31.10.2009 | 15:34
Canon EOS 400D ima ugrađeni fleš s brojkom vodiljom 13, što bi u praksi značilo da možeš osvijetliti predmete koji su do 4 metra udaljeni od fotoaparata, ako se na njemu nalazi nekakav prosječni Canonov objektiv, na postavljenoj osjetljivosti senzora od 100 ASA i pri maksimalnom otvoru blende. Npr: f = 3.5.
Međutim, najlošije od svega je kvaliteta takvog svjetla. Ugrađeni fleš daje svjetlo koje dolazi iz smjera očiju onog koji snima. Takvo svjetlo u prirodi ne postoji i predstavlja najgore moguće rješenje. Ako promatramo lice osvijetljeno takvim svjetlom, ono izgleda plošno, kao palačinka, bez plastičnosti koju inače dobiješ kombinacijom svjetla i sjene. I još jedna vizualno nakaradna stvar je sjena predmeta koju dobiješ na pozadini. Tanka, duboka i oštra sjena prilijepljena za lice ili figuru osobe (predmeta) koji snimaš.
Da bi donekle sanirao ovaj problem koji sada imaš, potreban ti je fleš koji ima rotirajuću glavu. Time dobivaš mogućnost reflektiranja svjetla od nekakve plohe (zid, plafon...) koja će dati mekšu i logičniju rasvjetu predmetu koji snimaš. Kod ovog načina snimanja vodi računa jedino o boji plohe od koje ćeš reflektirati svjetlo. Ako je ploha zelena i reflektirano svjetlo će sadržavati samo zeleni spektar, pa će na kraju i tvoja fotografija imati zeleni štih. Ovo je bolje izbjeći, nego kasnije ispravljati u nekakvom programu.
Druga stvar koju trebaš imati na umu je kompatibilnost automatike fleša s automatikom fotoaparata. Ako kupiš fleš iste firme, automatika ti je zajamčena. U tvom slučaju Canonova EX serija. U toj seriji bi trebao izbjeći manje fleševe koji nemaju rotirajuću glavu, a u razmatranje uzeti fleševe s rotirajućom glavom (Speedlite 430 EX ili Speedlite 580 EX).
Ako se odlučiš za fleš nekog drugog proizvođača, vodi računa o ove dvije stvari koje sam ti naveo: 1. rotirajuća glava i 2. postotak kompatibilnosti s fotoaparatom.