16.02.2026 | 20:04
Meni tema uopće nije smiješna, ali nisam niti negativan prema njoj. Bio sam na dalekom istoku, kušao sam razne kukce, uglavnom pržene u dubokoj masnoći, cijele, jasno prepoznatljive (ne samljevene u brašno). Nisam posebno oduševljen, ali ne mogu reći niti da je nejestivo. Uglavnom (osim ličinki svilenih buba) je to kao da jedeš neke hrskave grickalice. Kao kviki gric, recimo, blago zaslađen ili s nekim štihom kikirikija ili lješnjaka, već ovisno o tome koji je kukac, ali u svakom slučaju, okus je vrlo uobičajen i blizak zapadnjačkom nepcu. Bilo kakva odbojnost može proizaći samo iz predrasude.
Još da dodam, na sjeveru Jadrana u plićacima i u plićim dijelovima Tirenskog mora žive račići koji se zovu kozice. Pripadaju istoj vrsti kao one crvene, velike kao osrednji škampi, koje npr. Dubrovčani zovu gambori, ali uvijek ostaju malene, veličine, recimo, cvrčaka, kompletno prozirne i vrlo tankog i mekanog egzoskeleta. Kao i sve druge faune u Jadranu, ima ih sve manje i manje, ali dok sam bio klinac, prije 40-50 godina, nije bilo plaže ili plitke uvale gdje ih nije bilo na tisuće. Trebalo je samo zagaziti u plićak do koljena i čekati da se skupe (vole jesti odumrle stanice kože s ljudskog tijela) i loviti ih gustim mrežicama (obično smo radili mrežice od "restlova" od zavjesa). Frigali smo ih na vrelom ulju, dovoljno bi im bilo 30 sekundi, posolili i jeli kao što bismo jeli i gavune, tzv. "centoinbocca". Na zapadnoj obali Apeninskog poluotoka ih često jedu i sirove, žive, samo poškropljene s par kapi limuna, ali to mi je odbojno, kao što bi mi bilo išta jesti živo.
Uglavnom, nitko nikad nije odbio te frigane kozice i nitko nije izjavio da su mu gadljive. Moram reći da praktično nema nikakve razlike u okusu između tih kozica i cvrčaka prženih u dubokoj masnoći.