Iako bi ovakva informacija bila primjerenija kakvom PC webu gdje mnogi korisnici pokušavaju složiti svoj "dream machine" - birajući i testirajući komponente tjednima i mjesecima, napravit ćemo iznimku - evo i jedne modifikacije Maca, i to high-end modela. Appleov hardver je gotovo uvijek dovoljno kvalitetno složen da se korisnik uopće ne mora zamarati bilo kakvim modifikacijama (izuzev dodavanja RAM memorije), ali u nekim nestandardnim slučajevima Mac entuzijasti ipak pribjegnu modifikaciji...

Radi se o zamjeni hladnjaka grafičke kartice. Oni koji prate forum mogli su prije nešto više od mjesec dana pročitati moj pokušaj upgradea koji je neslavno završio povratkom na originalni hladnjak.

Zašto uopće mijenjati hladnjak? Zato jer je originalni hladnjak zamišljen tako da zauzima minimalno mjesta kako bi svi slotovi za proširenja ostali slobodni. Naravno, to u jednom trenu mora značiti kompromis na drugom mjestu, a kompromis je taj da je ventilator malen, a kada je malen, mora se vrtiti brzo, a brzo znači i glasno! Obzirom da je Mac Pro toliko dobro opremljeno računalo da velikoj većini korisnika dodatne kartice nisu potrebne, ima smisla odustati od slobodnih slotova za proširenje kako bi se ugradio veći hladnjak koji će biti potpuno tih.

Moj prvi pokušaj bio je "mission aborted", ali kako se ne volim lako predavati, nisam tek tako odustao. Ukratko, na kraju sam ipak uspio, ali ovu modifikaciju ne mogu nikome preporučiti - preskupa je i prekomplicirana. Koga ipak zanima cijela priča, evo detalja...

Inicijalni problem je bio u tome što je gigantski hladnjak svu toplinu ispuštao u nesporednu okolinu, umjesto da je izbacuje van kao neki DHE (Direct Heat Exhaust) hladnjaci. Iz meni nepoznatog razloga, gotovo svi proizvođači aftermarket hladnjaka odustali su od tog dizajna i prešli na doslovno monstruozne hladnjake koji onda ovise o snažnom protoku zraka kroz kućište. To vjerojatno nije problem u DIY "domaći složenac" PC-iju gdje u Borg-stilu kućni majstori instaliraju gomilu dodatnih ventilatora, čak postoje ventilator-kartice i slična čudesa.

Naravno, jasno je da to nije opcija na "state-of-the-art" Mac Pro stroju koji izunutra izgleda bolje i urednije nego većina PC-ija izvana (pun intended!). ;-) Zato sam inzistirao na štreberskom rješenju koje će biti uredno i bez improvizacija. Iako bi moj prvi pokušaj instalacije vjerojatno prošao na stroju koji ima samo jedan ili dva diska, s četiri velika diska i grafičkom koja je pod stalnim stresom zbog velikog monitora to nije bila opcija.

Naručio sam "preko bare" Aero Slot covere koji obećavaju 70% ventilacijske propusnosti u expansion bayu. Nevjerojatno da takav trivijalan komad hardvera (ako se to uopće može tako nazvati) nije nabavljiv u Hrvatskoj! Koliko god stvar izgledala banalno, nadao sam se da će ipak pomoći protoku zraka i da će se hard diskovi prestati pregrijavati. Bingo! :-) Temperatura u expansion bayu je značajno opala i sada je bila tek dva stupnja viša nego s originalnim hladnjakom. Temperatura diskova je također bila tek 1 do 2 stupnja viša. To je već prihvatljivo i kao dugotrajno rješenje!

Iduća modifikacija bila je više u domeni tokara nego informatičara - zatezači hladnjaka bili su toliko visoki da su deformirali samu karticu kada se ugura u kućište. To, naravno, nije prihvatljivo jer bi vjerojatno vremenom neki od delikatnih vodova na tiskanoj pločici popucao. Samo brušenje vijaka potrajalo je sat vremena dok je sve bilo savršeno po mjeri. Očigledno su zatezači konstruirani za "šlampava" PC kućišta gdje centimetar gore-dolje ne znači previše, a ako ti nešto smeta - jednostavno savineš.

