Ja se nikad, ali baš nikad (osim u šali) nisam žalio na to što imam obitelj (troje: 10, 6 i 1, i to sve s istom ženom, dodao bi moj prijatelj ). U mom životu to je jedini stvaran smisao. Obitelj, moja draga i naših troje djece su jedino u mom životu za što se *nikad* nisam zapitao da li sam se zajebo što sam to odabrao u životu.

Bio sam prisutan kad nam se prvo dvoje rodilo, za treće nažalost nisam jer je poranilo i bio sam na putu. Tog trenutka kad su mi dali mog (prvog) sina u ruke, 2 minute nakon što se rodio - tog trenutka sam shvatio da su sve ostale stvar koje sam smatrao sudbinski važnima, zapravo - trivijalnosti. To je jedan nadrealno dobar osjećaj i bio bi beskrajno zakinut da ga nisam osjetio.

Moja djeca su mi beskrajan izvor sreće i životne energije. Čak i kad me do krajnjih granica iživciraju. Čak i onda.

S druge strane, apsolutno ne smatram da sve ovo vrijedi za bilo koga drugog osim mene. I siguran sam da osoba mora biti emotivno spremna na to da ima djecu i da mora to zaista svim srcem željeti. Inače će se cijeli život osjećati (makar i podsvjesno) da su joj ta djeca nešto oduzela i da se sad nešto za njih žrtvuje.

Ja mislim da je greška nečega se odreći ili nešto propustiti u životu iz krivih razloga, pa kasnije zbog toga žaliti i plakati. Najvažnije je slušati svoje srce i sve dok je ono zadovoljno našim životnim odlukama nema dileme da idemo u dobrom smjeru.

Razum bez srca je suh i krut isto kao što je srce bez razuma slijepo.

Raduj se narode jer dolazi velika promjena koja će vratiti ravnotežu srca i uma.

ja imam troje djece i za njih živim,..i nisam mislio kukati nego samo reći da obitelj donosi složene problematike i borbu za bolji život svakodnevno i naravno da onda druge stvari gube važnost...da ne bi bilo zabune meni sunce zalazi i izlazi za obitelj i nikad to ne bi mijenjao za nikakvo blago ali da treba žrtva treba.

Campo, jbt, za promjenu se jednom slažem s tobom.

Žrtva - npr. da nemam djecu, mogao bi si priuštiti godišnji odmor na Zapadnoj Samoi, o čemu sam oduvijek sanjao, ili, da nemam obitelj, vozio bi Jaguar XJ12 i skupljao sponzoruše po Cannesu ili štojaznam gdje - za mene zapravo to i nije. To je zapravo metafizička stvar. U vrijeme dok sam bio dečko smaatrao sam da bi odricanje od tih materijalnih želja bila žrtva (na koju sam već tada bio uglavnom spreman). Danas smatram da bi sve to što sam "žrtvovao" zapravo bila vrlo blijeda i niti izbliza dovoljna kompenzacija da mi nadomjesti neizmjernu životnu sreću koju ne bi osjetio da nemam obitelj.

Meni osobno je imati dijete obogatilo zivot. I da, ulovim se cesto misliti kako sada imam obaveza na drugu potenciju, al kad se sjetim onog "momackog" zivota prije, vidim koliko je to zapravo bezvodno i praznjikavo.
I kada ti ti malo bice dodje i sjedne u krilo, kada ga zagrlis.... ah, volio bih da oni koji su sada dobrovoljno samci to dozive.
Uf, ode tema debelo u OT.

MoschuS kaže:


amen

Nije problem što tema ide u OT, sve cool barem se primjeti da smo svi ono ok ljudi

Je, klinac je nešto najljepše. Mada je Vragu iz torbe iskočil, ali sve jedno, ženin i moj je. Doduše, ja bi umjesto Jaguara uzeo Aston Martin DB5. Je li u Samoi ima skijanja? More i sunce nisu za mene, ali naš Jadran ne bi mjenjao. Bez obzira na ljenčuge.
Želio sam otići u Japan, ali bum se moral malo strpiti.

