drlovric kaže:


Ovo što si napisao je malo kontradiktorno, ili misliš da smo se mogli odbraniti ili ne.

Ali svejedno, tko zna što je Tuđmanu bilo u glavi tijekom 1991. Mesić i Manolić su izašli iz HDZa 1993. što znači da je Tuđman (MOŽDA ) tek onda zaključio da od Bosne ništa i najbolje uzeti što se može. Ali to je sve manje važno za našu raspravu o Ukrajini. Naše primirje sam spomenuo kao primjer da se i nakon primirja može preokrenuti situacija u korist strane koja se brani.

Isto tako mislim da je situacja za cijeli svijet postala loša. Sve nagriza inflacija, nestašica svega, možda i glad u Africi i Aziji što je onda nova Pandorina kutija. Ako Kina krene izmišljati nešto s Tajvanom sve bi moglo izmaknuti kontroli. Rusi s druge strane imaju manjak proizvoda koji dolaze iz uvoza a realno im skoro sve dolazi iz uvoza. Na ratištu nemaju skoro nikakav napredak. Zato mislim da je sad svima važno da se do jeseni nađe neko rješenje, pa makar i nešto privremeno.

IgorD kaže:


Ja mislim da su tada krenule otvorene borbe da RH nije imala nikakvih sansi. Specijalna policija, malo ZNG i goloruki ljudi ne bi imali puno izgleda. Srbi su uzeli svo oruzje i cijelu JNA tehniku. Svi Srbi, Crnogorci, Makedonci, skoro cijela BiH (jos uvijek vjerujuci u tu YU ideju bratstva i jedinstva) bi ratovali protiv Hrvata.

Bio bi to scenarij ko u Ukrajini. Poruseno, razoreno, devastirano. Ala Vukovar ali u puno vecem obimu.

Srecom RH je iskoristila te 3-4 ratne godine. Izgradila, opremila i obucila respektabilnu vojsku i maestralno oslobodila zemlju. Oluja se izucava na vojnim fakultetima kao brilijantna vojna operacija. Napad sa Dinare nije ocekivao NITKO!

Tada je RH bila u stanju proizvesti i koristiti bespilotne letjelice za izvidjanja i nadzor, a danas ne moze proizvesti vijke, ni bijeli luk.

Jedina mana te vojne operacije su ruzne stvari koje su se dogodile kasnije. Civilne strukture i Vojna policija je zakazala. Potukao si neprijatelja do koljena, zasto ti treba da pljackas, palis selo ili ubijes starce koje si tamo zatekao? To je ruzna mrlja na inace brilijantnom vojnom uspjehu.

drlovric kaže:


Točno to se nadam da bi Ukrajina mogla izvesti pogotovo zato što ima podršku razvijenog svijeta, tj. onih država koje joj mogu isporučiti korisne stvari.

Rusiju samo treba nekako držati na pola, dio sankcija im skinuti, ostaviti one koje se odnose na stvari koje im trebaju za pravljenje bilo čega kompleksnijeg poput napredne transportne i vojne opreme, tek toliko da imaju čime crpiti naftu jer pretpostavljam da će im uskoro biti veći problem servisirati opremu za vađenje i transport plina i nafte nego sama prodaja tih energenata.

Krim je nezgodan za osvojiti. Nijemci u WW2 su potrošili jako puno resursa i vremena. To će Ukrajina ili izgubiti ili osloboditi pregovorima. Ostalo bi se moglo raspasti kod prvog ozbiljnog napada, poput naše Oluje.

Krim Ukrajini realno ne treba. Zivjeli su sve ove godine bez tog dijela teritorije. To je danas jedna isusena pustara jer su Ukrajinci godinama blokirali novadnjavanje.

Rusiji je, s druge strane, jako bitan jer to u stvari nosac aviona kojeg nemaju

Naredali su tu produbrodske rakete i ko zna kakve sve ne, te aktivno koriste 5-6 aerodroma lociranih na Krimu. Tu je i jedan krak njihovog globalnog raketnog stita, tako da oni Krim napustiti nece...

Sve to stoji i Krim Ukrajina ne može osvojiti nasilno. Zato se Krim može uzeti Rusiji kao neka vrsta ratne odštete kroz nagodbu.

