Znate onaj osjećaj kad satima tražite nešto po disku? Prije par mjeseci skinuli ste arhivu kriptičnog imena s nekog opskurnog weba čije se adrese odavno ne možete sjetiti - i baš sad vam treba sadržaj te arhive.

Spotlight ne pomaže jer nemate ni najmanju ideju što u njega upisati - sve što pokušate, daje vam promašeni rezultat. Nakon što ste pretražili sva očita mjesta na disku i shvatili da je vrag uzeo šalu, posvetili ste se pretrazi sve manje i manje očitih mjesta.

U smiraj dana, iscrpljenima od uzaludne pretrage, prošla vam je kroz glavu očajnička misao - možda ste je obrisali!

Znate taj osjećaj? E, pa ovo nema nikakve veze s tim. Ako ste i izgubili neku arhivu - opustite se, nije smak svijeta. Vjerojatno u njoj uopće nije arhivirano ono što mislite da jest. Uostalom, zar doista želite provesti lijep sunčan dan kopajući po bespućima diskovnih prostora?

Ne želite. Jer nudi vam se prilika da uživo radite ono o čemu ste vjerojatno maštali kao dijete - tražite zakopano blago!

I zato nataknite svoj Indiana Jones šešir, uslipajte Mac, ponesite iPhone i pođimo protegnuti noge.

Da vidimo ako sam shvatio: prema brdu, oko groblja, kraj luke, prođem palme... i tamo sam?

Možda je u šumi

Vjerojatno postoji beskonačno načina na koje možete koristiti iPhone. Moj omiljeni je onaj u kojem služi kao GPS.

GPS je danas sinonim za navigaciju. Kao tehnologija je relativno svjež - počeo se, za potrebe vojske, razvijati 1973. godine. Potpuno operativan je postao tek 1994., a 2. svibnja 2000. stavljen je u potpunosti na raspolaganje "civilima" tako što je Bijela kuća donijela odluku da se ukine "Selective Availability" koji je bio zadužen za davanje pogrešnih koordinata.

Tog su dana Garminovci trljali ruke znajući da će se i do tada dobra prodaja polovično upotrebljivih GPSova vinuti u nebo. Vozači su počeli sanjati o preciznoj auto-navigaciji, vjerojatno se nadajući i auto-pilotima. Steve Jobs je maštao o telefonu koji zna gdje se korisnik nalazi. Bill Gates se, kao i svakog utorka, pitao o čemu danas razmišlja Steve Jobs. A Dave Ulmer došao je na neobičnu ideju - uzeo je plastičnu kutiju, napunio je sa softverom, knjigama, ubacio nešto novca i praćku koja mu se našla pri ruci, zakopao je u Beavercreeku i objavio GPS koordinate svog skrivenog blaga na Usenetu - neka ga nađe tko nema pametnijeg posla!

Mike Teague je prvi prihvatio bačenu rukavicu: dovezao se iz Washingtonskog Vancouvera u susjedni Oregon i za samo 3 dana iskopao Ulmerovo blago. Pritom je poštivao Ulmerovu želju: uzeo je suvenir iz kutije i ubacio vlastiti, kako bi se i sljedeći nalaznik imao čemu radovati. U kutiji je bila i tekica koja će postati poznatija kao "logbook" - Mikeu je pripala čast prvi se na svijetu u nju upisati.

Od tada je prošlo skoro 12 godina, a Ulmer vjerojatno nije previše razmišljao o tome što će se dogoditi ako se nakon njegovog zakopanog blaga pojavi još jedno. Pa još jedno. Pa još puno puta po još jedno. I tako 1.679.300 puta do danas. Toliko questova nema ni WoW.

Ako "X marks the spot" ovo je... G-spot? Hm. Možda ipak međunarodni znak za geocaching?

Kutije su dobile naziv "cache", a aktivnost, s obzirom da su cacheovi postavljeni širom svijeta, na svim kontinentima, uključno s Antarktikom, nazvana je "geocaching".

