19.11.2009 | 23:18
MAC filtering i enkripcija ne služe istoj stvari.
MAC filtering služi da nekom onemogućiš pristup LAN-u i/ili internetu kroz svoj router, čak i ako ima dekripcijski ključ (koji je možda skrekao) za wlan.
Enkripcija služi da ne može svaka budala "iz zraka" čitati podatke koje šalješ i primaš preko wlana (npr. svoje financijske transakcije, erotske E-mailove ili postove na Jabučnjaku
). Posljedično, onemogućava i spajanje na neki WLAN.
Ako WLAN nije kriptiran, MAC filtering nije od velike koristi. Bilo koji polupismeni balavac koji po netu zna išta više od fejsbuka, može nasurfati BESPLATNIH programčića jednu tonu pomoću kojih se posnifa MAC adrese koje putuju eterom i sfleša mrežnu karticu tako da joj se može slobodno dodijeliti bilo koja MAC adresa. Tko mi ne vjeruje, neka googla "mac address forging tools".
WEP enkripcija bila je beskorisna takoreći već kad je izašla. Ja na svom mobitelu imam programčić koji bilo koju WEP kriptiranu mrežu skreka u manje od 2 minute. Demonstrirao sam to već nebrojeno puta. Sjedneš bilo gdje u širem centru ZG na kavu, uključiš ga da radi i ne dospiješ s frendom pošteno ni pola starog društva izogovarati, a mobitel ti već skupi tridesetak wep mreža s pripadajućim wep ključevima.
O WEP krekerima za laptop da i ne pričam. Oni to rješavaju takoreći u par sekundi.
WPA je također već postala dosta ranjiva, iako ne baš toliko da bi je se mobitelom dalo skrekati u neko razumno vrijeme.
WPA2 je u razumnoj mjeri sigurna za prosječnog korisnika.
Ali, važno je kod WPA2 još jednu stvar razlučiti! TKIP i AES enkripcijsku shemu. Treba koristiti AES (asimetričnu) shemu. Naime, prije početka kriptirane komunikacije provodi se nekriptirana razmjena ključeva. WPA2 mreža s TKIP shemom ranjiva je svaki put kad se uređaj povezuje na mrežu jer dolazi do predaje simetričnog ključa nekriptirano. Dakle, bilo tko tko uhvati upravo tu transmisiju, dolazi do ključa bez da ga je morao krekati (simetričan ključ je kao standardni password - uvijek je isti).
Kod AES sheme, uređaji jedan drugom šalju samo polovicu ključa - svoje javne ključeve koje svatko može znati, ali drugu polovicu (Svoje tajne ključeve) nikad ne šalju nikom. A bez te druge polovice, nema ni dekripcije.
I, naravno, treba koristiti dugi i komplicirani passphrase za WPA2, svakako ne manje od 30 znakova, s barem nekoliko interpunkcija, velikim i malim slovima i par znamenaka, po mogućnosti razbacanih.
Inače, o svemu ovom smo već pisali, ima dosta vremena. Pitanje se ponavlja s vremena na vrijeme, Riba, mogao bi staviti temu i kao sticky?