Ima ovaj intervju - Navalny's Chief of Staff on What War In Ukraine Means For Russia

> Many people ask, when Navalny becomes President, what will he do with Crimea? And the question is not very easy. On one hand, the annexation of Crimea was a crime against Russian interests, a violation of international treaties, it caused sanctions, it caused isolation. On the other hand, unfortunately, the idea of the annexation of Crimea was so popular among many Russian voters between 2014 and 2021. Imagine any next President of Russia. If they were publicly advocating for the idea of giving Crimea back to Ukraine—before this war, they would probably be ousted. We hope the Russia of the future will be a democracy, and in a democracy, the opinion of the voters counts, and is important. And this created a very complicated puzzle for the next president. Well, now I believe that after this war, it’ll be very clear that in order to rebuild relations with Ukraine, to return to the civilized world, Russia will just have to do it. It will be clear for everyone that it was like the first of Putin’s crimes, very clearly connected with other painful crimes that he committed.

> Rusiji je, s druge strane, jako bitan jer to u stvari nosac aviona kojeg nemaju

Mogu iznajmiti ratnu luku u Sevastopolju i možda neki aerodrom na 100 godina i tako riješiti Ruski problem s njihovim sigurnosnim potrebama.

Ne mogu (uz razumnu razinu strateške sigurnosti) ako je zemlja od koje to iznajmljuju članica NATO. Zar ne?

Evo nastavak priče o stvaranju Putinovog "Carstva": link

Priča o NATO prijetnjama sve više se potvrđuje kao blijeda izlika za nešto puno veće.
A izjava Zelenskog da je Ukrajina samo prva u nizu postaje sve više činjenica.

Opet se nameće pitanje treba li Europa i Svijet ustrajati i zaustaviti Rusiju na samo početku (pojavljuju se znaci raskola u sadašnjem pritisku na Rusiju) ili ju treba pustiti?

Ako ne zaustave Rusiju, nameće se pitanje kako će zaustaviti Kinu za zauzimanje Tajvana?

Članak kaže:
"Rusija bi u budućnosti mogla povući priznanje neovisnosti Litve, Latvije, Estonije i Ukrajine, izjavio je zastupnik ruske Državne dume Jevgenij Fjodorov. Spomenuti zastupnik je podnio nacrt zakona o poništavanju rezolucije Državnog savjeta SSSR-a “O priznanju neovisnosti Litve”. U obrazloženju se navodi da je odluka nezakonita s obzirom na to da ju je donio neustavni organ kršeći nekoliko članaka ustava SSSR-a.
- Mi smo tek počeli s Litvom, a jasno je i zašto – Litva je opasnija za Rusiju zbog situacije s Kalinjingradskom oblašću i konfrontacijom s NATO-om i SAD-om. Zato je sada Litva važnija, ali to ne znači da ćemo se na njoj i zaustaviti, rekao je Fjodorov.

- Nakon što bude razrađen mehanizam, primijenit ćemo ga i na drugim teritorijima NATO-a, ali i ne samo NATO-a. Ukrajina je, primjerice, također nezakonito izašla iz SSSR-a, istaknuo je.

Fjodorov kao cilj ovih inicijativa navodi eliminiranje prijetnji koje dolaze iz spomenutih država, dok priznanje neovisnosti bivših sovjetskih republika koje vode “miroljubivu politiku” neće biti revidirano."

drlovric kaže:


Moglo se, vojno. Samo postoji i (vanjsko)politička komponenta sukoba u Hrvatskoj, a to je da tadašnja EZ nije baš bila previše naklona Hrvatskoj, tretiralo nas se kao nasilnike, a u tom duhu je trebalo pokazati drugim državama da eto pokušavamo mirno reintegrirati državu u priznatim granicama, a Srbi eto ne žele ni taj minimum. U svjetlu toga bilo je i opasno kockanje sa potpisom na Z4. No srećom pa su ovi iz Knina bili toliko ludi da ga nisu prihvatili. Jer da jesu sada bi imali goru situaciju nego u BiH.

Air kaže:


O ustavu SSSR ne znam ništa, no znam da su 1991. predsjednici Rusije, Ukrajine i Bjelorusije odlučili ukinuti SSSR (bez da su pitali recimo srednjoazijske republike koje nisu baš bile za raspad). Ako je bilo protuustavno, onda je i Rusija djelovala protuustavno i sad neka bude kuš.

dpenava kaže:


MIslim ono!
Netko se sjetio nakon 31 godinu da nešto nije uredu.

