Čestitam svima!

I ja također!
Sjećate li se gdje ste bili toga dana? Ja ga se vrlo živo sjećam.

Po Karlovcu su rokale granate danima, nije se moglo proći pa sam s pokojnim starim putovao autom za Zagreb, preko Ljubljane, trajalo je nekih 5-6 sati. U međuvremenu su (što nismo znali jer se zbilo dok smo se vozili, a na radiju nije bilo) raketirali Banske dvore. Dok smo došli do Bregane, slovenski policajac nam se čudom čudio jer smo bili jedini koji smo htjeli u Zagreb, a iz Zagreba je bila nepregledna četverostruka kolona onih koji su krenuli bježati. Sve rampe su bile dignute a slovenski carinici i policija su samo mahali rukama da ljudi što brže prolaze. Od granice do jankomirskog mosta sam vozio po travi pokraj ceste (stari autoput) jer su auti u 4 kolone cijelom širinom ceste vozili prema granici. Neki su čak na krovu vozili i frižidere, fotelje... Prizor kojeg ću se sjećati cijeli život...

Moj dojam je nekako "fake" jer se čini da Hrvati kao nacija nikada nisu bili više ovisni o drugima, o stranom kapitalu, bankama, NATO-u, Vatikanu, EU... cijelom tom našom sirotom državicom se u trenu počne upravljati iz vana čim se radi o nečem strateški bitnom za razne vanjske interese. Još da se rasprodaju šume i vode, da se razvlasti preostali osiromašeni puk od nekretnina i kroz desetak generacija možemo i potpuno nestati, tj. biti asimilirani u nekakvo šire pan-europsko društvo.

I sve ovo što sam rekao ne mora biti u negativnom kontekstu, dapače, možda je to i sasvim prihvatljiv civilizacijski put za sve mikro nacije.

Moj pokojni stari je govorio da nema neovisnosti za nas malene. Mi u najboljem slučaju možemo birati kome ćemo se dati da nas guzi... Volio se tako slikovito izražavati.

Kad smo već kod naših starih, moj stari se sa svime volio šprdati pa bi na ovaj dan uvijek rekao: “Sretan da neovisnosti svima koji su vratili kredite, nisu ništa nikome dužni i zdravo žive od svoje plaće.... a mi ostali, več kako to uvijek bude, čemo se snaći...”

Meni je uvijek bilo malo blesavo što proslavljamo postojanje države tri puta.
Imamo "Dan državnosti" 25. lipnja: OK tu se u podrumu zgrade Naftaplina sastao Hrvatski Sabor da bi izglasao ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti RH, smatranu najvažnijom odlukom o nezavisnosti Hrvatske, izglasanu u toj zgradi na navedeni dan 1991. jer je jedina imala slonište za toliko ljudi od takve važnosti za državu.
Onda imamo "Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja" (obilježavamo ga na skraćeno kao "Oluju", 5. kolovoza (iako su akcije Bljesak i Oluja trajale od 04. - 07. 08., ali nema veze).
I onda još imamo i "Dan neovisnosti". To je pak, dan kada je na današnji datum Hrvatski sabor donio Oluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.
Znači, zar nismo zapravo dva puta proglasili neovisnost, samo na druge načine, a treći oslobađali zauzeti teritorij?
Ima puno praznika države, a njenih stanovnika sve manje... Jedan dan bi po meni bio sasvim dovoljan.
Ali to samo moja malenkost misli, nemojte se uvrijediti jer zaista nisam mislio loše niti maliciozno.
Puke misli stavljene "na papir"...

Obratno. 8. listopada 1991 je donesena konačna odluka o raskidu državnopravnih veza u podrumu zgrade INA-e u Šubićevoj, jer su sti dan ranije raketirani Banski dvori. A to se sve dogodilo na taj dan jer je par dana ranije istekao moratorij od 100 dana na kojeg se obavezala Hrvatska kad je 25. lipnja iste godine (u Saboru, ne u podrumu ) izglasana kvalificiranom većinom deklaracija neovisnosti, dakle istupanje iz Jugoslavije.

5. kolovoza 1995. je, naravno, Hrvatska vojska ušla u Knin. Ne bih to baš izjednačavao s državnošću i neovisnošću. To je spomen na kraj rata i časnu vojnu pobjedu.

