Radim prelom knjige u InDesignu i odjednom mi je prozora u kome radim počeo bježati lijevo ili desno, kada u paleti Pages kliknem na određenu stranicu. To izluđuje. Mogu li kako fiksirati prozor da mi ne bježi lijevo ili desno kada kliknem na određenu stranicu. Ovako ga svaki put moram namjestiti da odjednom lijepo vidim obje stranice.

Uvijek moraš klikati na onu stranicu (parnu ili neparnu) na kojoj si namjestio da vidiš obje stranice.
Znači ako se nalaziš na 4 str. i sve si namjestio da ti je OK, onda uvijek moraš klikati na parne stranice, tako barem ja radim i funkcionira. Probaj.

Još jedno pitanje. Prelamam knjigun priča. Format knjižnog bloka je 125x210 mm i u dilemi sam koju veličinu fonta uzeti: 12 ili 13? Veličina 14 mi se čini prevelikom. Znam da sve to zavisi od ukusa pojedinca, ali...

Prije svega, odredjen font pri velicini 12 moze izgledati bitno vece ili manje od drugog fonta pri istoj velicini. Bez-serifni font tipa Ariala, Helvetice ili serifni tipa Timesa?
Zasto pobogu 13 ili 14 - prelamas price za djecu?

Najbolje ti je isprintati par strana na doticnim velicinama pa sam odabrati sto ti izgleda najbolje....

Eto, potpisujem sve što je dot rekao.

Mozda bi ovu temu trebalo prebaciti pod Grafiku? Moderatori?

Trebam još pomoći. Ako može.

Ne, ovaj put su priče za odrasle i veličina fonta 12 mi se čini dovoljnom. Mogla bi proći i 13. Kod 12 je prored 14. Isprintaću stranicu i odlučiti.

Postavio sam samo dva stila: Tekst i uvlake.

Font je Minion Pro. Postavio sam osnovne parametre kao što je Keep Options, (Keep with Next 1, Označio Keep Lines Together i At Start/End of Paragraph Start 2, End 2, kao i Anywhere). Jezik Croatian. Označio sam Hyphenate.

Tekst iz worda unosim opcijom File > Place, primijenim stilove i šta mi se dešava? Na pojedinim stranicama mi ostane praznina na dnu, negdje i jako velika. Zbog čega? Šta to dobro ne radim?

Znam da ručnim dotjeravanjem mogu svaku stranicu u estetskom smislu poboljšati, ali ne znam kako natjeati tekst da mi se ravnomjerno preliva sa stranice na stranicu i ispunjava je do kraja.

Da li se prored postavlja ručno po želji, ili uzima onaj koji InDesign automatski odredi s obzirom na veličinu fonta?

Laki kaže:

Ako ti odgovara automatski od InDesigna uzmi njega, ako ne onda postavi svoj.

U dilemi sam. Font Minion Pro 12, automatski prored 18. Zar nije prevelik? Možda je InDesign pametniji.

Pretpostavljam da tekst u wordu ima Page break-ove koji su se proslijedili u prijelom.
Korisno je uključiti Show Hidden Characters tj. ALT-JABUKA-I, da mozes lakse analizirati sto ti se provuklo iz worda.

Laki kaže:

MOže još jedno pitanje?

Kako u Indesign-u podesiti prilikom exportra u PDF (prepress) da štampa recimo 1-20 stranicu, pa onda 2-19, 3-18 i tako dalje.. ili je dovoljno exportovati sve stranice redosljedom od 1 do 20 i tako poslati na štampu u štampariju.

Laki kaže:

Ja tako, skoro pa nikad ne radim , rađe copy/pastam i onda u InDesignu napravim prelom. Ako već ideš na opciju Place onda drži (mislim) Shift i onda klikneš. Na godišnjem sam pa ne mogu sa sigurnošću sve reći. Sretno.

Sir Oliver kaže:

Ovo nikako, samo se zakomplicira posao prilikom montaze.


