EDIT:
Preseljeno iz teme o automobilima.

Za slučaj da nekog zanima neki ozbiljniji izvor informacija na temu energetske tranzicije i alternativnih goriva (umjesto petparačkih google-translateanih chat-gptanih click baitova)

www.mdpi.com/1996-1073/17/15/3636

smayoo kaže:


Ok, ovo je vrlo zanimljivo, hvala. Razumijem da je ovo vrlo lokalizirano istraživanje s ciljem da se stvar pokrene s mrtve točke i zarade neki novci, ali mi nije jasno da se tako jako oslanja na vjetroelektrane koje su na pučini. Moje, polulaičko, shvaćanje stvari je da je to najskuplji način dobivanja struje (uz eventualnu iznimku solara) posebno ako se radi o postrojenju na pučini što samo dodatno komplicira stvari (transfer te struje do obale). Potom dolazimo do nepredvidivosti i nestalnosti takvog izvora. Ok, ako ta postrojenja, kako sam shvatio, služe samo i isključivo proizvodnji e-goriva, onda je ova nestalnost recimo manji problem (usputno, kako takve izvore sinkroniziraš na mrežu?). No, ono što mi nije jasno je zašto se izbjegavaju nuklearke koje su sigurno CO2 najneutralnije (ako smijem koristiti takav izraz) od svega uz iznimku hidra?
Vjetar je na prvu čist, ali kad se pogleda koliko košta jedna vjetroelektrana i koliko ona doista struje proizvede u svojem životnom vijeku, to nije za usporedbu s nuklearkama.

Vjetroelektrana s agregatom konzorcija Nordic Power ima vrlo solidnu godišnju proizvodnju u Sjevernom moru. Tamo vjetar puše tjednima i mjesecima nepromjenjivom brzinom. To što je netko (sasvim konkretan netko, autor izjave "vjetroelektrane se ne grade gdje ima vjetra, nego gdje ima poticaja") "nazidao" na desetke tornjeva s takvim, potpuno krivim turbinama na našim burovitim vjetrometinama, nije uopće relevantno u cijeloj europskoj elektroenergetskoj slici.



Ako na takav način gledaš, daleko najnečistije od svih su hidroelektrane. Investicijski trošak izgradnje iole ozbiljnije hidrice ne trpi apsolutno nijednu financijašku križaljku. Pa ipak su velike hidrice povijesna okosnica bez koje se nikad ne bi razvila elektroenergetika. Više puta sam (i ovdje) isticao: da je netko ranih 1950-ih išao računati rok isplativosti izgradnje brane Peruća, 40 km visokotlačnog cjevovoda promjera 2+ m do Zakučca i cijele podzemne strojarnice HE Zakučac, vjerojatno bi ta računica ispala blizu 40 godina. Pa su je svejedno išli graditi. A da nisu, Dalmacija bi si svijetlila svijećama sve do kraja Jugoslavije.

Vrlo je logično da se studija oslanja na vjetroelektrane jer su one već tamo, izgrađene i u funkciji, s kompletnom infrastrukturom. Deseci tisuća tornjeva. Kad neki toranj dođe kraju životnog vijeka, trošak postavljanja novog je neusporedivo manji jer je sve već tamo - srednjenaponski kabel, betonski temelj, uzemljivač. Možda čak niti toranj ne treba cijeli zamijeniti.

Poanta je u tome da se vjetroenergija koristi za elektrolizu i proizvodnju vodika (pa onda i drugih energenata, kao npr. zelenog metanola od CO2 i vodika) upravo zato što je to tzv. UPRAVLJANA POTROŠNJA (aktiviraš elektrolizu upravo onda kad imaš nekontrolirani višak energije - kad vjetar puše, a nema potrošnje na bliskoj mreži). Dakle, ta je potrošnja zapravo tzv. "usluga mreži" pa operator postrojenja za elektrolizu može u dijelu proizvodnje dobivati energiju besplatno, pa čak (ovisno o okolnostima) i naplatiti interventno preuzimanje energije.



Ovo nisam shvatio. Kako si došao do toga da je to i solari najskuplji način dobivanja energije? Osobito solari?

