Svi smo mi vremenom razvili (uglavnom priuceni) neki nacin tipkanja na tipkovnici. Ja ne tipkam sa svih deset prstiju ali ih koristim vise od 3-4, ne znam ni samo koliko tocno...

Brzina tipkanja (bez gresaka) mi je oko 60-70 rijeci u minuti na engleskom jeziku, dok je na nasem cca 10-ak ispod (radi nasih interpukcijskih znakova).

Nisam developer ili neki data clark, da tipkam velike kolicine teksta, ali sam eto htio malo napredovati na tom polju, najvise radi emailova.

Instalirao sam Typing Master Pro software, koji je namijenjen ucenju tipkanja na slijepo sa svih 10 prstiju.

Probao sam pola sata i, blago receno, frustriran sam.

Neprirodno mi je drzati prste skvrcene na ASDF JKL;,(kao da su mi ruke prevelike) i pravim puno gresaka. Iako metrika softvera kaze da mi ide dobro, ja vidim da to nije to...

Jel ima neko od vas iskustva na ovom polju?

Mislim da je ljudima koji ne znaju nikako tipkati puno lakse da u startu to nauce ispravno, nego nama koji vec imamo neke navike da ih korigiramo :/

Mi smo godinu dana imali obavezno daktilografiju u školi i to je nešto fantastično, svi bi to trebali imati danas u školi.

Mogu ti samo reći da se držiš pravila i vrijeme će učiniti svoje. Normalno da je tebi sada teže jer si se samonaučio krivo.

Daktilografija u školi??? Kakve su to gluposti? Više hrvatskoga i matematike bi trebalo biti. Generalno smo nepismeni, a o matematici da i ne govorim.
Kome treba za posao, neka ući. Postoje tečajevi i samotečajevi.

I ia bih volio nauciti tipkati na slijepo. Pokusao sam par puta ali ne ide. Nece prsti da slusaju. Tako da sad tipkam sa cetiri prsta. A ovdje se susrecem sa balavcima koji tipkaju na slijepo, ko da su rodjeni sa tipkovnicom. Zavidim im pravo. Moze li se sam nauciti ili i za to treba imati talenta. Imaju li vjezbe prsta? Mislim napamet znam gdje je svako slovo na tipkovnici ali opet ne ide.

I ja sam daktilografiju učio u srednjoj. Tada mi je to bila tlaka i mislio sam da mi nikada neće trebati. Danas sam, naravno, potpuno suprotnog mišljenja. Kako smo stalno za računalima dobro je znati pravilno tipkati jer se tada čovjek može usredotočiti na sadržaj, a ne na to je li otipkao pravo slovo ili ne. Dakle, ustraj u edukaciji. Sjećam se da se i meni prvih par mjeseci činilo da nikada neću naučiti pravilno tipkati i popamtiti raspored slova. A onda se dogodio klik i odjednom je sve sjelo na svoje mjesto.

BTW 60-70 riječi u minuti je odličan rezultat. Ako je prosječna riječ dugačka npr. 4,5 slova to je cca 300 otkucaja (slova i razmaka)!!!

I ja sam imao daktilografiju u školi i potvrđujem da je to bilo vrlo korisno, iako ne mogu reći da koristi školskim raspored prstiju. Daktilografija mi je koristila da naučim i zapamtim raspored slova na tipkovnici, a prstomet sam na kraju isprofilirao neki svoj (školski prstomet osmišljen je za mehaničke tipkovnice pisaćih strojeva iz 19. stoljeća i nije optimalan za mekane i brze, plitke elektroničke tipkovnice računala). Koristim svih 10 prstiju, ali ne podjednako učestalo. Recimo da 85% tipaka udaram sa 6 prstiju (palci, kažiprsti i srednji), 10% prstenjacima, a 5% malima. Softver koji koristim za pisanje radi neku statistiku pa po njoj ispada nekih 78-80 riječi u minuti, netto, za HR jezik. Slažem se, engleski je nešto brži.

Isto tako, potvrđujem, 60-70 riječi u minuti je jako jako dobro za nekog tko nije profesionalni daktilograf. Oni postižu veće brzine jer čak i kad te krene rečenica ko Krležu, ne možeš pisati tako brzo ako istovremeno smišljaš sadržaj, neko kad ti netko diktira ili pretipkavaš. A i, uostalom, daktilografi su ionako umiruća vrsta u 21. stoljeću.

Žabac, daktilografija je bila normalni predmet u 1. razredu matematičko-informatičkih (Šuvarovih) škola. U njima je bilo mjesta za daktilografiju i uz puno matematike, fizike i informatike, jer nismo sve 4 godine jahali po svim predmetima kao u sadašnjim gimnazijama.

Jedna napomena koja možda nema direktne veze sa učenjem tipkanja, ali pomaže da se tekst brže otipka! Naime, postoje brojni programi koji ubrzavaju tipkanje tako što se u njima predefiniraju kratice za određene riječi, skupine riječi ili čitave paragrafe teksta. Nakon upisa kratice program automatski kraticu pretvori u predefinirani tekst. Postoje brojni načini prilagođavanja ovih programa te je najbolje isprobati ih i odlučiti se za onog koji najbolje ispunjava zadaće koje se stavljaju pred njega.

