Ovako Švedi pripremaju ribu...

Lako za to. Kad smo kod Šveda i ribe...

E, a onda, čisto da ne bude zabune. Oni to stvarno vole jest...

Nisi fer.
Jel bio bolji pic ili orada?

Nije pic, nego ovčica. Četiri orade, jedan fratar i jedna ovčica. Ovčica (nomen est omen, jel... ) pase posidoniju pa se to uvijek malo osjeti u mirisu i okusu mesa, a fratar i orada su mesojedi, tako da je načelno orada (i fratar) uvijek bolja od ovčice (ili arbuna, koji čeprka po pijesku). Ali meni taj specifičan "šmek" travojeda ne smeta. Tako da sam ja riješio ovčicu. I oradu.

Ovčica meni jedna od boljih riba, ali ona se hrani čeprkajući po pijesku kao trlja... dobar tek;-)

I bio je!

Nekak mi se iz mog kuta činilo kao da je pic zbog ovih šara. Al ovčica je po meni, pogotovo na gradele, daleko bolji izbor nego orada.
Od prave(divlje) orade meni su draže mnoge druge ribe koje većina ljudi ni nezna ili je zaboravilo na njih. Recimo sarag, fratar, frankul, pagar, pic, ovčica, salpa.

Ljudi kad uđu u ribarnicu uvijek kupuju krivu ribu, onu koja je u pravilu iz uzgoja. A ono što valja, gunđaju da kakve su to ribe. Bar je tako kod nas u Zg.

Pa i u Rijeci je slično. Puno se ljudi ovdje rodilo i odraslo kraj mora, a nisu nikad ni glavoča iz njega izvadili. Pa onda ne mogu ni znati koja je riba bolja. Meni osobno je najvažnije da je riba svježa. 100x bolja je svježa srdelica od neznamkakvog zubaca, šanpjera ili čega već. A ako je sve svježe, moji osobni favoriti su čač, ranj, škarpina i grdobina

Uh, ranj je odličan, samo je u zadnje vrijeme teško ulovit da je duži od 20cm.
Imao sam jednom dobar ulov, kombinaciju nekoliko ranja i iglica. Odlično si pašu po okusima. Još kad se sjetim prvog ulova i upoznavanja, da nije bilo šogora i galame prije no što sam ga htio primit rukom, tko zna kako bi završilo.

Ja, odnosno moji ukućani, uglavnom jedemo ono što ja ulovim ili što nam šogi pošalje zimi. U biti, ja u ribarnicu idem samo po ješku. Ne volim kupovat ribu u ribarnici. Ali ono što kupujem je srdela i inćun sa plivarice, pišmolja, lignje s koče. Inćuna bez beda očistim, na kruh, malo iscjedim limuna i to mi je vrh. Neki vele da im je to odvratno, al meni nevjerojatno paše.

Brudet od škampi i školjaka. E to sam u stanju sam pobit 2-3kg bez problema. Samo stavi lonac i kruha ispred mene i vrati se za sat vremena. Na to sam definitivno slab i ne postoji jelo koje je bolje od toga.

To će onda biti buzara, a ne brodet. Ali slažem se. I ja sam na to slab. Ni kruh mi ne treba. A što se sirovih stvari tiče, iz Jadrana, samo da je iz čistog mora i svježe, nema što nisam sirovo barem probao. A ono što često i rado pojedem sirovo (ili, ajde, termički neobrađeno) je - priljepak, volak, dagnja, vongola, srdela, inćun, kozica (gamber), škamp, ježinac (onaj s kratkim bodljama - ali to nisam već dugo - nekako se ustručavam kad vidim koliko ih je malo ostalo).

Bas me zanima hocete prepoznati ovu ribu… Uklonili smo glavu i peraje radi teze identifikacije.

Da, naravno! Latinsko ime je Sus Femoris. Po narodski - Svinjska noga. Kapitalni primjerci dosežu i do 25 kg. Loš je plivač pa se može lako uloviti bez ikakvih posebnih ribolovnih alata. Znalci je najviše vole sušenu pa kuhanu. Slično kao bakalar. Obično se i jede dan-dva nakon bakalara.

smayoo kaže:


Ma može bit i brudet i buzara.

Jučerašnji ručak. Glad je bila velika, a miris predivan pa smo smetnuli s uma slikati kad je bilo gotovo... Pripremili smo ih u pećnici, poklopljene, s krumpirima i tikvicama, u vinu i maslinovom ulju.

