Kao da se vraćamo na početak. Mislim da je ideja tarika, da razne katoličke i ine misije kao rade više na samopromociji nego na pomoći. Pomažu one ali i dio ostavljaju sebi. Mislim da su crkve prebogate i ne odriću se svog bogatstva, a očekuju od običnog puka da sve to zajedno financiraju.
Znate razliku između "daj pope ruku i evo ti pope ruka" - u kontekstu kad se pop utapao.

Slažem se, da crkva zna pretjerati. Mislim, sagraditi onaj dvorac nad Zagrebom od 16 mil. kuna, čemu, jer im treba za spavanje kad dođu na dvodnevnu konferenciju... Koliko samostana ima u Zagrebu? Šta fali nekom samostanu u Dubravi? Ali to je njima talijan financirao pa... Ako je talijan ona starica koja ima penziju 1000 kuna i na misi redovito ubaci 5 kuna da se ne bi o njoj svašta mislilo, onda sam ja administrator jabučnjaka. I ako nije 16 milijuna kuna, svejedno mora biti previše, jer to zdanje je sve samo ne jeftino...

Stvar je vrlo jednostavna kad je u pitanju POMAGANJE, zato ju je i teško shvatiti Pomaganje je samo smanjivanje posljedica, ali ne i rješavanje glavnog uzroka problema da uopće nekome treba pomoć.

A glavni uzrok koji producira ljude kojima je potrebna pomoć drugih jest životinjsko porijeklo čovjeka, te nesposobnost njegova intelekta da pobijedi iskonsku instiktivnu potrebu za preživljavanjem koja se u modernom društvu ispoljava kroz egoizam, pohlepa i potreba za zgrtanjem bogatstva tj. posjedovanjem.

Cijela naša civilizacija počiva upravo na toj osnovi i sve dok je tako bit će i onih kojima je pomoć nužno potrebna jer su im dostojanstvo oduzeli oni drugi pripadnici iste vrste. Drugi problem naše civilizacije jest prekobrojnost, tj. razmnožavanje bez korištenja razuma gdje ponovo dokazujemo da tehnologija u rukama nerazumnih ne donosi ništa dobro.

Silne li civilizacije i ne znam više kakvog napretka kad su razum i svijest ostali na razini pećinskog čovjeka. Naime, nemojte miješati znanje i razum (svjesnost) jer nisu jedno te isto. Civilizacija jesmo jer imamo tehnološki napredak, ali razvoj ljudske svijesti na žalost ne prati taj tehnološki napredak.

Izmišljeno Navi društvo u filmu Avatar daleko je naprednije od našeg premda ne posjeduju nikakve tehničke spravice. Zapravo film jasno pokazuje koliko tehnologija može biti opasna u rukama nedorasle civilizacije koja se bazira na egoizmu, pohlepi i potrebi za posjedovanjem.

Dakle, zgrtanje pa onda davanje da bi se pomoglo jest licemjeran način da se u nehumanoj civilizaciji ublaži krivnja i opravda pogrešan cilj.

Najbolji način da se pomogne drugima pa i budućim generacijama, jest da se troši racionalno, da se koristi samo ono što nam zaista treba i koliko nam treba, a da se resursi koje posjedujemo, a netrebamo prepuste onima kojima trebaju. Nije to utopijska ideja, već samo stvar odgoja novih generacija.

Naravno za to je potrebna temeljna promjena naše civilizacije iz potrošačke i profiterske u neku drugu koja će živjeti i djelovati u skladu s prirodnim zakonima. Naša civilizacija ovakva kakva je danas rak je rana ove planete i cijelog svemira i samo je pitanje kada će se ostali dio "univerzalnog organizma" pobuniti protiv ovog bolesnog društva i uništiti ga da bi postalo nešto mnogo bolje.

Zato se meni ovo raspravljanje o nekakvom humanitarnom pomaganju čini kao dječja igra, uzaludna kao i većina toga što današnja civilizacija radi. Svakako da uspjeh da jednog dana postanemo respektabilna civilizacija u svemiru prvenstveno ovisi o svakom pojedincu, ali ne da grabi, pa dijeli mrvice drugima i onda sebe smatra pozitivcem, nego još bolje, da uzima samo koliko mu zaista treba, a ostalo prepusti drugima koji će isto tako naravno uzeti samo koliko im treba.

