Znam da ovdje još ima i "stare garde" informatičara iz doba revolucije osobnih računala.

Ovaj mjesec ću imati čast i priliku ugostiti Miroslava Kocijana u podcastu našeg muzeja računala. Kako je on tvorac prvih hrvatskih školskih računala Galeb i Orao to bi mogao biti vrlo zanimljiv razgovor.

Ciljam da to ne bude predugo, mislim da je forma do najviše pola sata idealna. Zanima koja biste vi pitanja postavili takvom čovjeku? Nekome za koga se može reći da je na neki način bio naš Woz ili Clive.

Zanima li vas više tehnički dio priče ili onaj društveni?

Svjestan sam da je to bilo vrijeme kad je fokus još bio na hardveru (a ne na softveru) i da je koncept bio napraviti dostupno mikroračunalo (jer je tadašnja carina zabranjivala uvoz svega čega nije bilo na onom famoznom popisu) i prepustiti korisnicima da pišu softver. Međutim, činjenica je da je "beogradski krug" pružio puno jaču i opsežniju podršku oko Galaksije, bilo je objavljivanih programa u Svetu kompjutera i Računarima, pa i u Mom mikru, sve u svemu, Galaksiju je koliko-toliko mogao koristiti i netko tko nije (još) bio vičan programiranju. Bez namjere da vrijeđam ili zabadam, ali moj je dojam uvijek (i tada, i danas) bio da je PEL računalo plasirao kao "školsko" iz dva poslovna razloga:

1. ne moraju brinuti o softveru, računalo je "školsko", svrha mu je da učenici i studenti sami pišu programe

2. osigurana baza kupaca, pogotovo u ono vrijeme planske ekonomije

Zanimalo bi me koji je komentar g. Kocijana na ovo, ako zaključiš da je primjereno pitati ga.

Jako dobro i objektivno pitanje, mada malo neugodnog prizvuka.

Stavio sam među pitanja. Nekako ću to lijepo upakirati!

Gledao sam "Život na 8 bitova" i ne pada mi na pamet ni jedno pitanje koje dokumentarcem nije pokriveno

Zanimljivo je da me to nekako mimoišlo, a još vidim da je naš Kile bio gost, i Branimir Makanec, frend od mog pokojnog oca.

Hvala puno za info, baš je dobro ovdje pitati ljude, uvijek se nađe netko tko zna nešto novo!

Idem pogledati!

Jaooo, gledao sam to ipak! Sjetio sam se kada sam vidio Zorislava Šojata i njegov džemper!

Voila, odrađen intervju!



Kada smontiramo podcast i uploadamo na PEEK&POKE YouTube kanal ostavit ću link!

Kasnije smo otišli na ručak i ugodno porazgovarali o niz tema. Kocijan je izuzetno inteligentan čovjek razvijenog kritičkog razmišljanja. Samo ću vam reći da sam vam ja još mala beba uz njega kada su u pitanju one stare polarizirajuće teme.

- što bi rekao mlađem sebi?
- da li je prije bilo bolje? (generalno pitanje)

matijazx kaže:


To ga nisam pitao, ali dobro je pitanje, samo nije bilo vremena. Pokušavam da ti naših podcasti ne budu dosadni, a to znači da ih uguramo u 30 minuta ako se može. Ovdje je Kocijan bio dosta "blagoglagoljiv", pa je potrajalo nešto više, ali nismo pretjerali.

A ovo drugo pitanje, on će reci da je prije bilo bolje i da "jurimo u distopiju", ali vidjet ćeš sam kada objavimo podcast.

Evo, naš podcast 001 je vani!

Što bi?

Bertone kaže:


Meni sve radi cijelo vrijeme i siguran sam da je video postavljen na "public", tako da ne znam što se zbilo na tvojoj strani. Mnogi su pogledali, pa očigledno radi ok. Možda je bio neki glitch baš u tom trenu kada si ti probao.

Radi i meni.

Potražio sam na YT PEEK&POKE kanal i tamo radi, nakon toga sam se vratio na Jabučnjak i sad radi i ovdje, biti će da se kod mene nešto krivo poklopilo