Siguran sam da je bilo prefino!

PS
Za nas kontinentalce, mogo si napisat koja je to riba!?

Zdravac kaže:


Pa riba je kontinentalna - to je pastrva.

Tako je! Potočna pastrva, iz uzgajališta kod Broda n/K, koje ima prirodnu struju vode iz Kupice.

Pa tamo smo išli po klopu stalno kad bi bili u Belom, vlasnik se zove Homer ako se ne varam, i ima dva ili tri bazena - uz domaće drži i Kalifornijske pastrve, jel tako - one žute?
Te nisam nikad probao...
Ali dobre su, pogotovo na gradele, uh!

Ne znam kako se zove gazda, uzgajalište se zove Homer jer je nekad bilo u tom selu, kraj Lokava, na jezeru.
Ima i kalifornijske. Te su jeftinije, isto su fine, ali potočne su meni puno bolje.

Gjuroo kaže:


Uklonili ste glavu i peraje, ali niste uklonili udicu. Kako nema glave, a udica je ostala, netko bi vas mogao tužiti za krivolov

hehehe, a jbg, ja se držim kulena, kobasice čvaraka, ribe vidim samo pečene.

EDIT:
BAŠ ko ova "riba" iznad!

smayoo kaže:

E to nisam znao. Ja sam (Simpsoni valjda ) mislio da se gazda zove Homer. Još se čudim, Homer?!? A šta sam znao, balo mali... Još sam mislio da su kalifornijske super, kao Kalifornija i to, Amerika i mora biti izvrsno...
A onda sam odraso...

Fini komadi. Ja već odavno nisam jeo pastrvu. Valjda 10-ak godina. Jednostavno nisam miljenik slatkovodne ribe. Al su moji još za mog djetinjstva znali pripremat pastrvu i to mi je bila ok riba.
Svojevremeno, u nekim prigodama, moj diša zna u firmi složit riblji fiš ili tako nešto. Som, smuđ, šaran i još koja riba. Sve po jednoj recepturi iz nekadašnjeg mu Instituta Geoexpert. Tamo se to u laboratorijima za ispitivanje znalo pripremat na tjednoj bazi. Uvijek je znao reči, da su to bila vremena. Izdvojio bi soma u toj pripremi. Za polizat prste.
Recimo znao sam pojest jegulje i žablje krake u hercegovini, no isto tako je to bilo davno kad sam zadnji put jeo. Slabo idem dole zadnjih 10-15 godina, možda sambio tri-četiri puta. Al su jegulje i žabe bile vrh.

Ovi Švedi gore su ludi!
A koje jelo ne smije jesti japanski car?
Ribu za čije čišćenje i pripremu se kuhari školuju po sedam godina.

Japanaci su priča za sebe, to su vrhunski stručnjaci za noževe i pripremu ribe. Rekao bi kultura za sebe. Dosta sam čitao i gledao o pripremi hrane(riblje). To je jača nauka. Čak sam si naručio prije par godina nož(gyuto) i brusne kamene. To se nemože usporedit s našim(zapadnim) noževima i brusnim kamenima. Isto tako nauka za sebe. Još mi je u cilju nabaviti Deba i I Petty. Dan danas nož reže ko britva, naravno uz pravilno održavanje. Posebni materijali, način brušenja, kut oštrice, vrste noževa ovisno o vrsti materijala i o namjeni, broj slojeva kada se kuju, legure. Ma čudo.
Deba, Gyuto ili Santoku, Petty i Nakiri su set noževa koji bi trebao imati svatko tko voli kuhinju iz vlastitog aranžmana. Imaju oni nekih 15 vrsta osnovnih noževa ali to prelazi u sfere profesionalnog kulinarstva.
Noževi su skupi, pogotovo od cijenjenih majstora koji ručno kuju noževe, al su definitivno valjda izdržljivi za života.

