06.12.2020 | 11:59
Nisam na ovo uopće bio nervozan.
Da u zadnje vrijeme jesam, jesam i objasnio sam razloge iza toga.
A na postove prije zadnjega nisam htio odgovarati.
Ali sada se izgleda, moram opravdati - pa ću to napraviti.
Kada na najnormalnije divljenje jednoj Makedoniji, koja je po svim parametrima država manje napredna od nas - iako prelijepa i predraga - i koja se tek ove godine uspjela PRVI PUTA kvalificirati na završnicu nekog velikog nogometnog natjecanja - sagradila ovaj stadion koji me podsjetio na to kako bi mogao izgledati Poljud danas - jer otrpilike su istoga izgleda - dobiješ ovaj odgovor:
zasto ti je nevjerojatno da je negdje sagradjen lijep stadion? kakve veze jesu li to makedonci, albanci ili tadzikistanci?
Onda se zapitaš jesi li lud ti, on, ovaj svijet ili
koji Bog?
A kako je čovjek naveo sve neke, kolokvijalno govoreći, lijeve države - pomislio sam da drži da gledam Makedoniju svisoka - jer drugoga razloga za ovako postavljeno pitanje ja nisam vidio.
Usput rečeno, postali smo previše politički korektni, previše umiljati, previše se mora paziti da se ne povrijedi osjećaje onoga drugoga jer nedaj Bog da to učiniš, to je svetogrđe!
Kaj te doma nisu naučili debatirati?
Nisu. Nisam bio član debatnog kluba, oprostite na tome.
Ipak, imam svoj način za dokazati svoje mišljenje.
Mogu ga zeru smanjiti, pa se nadati da se to neće doživjeti kao živčanoća, već kao čuđenje na argumente druge strane.
A mogli bi malo pogledati te argumente, onako - otvorena uma.
Stoga, krenimo:
To što druga strana prva u toj
atmosferi ugodnog časkanja postavi rečenicu tako da kada ju čitaš i upućena je tebi zvuči kao da je
graknuo na tebe, to nitko ne zamjećuje, zamjećuju samo odgovor. Zašto? Jer sam ja živčenjak. Pa je sigurno druga strana automatski u pravu.
Toliko o predrasudama.
Drugi argument, da je
nogometno SP isto kao i košarkaško SP, jer Michael Jordan nikada nije osvojio jedno.
WHAT?!?
Onda se zapitaš, da li on zaista zna o čemu priča, ili više prati košarku od nogometa, jer da zna o čemu priča znao bi da je nogometno SP najgledanija sportska priredba na svijetu, da mu košarkaško SP nije ni do koljena, nego su prve sljedeće OI i da je nogometna smotra najboljih najveća besplatna reklama koju jedna država može dobiti.
Jer niti OI ne mogu prouzročiti takve emocije koje uzrokuje nogomet.
Jel je taj čovjek svjestan da su dvije države zaratile zbog - nogometa?
Da smo mi ušli u euforiju ne jednom, nego dva puta - zbog trećeg i drugog mjesta - u nogometu?
I da nema te Janice, toga Gorana, tih OI srebrnih košarkaša, tih zlatnih rukometaša iz Atlante, Atene, ovog ili onog SP-a, vaterpolista, veslača, streljaštva, plivača, stolnotenisača - čije je odličje zlatnog sjaja dočekano u ovoj zemlji s većim i jačim oduševljenjem od nogometaša sa broncom i ovih sa srebrom.
Patimo li mi od kolektivne amnezije?
Jesmo li zaboravili izjave suznog Lovrena kako mu se na putu do Trga bana Jelačića učinilo da vidi prazna invalidska kolica, da bi sekundu kasnije vidio branitelja bez nogu kako kleči na batrljcima na hrvatskoj zastavi - vidi Lovrena i zadere mu se u suzama - sada znam za što sam se borio!
Možda druga strana nije vidjela tu dokumentarnu seriju (Junaci našeg doba).
Ali, maknimo i to na stranu. Počneš se pitati da li je druga strana svjesna da nam sve države bivše SFRJ zavide na uspjehu da ne možete povjerovati - pa da ta zavist ide i do hladne Švedske čiji nam je izbornik, valjda da bi nas ponizio barem u nečemu - kada su došli na utakmicu Lige Nacija jednom rečenicom podsjetio na ružnu istinu (Vanjuška bi rekao vjerojatno svadljiviji je čovjek):
- Maksimirski stadion je jedno ružno socijalističko zdanje koje ne pripada u moderni nogomet.
BUM. U GLAVU.
Ali kada drugim riječima to pokušaš objasniti drugoj strani civilizirane debate, pa mu se moraš opravdavati zašto si napisao tu rečenicu, jer ti si tako prokleto živčani tip i nisi koretan - pokušaš mu to dočarati sa ljepotom arhitekture i Sagradom Familiom.
Na to pak dobiješ odgovor da ta strana mrzi sakralne objekte (Halo? Pa pričamo o arhitekturi?!) i da se nada da nikada išta slično neće zaživjeti ovdje (na to nisam niti ciljao, ali naravno da nisam shvaćen - niti se isti treba bojati da će išta slično ikada biti sagrađeno u HR) i da je po njemu ista
gubitak novaca, vremena i prostora.