Fotonapomske elektrane uopce nisu skupe. Vec su davno postale konkurentne klasicnim hidro-termo-elwktranama.
Koliko znam, cijena je oko 1.2€/W instalirane snage FNE. Ostale elektrane su skuplje.

Elem, koliko jedan toranj proizvede struje dnevno tj. za vrijeme životnog vijeka? Koliki je životni vijek krakova rotora? Po mojem shvaćanju, ne osobito velik.

Za solare nabadam, jer to svi kriju, ali svejedno vidim da njima pada efikasnost s vremenom. I onda imaš jako puno (volumenski) otpada kojeg treba zbrinuti pa ti CO2 bilanca pati...

10-12 godina fotonaponski paneli.
Onda ih je dobro zamijeniti sto ne znaci da oni i dalje ne proizvode.

Pa zar se elise vjetroelwktrane ne okrecu sporo?

Kutna brzina nije osobito velika, jer su brzine rotacije u pravilu 15-30/min, ali vrh rotora (neki su 50 metara dugi) može dosegnuti obodnu brzinu od 200 m/s. To je već gadna brzina i profil se troši, a ovdje je efikasnost sve i izrada od čelika da traje nije opcija, jer bi se sve polomilo od vlastite težine.

Jao, lele... baš ono... lupetate...
Pa nisu to tako teško dostupni podaci.
Današnji fotonaponski paneli se svi deklariraju na minimalno 80% nazivne vršne snage nakon 30 godina. Tehnološki vijek danas izgrađene fotonaponske elektrane se također deklarira na navedenih 30 godina. Rok isplativosti FNE na krovu se, bez ikakvih subvencija tu u našoj zoni (oko 45. paralele) vrti oko 7 do 9 godina trenutno (što opada s porastom cijene energije). Rok isplativosti na tlu jako ovisi o terenu. U krševitom dijelu Hrvatske je bitno dulji, nego u Slavoniji, usprkos većem broju sunčanih sati, zbog značajnih troškova pripremnih građevinskih radova, ali ni u kojem scenariju ne prelazi 15 godina, što je za kapitalnu energetsku investiciju solidno. Tu, naravno pričamo o megavatnim elektranama (trenutno se mahom crtaju projekti u rangu 20 do 100 MW).
U prvoj procjeni cijena izgradnje fotonaponske elektrane NA KROVU DANAS kreće se od 1 do 1,3 €/W. Na tlu može biti i ispod 1€/W za vrlo velike elektrane na lakom terenu (Slavonija), a do 3, pa i 3,5€/W za nepristupačan, strm, kameniti teren (što se i dalje isplati jer je proizvodnost puno veća). U prvoj procjeni godišnja proizvodnost FNE u Hrvatskoj se kreće od oko 1000 kWh po kW godišnje (elevacija 0º na ravnom krovu ili neka suboptimalna elevacija i orijentacija u Slavoniji) pa do 1450-1500 kWh/kW/god (Dalmacija, optimalna elevacija i orijentacija). Svi podaci o godišnjoj solarnoj iradijaciji temelje se na 20-godišnjoj statistici insolacije i proračunskom alatu PVGIS, kojeg službeno preporuča i propisuje Europska komisija (neki projektanti koriste razne "original" softvere raznih proizvođača panela koji daju jako drugačije rezultate jer nemaju cjelovite i/ili točne podatke o insolaciji za Hrvatsku nego proračune temelje na srednjim vrijednostima za cijelu "srednju Europu").

Krila vjetroturbina su od polikarbonata, a gondole i stupovi su, naravno, od čelika. Najzadnji ugrađeni tornjevi su ovi kineski na Vratniku (VE Senj, 156 MW, 39 tornjeva po 4 MW), koji imaju drugačiju tehnologiju prijenosa snage na vratilu i bolje se ponašaju na vjetrovima promjenjive brzine, dakle imaju bolju proizvodnost u našim uvjetima. Svaki toranj je visok 100m, svaka lopatica je duga 67 m. Projektirani tehnološki vijek je 25 godina. Tošak izgradnje čak i znam, ali ga ne smijem iznositi, no vjerujte mi na riječ da je bitno veći (naravno) nego što bi bilo za fotonaponsku elektranu snage 156 MW na tlu, na tom istom mjestu. Troškovi održavanja, naravno, postoje i znatno su veći od fotonaponske elektrane bilo koje snage. Tako da ne kužim kojom matematikom itko može doći do toga da je fotonaponska investicija skuplja od vjetroelektrane.

smayoo kaže:


Ovo prvo boldano mi nije jasno, kako su hidroelekrtane najnečistije ?

