Ja sam doduse isao u skolu u BiH. Nama je srpsko-hrvatski bio glavni i jedini jezik. Pa sam laicki pretpostavio da je tako bilo na cijeloj YU.

Ma nije ovo prepucavanje.

Imam osjećaj kao da je ostao prisutan dobri duh Žapca koji brani čiste boje Hrvatske iz prljave Jugoslavije.

Meni u đačkoj knjižici iz Kutine i Sl. Broda od ‘78 do ‘86 piše hrvatsko-srpski jezik.
Bit će da nisam imao sreće.

Ja sam bio uvjeren cijelo vrijeme da to i jeste bio sluzbeni jezik, ali eto ipak sam mu priznao da mozda grijesim. BiH je specificna bila uvijek, pa mozda je reko samo kod nas tako bilo

Kod mene u 4 godine srednje skole niti jedan razred jezik se isto ne zove (ratno vrijeme, pa su eksperimentirali s tim)

Air kaže:


Evo ti jedan članak da si malo osvježiš povijest ili povest...isti klinac, samo za tebe, uživaj

ravnododna.com/objavljena-deklaracija-obranimo-povijest/

cariblanco kaže:


EDIT: Nismo se razumijenili ili ja tebe nisam razumio što si htio poručiti mi s ovim člankom.

Nije meni do povijesti, meni je do sadašnjosti i budućnosti dijece.

@Air:

Sadasnjost nije blistava. Buducnost vjerojatno u Njemackoj ili Irskoj.

Al zato nam je proslost turbulentna. I svako selo ima neku svoju inacicu.

Do Ustava 1953. bila su dva jezika i zvali su se hrvatski i srpski. Nacionalnost "musliman" nije postojala, nego su se ljudi izjašnjavali kao Hrvati ili kao Srbi, rimokatoličke, pravoslavne ili muslimanske vjeroispovijesti (ili kao ateisti, naravno). Baka moje sestrične izjašnjavala se kao Hrvatica pravoslavne vjeroispovijesti sve do svoje smrti negdje ranih 80-ih.

Ustav 1953. uveo je nacionalnost Muslimana i ukinuo je vjersko izjašnjavanje (u službenim dokumentima). Paralelno s tim, dva jezika su proglašena jednim, koji se zvao hrvatskosrpski u Hrvatskoj, a srpskohrvatski u Srbiji (a u BiH kako gdje ).

Od Ustava 1974. godine ponovno je jedan jezik razdvojen u dva, hrvatski i srpski, a u školi se učilo OBA PARALELNO (u Hrvatskoj smo učili i ćirilicu, čitali lektiru na ćirilici, imali za lektiru i hrvatsku, i srpsku književnost, itd.). U hrvatskim se školama predmet zvao "Hrvatski ili srpski jezik i književnost" (u žargonu "Hrvatski"), a u srpskim se školama zvao "Srpski ili hrvatski jezik i književnost" (u žargonu "Srpski"). U BiH opet - kako gdje .

Da ne mislite da lupam napamet, treća sam generacija u našoj obitelji - kolekcionar starih knjiga, između ostalog i školskih udžbenika i čitanki. Ako nekog zanima, možemo i u puno više detalja.

Što se prijevoda Alana Forda tiče, Brixyjev tekst Alana Forda (i Brixyjeva književna djela općenito) su valjda najčišći hrvatski koji se iz tog doba uopće može naći. S obzirom na to koliko sam puta pročitao Alana Forda (govorim o onim prvim izdanjima iz doba mog djetinjstva, koja je zaista pisao Nenad Brixy, za kasnije reciklaže ne znam) ne 100, nego 1000000% sam siguran da nije bilo riječi "voz". Meni osobno to nije uopće bitno, ali jednostavno se predobro sjećam tog teksta. Ne jednom se moja profesorica iz hrvatskog (i to u srednjoj školi, ne samo u osnovnoj) iznenadila kad bi me pitala otkud znam neku riječ (npr. "stanoviti" ili "odista"), a ja bi joj rekao "iz Alana Forda" (dok je ona očekivala odgovor u stilu "od Šenoe" ili "od Krleže" i sl.) .

Brixyjev je jezik bio, da se tako izrazim - zabavno neživotan. Koristio je riječi koje se "na ulici" nisu nikad mogle čuti, a opet su tako dobro "sjedale".

Moj otac rodjen u Tuzli, Bosanac sluzio vojsku u Beogradu, mozda neke 1967-68 i u toj knjizici pise Hrvat.

Ratne 1993. god mi smo dobili hrvatsko drzavljanstvo temeljem te pozutjele knjizice, jer je bila dokaz da je prije 1991. bio pripadnik hrvatskog naroda, te se tako izjasnjavao. Adresa neka u Zagrebu gdje u zivotu nisam bio. Domovnice su nam dosle u hrvatski konzulat u Tuzli diplomatskom postom valjda.