Mogli bi se Talijani sjetit da raspad Rimskog carstva nije bio po zakonu Rima i da bi ga trebalo obnoviti kako bi se ispravila greška.

dpenava kaže:


I SSSR je u svojem ustavu imao odredbu o samoodređenju kao i SFRJ.

Djuro genijalac kaže:


To znači da je svako mogao istupiti ako je htio i kad je htio.

A onda je pozivanje Ruskog zastupnika pozivanje na proceduralnu grešku, isto kao što kod nas u HR ruše sporove kad im to odgovara. Ovdje bi mi baš trebao emoj koji plače. Možda da ga programer ubaci?

smayoo kaže:


Članstvo Ukrajine u NATOu je upitno ako im Rusija drži dio teritorija a ako je cijena ne ulaska u NATO povratak Krima možda bi Ukrajina bila zadovoljna s tim.

IgorD kaže:


Prema upisima o "Ruskom Carstvu" i vraćanju država koje su bile sastavni dio SSSR-a više nije u pitanju s čime bi Ukrajina bila zadovoljna. Te priče su priče za malu djecu jer Putin želi puno, puno više, a ovo je samo prvi korak. Na sreću posrnuo je na prvom koraku.

Znao sam da je Ukrajina velika i da je crta dodira s Rusima duga ali me ova ilustracija iznenadila. To je stvarno ogromno područje.

Opet hladan tuš: američki vojni analitičari koji su u opoziciji Bidena kažu da je situacija sve gora za Ukrajinu, a Rusi melju svoje polako i strpljivo. Svakim danom uzimaju još malo teritorija, a ono što osvoje - ne vraćaju.

Pukovnik Douglas MacGregor je danas izjavio da se već sada može vidjeti da je situacija "game over" za Ukrajinu, da je sve samo pitanje vremena i koliko će još Ukrajinca poginuti u ratu u kojem nemaju šanse - niti uz svu pomoć zapada.

Navodno je trenutno je u igri da se zadovolje s istočnim dijelom Ukrajne i tu stanu jer balansiraju između "specijalne operacije" i mobilizacije za puni pravi rat, a to bi ipak željeli izbjeći.

Ne možemo znati jesu li u pravu i odakle im informacije, ali sve što su do sada rekli - ispalo je upravo tako, ništa bitno nisu pogriješili još od početka invazije.

Istovremeno Rusi gube teritorij kod Hersona na jugu čime dolazi u pitanje opskrba vodom za Krim... Nije niš crno-bijelo. Rusija napreduje marginalno na istoku gdje je koncetrirala sve snage i gdje tuče topništvom bez prekida (vidi post od Lovrića od neki dan), no pouzdano se zna da su potrošili kompletnu zalihu streljiva za zapadnu vojnu oblast koja pokriva cijeli zapadni dio Rusije, a i južni je dio pred iscrpljenjem. Svaka vreća, kako duboka bila ima dno...
S druge strane, Ukrajina ne troši toliko, jer nema. Tvornica u Bugarskoj radi neprekidno (proizvodi streljivo kalibra 152 mm koje koristi ruska tehnika) za Ukrajinu koja sad primarno koristi zapadnu tehniku (155 mm). Na istoku je omjer topništva 15:1 u korist Rusije, pa ipak ne napreduju gotovo nimalo. I ovo što se čini kao ukrajinska nemoć je dio njihove taktike. Nemaju dovoljno resursa da izrokaju rusko topništvo (iz gore navedenih razloga) pa navlače Ruse u gradske borbe (Sjevernodonjeck) gdje ruske snage gube tj. otežano napreduju i imaju velike gubitke u ljudstvu kojeg im kronično nedostaje.
Tako da ključni dio tvojeg posta je ovaj: "vojni analitičari koji su u opoziciji Bidena". To je primarno napad na Bidena, a ne refleks stvarne situacije na terenu. Prema tim analitičarima (od kojih se ljudima koji su povezani s vojskom i imaju STVARNO vojno iskustvo diže kosa na glavi i koji su Ukrajini dali 72 sata prije nego legne u startu) zadnjih mjesec dana Ukrajina katastrofalno gubi, ali pogledaj karte crte bojišta i one su gotovo identične. Upravo zato cijelo vrijeme govorim da treba pratiti stvarno stanje na terenu i onda zaključivati sam što se događa. K vragu, mi tu smo većinom odslužili vojsku pa imaš neke temelje i znaš nešto prepoznati i zaključiti, ne trebaju ti preplaćeni analitičari iz DC-a koji su na platnoj listi neke lobističke firme govoriti što se događa i kako je Bidenova politika kriva. Da je Biden odmah digao ruke od Ukrajine, ti isti lobisti bi mu krv na slamčicu pili da nije podržao demokraciju kad je bila prilika i sad Rusija dolazi na granice Slovačke, Mađarske, Botničkog zaljeva itd...
Netko negdje napreduje malo simo, ali izgubi tamo. Jedina promjena na terenu koja ima strateški značaj zasad je ovo napredovanje ukrajinskih snaga prema Hersonu (dolazi sve više nepovezanih izvještaja da su upravo zauzeli Kiselivku, mjesto na uzvisini kod Hersona što im daje jako dobro uporište za daljnje napredovanje).
Istovremeno, ruski izvori informiranja tvrde da je dobna granica za tenkovske posade dignuta sa 40 na 49 godina i da prijašnje vojno iskustvo više nije potrebno. Pa mi sad ti reci kaj iščitavaš iz te vijesti?

