Problem
Jeste li opazili da vam stari CD-i polako krepavaju? Doista, CD-i umiru brzinom o kakvoj nije bilo riječi kad su nam govorili o CD-ima kao o novoj, "vječnoj" tehnologiji čuvanja podataka.
No, i kako vam ide spašavanje podataka s CD-a? Traljavo? Sporo? Gubite živce?
Ni meni baš nije išlo najbolje...
Ali, kako ćete detektirati da je vaš CD počeo umirati?
Obično, najprije pogledate donju površinu CD-a, onu koju čita vaš optički uređaj. Ako nije besprijekorna, ako su po njoj oštre ogrebotine... onda ste već i prije imali problema s tim CD-om: teško se mountao, kojiput je odbio korektno prepisati file iz prvog pokušaja. Znate već taj feeling, kojega dobro poznaju DTP-aši: kad treba obnoviti neki posao koji ste obavili prije par godina, pa računate da ćete samo potegnuti ikonu CD-a na hard da biste ga prepisali, a prepisivanje se prekine jer je neka datoteka nečitljiva. Onda ste prepisivali s CD-a mapu po mapu. Kad biste zapeli, onda ste u toj mapi prepisivali pet po pet, a na kraju jedan po jedan fajl. A što ako su na CD-ima stotine ili tisuće datoteka (pokušavam pogoditi: je li tipična ekstenzija MP3?)?
Ili ste davno prije odustali i odlučili se za neko drugo rješenje kao što je napraviti posao od početka, ili nabavka novog originalnog CD-a, ako je na mrtvom CD-u softver do kojega vam je stalo. Ja sam se u sličnim očajnim situacijama svojedobno pomagao i Nortonovim UnEraseom, ali dva su razloga zašto sam ga napustio: različitim metodama restorea znao sam dobiti fajlove koji imenom odgovaraju očekivanom, ali bi među njima bilo previše korumpiranih, ili bi restauracijom fajlova drugim metodama (prema filetypeu, recimo) dobio gomilu datoteka koje se zovu npr. "file#1.tiff", "file#2.tiff", "file#3.tiff"... a proces njihove identifikacije bio bi novi timewaster. No, u nekim rijetkim slučajevima datoteke su novac (a ne samo zabava), pa se pristajalo na ono što ima kao najbolje... Katastrofa, na koju ste morali pristati, jer vaši fajlovi trebaju i nekom drugom koji je za to spreman platiti...

Novo rješenje
Naišao sam na shareware program koji se zove CDRestore, britanskog programera koji se predstavlja kao SubRosaSoft, na istoimenom ".com" siteu. Na tom mjestu ima još zanimljivih i svježih softverskih rješenja, no, bacio sam se na ono koje obećava da nudi rješenje koje mene najviše boli.
Tekuća verzija je 1.0, a čini se da ga još nisu zapazili ni na svim najvažnijim web stranicama koje shareware scenu drže na oku manje više precizno. Nema ga ni na popisu Macserialjunkiea za prosinac, što ne čudi, jer je instalacijski paket za verziju koju sam skinuo iskompajliran 9. prosinca.
Kako to čudo radi?
Proceduralni dio relativno je jednostavan, kao i sučelje. Pokrenete već raskomprimirani program, a on skuži da nije nikad radio na vašoj mašini, pa preference pobaca još datoteke ".plist" i "Prefs". Eventualne nevidljive fajlove ili imenovane drukčije nisam još stigao otkriti.
Odmah pita za serijski broj, ali ljubazno dopušta probno razdoblje. Nekima će već to biti više nego dovoljno ako program skinu i sačuvaju ga za pravu priliku.
Kod pokretanja aplikacije otvara se jednostavan prozor na kojemu je sve jasno (vidi sliku). U menubaru nema ništa osim "About" i "Close". Kada u pogon gurnete problematični CD - a ja ih imam desetak baš gadnih koje mi se nije dalo baciti iako su bili beznadni slučajevi - ako ga Finder uspije mountati onda imate sreće i ime CD-a pojavit će se u prozorčiću CDRestorea; nešto će se s njega uspjeti spasiti. Treba samo pritisnuti dugme "Start". Ponudi se tipičan "Save" dijalog u kojemu program sprema na hard image CD-a kojega želite spasiti. Ime CD-a treba upisati ručno, inače sve imenuje kao "CDRestoreImage". Mogao je programer naravno pročitati string s imenom CD-a kojega se spašava i njega staviti kao prijedlog imena imagea, ali to će već doći s dorađenijim verzijama.
Iznutra gledano, program nije remekdjelo kodiranja; prije bi se reklo da je rezultat dobro postavljenog problema. Radi upravo ono što biste sami drag/dropanjem radili u Finderu: prepisuje datoteke na image upravo one veličine koje je izvorni CD ili session. Budući da program zapravo hendla sistemske pozive u Finderu, kada program naiđe na file kojega spašava s oštećenoga mjesta treba očekivati poteškoće u radu svega što ima posla s Finderom poput "Open" i "Save" funkcija u drugim programima.
Budimo načisto, program iznutra radi kao dobro artikulirana skripta, a utemeljenje na pozivima Finderu trebali bi biti jamstvo da će se prepisati samo nekorumpirane datoteke. Iz koliko pokušaja, to nisam uspio razabrati, ali po tome kako bi se ponekad sve zakočilo, čini se da to radi prilično temeljito.
Koncept rada programa iznutra mogao bi biti i drukčiji; da poput Toasta, Nortona i sličnih koji medij umetnut u čitač dismountaju, pa onda deru po njemu ne remeteći rad Findera. Vjerojatno bi se sve odvijalo brže i glatkije, a i iznad toga dalo bi se raditi nešto suvislije od ovoga što ja radim s povremenim teškoćama: pišem tekst :-), ali to bi tražilo sasvim drukčiji programerski pristup za koji možda i nedostaje znanja. Osobno, ja sam zahvalan i na tome, jer radi ono što se od njega očekuje, tj. zamjenjuje mene u glupim i repetitivnim poslovima u Finderu.
Ima u programu i drugih neurednosti, posbno se to odnosi na informacije u njegovom jedinom prozoru koje ne moraju odgovarati stvarnom stanju. Recimo, progressbar vam ne govori ništa o vremenu koliko će prebacivanje trajati, jer je to nemoguće predvidjeti s obzirom na to koliko se program zadržava na problematičnijim naslovima.
Za zaključak: program veličine 3,6 MB vrijedan je svakoga impulsa njegovoga skidanja preko telefona ako će s CD-a koji vam treba spasiti sve što se spasiti da. Program ima prostora za došminkavanje i brušenje sučelja, ali ne i bitnog prostora za napredak - da bolje radi ono što već u ovoj dosta sirovoj verziji radi umjesto vas.