Ne znam vrijedi li taj zakon za stjecanje drzavljanstva po tom osnovu jos uvijek, ali eto tad u ratu je tako bilo

Dobra tema za Alan Ford

ja sam rodjen i zivim u Srbiji,i takodje sam generacija prvog Alan Forda,i dan danas moja ekipa kaze Tisucu...Lijepo...Gluh i Nijem( ne bas zvanicno,ali u ekipi Vrlo cesto)...itd...naravno sve zbog Alana Forda....

Samo bih dometnuo da se riječ voz koristi u kontinetalnom dijelu Hrvatske (kajkavska podvarijanta), ali ne za vlak kao u Srbiji (za vlak se veli cug, kao čisti germanizam koji je udomaćen), nego za prikolicu natovarenu nečim. Ako je to sijeno, onda je to voz sijena, ako je gnoj, voz gnoja itd...
Općenito, slavenski jezici koriste iznimno puno identičnih riječi koje u raznim jezicima imaju različita značenja.
Recimo, svi znamo da je rumeno kod nas crven(kast)o, a na slovenskom je to - žuto (crveno je rdeče)....
Pa tako, ako budete u Češkoj, nemojte ni slučajno neku zgodnu curu nazvati curom na glas, jer će joj to biti teška uvreda - tamo to znači nešto ublažena varijanta kurve, ajmo reći, radodajka...

...ili drolja. Da, znam, to sam naučio (na vlastitoj koži) još nekih davnih ljeta, na Krku...

Air kaže:


Dao sam ti taj članak, da vidiš "naše" povijesničare, Klasnića i Jakovinu i da vidiš kako oni razmišljaju. Koliko je meni poznato oni su predavači na našim veleučilištima, pa bi mogli i tvoju dijecu učiti o istini naše povijesti. Valjda sam bio dovoljno jasan.

Nikad nisam kuzio te rasprave o jeziku. Svaki jezik uvozi strane rijeci i native speakers ne pitaju vladu ili politicare ili povijesnicare da pocnu koristiti neke strane rijeci (iz strucnih, kulturoloskih, vjerskih, poslovnih i sl. razloga).

Jezik nije uklesan u stijenu. Mijenja se jer je pod raznim utjecajima. Ziv je.

Neki ljudi poistovjecuju jezik sa nacionalnim identitetom. Ja se nikada ne bi s tim slozio. Zasto onda ucimo strane jezike jos u osnovnoj skoli? Uce nas da budemo stranci ili domaci izdajnici?

I grcevito taj radikalni stav brane, svadjajuci se sa drugim ljudima kada upotrijebe neki izraz koji eto njima ne pase. Izdajnik si domovine jer si rekao hljeb a ne kruh. Uvijek sam imao rasprave tog tipa u Dalmaciji. U redu prijatelju rekao sam neku sprsku rijec, jer dolazim iz dijela BiH blize granici sa Srbijom pa mi je to navika, ali i ti mene sopas svakim dan talijanstinom i turcizmima a pricas da si neki veliki Hrvat

Jezik je sredstvo koje omogucava ljudima da se razumiju i da komuniciraju. I to mu je, po meni, jedina i primarna svrha. Da li ti kazes tanjir, tanjur ili pijat meni je skroz svejedno dok god na njemu mi nesto lijepo nosis

Ovaj forum je odlican primjer toga. Imamo clanove iz Hrvatske, BiH, Srbije i sasvim se lijepo razumijemo i komuniciramo.

drlovric kaže:


Normalno da nisi skužio raziku u jeziku jer si Bosanac, ok. Imamo sam malo vremena neki dan, pa zaebavam mlađe kolege s posla s "srpskim riječima". Pitam ja njih. što je to ; boranija, pirinač, grip,bajato i na kraju "vasiona". Sve su mi priznali osim da je vasiona-svemir, pa su mnogi tražili potvrdu tog mog tumačenja.

Čudi me da ti ne znaš da je jezik, osim zastave neke države, stup njene postojnosti. Jezik je mnogo jače oružje, od bilo kojih projektila i svakom narodu koji ga njeguje, jamči njegovu opstojnost. Ti bi najrađe da pričamo engleski, a da nema informatike, malo bi ga klinac pričali. I crni cigo, zna da je cigo i s tim se mora ponositi, sve drugo je bljak.

Jezik je stup postojnosti države? Vjerojatno si htio napisati "opstojnosti"? Ili "postojanosti"? Kao u "mi stojimo postojano, kano klisurine"?
E, sad, što si točno mislio? "Opstojnosti" ili "postojanosti" (jer "postojnost" nije riječ hrvatskog jezika)?