Kolega jesi li se pretvorio u babušku ? Pitam za prijatelje

https://www.youtube.com/watch?v=jNYMbcgfsIk

Sve je to jako zapetljano. Zapad najavi "saljemo Ukrajini 100 haubica 155mm", Rusi se uspanice kontaju sve ce to na Donbas stici. Dovezu svojih 300 komada da budu sigurni.

U stvarnosti Zapad to salje na kapaljku (po sustavu, bitno je samo da igre traju), dio uopce ne stigne na bojiste i odatle Rusima tolika artiljerijska prevaga.

Imam osjecaj da Zapad salje Ukrajini tek dovoljno oruzja da ih Rusi ne mogu pregaziti vec da copkaju teritorij malo po malo i dodju do svog cilja. Uz brutalnu cijenu. Stotine majki dnevno place, na obje strane, a ovaj rat ce se uvuci debelo u narednu godinu.

Rusi vade 40 godina konzervirane i vremenom pregazene tenkove T-62 iz skladista i salju na front. I njihovi se magacini prazne. Ostalo je bruka toga od SSSR ali vec je proslo puno vremena od kada je to proizvedeno. Toj municiji je istekao rok valjanosti, dosta toga je unisteno ili neupotrebljivo, a Rusija nije imala pare sve to zanoviti i obnoviti. Jedna trecina ispaljenih projektila uopce ne eksplodira.

To je ono sto USA zeli i treba, ekonomski unistenu i osakacenu Rusiju, da se mogu posvetiti stvarnom i realnom protivniku, Kini.

Ako si vec namijenio Ukrajini X tenkova, X topova, X necega, daj to SAD i ODMAH i SVE. Pa neka organiziraju neku protufanzivu i nabubaju Ruse (sto bi objektivno mogli), ali tada se Zapad puno zamjera Putinu a to ipak ne zele. Tako da se i ta "pomoc" dozira nazalost.

Njemacka npr obecava kule i gradove, al nista ne salje Sve su to igre bez granica...

Putinovi Ratovi
Čečenija, Georgija, Sirija, Ukrajina- Koji su Motivi Ruskog predsjednika?
Od kad je Wladimir Putin na vlasti, zakuhao je puno ratova. Najviše je to pravdao zaštitom svojih građana od možebitne agresije susjedna. Ali što su stvarni razlozi I ciljevi?

1999-2009
Drugi Čečenski rat

Pozadina:
Čečenije je autonomna pokrajina u Rusiji. Ovdje se od 1994 do 1996 vode borbe protiv ruskih snag, jer je Čečenski nacionalni pokret proglasio neovisnost „Čečenske republike“. U prvom Čečenskom ratu regiji uspijeva obraniti nezavisnost. 1999 počinje 2 Čeč. Rat.

O ovom se u stvari radi:
U Rujnu 1999 dolazi do jedne serije atentata na stambene blokove u Moskvi, kod tih napada pogibaju stotine ljudi.
Putin okrivljuje Čečenske teroriste – proglašava rat s njima, deklarira tu operaciju „anti- teror- operacija“.
Ta je ugroza individualne sigurnosti- Da niko nije mogao predvidjeti kad će biti napadnuta sljedeća zgrada i izginuti još veća hrpa ljudi je dovela do velike podrške Putinu. Podržavanje njegovoj politici je eksplodiralo, za skoro pa dvije godine je omjer njegovih pristaša u ruskom narodu bio veći od njegovih kritičara.
Čečenija je za Rusiju jako važna za eksport Kaspijskih energenata.