Uostalom, i prije smo, za vrijeme SFRJ slavili Dan Republike (29.11.1943.) kao dan kad je proglašena država u kojoj smo tada živjeli, i Dan pobjede nad fašizmom, (8.5.1945., dan ranije od ostatka svijeta). Mislim da ovaj drugi nije bio neradni dan jer je bio preblizu Prvog maja, ali nije mogao proći bez ratnih filmova i partizanskih pjesama na radiju. U Rijeci se slavio dan oslobođenja grada, 3. maj, koji je uvijek bio produžetak Prvog maja i neradni dan.

Ok, pomiješao sam datume - suština je ista. Ali, ako je ovih 100 dana bilo bitno - onda shvaćam dva datuma konačno. A famozni podrum sam vidio jer sam bio tamo kada su Sanadera dočekivali ovi iz Naftaplina u vezi nekog obilježavanja nečeg.
Nije ovo bio nikakav pokušaj umanjivanja truda i davanja života ljudi kojih nema, ali eto - bunilo me čas ovaj praznik, za dva mjeseca još jedan, pa za dva treći - i svi bi trebali biti sretni a branitelj (umirovljenike da ne spominjem) stoji pred Konzumom i drži ispruženu ruku.
Srce ti pukne. A sigurno mi do slavlja nije.

Čestitam i ja.
dpasaric kaže:

Vode su već prodane

Cestitke na cemu tocno, molit cu?
Na cetvrt stoljeca pljacke, otimacine i lopovluka u reziji hdz-a!?
Cetrvrt stoljeca laganja vlastitom narodu, izmisljanja problema i neprijatelja da bi se prikrilo pravo stanje stvari… a to je prodaja svog zdravog tkiva republike u ruke nekih “nasih”.
Sta imamo 25 godina kasnije: Polumrtvu zemlju u kojoj ostaju samo politicki uhljebi, cak su i njihova djeca jednom nogom preko grane, lokalni seljonacelnici koji su umrtvili svaku sansu za povratak ili odlazak na selo, bahati pizdeki od “politicara” koji se brinu za svoju zemlju i zemljake kao Zlica od Opaka za jebene stence, privatizacija u korist 6 ljudi i poluprazna drzava koja jos sere, pisa i riga po nama koji smo ostali i uplacujemo neku sicu u proracun da bi uhljeb imao za pivu.
Pih.