Kao i katane među mačevima, mada je katana zbog savijenosti više sablja nego mač.
Ali prije nego što su Europljani otkrili daleki istok, puno bolji čelik u srednjem vijeku od domicilnih engleskih, španjolskih i ostalih zapadnoeuropskih kovača viteškog čelika - su radili Muslimani, ali ne svi - nego oni u Damasku, Siriji. Dan danas se zna da je Damascus steel puno bolje održavao oštrinu od klasičnih europskih kratkih, kopilanskih i dugih mačeva.
Uvjeti nisu bili bitni, (vlaga, suša) - način izrade čelika je. U istim uvjetima europski bi se čelik otupio puno puno prije od damaškog.
A onda smo otkrili Japan, pa poslali svećenike tamo da pokrštavaju ljude i šire "pravu vjeru". I nikad nisu napravili ništa jer bi ih shogun sve preobratio na njihovu vjeru.
Ali dan danas ne znam jer oštrinu više zadržava taj famozni Damascuc steel ili Japanski čelik. Nigdje nisam našao podatak, ali nekako sam uvjerenja da je ipak Japanac oštriji. Mislim, kad mi tip prepolovi bejzbol lopticu koja mu u full speedu izletava iz onog automata, a on ih sječe jednu za drugom - e to je već umjetnost...
JOHN - žablje krakove sam jeo isto ko klinjo u Lokvama, tamo imaju jednom godišnje neku feštu povodom toga. Ali jegulje NIKADA nisam probao. Frend čiji je stari iz Metkovića mi je objasnio da ili su masne ili super, šanse su 50:50 kako ćeš naletiti na koju - a meni se želudac okrenuo. Isto i na puževe. Ne znam - neku hranu na sam spomen odmah ocjenim lošom, a možda sam totalka u krivu...
Predodžbe, jbg...

Katana je ipak mac. Kod Japanaca izrada katana ima posebno mjesto u kulturi. U Damasku su radili hladna oruzja za rat, a bogatasi su davali ukrasiti ta oruzja.
Rukovanje katanom je isto umjetnist i uci se ocito godinama. Katana se kuje i do 6 mjeseci i zavrsno uranjanje u vodu daje joj karakteristican savijeni oblik. Koji puta se ne savine kako treba i baca se i sve ispocetka.
Koliko sam shvatio, postojali su majstori za izradu katana koji su radili iskljucivo za jednu obitelj ili dinastijui ti su danas vrlo vrijedni jer ih nema mnogo. Drugi su radili za vise njih pa nemaju veliku vrijednost. Pa i imena im daju sto mi govori koliko su bili vezani uz katane.

Sve stoji što si reko Žabac, a znaš što sam neki dan skužio - a gledao sam filmove valjda tri puta oba. Čije žuto odjelo Uma Thurman nosi u Kill Billu? Od Brucea Leea, to pojma nisam imao - ali on je nosio istu žutu trenirku sa crnom crtom s strane (onu bajku s pokoljem od Tarantina na stranu - ali odijelo je očigledni homage Bruceu, kada shvatiš o čemu se radi.)
A kad smo kod ping ponga, ima na You Tubeu video di on nunčakama igra ping pong protiv kineskog prvaka - i pobijedi ga!
Video je crno bijeli - ali obrati pažnju na trenirku i skužit ćeš da je ISTA

Meni je njegova najjača izjava " be the water, my friend, become the water"
I gledaj kako frajeru zapali pljugu poslije u istom videu, pa ja bi se USRO!!!
P.S. A ovo da se rukovanje katanom uči godinama, uči se cijeli život praktički. To su bili samuraji, njihov je general bio shogun koji im je zapovjedao kamo i šta da rade jer je car bio živi Bog i nije im se direktno obraćao. Ali bilo je pobuna i ratova i među njima, a znak da su pobijedili bio bi odsijecanje glave. Ali vjerovali su da je duša čovjeka u utrobi, zato i ona kraća verzija za (mi kažemo hara kiri) - a oni nekako drugačije - sepuku mislim. Uglavnom, ako pobijeđeni samuraj prije napravi sepuku nego što mu pobjednik odrubi glavu, on više nema pravo na to jer si je ovaj časno oduzeo život i ne smije mu odsjeći ni vlas sa glave... Niti se ta smrt smatra njegovom pobjedom.
Da se ne pomiješa sa pravilno izvedenim samoubjstvom, gdje si tip napravi sepuku jer je nešto sjebo, a iza njega stoji čovjek kojeg je on izabrao (i on ima svoj naziv - ne znam ga sada) i nakon što si napravi križ u trbuhu, ovaj otraga mu s katanom odrubi glavu da se ne muči. Časna smrt, kao.
Mislim da je zadnji tko je to u Japanu napravio javno bio njihov ministar rata nakon Hirošime i Nagasakia, kada je Hirohito potpisao predaju. Od tada mislim da je čak i zabranjeno, ali nisam ziher.
Kako bi Sun Tzu rekao, umjetnost ratovanja...