Ovo je dovoljno.

Samo bih napomenuo da je bolje napraviti .ps file i onda iz distilera .pdf.
Sigurnije je.

Ja gotovi prelom odmah spremim u PDF. File > Adobe PDF Presets > Press Quality

Laki kaže:

Ako do sada nije bilo problema u tiskari sa ovim načinom, ne vidim razloga da ne nastaviš i dalje.

Laki - moze jedno pitanje. da li prelom knjige naplacujes ili radis nekom for free.

12 tocaka je definitivno veliko, 10 ili 11 ako je font sitan.
13 i 14 tocaka necu ni komentirati

Tito kaže:


Uvijek prelamam samo svoje knjige. Ali, nisam baš shvatio čemu ovako pitanje. InDesignu se vraćam od knjige do knjige. Kada prelamam knjigu pjesama, onda nema problema - jer to ide kao pjesma

Kada prelamam prozu, onda se tu i tamo pojavi neki problem. Želim besprijekoran prelom. Svaku stranicu kasnije detaljno pregledam, pa ručno dotjeram gdje je šta potrebno.

Što se tiče veličine fonta i njegove upotrebe, onda je važno i o čemu se radi. Dječje knjige prelalam većim fontom. Veličina 13 ili 14 nije pretjerana za dječje knjige. Evo, uzeo sam font Minion Pro za knjigu proze, priče za odrasle čitaoce, i veličinu 12, prored od 14 do 15, pa tekst i prelom izgledaju lijepo.

Uvijek se kod InDesigna sazna nešto novo, otkrije, jer, sam sam pomalo savlađivao ovaj program.

12 točaka je dafault u Wordu i ljudi zato misle da je to optimalno. Izbor fonta, kao i veličina, nije baš "stvar osobnog ukusa" već je stvar namjene i vrste teksta.

Ono što je uvijek dobro, je uzeti knjigu koja obrađuje sličnu temu i sviđa ti se, pa onda uzeti sličan font i isprintati nekoliko primjera (veličina i tipova fonta) dok se ne dobije to što se želi.

Naime to je često od 9 ili 10, nekad 11 ali rijetko. 12 nikad. (bar ja tako neštni nisam vidio), naravno govorimo o body fontu.

Također, važno je i kakav se papir planira koristiti. Primjerice font amplitude --> www.fontbureau.com/fonts/Amplitude/ se često koristi za novinski tisak jer je prilagođen papiru koji jako upija (tj razljeva) boju (vidi zarezane uglove).

Export bi savjetova File > Adobe PDF Presets > [PDF/X-1a:2001]
preporučam zato jer je striktan i neće exportirati file koji se ne poklapa sa standardima, i upozoriti će na problem prije nego je kasno

Već sam spominjao --> ali ovo je izvrstan izvor besplatnog znanja indesigna i prelamanja općenito -- http:theindesigner.com

Prored 12 /18 zvuči velik, ali nemora biti, to ovisi od toga kakav je font. POanta je da blok teksta djeluje homogeno, dakle da ne dominiraju ni horizontale ni vertikale (kad poluzažmiriš).

Pozdrav

Možda ja nešto krivo radim, možda je moj InDesign krivo podešen, ali definitivno tvrdim da je veličina fonta 12 Minion Pro sasvim u redu. Može proći čak i veličina 13, mada djeluje pomalo prekrupno. Sada je druga stvar da li je moj InDesign u postavkama postavljen kako treba. Uzeo sam mjere u mm, pa gore lijevo u traci biram 12 pt, ispod prored 14. Je li to u redu? Da nije razlika u veličini kada se uzimaju drukčije postavke u InDesignu? Prilažem dvije slike. Jedna pokazuje moj InDesign, a druga veličinu fonta 12 i 13. Ne znam koliko će se to moći dobro vidjeti.

Evo kako izgleda veličina fonta 12 i 13 Skenirana je stranica sa markerima za obrezivanje.