BootCamp je mrtav, živio BaseCamp

Moja geocaching avantura započela je u vrijeme kada iPhone još nije imao GPS. Zapravo... iPhone još nije ni postojao. Koristio sam Garminov Vista-C GPS za planinarenje i biciklizam, a bio sam prisiljen koristiti Windowse jer sam samo s njima mogao u GPS "ukrcati" AdriaTOPO kartu koja je, za razliku od Google Maps i klonova, imala ucrtane i šumske puteve.

Garminovi alati omogućavali su spremanje koordinata i ruta sa i na GPS, različite obrade i prikaze podataka, a jedino što nisu omogućavali bilo je sve to odraditi na Macu.

Tko je za partiju karata?

Srećom, situacija se promijenila - na bolje. Prvo se pojavio iPhone. Potom je dobio potpuno upotrebljiv GPS. Zatim i geocaching aplikaciju, a nedavno je i Garmin u App Storeu ponudio besplatan BaseCamp - odličan alat za interakciju s mapama koji je mojoj Visti-C udahno novi život na Macu i omogućio mi da konačno uklonim BootCamp particiju s diska. Zašto uopće Vista-C kraj iPhonea? Zato jer joj baterije duže traju, mogu nositi rezervne, a preživjet će i upadanje u vodu. Što ćešće koristim? iPhone, naravno - jer je uvijek u džepu.

Odabrani

Ovih dana cacheove traži preko 5 milijuna geocachera koji mjesečno logiraju oko 6 milijuna pronalazaka.

Ako niste alergični na svjež zrak, šetnju, zanimljive lokacije do kojih bi vas slučajnost rijetko odvela, i još vas pritom zabavlja ideja da tražite (i pronađete!) skriveno "blago" - dobar ste kandidat za postati jedan od njih.

Ako pak mislite da ste preozbiljni za to, ali imate klince - razmislite ponovo i pokažite im kako tehnologija i priroda mogu ići ruku pod ruku, bez straha da će im danonoćno blejanje u virtualne pejsaže spržiti mozak.

Jedini rekvizit koji vam treba je GPS. S obzirom da ste na Jabučnjaku, velika je vjerojatnoća da imate iPhone, a ako ne njega, onda neki drugi smartphone koji ga također ima ugrađenog. Uz GPS, potreban vam je još samo pristup Internetu. Odklikćite na www.geocaching.com i vaša MMORPG avantura može početi - uživo!

Dragi dnevniče...

Geocaching.com je digitalni logbook. Nakon što se registrirate i napravite svoj korisnički račun, Geocaching.com ponudit će vam koordinate cacheova koji se nalaze u vašoj blizini, a koje još niste pronašli.

Za svaki cache vidjet ćete gdje se nalazi, dobiti informaciju o tome koje je veličine (od minijatura manjih od nokta do kovčega dostojnih filmova o piratima) i koliko je zahtjevan teren po kojem ćete se kretati. Svaki cache ima svoju priču, a nerijetko i galeriju fotografija koje će vam dočarati što ćete sve sresti putem. Neki imaju i spoilere koji će vam itekako biti od koristi ukoliko odlučite pronaći "još samo jedan" cache po mrklom mraku, želeći malo podebljati "score" pronađenih cacheva (oprez: stvara ovisnost!). Da vam ne bi dosadilo uvijek iznova odlaziti na neko novo lijepo mjesto samo kako biste na koordinati XY pronašli "glupu kutiju", ugodno će vas iznenaditi različiti tipovi cacheova - moj omiljeni je multi-cache u kojem vam finalna koordinata postaje poznata tek nakon što riješite seriju zagonetki - uhvatit ćete se kako dekriptirate kronograme, brojite korake prema jugu, čekate da sunce u određeno vrijeme osvijetli neko mjesto... sve ono što ste do jučer samo gledali na filmu i prekrižili s popisa vjerojatnih događaja u ovom životu.

Gdje je najbliži? Hej! Hoću ovaj s duhovima!

Nakon što odaberete destinaciju, odnosno više njih ako krećete prema nekom udaljenijem cacheu, koordinate možete bookmarkirati (na webu), zapisati (ako krećete u područje u kojem nema signala) ili downloadati kroz neku od geocaching aplikacija. "Službena" košta $9.99, dostupna je u iTunes Storeu i vrijedi svake lipe jer sa svega par klikova možete doći do informacije koju trebate. Neslužbene preporučene alternative za iPhone su komercijalni ($9.99) Geocaching Buddy i besplatni Geo Bucket.