Ovako se završilo:

2000 se instalira proruski Hođa Achmad Kadyrov kao šef. 2003 je on izabran za predsjednika. Pri čemu su registrirana masovna kršenja izbornog zakona. U Maju 2004 gine Kadyrov u atentatu.
Putin 2007 imenuje Kadyrov-og sina za njegovog nasljednika.
Kadyrov junior sprovodi Putinove interese u sklopu jednog deala- kojeg su dogovorili: time što će „umiriti“ Čečeniju, Čečenija dobiva plaćanja iz ruskog proračuna.
Ljudi u Čečeniji moraju prihvatiti kako Kadyrov vlada. Njihov život se poboljšao, bez sumnje. Nije dobar, ali u njegovom vladanju i zu pomoć novca iz ruskog proračuna, bolji. Tako da je u narodu došlo do apatične rezignacije i akceptiranja političkih činjenica.
2009 proglašava tadašnji predsjednik Rusije Medvedev Čečenski rat završenim.

2008 Rat u Georgiji

Abhasia i Južna Osetija su regije u Georgiji. Nakon raspada Sovjetskog saveza 1990 proglasile su jednostranu nezavisnost. Taj Akt nije priznat od strane Georgije a ni od internacionalne zajednice. Tu se od tada dešavaju stalno neki sukobi.

A u stvari se radi o:

2008 nešto se šuška o napadu Rusije na Georgiju. Abhasijanci I Osetianci dobivaju Ruska državljanstva in Rusija stacionira vojsku na tim područjima.
Rusija provocira predsjednika Saakashvilija da napravi neku grešku koja bi poslužila kao povod vojnoj intervenciji.
Rusija napada Georgiju I okupira ne samo područje Abhasie I Južne Osetije, nego I druge dijelove te države s isprikom da štiti svoje građane na teritoriju Georgije od agresije Georgije.
Ta intervencija je povezana s NATO sastankom u Bukureštu travnja 2008 na kojemu je zaključeno da se Georgiji obeća članstvo u NATO-u. Francuski predsjednik Sarkozy posreduje u periodu predsjedanja Francuske EU-om I uspostavi se prekid vatre koji I do sad traje. Mirovni plan prekida taj petodnevni rat. Nakon pet godina Rusija priznaje Abhaziju I Južnu Osetiju kao samostalne države. Protivno svim međunarodnim pravima. Ta su sad područja jako ovisna od Rusije ekonomski a I politički.

Georgija nema skoro pa nikakav utjecaj na ta područja. Georgija pokušava stalno kroz dialog neko zbližavanje ali do sad to nije funkcioniralo.

Diplomatski odnosi Rusije I Georgije su normalno od tog rata potrgani.

Od 2014 Aneksija Krima I rat u istočnoj Ukrajini.

Od raspada Sovjetskog saveza 1990 Ukrajina je ponovno samostalna država. Do 2010 se odnosi s NATO razvijaju dobro i pozitivno. To vidi Rusija kao potencijalnu opasnost I strahuje od gubitka utjecaja na Ukrajinu.

Tadašnji Ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič prekida pregovore o sporazumu približavanja EU s Ukrajinom. Kreću demonstracije protiv njegovog proruskog kursa, koje na kraju izrastu u pravi nasilni konflikt.

U Veljači 2014 okupiraju specijalne jedinice ruske vojske Krim (poluotok u Ukrajini) s isprikom da štite Ruske sugrađane tamo!
U Martu 2022 anektira Rusija Krim, protivno međunarodnom pravu.
U istom mjesecu proglašava u Donbassu u istočnoj Ukrajini Narodne republike Doneck i Luhansk, koje isto nisu internacionalno priznate.

U srpnju 2014 posreduje OSZE s mirovnim sporazumom „Minsk I“ pri prekidu vatre, ali taj prekid ne traje dugo.
U Veljači 2015 potpisuju Ukrajina i Rusi novi sporazum „Minsk II“, nakon njega slijede samo marginalna pomjeranja granica. Jedan dio istočne Ukrajine je kontroliran od Kijeva a drugi od Separatista. Borbe se nastavljaju.