Potpisujem zadnjih desetak postova. Obitelj na prvom mjestu. Djeca su neizmjeran izvor sreće i zadovoljstva, ma koliko nekad znali biti naporni i crpiti iz mene zadnje atome snage.

Kakav zadnji atom snage? Mogu oni i u minus ići!
Žena i ja smo se zezali da nismo uputstvo dobili za klinca jer nismo našli prekidač. LOL

@zabac, što bih ja trebao dobiti za njih četvoro? Svi različiti, zamisli snop uputstava. Nema tu knjiga, to se ne uči, to se osjeća. Čak i sad kad je najmlađe prevallo 26 godina, ljubav, ponos i sreća su tu, a da ne pričam o unucima. E, šta ti je vrijeme.....Zato sam valjda izabrao taj smireni avatar:laugh:

Ajmo anketu, kad smo već OT: koliko imamo djece i koliko su stari. Ankete o Apple proizvodima smo sve potrošili pa izgleda da nas prema zadnjim postovima, djeca najviše vesele.

Dvoje djece. Sin 16 i kćer 12 godina.

Već sam rekao: četvoro; sin 34, kćer 30, sin 28, kćer 26 aproksimativno. Unuka uskoro 2 godine i unuk 1,5 godina:kiss:

opa pa imamo tu i dede Macovce! Svaka cast Borise!
Nasa curkica puni 2 godine za mjesec dana ali vec ceprka ko velika po iPhoneu. Zove ga "fanfi"

Niti ne znam koliko je sin skinuo igrica na iP za unuku:)

Kaže meni sin "Znaš, tata, u školi imaju neke čudne kompjutere. Nisu ovakvi normalni, nego imaju neke, neke... vindovse. I to ništa ne radi."

Blizanci. 11 godina svaki .

Ajde, usput jedno pitanje. Sad smo već ionako otišli total OT, pa da iskoristim priliku. Na informatici im (klincima, peti razred) je rečeno da skinu Logo i instaliraju ga doma. Jasno, profa misli na prozore, a meni se a) gadi to metat na komp, b) nemam instalaciju za prozore pa se pitam ovako na glas, ima li logo za OSX? Pretpostavljam da ima, dapače, google je otkrio nekoliko kandidata. Pa zato nastavljam s dilemom: ima li neki 'original' ili? Koji bi bio najbolji? Ili su svi isti? I ono najbitnije: hoće li znanja usvojena na OSX-u biti ista kao i tražena na prozorima?
Djipi, znam da ti se logo gadi, ali program (školski) je takav kakav je.....

nešto kontam pošto nemam djece ja ću se pridržavati teme toliko koliko. Već duže vremena ja razgovaram sa nekim svojim drugovima ovamo o prelasku na novu platformu, oni zavrću očima kad im kažem koliko košta al hajde de, još kad im kažeš da to ne radi na windows-u samo se prolomi auuu šta će ti takav računar onda, nakon toga se i ne trudim objašnjavati da ima bootcamp i opcija virtualizacije.

Svašta se naslušaš... Meni su rekli da sam se "propederiso". Da čemu mi to služi osim preseravanju. Da jel to može otvarati doc i xls. Ali najbolje je bilo "A jel to može na internet?".

Đuro, mi smo neki logo odavno pribavili. Ne sjećam se više kako se zove, ikona je zelena kornjača. Freeware. Logo je trivijalan jezik koji apsolutno nije namijenjen ozbiljnom razvoju aplikacija, već isključivo učenju programiranja (tj. razvijanju programerskog načina razmišljanja) za djecu vrlo mladog uzrasta. Iako je 5. razred već malo prekasno za Logo, on je namijenjen djeci od 6 do 10 godina. Uglavnom, ono što sam htio reći je - da je svaki dobar, po mom mišljenju.

Tuzno je to da se logo sad uci u 7 i 8 razredu i to pola djece ne shvaca nimalo, samo prepisuju od jednog ili dva koji to kuze.. Jos tuznije je to da svi oni imaju potencijala, ali nikome od njih se to neda ni pogledati kad mogu malo okrenuti glavu i prepisati par linija s ekrana ucenika koji se trudi.