Često koristim Minion, uglavnom za stručnu literaturu i uvijek je veličina fonta 11 pt a prored 14 pt, lakše se čita sa većim proredom. 13 pt veličina fonta je prevelika, 12 je na granici, a 11 je savršen, ali s obzirom da radiš za sebe i svoju knjigu radi šta te volja.

Renzo kaže:


Nije suština u tome da radim šta me je volja, nego da razmjenjujemo iskustva koja bi i drugima mogla biti korisna. Kako ne znam engleski, ne mogu pratiti ono što se nalazi na webu na tom jeziku, nego na nekom od ”naših jezika”. Tu i tamo nailazio sam na različita mišljenja. S nekima sam se slagao, s nekima nisam. Npr. činjenica je da dječije knjige treba prelamati većim fontom, naročito slikovnice. Želim da moje knjige izgledaju lijepo i da imaju stručan prelom.

Slažem se s vama da je s većim proredom čitljivost bolja i lakša. Minion mi se sviđa kao font, a na nečiji prijedlog ovdje sam isprintao stranicu i vidio da je veličina 12 fonta Minion Pro dobra.

Volio bih kada biste mi, a čini mi se da poznajete stvari, rekli šta mislite o veličini margina, s obzirom da se radi o uskom formatu. Čini mi se da ljudi koji prelamaju najčešće griješe kod margina. Meni se čini da bi unutrašnje margine trebale biti manje, a vanjske veće. Tako je barem predlagao Franjo Mesaroš, još dok smo iz olova lili retke. Često vidim svašta kod knjiga koje čitam, pa čak i da su vanjske margine znatno veće od unutrašnjih. Bilo bi dobro kada bi neko napisao stručni članak ili članke ovdje na Jabučnjaku o dobrom i pravilnom prelom tekstova. Ili, predložite, ako znate, gdje se može o InDesignu, prelomima i sl. čitati na našem jeziku.

O MARGINAMA

Izvor: Franjo Mesaroš, Tipografski priručnik, Grafički obrazovni centar, Zagreb, 1985.

Kada sam sporedno pokrenuo ovu temu, nisam očekivao da će biti ovoliko rekacija, ali mi je drago. Pogledao sam malo šta je preporučivao izvrsni grafičar Franjo Mesaroš, pa bih citirao samo neke dijelove. Volio bih pročitati slične tekstove, jer želim dobro savladati InDesign i lijepo oblikovati knjige. Evo teksta Franje Mesaroša:

”RUB (MARGO)