Avantura počinje

Avantura obično kreće od parkinga. Upute za većinu cacheova započinju informacijom gdje možete pustiti auto i koliko je cache udaljen od tog mjesta. Koristeći GPS, a ponekad i samo zdrav razum, došetat ćete do cilja. Barem u slučajevima kada je cache na kopnu i dostupan svima. Neki su pod vodom i do njih se roni. Neki su na stijenama, do njih se penje. Ni vodeni ni visinski nisu za svakoga, ali možda vas potaknu da se okušate u novoj (ekstremnoj) aktivnosti.

Najjužniji geocache. Za sad. Čekamo prvi pozdrav za Jabučnjak.

Na odredištu slijedi teži, ali i najzabavniji dio - ako ste stigli na pravo mjesto, cache je, ovisno o preciznosti GPS-a koja obično varira između 5 do 10 metara, "tu negdje". Cacheove ćete pronalaziti svuda - na poleđini prometnih znakova ili metalnih ograda, zakačene magnetima... u deblima, u panjevima, ispod kamenja... usred gradova, u šumama, u pećinama, u napuštenim selima, u ruševinama, na mostovima, na vrhovima planina... uvijek će biti relativno lako dostupni, ali to ne znači da ćete ih brzo pronaći. Kažu da traženje postaje lakše nakon prvih 100.

TFTC!

Kad ga konačno otkrijete, zabavit će vas istražiti sadržaj kutije. Sama kutija je obično vodootporni kontejner napunjen sa stvarima za razmjenu, logbookom i olovkom (koje ponekad i nema pa je preporučljivo ponijeti je). Zadatak vam je logirati se u papirnati logbook, a potom svoj "find" možete logirati i na Geocaching.com. Logiranje možete obaviti izravno iz službene aplikacije, jednim klikom. Logiranje na Geocaching.com nije obavezno, ali prakticira se vjerojatno bez iznimke jer logovi služe kao dnevnik - kako pojedinog cachea (tko ga je i kada pronašao), tako i vaš osobni - gdje ste i kada bili.

Novčić s misijom: proputovati svijet!

Ponekad će vas u kutiji iznenaditi geocoin ili travelbug - to su posebni, kodovima za praćenje označeni suveniri koje ne zadržavate nego selite iz cachea u cache kako biste im pomogli ostvariti "misiju" - i logirate svaki put kad ih uzmete ili ostavite.

Sméagolov sindrom

Suveniri koje pokupite vjerojatnije će zabaviti klince nego vas. Iako... svašta se nađe. Posebno zadovoljstvo je biti prvi koji će otkriti novopostavljeni cache i logati se kao "FTF" (First-To-Find). Ponekad je za prvoga rezervirana i vrijedna nagrada pa neka vas ne iznenadi ako u cacheu pronađete nov novcati mobitel - tu je za vas, ali ako vam ne treba, možete ga ostaviti sljedećem nalazniku - veselit će ga.

Neće vam trebati 100 pronalazaka kako biste shvatili da blago nije ni kutija (koja će vas uvijek iznova zabaviti), a niti ono što je u njoj - pravo blago je lokacija na koju vas je cache doveo. To vrijedi pogotovo za lokacije van grada - lokacije u gradu će vas najčešće prošetati oko poznatih ili nepoznatih (ali vrijednih razgledavanja!) znamenitosti, a lokacije u prirodi otkrit će vam prave dragulje - mjesta na koja ćete se poželjeti vraćati, pokazivati drugima i zbog kojih ćete u sljedeću geocaching avanturu odlaziti znajući da će vam otkriti još jedno takvo blago.

O, ne, opet screenshot iz WoWa. Toliko truda, a vidi se da je renderirano...

Lokacije su zapravo toliko bitne da neki cachevi uopće nemaju fizički oblik - poznatiji su kao "Earth-cache" - morate doći na lokaciju na koju vas vode koordinate i pronaći odgovor (koji je očit kada ste na lokaciji) na pitanje na koje morate odgovoriti kako biste ostvarili pravo na logiranje.