Evo poslušao. Moram priznati da nisam baš 100% uspio zadržati pažnju. Tema mi je svakako zanimljiva, čovjek očito ima stvarno znanje i iskustvo (nisam ni sumnjao), ali evo, ne znam, malo mi je na momente to došlo malo dosadnjikavo (oprosti mi na iskrenosti). Možda je i stvar u meni i mojim očekivanjima. Svakako je stvar i u tome da je čovjek po naravi očito samozatajan i nenavikao samopromociji pa onda o sebi i svojim rijetkim iskustvima priča na neatraktivan način.
Meni najzabavniji dio je bio kad ti je brzopotezno ispljuvao Zilog Z80 u odnosu na MOS6502 . Ja bih se u biti složio s tobom da je Z80 u ono vrijeme bio najmoćniji 8-bitni procesor, odnosno - najkomforniji za asemblersko programiranje, a i radni takt mu je bio bitno veći od 6502, ali vidiš - njemu, kao čovjeku koji je posložio hardver, i to više puta, nije se svidio segmentni pristup. Očito je u smislu razvoja arhitekture linearni memory mapping prinicip Motorole puno bitnija kvaliteta od broja raspoloživih registara i instrukcijskog seta.
Moje iskustvo u tom polju je puno, puno manje. U biti, svodi se na D/A konverter karticu koju sam izradio za konstrukcijski ("pred-diplomski", recimo) rad na faksu, za laboratorijski mikrokontroler izgrađen oko Intel 8085 (njegov si assemblerski source trebao dobro zagledati da prepoznaš da se ne radi o Z80, nego o Intelu). Uglavnom, količina prtljanja s tim I/O pinovima procesora (i hardverski i softverski) je stvarno bila zamorna tako da je na kraju kartica izvedena raznim trikovima da se na kraju opet dobije kao neki memory-mapping workaround. Posljedično, potrošiš puno adresnog prostora za efektivno tek nekoliko adresa preko kojih komunicira procesor s D/A čipom. Tako da, slušajući danas g. Kocijana kako priča o toj prednosti linearno mapirane memorije kod Motorole/MOS, zapravo su mi neke "kockice" nakon, evo, 32 godine - sjele na mjesto.

Covjek rucno na papiru programirao racunalo. Beat that

Nije ga zanimalo ni za sta ce ga koristiti, ni kako, bitno mu je bilo samo da ga napravi.

Nasa verzija Woza, usudio bih se reci. Samo je jedno roditi se u mrskom americkom kapitalizmu, a druga stvar je roditi se i stvarati u socijalistickoj utopiji.

Jos nesto mi je zaparalo uho. Kada cujem Orao, Soko, Galeb, meni to tako pro vojnicki/partijski zvuci, ali eto sam autor kaze da nije to bila inspiracija

6502 bio je brži po taktu ali je bio okljaštren. Z80 je bio napredniji ali i sporiji.

Obratno. Z80 je bio deklariran do 4,nešto MHz maksimalno. U Spectrumu je bio na 3,5 MHz, čini mi se, ili 3,77, tako nešto. MOS6502 je bio na 1,nešto MHz deklariran, a u C64 je bio na 0,9nešto, a u Apple II na 1,0nešto.

Z80 u prosjeku troši oko 2,5 do 3 puta više taktova tako da je sporiji iakoje takt viši.
Naravno Z80 ima više prednosti nego mana.
Originalni 6502 radio je na 1MHz, a Z80 na 2,5MHz.
KAsnije je bilo 3-8MHz, pa 14-20MHz

Z80 je imao kompleksnije komande, pa je u nekima bio sporiji jer su tražile više taktova za izvršenje, a opet imao je brži takt, pa se svodilo na darovitost programera.

Pokušao sam programirati 6502, ali mi je bilo previše "low level", na Z80 sam ipak znao dovoljno da mogu izvesti neke hackove, npr. u jednom Svetu Kompjutera izašao je moj program u Z80 assembleru koji je služio da se legendarna igra Elite može učitati s Microdrivea!

Zašto je to bio problem? Eh. Kada se na ZX Spectruma spojio Sinclair Interface 1 koji je uz još neke funkcionalnosti (npr. lokalna mreža!) omogućavao da se spoji do čak 8 Microdriveova, tada bi se rezervirao jedan dio RAM-a za njegovu funkcionalnost. I to generalno nije problem kod 90% igara, ALI Elite je bio toliko ludo napisan da je koristio gotovo svaki kilobajt! I onda se kod učitavao preko te rezervirane lokacije i naravno sve bi se srušilo.

Moje rješenje je bilo da se igra učita u dva dijela, glavni dio, ali bez "gaženja" sistemske zone za Microdrive + taj dio koji nedostaje, ali bih ga učitao i video memoriju koju bih pokrio s crnim atributima tako da se ne vidi "šum" programskog koda. Kada bi sve bilo učitano s Microdrivea, moj kod bi prekopirao sadržaj video memorije na ciljanu lokaciju u glavnoj memoriji i igra bi bila kompletna i mogla se ispravno pokrenuti!

Sjećam se tog tvog programa. I tog Microdrivea, smiješnog li medija.
Kao što se bolje naučiš voziti kad barem neko vrijeme na početku voziš kramu od auta, tako se i bolje naučiš programirati kad su ti prvi koraci bili u Commodore Basicu i 6502 assembleru. To je stvarno bila patnja. Jedan akumulator i dva indeksna registra, stack od 368 bajtova pa se ti veseli... Nakon toga je Motorola 68000 bila kao svemirski brod
Z80 (i 8085) sam imao prilike koristiti na faksu, ali, bez obzira na raskošni set instrukcija, uvijek mi je to bilo nekako neprirodno. Moć navike.

smayoo kaže:


U to doba, imao je smisla, ali samo za ZX Spectrum. Već za QL je bio usko grlo i razlog njegovog komercijalnog neuspjeha. Da je QL imao 3.5" floppy vjerojatno bi bio super uspješna platforma. Microdrive je bio jeftin i brz, ali minus su bili mali kapacitet (oko 85 kB) i nepouzdanost na duže staze.