I još jedna stvar, dok god se humanitarna pomoć bude mjerila u novcu to neće biti ništa drugo doli neizmjerno licemjerstvo.

@ Sank ,
rekao si , kako bi se reklo, kratko i jasno. Dok bude naša svjest u pećini još uvijek, nema napretka. Većina ljudi su ovce i trebaju ovna predvodnika. A dalje je jasno!

Ne teba nam ovan predvodnik kad imamo crvenog u licu pastira sa zlatnom kapom i štapom, kojemu i onako dajemo novac da nas vodi.

Sank kaže:


Ovakve stvari sam često čuo i nekako mi ulaze u generičku sliku razmišljanja ljudi o "boljoj civilizaciji".

Međutim... Ja ne vidim ni najmanji razlog - čak dapače mislim da je štetno da odbacujemo sve svoje luksuze samo zato jer je nekome drugome lošije. Ako život zakineš za određene užitke i svedeš ga na minimum potrebnog - onda to više nije život Čisto za primjer - vjerujem da bi gotovo svi korisnici ovog foruma mogli svoj posao odrađivat na Windowsima i PC-ju. Zašto to ne radimo - pa iz razloga što nam je na Macu rad ugodniji. Kad uživamo u radu, onda smo, logično, i produktivniji.

Luksuz nije loša stvar, samo što u njemu postoje dva velika problema. Prvi je u tome što većina svjetskog stanovništva nema prilike uživati u luksuzu u kojemu bi bili potpuno sretni, a drugi je što su luksuzi na koje smo navikli uglavnom štetni za prirodu.

Ja nisam za to da zakidamo sebe da bi drugima bilo bolje, ali sam i definitivno protiv da gazimo po drugima radi vlastite dobrobiti. Ograničavanje vlastitih života je krivi način razmišljanja, već mislim da je promjena načina na koji stječemo luksuze (a da ih istovremeno i zadržimo) puno bitnija. 'Ajmo ukidat naftne, nuklearne i slične lobije, 'ajmo zapravo kažnjavat korupciju, 'ajmo ulagat u obnovljive izvore energije, 'ajmo ulagat u znanje, 'ajmo spriječit utjecaj korporacija nauštrb ljudskog interesa, 'ajmo surađivat s trećim svijetom umjesto da ga izrabljujemo itd. te im omogućimo da i oni dođu do svojih luksuza

I mislim da razmišljamo relativno slično po ovom pitanju, ali ja uz to smatram da dobar dio čovjekove sreće leži i u materijalnim dobrima - dok god su ista pošteno stečena.

Umjesto da sad razvijam mefatizičku raspravu (a teško bi mi bilo i zato što se u načelu slažemo), radije ću citirati, kratko i jasno:

keko kaže:


Dakle, filozofija i metafizika su OK, ali pomozi onom tko to treba, sada i ovdje.

Slažem se da je puno bolje pomoći na način da djeluješ protiv uzroka radi kojih je nekom pomoć potreba. U tom smislu, da se vratimo na dečkića iz Tanzanije, financiranje napora da stekne makar ikakvo školovanje je, smatram, upravo to.

Ja sam, osobno, ne mogu promijeniti način kako svijet funkcionira. Ali ovakvo što - mogu.

A za promijeniti svijet, tko želi, također neka aktivno participira: http://www.thezeitgeistmovement.com/joomla/index.php?lang=hr

@User - sorry prijatelju, ali nisi u potpunosti shvatio ono što sam ja htio reći. Ja nisam pisao o luksuzu, niti o odricanju, već samo o tome da se uzima samo onoliko koliko je dovoljno i ni grama više. Naravno, da je to relativan pojam, pa se može vrlo lako ovako pogrešno shvatiti, a i jedino ako vrijedi za SVE onda je to ono pravo.