Ali prilično sam siguran da si mislio "naroda", a ne "države" jer ima zapravo dosta država na svijetu gdje službeno priznato puno više od jednog jezika. Švicarska i Belgija, na primjer. Kanada. Indija! A gdje su sve one kojih se sada ne mogu sjetiti...?

Doduše, i s narodima nije baš uvijek jednostavno. Ima ljudi na svijetu koji se smatraju pripadnicima istog naroda, a govore različite jezike. Na stranu sad ovo kod nas što Srbi u Hrvatskoj zapravo ne govore srpski jezik (iako ga djeca uče u školi). To je posljedica što su jezici bliski pa dolazi do tzv. "prirodne" asimilacije. Kao i s Česima i Slovacima u Hrvatskoj. Međutim, evo ti opet primjer Švicaraca. Svi se smatraju Švicarcima, već stoljećima, iako govore 4 jako međusobno različita jezika. A što ćemo npr. s Flamancima u Belgiji i Holandezima u Nizozemskoj koji govore isti jezik, a smatraju se različitim narodima? Isto kao i Austrijanci i Nijemci, hm... A Kina, u kojoj 95% stanovništva čine pripadnici naroda Han? Svi se osjećaju pripadnicima naroda Han, a pri tom ih oko 70% govori mandarinski, a 30% kantonski jezik.

Jbg, postaje sve kompliciranije...

Možda ipak nije jezik jedan od stupova opstojnosti (ili postojanosti?) nekog naroda? Ili države? Što si zapravo htio reći?

Doduše, s druge strane, imaš zemlje s vrlo jakom nacionalnom kohezijom, kao što je Francuska, gdje je politika već skoro cijelo stoljeće vrlo aktivna u promicanju i očuvanju vlastitog jezika. Do te mjere da je na snazi zakon koji brani korištenje tuđica u javnom medijskom prostoru i u javnim ustanovama (npr. državni službenik dobije dvaput opomenu i treći puta otkaz ako u službenoj komunikaciji koristi engleske riječi), a jezikoslovci vrlo intenzivno rade na pronalaženju odgovarajućih francuskih riječi za sve novonastale pojmove.

Pa su tako mladi Francuzi praktički jedini na svijetu koji u većini ne znaju što je "bajt". Jer se na francuskom to kaže "octet". I "kilooctet", "megaoctet" itd. Glupo? Ili ispravno? Hja... Vječna diskusija. Ja osobno koristim Mac, LibreOffice, i što još ne, i na engleskom, i na hrvatskom. Najčešće ne primjećujem razliku i nije mi nikakav problem koristiti računalo na hrvatskom jeziku, naprotiv. Većina ljudi u Hrvatskoj kaže da je to "glupo". Zato što su ih kao djecu u školi propustili naučiti ikojoj drugoj terminologiji osim engleske.

Ali, vidi, prije nego oduševljeno kažeš kako su Francuzi u pravu, ti, kao inženjer, tamo ne bi nikad dobio diplomu bez položenog državnog ispita iz francuskog jezika i gramatike. Sudeći po tome kako ti gramatika (a ponekad i pravopis) hrvatskog jezika šepaju, reklo bi se da ovdje takav ispit nisi polagao. Tako da, klimav je nešto taj stup, kad čak i takvi poput tebe koji se tako srčano bore za hrvatski jezik - nisu baš briljantni poznavatelji...

Nije skuzio jer mu je svejedno, prodao bi drzavu samo iz osobne koristi. Gore je napiaso da mu je novac motiv.

I da, zaboravih najvažnije. Ja smatram kako je jezik jedan od stupova kulturnog identiteta svakog pojedinca. O narodima i državama - ne znam. Vjerojatno da, ako svi, ili barem većina, imaju neki međusobno bliski kulturni habitus i tradiciju.

smayoo kaže:


Ne samo to, ja sa B2 certifikatom iz Francuskom, EU državljanstvom i položenim stručnim ispitom sveudilj moram polagat stručni ispit na francuskom ako želim dobit na neodređeno u državnoj školi.

To što mi stručni ispit položen u RH priznaju SVE ostale članice EU, Francuze pretjerano ne dira. Oni su svoje učitelje još davnih dana proglasili državnim službenicima tj. fonctionnaires. Vjerojatno jedini u galaksiji, al eto. Tako da je kod njih stručni ispit za rad u školi zapravo stručni ispit za rad u javnoj službi, a to naš nije.

Naravno da nije sve tako jednostavno kada je jezik u pitanju, pogotovo kada se uspoređuju narodi i jezici iz raznih krajeva svijeta, ali reći da jezik nije stup opstojnosti nekog naroda (pa i države u kojoj taj narod živi) je u najmanju ruku, pogrešno.