Za drugo boldano, mi nađi ekonomsku računicu za izrađivanje, podzemnih skloništa na masu lokacija za vrijeme bivše države, znači govorimo o masu podzemnih bunkera za nuklearni udar.

Nisu samo HE-Peruća i HE-Zakučac takve. Imamo i HE-Senj, HE-Vinodol i HE-Dubrovnik koje su ukopane u stijene i gdje se njima prilazi tunelima od 400-800 m. Takvih hidrica ima i u Bosni i drugim djelovima bivše države. To je bila doktrina, da ako dođe do nekog rata, da mi imamo sigurna napajanja i dotok energije.

loše sam se izrazio o uporabnom roku fotonaponskih panela.
Traju oni i duže ali ih je sobro zamijeniti jer se na istoj površini dobije znatno veća snaga.
Ženin rođak u je ili jošuvijek ima one prve ugovore i on je nakon mislim 5 godina zamijenio sve panele i dobio znatno veću proizvodnju (on je čisti proizvođač).

Hidroelektrane okupiraju ogromno podrucje za akumulacijsko jezero.
Tamo gdje je nekad bila suma, sad rastu “lopoči”.
Ima primjera (UK), gdje su selo potopili da bi imali jezero za elektranu (selo Derwent).
Koloko biljaka i životinja se potamani.
Naravno, sve ispod brane je potencijalno u opasnosti da ista pukne (ili “braća da dignu u vauzdh”!)

Pretpostavimo kapacitet od 10 MW. Vjetrenjača.

Ukupni trošak izgradnje: 10 MW * 1.350.000 eura po MW = 13.500.000 eura

Godišnja proizvodnja električne energije: Pretpostavimo da radi 2.500 sati godišnje punim kapacitetom.
Ukupna godišnja proizvodnja: 10 MW * 2.500 sati = 25.000 MWh.
Cijena električne energije: Pretpostavimo prosječnu cijenu od 80 eura po MWh.
Godišnji prihod: 25.000 MWh * 80 eura po MWh = 2.000,000 eura

Godišnji operativni troškovi

Troškovi održavanja: Pretpostavimo godišnje troškove održavanja od 30.000 eura po MW.
Ukupni godišnji trošak održavanja: 10 MW * 30.000 eura po MW = 300.000 eura

ROI

Godišnji neto prihod: 2.000,000 eura - 300.000 eura = 1.700,000 eura
Period povrata investicije: 13.500,000 eura / 1.700,000 eura = 8 - 10 godina, ovisi o cijeni kapitala i troškovima dokumentacije.

U racunicu treba uvrstiti i penale koje cemo placati nakom neke godine ako ne postignemo odredjeni nivo OIE smanjimo staklenicke plinove … bla, bla, bla.

cariblanco kaže:


Pa po toj Djurinoj logici. Ne po mojoj.

Naravno, izgradnja brane i podizanje akumulacijskog jezera je uvijek ogromna ekološka devastacija. Po mom mišljenju, ona mora biti energetski opravdana. HE Zakučac (tj. cijeli sustav od HE Peruća, HE Đale, HE Kraljevac i HE Zakučac) to svakako jest i onda bio, i danas je.

HE Lešće, na primjer, to sigurno nije.




Nisi pažljivo čitao pa si raspalio po meni. Nemoj po meni. Ti i ja se tu slažemo.




Znam. Ja sam spomenuo HE Zakučac kao primjer jer je prva velika i do danas najveća hrvatska hidrica.

Doktrina je, btw, bila glupa jer je puno lakše rasturiti rasklopno postrojenje / 220 kV trafostanicu i/ili dalekovode, nego bilo koju elektranu.

Malo je nejasno čiji je koji post i ne perem po tebi namjerno, a sa svim tvojim iznesenim u zadnjem postu se slažem.