^SuperUnknown^ kaže:


Kompleksna situacija. Prvo, s obzirom da je potrošnja sezonska (turizam, apartmani, po 10 klima uređaja i frižidera visi na jednom brojilu) uz dva očitavanja godišnje, ne može se dokazati prekoračenje snage na koju je dana suglasnost kad je potrošnja u ostatku godine 20-30 puta manja nego u sezoni, pa onda u prosjeku ispadne snaga OK.

Nekad se naplaćivalo tzv. obračunsku snagu ili ugrađivalo limitatore (koji su i danas obavezni u svim zapadnim zemljama). Međutim, i limitatori, i mjerenje snage za kućanstva je naprasno izbačeno iz tarifnog sustava negdje ranih 2000-ih, za vrijeme Račanove vlade, valjda zato što se kalkuliralo s tko zna čijim skrivenim interesima koji su trebali isplivati u trenutku privatizacije distribucije električne energije i deregulacije tržišta (koji su, opet valjda, očekivali puno ranije, a još se nije dogodio). I od tada nisu vraćeni.

I tako danas imaš apsurdne primjere da lokalna tajkunčina sa zgradurinom od 8 ili 10 apartmana negdje u Dalmaciji plaća za te apartmane struju po povlaštenoj, tzv. socijalnoj tarifi jer je ista zgradurina 9 mjeseci godišnje posve prazna (jer čovjek živi negdje u Splitu, Zagrebu...), pa u godišnjem prosjeku ispada štedljiv korisnik, odnosno socijalna kategorija. A ona tri mjeseca u sezoni isisava iz mreže 5-6 puta više snage nego je platio.

Dok s druge strane istovremeno nekom obrtniku ili malom poduzetniku koji grčevito pokušava održati nekakvu proizvodnju, uredno iz mjeseca u mjesec naplaćuju penale za prekoračenje angažirane snage, a ne žele mu dati suglasnost na povećanu snagu osim ako sam ne investira u novu trafostanicu (koja će ostati u vlasništvu HEP-a). A radi se o investiciji koja možda i premašuje onu koju je imao u vlastitu proizvodnju. Dražesno, zar ne?