Da li si ti zaposlen? Moraš li svaki dan osim eventualno subote i nedjelje ići na posao? Ako je odogovor potvrdan, onda o kojem ti to zapravo luksuzu govoriš? Za nas koji moramo rintati cijeli život ne postoji luksuz, već samo briga da li će i sutra biti posla za nas i time barem nekakve egzistgencije. Dakle, živimo život koji traži od nas da se borimo i zgrćemo, premda nama šljakerima ostaju samo mrvice.

Luksuz koji ti spominješ ima tek šačica dvonožaca, koji to zapravo ne bi mogli imati da im mi svi u tome ne pomažemo. Zatvoreni ti je to krug bivanja i zbivanja gdje osobni interesi i zablude održavaju ovu neprirodnu strukturu društva nejednakosti i nepravde. Sve dok barem većina ne shvati da smo sami za nju krivi nema nade da će biti bolje.

Jedan od najvećih neprijatelja današnjeg čovjeka jest STRAH, strah od bijede i gubitka onog što posjedujemo. Tako da su zapravo rijetki koji stvarno uživaju u daru materijalizma bez straha od gubitka. No, takvi i ne uzimaju od materijalnih dobara više nego im je zaista potrebno

I za kraj, ne trebamo mijenati svijet oko sebe, već samo svijet u sebi, jer ako vladamo sobom i radimo u skladu sa prirodom i razvijamo svoju svijest, onda smo već promjenili svijet i učinili ga boljim za sebe i za druge.

Sva ta filozofija, metafizika, poezija i vjera koju je ljudski um smislio može se svesti samo na jednu riječ LJUBAV. Ovo je jedna od onih rijetkih riječi koja obuhvaća jako puno značenja, od fizičkog do duhovnog privlačenja jedinki, pa preko solidarnosti sve do svjesnosti jedinke o pripadnosti jedinstvu postojanja. (riječi nisu dovoljne da ju opišu zato se o njoj uvijek tako puno piše).

LJUBAV je ta koja se stalno spominje u knjigama svih religija i kultura, ali je na žalost najčešće shvaćena samo djelomično i ne u svom punom značenju.

Sank kaže:


OK ovo mi je malo preapstraktno jer se može protumačit na x načina

Sank kaže:


Nisam još stalno zaposlen, studiram ali se i trudim educirat sa strane što iz gušta, ali i da bi si eventualno stvorio kakvu zaradu tokom ili do kraja faksa. Znam da su svačije prilike drugačije i da nemamo svi jednake početne uvjete za ostvarivanje uspješnog života (tumačenje riječi "uspješan" isto ovisi od osobe do osobe), ali moje viđenje se nekako poklapa s Konfucijevim:



Slobodan prijevod, naravno. Također sam svjestan još jedne tužne istine, a to je da postoji velika vjerojatnost da u Hrvatskoj možda neću moć ostvarit puni potencijal. Nisam među onima koji očekuju službeni auto, visoku plaću i direktorsku poziciju samo na temelju svježe stečene diplome - ali samo želim dobit šansu da se moja volja, moj trud i moje sposobnosti cijene nakon određenog vremena dokazivanja.

Također, hrvatska realnost je upravo to što spominješ - briga hoćeš li i sutra zadržat posao koji imaš danas, al to je već tema za dublje rasprave. Međutim, ako ovdje ili vani naletim na posao koji mi stvara zadovoljstvo dok istovremeno imam dovoljne rezerve da ne moram bit zabrinut za egzistenciju onda mislim da sam tada već postigao jedan solidan dio luksuza o kakvom pričam. Ostalo se odnosi na količinu slobodnog vremena, hobije, prijatelje, obitelj itd...

Sank kaže:


Slažem se. Štos je u tome da bi puno nas, pa i većina mogla živjet pošteno i luksuzno s čak i više od onoga koliko nam treba da situacija s vlašću nije ovakva kakva je, ali i da većina u narodu nije kratkovidna kakva je. Tu je i ono što mnogi znaju, ali ne razumiju - vlast mora služit narodu, a ne obratno.

Ovo ostalo o mijenjanju sebe i o ljubavi neću komentirat da ne uđemo u dublju filozofiju.