Rat u Siriji

Kratko nakon izbijanja Arapskog Proljeća poimlju u Siriji protesti usmjereni diktatoru Bachar al Assad-u. Demonstranti traže demokratizaciju zemlje. Ali miran protest se brzo razvija u građanski rat.

A u stvari je ovo:

Zapadne zemlje zauzimaju stav protiv Assad režima. Rusija ostaje na njegovoj strani, s diplomatskom zaštitom i vojnom opremom pokušavaju po svaku cijenu održati diktatora na vlasti.
Kao cilj je da se spriječi radikalna islamska vlast. Da se spriječi zapad da još jedanput provede izmjenu vlasti. Da sigurno neće riješiti konflikt Sirija bez Rusije. Osim toga htjeli su demonstrirati da Rusija ne pušta svije saveznike u vremenima krize. A i da je Rusija sposobna generirati vojnu snagu u izvan okvira Sovjetskog saveza.

Kroz potporu Rusije se Assad održava. On vlada u većem djelom zemlje. Od 2011 je iz Sirije pobjeglo 5,7 milijuna ljudi. Borbe se većinom događaju u sjeverno istočnom dijelu u regiji Idlib.
Na područjima koji su opet pod Assad-om dolazi do nemira, uvjeti za život su katastrofalni.
Rusija je pozvala EU da financira obnovu. Ali cijeli Zapad to odbija, dok je Assad na vladi, a rusija nije ni u stanju a ni nema volju Siriju obnoviti, po gotovo ne dok je Sirija pod zapadnim sankcijama.


Od 2022 Napadački rat na Ukrajinu.

Usprkos mirovnim pregovorima tinja rat od 2014 u Donbass-u u Istočnoj Ukrajini. Rusija počinje 2019 sa dijeljenjem ruskih putovnica na tom teritoriju, 2022 Rusija priznaje nezavisnost područja Luhansk i Doneck.
Na 24 Veljače 2022 Putin starta s napadom na neovisnu I suverenu Ukrajinu.
Dijeljenje Ruskih putovnica je priprema i na kraju opravdanje za vojnu agresiju, koja ima drugu skriveni razlog.

Rusija vidi kroz možebitno članstvo Ukrajine u NATO-u svoju sigurnost ugroženu. Ali I Ukrajina je dio “Ruskog Mir-a” djela ruskog svijeta.

Putin želi Ukrajinu s ograničenim suverenitetom u dvorištu Rusije. On se Trudi skupiti sve ruske narode, Bjelorusiju, Ukrajinu I Rusiju I time ući u povijest. Tako da je, bar što se Ukrajine tiče razvio neku vrstu patološke opsesije I shvaća to kao njegovu Povijesnu zadaću, uspostaviti jedinstvo u ruskim narodima.


Što je svim tim Ratovima zajedničko.

Dok je u Čečenskom ratu bio razlog unutrašnja stabilnost Rusije koja se treba ojačati, u kasnijim ratovima je bilo dva cilja:

1. Širenje Ruske utjecajne zone u susjednim područjima (Ukrajina, Georgija) ili na bliskom istoku (Sirija)
2. Sužavanje zapadnog utjecaja kao reakciju na Geogijsku i Ukrajinsku želju za zbližavanju NATO-a.


Kod tog Putin ne preza od civilnih žrtava. Dapače koristi traumatiziranje civila za slabljenje neprijateljskih snaga.
Tako je u jako kratkom ratu u Georgiji napadao učestalo civilne ciljeve I zdravstvenu infrastrukturu.
Uključuju se I Čečenski “Borci” u sukobe kao psihološka bitka, jer su oni poznati kao nemilosrdni I brutalni.

Unatoč jednakostima ovih ratova, nazire se izmjena paradigme s ruske strane:

Putin je uvijek pazio da ne gine puno rusa u tim sukobima da bi bio siguran potpori naroda.
I ako mi još ne znamo stvarne gubitke, rat u Ukrajini je za Ruse bio sigurno krvav.O Putinu se uvijek govorilo, on gleda da izbjegne rizik. Izgleda da je ta tvrdnja s Ukrajinskim ratom povijest.