Za bjeline koje obrubljuju otisnutu pismovnu plohu na stranicama knjige, predaja nam je sačuvala nepromjenljivo pravilo o njihovom uzajamnom odnosu: širina rubova progresivno raste redom od unutrašnjeg, gornjeg, vanjskog i donjeg ruba. Prve štampane knjige preuzele su odnos rubova onako, kako se taj odnos bio razvio pod marljivim prstima srednjovjekovnih prepisivača knjiga. Gornji rub, koji je morao biti u skladu s unutrašnjim rubom, a i s obzirom na mogućnost obrezivanja prilikom ponovljenog uvezivanja, ostavljan je nešto većim od unutrašnjeg. Vanjski, a naročito donji rub, nešto su izdašnije odmjeravani, jer je pisar, a kasnije i vlasnik knjige, bio navikao da na njima zapisuje svoje pribilješke - marginalije.
U skladu s tim uobičajen je i danas uzajamni odnos rubova
2:3:4:6
što ujedno odgovara i temeljnoj proporciji standardnih formata papira
Širina rubova utvrđuje se za obrezanu knjigu, pa treba uzeti u obzir onaj dio koji otpada na obrezivanje knjižnog bloka (to je oko 3 mm u glavi, 5 mm sa strane i 8 mm u nogama). Eventualni priglavni naslovi smatraju se sastavnim dijelom pismovne plohe, dok oznake stranica (paginaciju) smatramo dijelom ruba.
Rubna bjelina ima višestruku ulogu. Ona u prvom redu služi kao optička izolacija, jer spriječava da pogled čitaoca prilikom čitanja dođe u opasnu blizinu granice papira iza koje se nalazi vanjski, realni svijet; ona dakle omogućuje čitaocu da se nesmetano koncentrira na praćenje štiva. Rubna bjelina ima znatnu ulogu i u tehnologiji tiska: hvataljke pridržavaju rub arka za vrijeme otiskivanja. Ne smijemo zaboraviti ni estetsku (pismovna ploha smještena je u optičku sredinu), pa ni praktičnu funkciju (držeći knjigu u rukama, čitalac ne pokriva tekst svojim prstima). Drugim riječima: knjiga koja bi bila obrezana do samog teksta i koja prema tome ne bi imala rubnih bjelina, bila bi neizrecivo ružna i vrlo nepraktična.
Rubna bjelina ima pored estetske još i posve praktičnu funkciju: čitalac drži knjigu u ruci ne pokrivajući prstima tekst na njezinim stranicama.
Sasvim općenito očekuje se izvjesna proporcionalnost između odabrane pismovne veličine tekućeg teksta i vrijednosti rubnih bjelina. Kod džepnih knjiga i različitih priručnika (npr. rječnika, voznih redova, adresara ili telefonskih imenika) slova tekućeg teksta neće biti krupnija od petita (8 pt), a rubne bjeline bit će minimalne; to su izdanja kod kojih nastojimo što ekonomičnije iskoristiti raspoloživi format. Nasuprot njima, luksuzna i reprezentativna izdanja imat će tekući tekst složen pismovnom veličinom od 12 do 14 pt, pa će bjeline u njima biti izdašnije odmjerene.
Rubne bjeline u knjigama često su podložne eksperimentiranju. Tko od nas nije već pokušao da promijeni odnose rubova različitim inovacijama, a da se na kraju nije opet vratio starim i prokušanim receptima nauke o proporcijama. Ovdje bismo samo rekli da se prilikom eksperimentiranja s rubnim bjelinama postavlja samo jedan uvjet: čitalac ne smije steći dojam da je knjigoveža pogriješio prilikom obrezivanja knjižnog bloka.”

Laki

ja bi izabrao 10/14 ili 15pt, eventualno 11/15. Sve preko toga je preveliko.

Laki kaže:

U pravu si.
Što se tiče margina, kao što si zapazio, ima svačega. Nažalost. Ja mogu govoriti o svojim iskustvima i svom načinu rada. Kod znanstvenih radova ostavljam veću vanjsku marginu, zbog kako i Franjo Mesaroš kaže bilješki koje čitalac eventualno kasnije bilježi. Ali to ovisi i o načinu uveza knjige, odnosno, da li je uvez knjige samo ljepljen (bez šivanja koncem) ili je šivan koncem i ljepljen, jer ako je samo ljepljen knjiga se ne otvara do hrbta pa je potrebno unutarnju marginu ostaviti jednaku vanjskoj ili čak i nešto veću, kako bi čitalac mogao neometano čitati.
Kod proze, poezije ... jako mi se sviđa upravo ovakav stil koji si upotrijebio (a moram primjetiti da ni sadržaj nije loš, tko je Valeri? ), vizualno čisto i uredno, tehnički čitko i pregledno (samo bih ja ipak upotrijebio font 11 i prored 14).
I na kraju, kao što Franjo Mesaroš kaže, margine su podložne eksperimentiranju.

Ima li neke veze i razlika veličine fonta ako umjesto standardne postavke kakva dolazi sa InDesignom, postavim sve u Preferencisima u milimetrima? Možda se ja samo krivo izražavam u vezi veličine fonta. Jer, font mi izgleda velik onako kako baš želim ako ga postavim na 12.

I u milimetrima, jer Riba nije dozvolio izgleda da odmah idu dvije slike. Zašto neće da ode fotografija? Ribaaaa! Sada je uspjelo.