu - spaljeni Stratholme! Ovaj ljudski grad na dalekom sjeveru nekada je bio sjajan i moćan poput Stormwinda danas.
Tempest Keep je svemirski brod drevnih Draneija. No, stvari su pošle po zlu... ako ništa drugo, barem se nije srušio i rasuo preko par otoka kao što se dogodilo Exodaru - čija olupina jednim dijelom sada služi kao glavni grad Draneija.
Forma ptice druidima omogućava veliku slobodu kretanja. Scena iz šume Terokkar.
I za kraj zanimljiva pećina, više se ne sjećam točno lokacije, ali mislim da je u srcu Barrensa.
A ako ste mislili da ovakve opise mogu napisati samo hard-core igrači - niste ništa vidjeli! Na slici je mala Bimbim - simpatična gnomica na RP (Role Playing) serveru. RP serveri su zamišljeni kao potpuno izolirani od našeg stvarnog svijeta i zaista su samo za najluđe igrače. Blizzard u pravilima navodi da su bilo kakve reference igrača tijekom igre na stvarni svijet strogo zabranjene. Od imena igrača, pa do neobaveznog chata. Igra na takvim serverima je drugačija, traži potpunu posvećenost, ali je zato atmosfera zaista posebna. Rekao bih da postoji više "časti" u odnosima između likova, a priča se gradi na druge načine - iako je tehnički sam gameplay identičan. Ja ipak ostajem na normalnom serveru - ako ništa, zato jer sam u neobaveznom chatu stekao mnogo prijatelja - ne samo iz Hrvatske, već iz cijele Europe.
"Long live the Alliance!"