Slijedi komplikacija s ventilatorom. Moderne grafičke kartice koriste 4-pinske PWM ventilatore. Radi se o inteligentom sustavu koji daje povratnu informaciju firmwareu grafičke kartice koja onda regulira brzinu vrtnje, a time se smanjuje razina buke i potrošnja energije. Nije problem nabaviti PWM ventilator (ja sam koristio Arctic Cooling 92 mm PWM model), ali je neugodno iznenađenje da konektor nije kompatibilan s onim na kartici. Kod "domaćeg složenca" kolege PC-ijaši to "partizanski" rješe tako da ventilator jednostavno spoje na prvi slobodni Molex konektor i puste ga da radi konstantno na jednoj brzini. Oni pedantniji spoje stvar na PWM konektor na matičnoj ploči i onda reguliraju stvar prikladnim softverom.

Niti jedno niti drugo nije opcija na Macu. Slobodni Molex bi se još našao ako bi stavili jednu skretnicu na onaj u "optičkom hangaru", ali to nije uredno niti zvučno i energetski optimalno. Jedino što preostaje je uredno prelemiti originalni NVIDIA mini-PWM konektor. Tu treba biti oprezan jer je vrlo delikatan, a boje su (ne'š ti standardizacije u 21. stoljeću!) žica izmješane! Za hardverske entuzijaste ti detalji se mogu naći u prikazu koji je upravo objavio legendarni XLR8YourMac:

http://www.xlr8yourmac.com/Graphics/8800GT_TR_HR-03_with_Fan.html#storytop

Kada je ventilator spojen na PWM način, softver kartice ga održava na minimalnom broju okretaja (tada je zaista potpuno nečujan), a ubrzava ga tek kada temperatura jezgre grafičkog procesora pređe 70-ak stupnjeva. To je u normalnom radu jako rijetko, a i tada se 92 mm ventilator jedva čuje. Sva testiranja napravio sam u "lošim uvjetima" - dakle, neklimatizirani prostor (31 oC), 4 vruća diska koji rade i zahtjevni NVIDIA demoi u maksimalnoj 2560x1600 rezoluciji. Razlika između maksimalnog opterećenja i stanja mirovanja je 14-15 stupnjeva. Razlika u odnosu na originalni hladnjak je preko 10 stupnjeva - no, mnogo važnije je to da je sada grafička kartica nečujna čak i pod punim opterečenjem. Ako cijela instalacija izdrži tjedana dana po ovim ljetnim temperaturama, vjerujem da će to biti potvrda da je sve u redu.

Evo i rezultata testova: 

• NVIDIA 8800GT Stock cooler (in °C)

• Hard drive bays: 39, 37, 38, 38

• Hard disks: 48, 48, 48, 49

• Expansion slots: 44

• GPU core, GPU memory, GPU ambient (u mirovanju): 70, 54, 58

• GPU core, GPU memory, GPU ambient (pod opterečenjem): 85, 77, 79

• Thermalright HR-03 Plus + Arctic Cooling 92 mm PWM fan + Silverstone Aero Slots

• Hard drive bays: 40, 38, 39, 40

• Hard disks: 49, 48, 49, 50

• Expansion slots: 46

• GPU core, GPU memory, GPU ambient (u mirovanju): 61, 53, 57

• GPU core, GPU memory, GPU ambient (pod opterečenjem): 75, 67, 69 

Usputno, evo i jedan minus Appleu - iako Mac Pro ima ni manje ni više nego 58(!) senzora koji se mogu očitati, u driverima za seriju 8800 nije uvršten kod za sistemsko očitavanja senzora. Iako u normalnim uvjetima za takvo što nema potrebe jer sama kartica brine o tome, uvijek do sada je očitavanje tih senzora bilo omogućeno (temperatura jezgre, memorije i neposredne okoline). Zbog toga sam za sva testiranja morao koristiti Windowse. To je za mene bilo grozno iskustvo, već sam zaboravio kakav je to osjećaj. Bio je to šok kao kada nakon života u centru mirnog visokorazvijenog zapadnoeuropskog gradića odjednom uletiš u prljavu, opasnu i ružnu četvrt kakvog megapolisa. Nadam se da neću to iskustvo morati uskoro ponoviti! ;-)