Samo to???
en.m.wikipedia.org/wiki/List_of_wars_inv...ng_the_United_States

jura22 kaže:


Ja sam pričao o Putinovim ratovima, a ne Ruskim ratovima. Tako da za usporedbu uzmi jednog čovjeka i njegove ratove. Jer i u rusiji je lista veća.

Bez ulaska u detalje: Georgija = Gruzija.

Američka desnica tvrdi da Bidenova vlada vidi da su otišli predaleko i da sada moraju pripremiti javnost za loš završetak rata u Ukrajini:

www.theamericanconservative.com/articles...-the-lies-come-home/

IgorD kaže:


Je.

Kome se da, nek ovo pročita...
unherd.com/2022/06/on-the-frontline-with...ight-sector-militia/

Ovo je za uvod, jer je jako bitno u cijeloj priči. Naime, i tu se provlači narativ da Ukrajina pomalo gubi teritorij, tj. rat. No, pritom treba voditi računa o nekoliko momenata. Nakon završetka Bitke za Kijev, Rusija je sama smanjila svoje deklarativne ciljeve (tko se još sjeća denacifikacije Ukrajine?) i najavila Donbas kao svoj osnovni cilj prema kojem se mjeri uspješnost specijalne vojne operacije.
Repoteri svih vrsta, fela i naroda su sad tamo, izvještava se od tamo, to je u fokusu svega. Tu ulogu igra i Ukrajina koja koristi priliku i šalje poruku ovog tipa: tu se određuje budućnost Ukrajine, pošaljite nam to, to i to i prevladat ćemo. Iz njihove pozicije to je logičan nastup. Dakle, kad sve zbrojimo i oduzmemo imamo fokus na Donbas sa svih strana, a posebno ruske propagande koja KONAČNO ima bar nešto da prikaže kao uspjeh (iako je i on realno krajnje dvojben). Pokušavam reći da imamo izobličenu sliku stvarnog stanja na terenu, jer je fokus svega na tom području iz gore navedenih razloga.
No, ono o čemu sam već pisao nekoliko puta se sad počelo događati. Ukrajina koristi ovu fiksaciju na Donbas i tamo se drži, dok je istovremeno na jugu u području Hersona krenula u oslobađanje. Zasad su to još pripremne operacije, nešto kao razmještaj figura u partiji šaha, ali, kako bi Englezi rekli the writing is on the wall. Herson je bio prvi grad koji je pao u ruske ruke, jer je lokalna vlast izdala Ukrajinu i predala grad Rusima.
Dakle, kako sam već prije nekoliko dana pisao, operacije od strateškog značaja se odigravaju u području Hersona na jugu. To je jedini grad koji je na lijevoj obali Dnjepra, a Dnjepar je OGROMNA rijeka. S druge strane, ako Ukrajina izgura Ruse iz njega, onda Rusija više nema NITI JEDAN veliki grad koji drži, nego samo teritorij. I, to je svima jasno, Herson su ulazna vrata za Krim. A ako Ukrajina zauzme to područje, onda opet dolazi u nadzor dotoka vode na Krim. Dakle, strateški gledano je Herson nemjerljivo bitniji od Donbasa.
U protekla tri tjedna je Ukrajina na području Hersona vratila VIŠE teritorija, nego je Rusija UOPĆE osvojila na području Donbasa od početka agresija u veljači. Iz gore navedenih razloga se o tome gotovo uopće ne govori. Ukrajinsko djelovanje u ruskoj pozadini se jako inteziviralo: skladišta oružja i municije lete u zrak, ruski helikopteri stradavaju. No, istovremeno po socijalnim mrežama i općenito u javnosti se uporno šire vijesti da je Ukrajina pred padom (vjerojatno tu ima i konformizma; nek se pomire s gubitkom, dogovore o predaji teritorija i idemo dalje svi skupa).
Tek usputno, Rusija je izgubila još jedan plovni objekt; čini se da su mu glave došla dva harpuna (protubrodski projektili).
Donbas je bitan, tamo dneno gine 150-200 vojnika na svakoj strani, ali prava bitka se vodi u Hersonu. I na to se treba usredotočiti.

Osim toga, čitam na raznim mijestima da je konačno počelo stizati obećano oružje.
U ostalom, teško da bi se presjednik tako lako šetao po bojištima da su baš toliko u banani?

Koga zanima veza između zla u Siriji i ovoga sada u Ukrajini, ovo je zanimljiv razgovor:

@ Davore , kad si već kod toga , jedna karikatura :