Čitate li kadgod poeziju? Ili ima neka (uglazbljena) pjesma koja vam je osobito draga baš radi stihova? Ili se baš u tom času (kad ovo čitate) domišljate nekih stihova koji baš tako nemoguće dobro dočaravaju upravo taj trenutak za vas? Evo, kao ovi meni, sad:

Notturno

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebrn vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina.

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

Antun Gustav Matoš

Čitam ponekad www.ocaravanje.com - ima jako dobrih...

A more nemora

Izvori moraju izgraditi svoj put,
a more ne mora.

Rijeke moraju imati svoj cilj,
a more ne mora.

Sunce se mora svijetu dokazivati,
a more ne mora.

Galeb se mora moru diviti,
a more ne mora.

Ribari moraju mreže bacati,
a more ne mora.

Brod mora imati kapetana,
a more ne mora.

Žene moraju čekati mornare,
a more ne mora.

Svijet mora preko pomora,
a more ne mora.

Svijet mora i što ne mora
da bi živio

Svijet mora da bi preko mora
mora vidio.

Svijet mora,
mora,
mora niz rijeku.

Od smijeha se more valja čovjeku.

Enes Kišević

i ova:
Ne more ća more ne more - dalmatinski poluhaiku

volim te morske

Meni o moru nijedne ljepše nema od ove:

MORE

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru

Josip Pupačić

Vali u luci

U čudu snavnom
Dvije bitve su držale
Koču staru da ne ode
Mirisu dubina gdje pripada

PIJEM

Ne marim da pijem, al' sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al' kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.

Vladislav Petković Dis

Nisam znao da imamo toliko pjesnika na forumu. Stvarno smo svestrani, nema šta.

Svakim danom Jabučnjak sve više jača,
usprkos spoticanju - nužnom na svakom putu,
Iz malog se voćnjaka rodio brend,
i beba što ima čudesnu rutu

A? Pet minuta slagalice:)

I ONDA NEŠ PIL !

"I onda neš pil
Negda sem visoko letel,
zdavna sem bez kril !
I noge su mi strli!
I onda neš pil !
Kak je, tak je, nem lagal !
I v partiji sem bil !
Još k tomu dva put !
I onda neš pil !
Bilo je i dobre kaplice,
al najviše sem se pelina vžil !
Dost tog sem i popušil !
I onda neš pil !
Sem štel ja njega,
al je on mene zbil !
S kolčinom ze planjke !
I onda neš pil !
Vun s te kože nemreš,
a kam bi se i skril !
Jebem ti i politiku !
I onda neš pil !
Sem negda tak lepo senjal,
kak letim sem snil !
A snočka kače i svoj sprevod !
I onda neš pil !
Samog sebe znotra žderem,
a dobil sem šest kil !
Viš ve kak z litre kila zide !
I onda neš pil !
Sam bog zna,
kulko sem toga vuse zlil,
a doktor mi neda piti !
I onda neš pil !
Koli glave se španceraju,
kak kolo od vil,
lepi beli mišeki !
I onda neš pil !
Pripovedaju da stalno pijem,
od snoćka sem ni niš spil !
A duša je navek žedna !
I onda neš pil !
Vražju mater neš pil !"

Pajo Kanižaj

Ja sam svojedobno i pisao poeziju, pa evo jedne iz tih mojih poetskih dana :

ŠUMICA I VRTLAR

Ljubavi moja, srećo moja,
što sad radi šumica tvoja?
Zarasla šumica sva je gusta
Al' bez vrtlara tako je pusta!

Slatka šumice moja mila
što si tako nevesela bila?
Kako neću nevesela biti
kad bez vrtlara ni vodu ne mogu piti!

Žarko sunce jako prži grije
draga šumica u znoju se mije!
Čeka svog vrtalara da joj dođe
da ju ova silna muka prođe.

Tvoj vrtlar uskoro kući stiže,
u gaćama mu se nešto diže.
On sad duboko uzdiše
jer izdržat ne može više.

I vrati se vrtlar u šumicu svoju
nađe ptičice gdje lijepo poju!
I vidi šumice gdje se veselo smije
od sline joj sreće srce jako bije!

Sank, legendo.
U duhu današnje mladeži ovo bi se moglo lijepo uglazbiti.

NEMA ME ZAŠTO SAVJEST PEĆI

Kad jednom odem,
Mnogi će se pitati zašto.
I oni koji me zavolješe strasno,
I oni koji to shvatiše kasno,
I oni koji me zamrziše onako,
Tek da prazne živote ispune nekako,
Shvatit će da sam bio samo tren,
Čas njen, njihov, pa opet njen,
Da smo svi mi vremenska rupa
I da tako malo značimo svi skupa,
I da je sad kasno kad te nema,
Postati i njima prihvatljiva tema.

Koliko zalud potrošenih riječi,
I mojih prije i njihovih sada.
Malo je velikih kada se pada
U to obilje smeća i jada.

Svejedno, važno je znati otići
Jednako kao i do cilja stići,
Da prije neg' odeš možeš svima reći:
Gospodo, samo još ovo pa ću i ja leći,
Nema me zašto savjest peći.

Dražan Gunjača

Drago Britvić

Meni prekrasna, svaki put uz čašicu rakijice

Svirci moji još je rano
Tek je ponoć tu
Svirajte mi polagano
Ne budite nju

Ne ljubim je zbog imanja
Ne proklinjem zbog čekanja
Pustit ću je neka sanja
Lijepa je u snu

Svirci moji još je rano
Tek je prošlo tri
Još je noć pod jorgovanom
Zbogom ljubavi

Svirci moji valja poći
I noć ima kraj
Možda zorom griješni ljudi
Odlaze u raj

Sank kaže:


Što reći... Fakat, i to je poezija... Ne baš toliko lirska koliko se meni sviđa, ali siguran sam da i takva ima svoje poklonike.

Jedna iste tematike, samo drugačjeg izričaja:

Paris at Night

Tri šibice upaljene jedna za drugom u noći
Prva da ti vidim lice
Druga da ti vidim oči
Posljednja da ti vidim usta
I čitava tama noći da bih se sjetio svega toga
Stežući te u zagrljaju.

Jacques Prevert

ne daj se ines mi je posebno draga.
jos u interpretaciji radeta... vrh.

nema smisla sada c/p
pa evo linka

C. Bukowski

Bluebird

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say, stay in there, I'm not going
to let anybody see
you.
there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I pour whiskey on him and inhale
cigarette smoke
and the ****s and the bartenders
and the grocery clerks
never know that
he's
in there.

there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too tough for him,
I say,
stay down, do you want to mess
me up?
you want to screw up the
works?
you want to blow my book sales in
Europe?
there's a bluebird in my heart that
wants to get out
but I'm too clever, I only let him out
at night sometimes
when everybody's asleep.
I say, I know that you're there,
so don't be
sad.
then I put him back,
but he's singing a little
in there, I haven't quite let him
die
and we sleep together like
that
with our
secret pact
and it's nice enough to
make a man
weep, but I don't
weep, do
you?

ODLAZAK

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera.

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sâma
ni dima bôla u maglama.

Tin Ujević