E tu već razmišljaš - s kim se ja to dopisujem. Pokušava li me on isprovocirati, ili je prosto nezainteresiran za takve stvari, ali opet ako živi u "vrankvurtu" valjda ima proširene vidike. No zašutiš, jer vidiš, bolje mi je ne "debatirati" s njim - još ću ja ispati manijak.
I usprkos tomu što odgovorio nisam - to se desi.
Pa sada mala školica:
Sagrada Familia je obilježje Barcelone poznato u cijelome svijetu, ostavština Gaudia - zbog kojega su taxiji u Barceloni obojani umjesto u tom gradu općepoznatim plavo-crvenim, u crno-žutim bojama.
Zašto?
Zato što je Gaudi bio pomalo osobenjak, i iako veliki arhitekt, nije mario za izgled i odjeću pa se prosječnom prolazniku činio odrpancem. I tako je došao jedan dan kada ga je strefio tramvaj. On je preživio udarac jer tada tramvaji nisu vozili brzinama kao danas, ostao pri svijesti ali se nije mogao dići jer je imao slomljenu nogu (zdjelicu, nešto) i čovjek je očajnički molio sve taksiste koji su prošli tuda da ga odvedu u bolnicu.
Jedan po jedan stali bi, odmjerili bi ga od glave do pete, i projurili dalje držeći da taj nema love da plati vožnju. Dvojici je čak i pokazao novac, no ti su valjda mislili da će im usmrditi taxi.
E vidiš, dragi sugovorniče - tri dana kasnije njegovi su prijatelji uspjeli pronaći Gaudija u bolnici za sirotinju, kamo su ga odveli sugrađani jer je bila najbliža.
Ali nije bila najopremljenija! Bila je za građane drugoga reda. E tako je Gaudi - zbog pretpostavki drugih - umro.
Kada je za sve ovo čuo gradonačelnik Barcelone, gospodin čije ime sam zaboravio - toliko se razljutio da je javno prozvao sve taksiste Barcelone i rekao im
"od danas boju mijenjate crnom, jer želim da se trajno sjećate na sram koji vas može biti i štetu koju ste učinili ovome gradu lišivši nas ovoga čovjeka!"
Ali, Sagrada Familia - je waste of money, time and space...
I ti - Vanjuška - očekuješ da ja nastavim normalnu debatu sa čovjekom koji jednu moju rečenicu okarakterizira kao ruganje, jer tako je napisana. Da nije - glasila bi - pa lijepih stadiona ima svugdje. On je baš naveo države koje je mislio da ću smatrati lošijima od naših jer po nekim parametrima jesu.
I zato nemojmo se praviti ludi i pričati nije govno, nego se pas posro.
Isto je kako god okreneš.
I dođosmo do zadnje njegove, da je
Maradona najbolji nogometaš 80-ih godina.
E tu već ne znaš jel pričaš s osobom koja prati sport uopće?
Maradona je među dvojicom najboljih nogometaša ikada, shvati to dragi sugovorniče.
I da, njegovo drogiranje jest uzrokovala Camorra, ali očigledno ni ti ni tvoj branitelj nemate dovoljno znanja da znate to.
Predsjednik Napolija je to priznao, a postoje slike Maradone sa capo do tutti cappom tamošnje i ondašnje Camorre.
Što se tiče besanih noći u Barceloni. On se nije samo drogirao, on je i pio i kurvao se.
Posljednje dvoje je radio u Barci, treće je počeo u Napoliju.
Mislim, treba li ovdje ikome objašnjavati koje je čudo bilo kada je Maradona potpisao za Napoli?
To je kao da Ronaldo potpiše za Dinamo.
Eto, otprilike tu negdje.
A one minijature protiv Engleske na Azcteca stadionu napravljene su na travnjaku na kojemu su svi ostali padali ili se sklizali jer teren se doslovno sastojao od blata s otočičima trave između blata. (Opis Garya Linekera).
I kako bi netko kopačkom zagazio u čuperak trave, tako bi mu noga otišla lijevo ili desno - ovisno koja je i je li težište igrača bilo na njoj ili nije.
E na tom stadionu Maradona je napravio što je napravio.
I, sedmi puta na ovome threadu - to je prvenstvo osvojio sam.
Zaključno - bio je rock n' roll zvijezda nogometa, koji nije otvorio, nego je razvalio vrata za sve buduće Cantone, Batistute, Ronalde, Beckhame, Messie i Mbapee poslije njega.
Svima im je olakšao posao svojim nogometom, svojim porocima, svojim bićem.
Tek poslije njega menadžeri psi se udaljavaju od kvalitetnih nogometaša, i počne se gledati na njihovo dobro.
A u Argentini (cijeloj latinoj Americi) ima status Che Guevare.
Za tog čovjeka reći da je najbolji nogometaš 80-ih godina je - uvreda zdravome razumu.
Eto, toliko.
marioart: ako nakon drugog i trećeg mjesta na SP-u, i ako smo nastupali u devet od deset završnica EP-a i SP-a u nogometu od kada postojimo kao država nisu dovoljan argument za novi stadion, što jest?
Nemoj odgovarati, pitanje je retoričko.
Ovo je napisano u najnormalnijem tonu. Nisam živčan niti najmanje. Da jesam - pročitali bi to.
A sada zaista, ne želim više sudjelovati u raspravi.
Pišite što hoćete, demantirajte me u čemu god držite da griješim.
Ja sam svoje mišljenje napisao.