Ti koji prepisuju će isto napraviti i sa diplomom i biti kasnije ministri. Ti si samo ljubomoran!

E tocno to je najtuznije... Geniji na burzi, a snalažljive budale na visokim pozicijama..

Što ćeš kada informatiku predaju učitelji s pojačanom informatikom i jedva znaju koristiti se kompjutorom, što se može očekivati od djece, a uz to još je i izborni
A još ako škola nađe pare za nekog informatičara koji će održavati kompe to i funkcionira, kad nema para nema servisera nema rada, ondak su samo za gledanje

Ne slažem se ni s jednim, ni s drugim.

Ponajprije, Logo se uči u 5. razredu. U 8. je Qbasic, a u 7. se ne uči nikoji programski jezik, nego Excel.

A sad ovo važnije:

Samo će *malobrojni* od ovih prepisivača završiti kao ministri. Jer nije dovoljno biti prepisivač. Osim toga treba biti i debelokožna gnjida i k tome još politički podoban. To je, statistički, isto kao i nogometaši. Tisuće klinaca u pubertetu sanja kako će postati nogometne zvijezde i misle da im škola ne treba, a na kraju od svake generacije samo njih nekoliko desetaka zaista upadne u neku profesionalnu igru (što je i dalje miljama daleko od statusa zvijezde). E, tako isto, 99% prepisivača na kraju đuđe na burzi ako se nisu preko veze utrpali na neko fiškalsko mjesto na državnim jaslama ili imaju sreće da su im starci privatnici pa se ukrcaju u obiteljsku firmu i nju upropaštavaju.

Kako god bilo, i gdje god završili, takvim ljudima nikad ne bi bio u koži jer su stalno u nekom strahu i pod nekim pritiskom što ako njihova nesposobnost ispliva na površinu ili što ako se nađu u situaciji da nema tko za njih odraditi posao niti imaju od koga prepisivati. Takvi ljudi nikad u životu nisu zaista s l o b o d n i !

A geniji sigurno, ali *sigurno* nisu na burzi. Ako se nisu sami zaposlili i nije ih nitko ovdje zaposlio, tada su (ako ne i prije toga) odavno otišli van. Svatko tko čami na burzi i za sebe misli da je genije, ima vrlo iskrivljenu sliku o sebi.

Slažem se s djelom tvog posta smayoo, ali to u praksi nije uvijek tako.

BTW: Meni je u skoli po programu bio Logo 7 i 8 razred ali je profesorica bila pametna pa nas je ucila rađe malo više o qbasicu a logo nismo ni radili.

Po programu ti sigurno nije bio Logo u 7. i 8. razredu. Ali, doduše, o čemu uopće pričamo... Informatika je u hrvatskim osnovnim školama izborna nastava. Drugim riječima - kreatori hrvatskog obrazovnog sustava smatraju da to u 21. stoljeću nisu nužna znanja koja mora savladati svako dijete. Tako da zapravo imamo biti sretni da je ikoje dijete išta o informatici naučilo u osnovnoj školi.

Što se mog posta, teorije i prakse tiče, u praksi je to baš uvijek tako. Svar je samo u tome što mnogi ljudi misle da su nekom svojom kvalitetom zaslužili automatski određen status, odnosno da im je ta jedna kvaliteta dovoljna (i više od toga) da uspješno rade neki određen posao. A to nije tako. Sposobnog čovjeka sačinjava dobra kombinacija većeg broja kvaliteta.

A o slučajevima (molim neka se nitko ne nađe uvrijeđen, jer ja nemam po tom pitanju baš nikakvih predrasuda, radi se jednostavno o objektivnom stanju tržišta rada) tipa npr. "diplomirao-la sam ekonomiju i nigdje nema posla za mene, hoću svoja prava" bolje da i ne započinjemo. Upisati i završiti studij struke koja je 300% suficitarna u Hrvatskoj i nakon toga očekivati da je dovoljno javljati se na natječaje da bi dobili posao - smiješno je. Kako ikoji poslodavac koji zapošljava dipl.oec. može izabrati između parsto prijava koje dobije za jedno raspisano radno mjesto? Po zagipsano našminkanom CV predlošku s MojPosao i par šablonskih rečenica pokupljenih iz mudrih savjeta s istog sitea sigurno ne.