Npr. Typinator http://www.ergonis.com/products/typinator/, Text Expander http://smilesoftware.com/TextExpander/index.html ili Typeit4me http://www.ettoresoftware.com/products/typeit4me/ kojeg i sam koristim. Nevjerojatno je kako se čovjek brzo navikne na te pomoćnike pa kada sjedne za računalo na kojem ih nema tipka čudne kratice poput pz, pke ili mmail

BTW programi rade na razini OS-a bez obzira koji se softver koristi (mail, tekst procesor, browser ...)

PS to je implementirano i u iOS-u, no mogućnosti su puno skromnije

Pa ima li kakav program za vjezbanje? Upute u koristenju svih deset prsta.meni je problem da mali prsti ne slusaju. Ukoceni su previse cini mi se.

scarface32 kaže:

Npr. ovaj http://www.tipp10.com/en/index/. Ako budeš zadovoljan možeš donirati koliko misliš da ti vrijedi.

Ja sam naučio na teleprinteru u hrvatskoj vojsci i dobio 3 dana nagradnog jer sam bio najbolji. Pih!

Jbg, ti si imao sreće što si bio teleprinterist. Ja sam bio 11812 telefonista-linijaš. Penjao sam se po banderama i razvlačio motalicu.

10fastfingers.com/typing-test/english

Ovo je cool. Mozete promijeniti jezik po zelji.

Zabavno je

Mada su neki ljudi stvarno roboti u tipkanju :/

Ja sam se naučio isto uz Typing Master i to u 4. godini srednje, kad sam skužio da bi mogao zaraditi na prekucavanju maturalnih radova

I da...
"Mislim da je ljudima koji ne znaju nikako tipkati puno lakse da u startu to nauce ispravno, nego nama koji vec imamo neke navike da ih korigiramo :/"
...živa istina!

Ja sam u srednjoj imao godinu dana daktilogragije (imao peh 2 puta slomio ruku), ali na faksu smo imali jedan semestar neki večernji tečaj daktilografije besplatno. Danas sam zahvalan tome, mada tipkam nešto sporije možda i duplo sporije. Na faksu sam imao nekih 193 otkucaja u minuti na stroju (Olimpiji) kada se odbilo 25 otkucaja po grešci (imao sam ih par) sa tim greškama sam lupao oko 300 udaraca, ali kada sam to primjenio na kompjutorsku tipkovnicu
uduplala se brzina. Znam da sam '93. g. na predavanja nosio laptop i nije bilo profesora koji je toliko brzo govorio a da ga nisam pratio čak sam sve upadice studenata i viceve profa zapisivao. To se stostruko isplatilo jer sam većini profesora utipkao njihove skripte a i odradio neke prijelome njihovih knjiga (živio od tog rada).

drlovric - sada će biti duplo teže to savladati, ali možeš pokušati tako da vežeš kartončić A4 formata oko vrata tako da ne vidiš tipkovnicu, možda bi bilo bolje da nađeš neku staru PC tipkovnicu sa većim tipkama i većim razmakom. Zahvaljujući tom kartonu ja sam postigao nešto.

Inače, smatram da bi daktilografiju trebalo vratiti u školi. To danas svakome treba.

sad sam probao ovaj test kojeg je drlovric postao, i ispada nekih 60 rijeci/min. iskreno, mislio sam da je vise ali do sada me u zivotu ta "brzina" dobro sluzila.

mislim da sam osobno na tipkanju najvise dobio kroz IM chat krajem osnovne i pocetkom srednje. svijetla zagasena da starci ne skuze kako si budan u 2 ujutro i visis na kompu! silom prilika naucis tipkati na slijepo! vidim da koristim 7 prsta, srednja 3 na lijevoj ruci a na desnoj ne koristim mali prst.

novim generacijama to dolazi samo od sebe, i sigurno su u prosjeku puno brzi u tipkanju nego starije generacije, ali svakako da bi u skolovanje trebalo inzistirati na stvarima koje ljudi koriste svakodnevno, jer ako postoji ucinkovitiji nacin tipkanja najbolje je primijeniti ga u ranoj dobi. moze to biti i u sklopu informatike.

na zalost skolstvo kod nas je u srednjem vijeku, pa je eto i zdravstveni odgoj problematican.
znanja iz kemije, fizike, biologije profesionalno ce koristiti dio ucenika, ali tikovnicu, racunalo i svoje tijelo ce hvala bogu koristiti svi (da ne kazem vec koriste).
ipak se tim stvarima ili ne daje prostora u skolstvu, ili im se daje sat dva tjedno.

Test ne odgovara baš stvarnim uvjetima, jer nema velikih slova, interpunkcija, ni brojaka pa je lakši od stvarnosti. S druge strane je teži od stvarnosti jer je tekst kojeg se tipka nesuvisao (riječi jesu suvisle, ali njihov redoslijed ne daje suvisao kontekst). Tako da kod onih koji su inače razvili prediktivno prepoznavanje sadržaja (fraze, odnosno rečenične konstrukcije koje se često ponavljaju - kao npr. "as soon as possible" ili "dali smo sve od sebe" ) može pokazati bitno lošiji rezultat.