Ma nije Žabac ništa loše mislio, čovjek je domoljub i to se treba poštovati, naglašavam to jer sada ispada da sam istrolao temu.
Mene su oduvijek bunila ta tri dana, samo da svoje ponovim i drugi put.
EDIT:
Ali, stvarno me uvijek rastuži kada vidim branitelje koji su zaista bili na frontama na šta su spali.
Eto, jedan dečko iz Zagreba, da mu ime ne govorim, uvijek je ljeti (i da je 40 stupnjeva vani) nosio duge hlače. Onda sam od svojih frendova koji znaju tu priču čuo u čemu je stvar. Znači, bio je u nekom selu (oko Plitvica, Korenice, uglavnom tada zauzetom) i pobili mu skoro cijeli vod, pa se on brže bolje sakrije pred tadašnjim neprijateljem (ne želim ovdje imenovati nikoga, i dalje stvarati tenzije) u neko napušteno dvorište, pravac obližnji svinjac. Ljudi su prolazili, nitko te svinje nije htio jest, niti od "naših niti od njihovih" - jer su one jele leševe. Ovaj je to kao već iskusni pješadijac znao, ali je zaboravio jednu stvar...
Svinje jedu i živo, ako se ne mrda ih ne mlatne ih - a on je morao biti tih kao miš dok ovi ne prođu, jer da ih je počeo šutati one bi zaskvičale, a on bi imao rafal metaka u torzu.
Izjele su mu noge, grickale i čupale meso svaka s po jedne - on krvavi, vrišti u sebi, ali strah za život odradio je svoje i nije zvuka ispuštao. Odšutio je i trpio bol dok ovi nisu prošli.
Znate li kako je završio?
Dobio je braniteljsku mirovinu, ne znam koliku - ali postao je i psihički bolesnik ovisan o metadonu i alkoholu (sve od PTSP-a), a umro je u tramvajskom sjedalu svršetkom 2016. godine.
Na kraju mu je otkazalo srce.
"Klonula mu samo glava, 'ko da drema, 'ko da spava"...
Najmerno sam sa Đoletom ovo opisao.
Jer, on i njemu slični nekadašnji vojnici iz svih zaraćenih država bivše SFRJ su "ljudi sa mesecom u očima", kako ih je Balašević opjevao u onoj jezovitoj, no izvrsnoj baladi posvećenoj Vukovaru.
E sada, lako je reć - ma, prokleti narkoman ili prokleti alkoholičar, i bolje mu je tamo gdje je.
Treba si zamisliti što je dečka koji je sa 18 godina otišao u rat; kakve strahote je i vidio i počinio - natjeralo da to sve uzima kako bi mogao biti u stanju zaborava ostatak života. Doživio je nekih 46/7 tako nešto.
Vjerujte mi - takvi su ljudi, invalidi psihički i fizički (nije sposoban za rad bio - imao je potvrdu) - prava slika kako se država pobrinula za branitelje koji su se vratili doma nakon rata, a nisu imali nikakvu "vezu".
Dali bi im tvornički heroin, a oni bi to još zaljevali i pivom i travaricom samo da zaborave.
A na ratištu su im davane tablete koje su ih držale budnima danima i noćima, opet nekakvu drogu, samo - "dizalicu".
On je jedan od onih što na engleskom zovu cannon fodder, a mi topovsko meso.
I onda - kada se tako pogledaju stvari - koliko ih je pomrlo od polakog ubijanja sebe, koliko ih je doslovno stavilo cijev u usta, a koliko je dobilo fleševe pa pobilo i susjede, pa kada su se osvjestili i vidjeli šta su napravili, raznjeli sebe bombom - ne znam zaista čemu tri proslave.
Postavimo si svi zajedno pitanje: o čemu ti ljudi (ovoga više nema), kojima smo ove dane zapravo i dužni najviše jer je u Saboru mogao sjediti bilo tko podoban, ali za odlazak u rat su trebala čelična muda - razmišljaju na ove dane? Jesu li sretni i ponosni? Ili si jebu sve po spisku što su bili glupi i naivni? Ili niti jedno niti drugo, već u kafić ili dućan, ili kod lokalnog dilera - i daj da razmišljam o nečemu pedesetom...
Zapravo, DAJ da NE RAZMIŠLJAM.
Lova koja se utuče za sve "velikodostojnike" na te dane (benzin, vozače za dolazak na mjesto pijeteta, obavezna klopa od makar dva predjela i dva glavna jela, te bezbroj pića, od kisele, preko gaziranih i gustih sokova, do gajbi piva i vina) - bila bi bolje utrošena na njihovo liječenje.
Pravo liječenje, ne ovo trovanje koje im se danas nudi samo da pomru što prije, kako bi ih bilo što manje i ne bi više bili na državnom proračunu.

Btw, dan neovisnosti sam proslavio, slikovito, zajedno sa tisucama hrvata u stranom shoping centru, kupujuci cipele, jaknu i kozmetiku u stranim ducanima koje boli palac za nas i nasu neovisnost.

Onima, kojima je Dan neovisnost sretan - čestitam im!

Ostalima želim da dogodine bude stretniji, da ne moraju razmišljati o odlasku iz domovine, koju su zaposjeli "branitelji", uhljebi i dupelisci političari. Ovo se ne odnosi samo za jednu opciju, nego SVE - i plave i crvene, zelene, žute, a pogotovo narančaste!



Imam i poruku - KARMA JE UVIJEK NEGDJE IZA UGLA, strpljivo čeka...

Evo kako nas Europa gleda, boli njih kifla za našu neovisnost.
Samo gledaju što smo napravili u 4 godine otkada smo u EU, a šta su oni očekivali od nas da napravimo za to vrijeme.
Moje je mišljenje, uz proslavu neovisnosti, da bi se i mi malo morali "vratiti u budućnost".
www.vecernji.hr/vijesti/nzz-umjesto-da-p...sa-susjedima-1199762