U ovom se trenutku čak niti inženjeri (kao u pravilu suficitarna struka) koji nisu sposobni pokazati neku veću razinu sposobnosti, motivacije i interesa ne uspijevaju zaposliti.

Sto je uopce informatika? Sad se predvidja uvesti gradjanski predmet, kaj je po meni vaznije od informatike. Ovakva "informatika" stvara "strucnjake" kakve imamo. Neko se kao kuzi u to i to pokusava naplatiti. Ja sam gledao hitnu sluzbu. Tko je od vas spreman dojti do mene na operaciju?

zabac kaže:


to više nitko ne zna. nekad davno, informatičari su čarali informacije i informacijama. kad god mi netko kaže da sam informatičar, ispravim ga jer se ne bavim kompjuterima, već mi je kompjuter alat.

možda je moj prijatelj ceki informatičar. on ima servis i popravlja konpijutere. dakle, bavi se kompjuterima. čara informatiku

Žabac, masa ljudi ide nekim selskim babama kosti namještati makar nemaju diplomu medicine. Slobodno tržište rada definira uvjete. Ne treba svakom mag.ing.rač. niti čovjek koji zna 300 čuda o hardveru i softveru. Niti takvog čovjeka može svatko platiti. Mnogima je dovoljan netko tko zna instalirati windowse, printer driver, podesiti outlook, složiti mail merge u wordu i tako to. Takvo radno mjesto se obično naziva "informatičar". Zašto je to čudno? Ja čak i ne mislim da je osobito bitno kakvu je netko školu završio za taj posao. Po mom mišljenju, to sve može sasvim dobro znati netko tko je završio i samo osnovnu školu, samo ako je išao na tu izbornu informatiku i pazio na nastavi.

Nekad su postojala radna mjesta "daktilograf" i "tehnički crtač". I "inokorespondent". Meni je to puno smješnije. Ali u to je vrijeme bilo normalno da ljudi ne znaju, uz svoju struku i posao, još i tipkati na pisaćem stroju, crtati tehničke crteže tušem po pausu ili pisati poslovne dopise na stranim jezicima. Danas je normalno da ljudi ne znaju podesiti kompjuter da im radi sve što treba raditi za normalan rad pa im treba "informatičar". Za 20 godina će to biti da pukneš od smijeha. Ali će im za 20 godina možda trebati neki. ne znam, "čipomatičar" da im podesi čip koji im je ugradilo u lubanju kad su se rodili tako da im u mozak ubaci npr. znanje francuskog, nuklearne fizike ili recepata za zimnicu od usoljenih krastavaca. Što će opet biti da pukneš smiješno za 40 godina. I tako dalje.

Evo još nekoliko izumrlih zanimanja koja su mi pala na pamet:

- teleprinterist
- radiotelegrafist
- posrednik na telefonskoj centrali
- kurir (referent za korespondenciju, onaj koji po firmi raznosi prispjelu poštu i skuplja onu koja se šalje)


S druge strane, ako ti je smiješan "informatičar", zašto nije smiješan "web designer"? Siguran sam da ovdje ima puno web designera. I to sigurno nije zato što u toj branši nema posla. A sjećam se kad sam prije nekih 13-14 godina sudjelovao u jednoj diskusiji:

ON: "Evo, propada industrija, propada ovo, propada ono. Gdje će raditi budući naraštaji inženjera strojarstva, tehnolozi...?"

JA: "Radit će neke druge poslove."

ON: "Koje, na primjer?"

JA: "Pa evo... na primjer, burzovni analitičar, (...), web dizajner..."

ON: "Vebdi... šta?"

JA: "Web dizajner"

ON: "A šta je to?"

JA: "To je čovjek koji dizajnira i izrađuje internetske stranice."

ON: "A čemu to služi?"

JA: "Komunikaciji, promociji, poslovanju... Mogućnosti su ogromne."

ON: "Ma da... I netko će, kao, platiti da mu neka budala nacrta reklamu na kompjuteru..."

Eto.