Bezjaci i sinovi

Štogod radili na lokaciji, obaveza vam je da pazite na "mugglese" - muggles je termin preuzet iz Harry Pottera, a u ovom kontekstu označava ne-geocachere - to su svi oni slučajni prolaznici koji pokušavaju dokučiti zašto pola sata kopate po hrpi kamenja u gradskom parku. Pokušajte ostati "nevidljivi" jer mugglesi instinktivno provjeravaju što ste toliko dugo tamo radili - pritom nepozvano otkriju cache i nerijetko ne poštuju jasno izraženu višejezičnu zamolbu koja se obično nalazi u kutiji, a koja im pokušava objasniti što imaju u rukama i moli ih da je vrate nazad - posljedica je nestanak ili devastacija kutije ili njenog sadržaja.

Možda baš vi budete geocacher koji će naletjeti na devastirani cache. U tom slučaju možete logati da ga niste pronašli - možda samo niste dobro tražili, ali možda cache doista više nije tamo. Postavljaču cachea je dužnost provjeriti da li je s cacheom sve u redu i, ako nije, zamijeniti ga ili ukloniti s popisa aktivnih cacheova.

Zagonetka se neće sama smisliti

Ako vam se svidi igra traženja, možda vas još više zabavi igra skrivanja i zagonetavanja - kao član Geocaching.coma, pozvani ste postavljati i objavljivati vlastite cacheove.

Prisjetite se omiljene lokacije, u Tupperware ubacite par zgodnih sitnica koje vam se nađu pod rukom (a koje bi nekoga mogle zabaviti kad ih pronađe), dodajte tekicu (s kojom se možete i artistički poigrati!), po mogućnosti i olovku, odnesite na lokaciju, kreirajte novi cache na webu i pričekajte da ga cacheri počnu obilaziti i komentirati svoje dojmove.

Ponestaje vam inspiracije za crtanje? Pokušajte s naslovnicom logbooka.

Razveselit će vas kad vidite da ste nekog Novozelanđanina skrenuli s puta prema kući jer je "morao" pokupiti još samo vaš cache.

Jel' jeftinije od WoWa?

Vjerojatno u konačnici nije. Hrvatska nije posebno bogata cachevima. U Rijeci ih ima tridesetak. U Zagrebu duplo više. Područje Kvarnera, sa svojih dvjestotinjak cacheova možete relativno brzo "počistiti". No, u Sloveniji vlada prava pošast postavljanja pa će vas avantura prije ili kasnije vjerojatno natjerati i u inozemstvo. Ako ste poslom vezani uz česta putovanja, eto vam odlične prilike za kratiti vrijeme umjesto da guglate iz hotelske sobe.

Ovako izgleda dio Hrvatske na geocaching karti svijeta: malo, malo pa cache.

A ovako su ga shvatili Nijemci.

Kako god okrenuli, ako želite sakupiti četveroznamenkasti broj otkrivenih cacheova, naputovat ćete se, a to je ujedno i najskuplji dio. No, prije nego vam neplanirani troškovi daju alibi za ostati prikovan uz ekran - krenite od okolice. Neka vas prvo iznenade mjesta u susjedstvu - ona kraj kojih možda prolazite svaki dan, a ne odlučite zastati i pogledati malo bolje kakve sve tajne skrivaju.

Uz trošak putovanja (i spomenutih $9.99 za aplikaciju), isplati se platiti i (neobaveznu) godišnju članarinu za Premium account ($30) na Geocaching.com - osim što time pomažete održavanje cijele geocaching infrastrukture, zauzvrat ćete dobiti pregršt korisnih opcija (na webu i unutar aplikacije) koje će vam štedjeti vrijeme kod planiranja budućih avantura.

Đurđevak zeleni

Vrijeme je buđenja iz zimskog sna - idealno za se upustiti u geocaching. Ako vam treba dodatna inspiracija, navečer pogledajte neki avanturistički film, a ujutro krenite u nepoznato, slijedeći GPS. Uživajte u zelenilu, u mirisima i odmorite se od ekrana.

Nije važno koliko cacheva pronađete i koji vam je score. Važno je samo putovati do njih. Experience points dijele se cijelim putem.