Iz naše povijesti znamo vrlo dobro da bi prva stvar, koju bi okupator napravio kada zapojedne teritorij na kojem živi neki drugi narod, bilo to da bi zabranio službenu upotrebu jezika kojim se taj narod koristi, i nasilno nametnu upotrebu svog vlastitog jezika.

Zašto bi to radio, ako jezik nije stup opstojnosti nekog naroda?!
Da olakša komunikaciju među ljudima?!
How - yes - no.

S druge strane, kruto inzistiranje na "čistoći" jezika, kako to rade npr. francuzi, ili talijani, i kako uglavnom zagovaraju nacionalisti, bez obzira kojem narodu pripadali, je u najmanju ruku besmisleno, jer je jezik živ i s vremenom se mijenja, što zbog društevno-političkih prilika, što zbog "mode", što zbog nedovoljnog znanja govornika tog jezika, i ostalih razloga.

Poznavanje, u govoru i pismu, više stranih jezika, obogaćuje osobu koja se tim jezicima služi, i omogućava mu izravnu komunikaciju sa pripadnicima drugih naroda, upoznavanje drugih kultura, i, u svjetlu trenutnih globalizacijskih trendova i ekonomske situacije kod nas, pruža mu priliku da živi i radi u sredini u kojoj se rad i cijeni. Uostalom, nije uzaludna ona latinska izreka:

"Vrijediš onoliko ljudi, koliko jezika znaš."

Prosli smo germanizaciju, madjarizaciju, talijanizaciju i srbizaciju. Protiv svega toga smo se borili, znaci da nije dobro.
Zaboravio sam i cobanizaciju iza WWII.

Kako sam napisao, jezik je sigurno jedan od stupova kulturnog identiteta svakog pojedinca, a onda i skupine pojedinaca koje taj kulturni identitet dijele. U nekim okolnostima, ta se skupina zove "narod", a u nekim drugima se zove nekako drugačije. Naša konkretna povijesna borba za vlastiti nacionalni i kulturni identitet jest bila takva da je stoljećima bila u bitnome vezana za borbu za vlastiti jezik (u kojoj smo pobijedili) i pismo (u kojoj nismo pobijedili). Ali to je prvenstveno bilo bitno zato što je potiskivanje hrvatskog jezika kroz stoljeća bilo sistematsko i politički potpomagano, a ne zato što su ljudi spontano i prirodno usvajali i izmišljali neke nove riječi.

Inputirati danas bilo kome da odbacuje svoj nacionalni identitet ili, još gore, predbacivati nekom da je "nedovoljno domoljub" (ne znam uopće kako bih to nazvao) zato što koristi neku riječ koja se nekom učinila "nehrvatskom" je... ne znam... evo, da ne kažem ja što je to, recite vi.

Meni na zivce ide onaj koji se prezentira u RH na engleskome. Sobijem kritike tipa”svi znaju engleski”.
Meni je to malogradjanstina, primitivizam, nedostatak kulture. Zelw naglsiti kako su oni svjetski ljudi a u stvari ispod povrsine su ono sto jesu.
Ia neznam da li ima toliko primitivaca drugdje koliko ih ima kod nas ili ih ja vise primjecujem. Slicno je i sa lijepim djevojkama.

jura22 kaže:


Ja prijatelju nemam drzavu. Ja se osjecam kao pripadnik Hrvatskog naroda, bilo gdje da zivim. Drzava bez naroda je nista, mrtvo slovo na papiru.

Rodio sam se u Jugoslaviji. Gdje je ona sada?

Skolovao sam se u Bosni. Drzava koja jedino sluzi da iz nje pobjegnes. Sutra se moze raspasti.

Ozenio sam se i dijete sam dobio u Hrvatskoj. Zivio 7 godina. Kad je poslovna klima postala losa otisao sam malo na bojista na Bliski Istok o trosku americkih poreznih obveznika.

80% posto svoje imovine sam zaradio u Americi i volim je ko svoju drzavu. Dan danas jako dobro zivim od poslova u Americi.

I u stanu imam tri zastave, bosanske ljiljane kao simbol svojih predaka i tradicije, hrvatsku kao drzavu ciju putvonicu nosim i americku koja mi financira sve moje zivotne troskove.

I da, i dalje tvrdim da su mi bitnije pare nego jezik. Ti eto uci "pravilne" hrvatske rijeci da u starosti budes elkoventan

jura22 kaže:


A ovo znaci vridi samo za engleski? Nizozemski je sasvim u redu?

Isto je ali nizozemski “ne znaju svi”.
Zamiali da se Nizozemac u Nizozemskoj prezentira na njemackome.

Ovo je trebalo biti podbadanje (dobronamjerno naravno, smileic je tu) na tvoj zadnji post u Evo i malo humora... temi.

Mozda bi bilo lakse povezati da se moze citirati izmedju tema.