Thumb up jer se nisi naljutio, majstore!
Nije glupa, sada kada čitam postove, dao sam ti povoda sa ovim da "mozak ružna sjećanja potiskuje, a lijepa vraća" - pa si se s pravom osvrnuo na Gabi.
A to da stara i dan danas sluša 88,1 - to je istina. Bit ću otvoren jer si otvoreno nastupio i ti.
Starci su je dok su bili skupa znali pustiti. I Gabi Novak, i Arsena Dedića, i Vice Vukova, Terezu Kesoviju...
Ali ja sam svoj glazbeni ukus razvio po starijoj sestri (ona je 72' godište). Tu sam se upoznao s Bajagom, Balaševićem, Azrom - i tako mi je ona nehotice stvorila muzički ukus. No, dok bi ona od izvođača kupila ploču ili dvije, ja sam kasnije na kazetama skupljao njihove kompletne diskografije (na crno) - uvijek sam bio - kako bih se izrazio - detaljniji, a ona kaže "analniji" od nje...
To je počela govoriti kada sam se doma pojavio sa Štulićevim Analima i i II, koje sam kupio od nekog lika preko oglasa u Plavom Oglasniku, jer ga više nije bilo moguće legalno kupiti, otišao je u Nizozemsku i posvađao se s Jugotonom i svim nasljednicima istog, pa tako i Croatia Recordsom. To su već 90-e su bile dobrano...
Ali ovu stvar nikad nisam čuo, a stvarno je OK - baš zajebancija na tadašnji način!
Inače, ne znam je li ovo pjesma koja opisuje Jugu ili nešto drugo (slabo divanim slovenski), ali meni je od Balaševića Soliter bila izvrsna stvar koja je opisivala bivšu državu. Obožavao sam ju slušati i odgonetavati šta se na koju odnosi ko klinjo.

Kloba kaže:


Nema razloga za ljutnju jer je vremena sve manje i manje.. Ponekad mi se digne tlak u sekundi, al se odmah i spusti




Na prvom Djoletovom koncertu sam bio 83 u Domu Sportova, pamtim zbog punog mjehura i A.C. Kravicevog basa koji mi je tutnjio po njemu. Pa me stari odfurao pisat pod tribine da ne gubi vrijeme trcat do wc.



Krenuo sam trpat arhivu na YT, al sam stao. I sad su mi VHSke daleko... al imam na diskovima stvari koje sam pretvorio u jedinice i nule pa cu valjda nastavit...

E da, meni je ovo najdrazi bend iz mladosti... Hvar..





P.s. Skuzajte ako je vec bilo...

Ovu pjesmu za svoju djecu koju je tu otpjevao otkrio sam tek kasnije, baš sam ju na You Tubeu slučajno ulovio, kao i činjenicu da ga intervjuira mladi Bitorajac - ali ta mi je baš predivna.
EKV nisam nešto slušao, ali onu "Svira R'nR cela Jugoslavija" znaju svi, pa tako i ja.
Ali eto, sada znam i ovu.
Što će reći, kulturno si me obogatio - Dijete. Hvala ti!

Kloba kaže:


Nema na cemu... al EKV i Elektricni orgazam nisu isti bend...

Jooj, zabrijo sam - moj bed. Sorry
Ni Električni orgazam nisam slušao, osim te stvari - pa je zato neznanje očigledno.
I neću ga ispravljat, neka svi vide koji sam blento ispo...

Nego, kako si gore na Vikalici obznanio da pratiš Johna Olivera, jesi li vidio reakcije koje je Trump stvorio svojim neosuđivanjem bijelih supremista u Charlottesvilleu? Ne vjerujem da će mu radi ovog pasti predsjedništvo, ali da si ga je dobrano načeo - to je sigurno.

Što se tiče mehanizma potiskivanja loših sjećanja, prva stvar koju sam primjetio nakon rata je da su baš svi ljudi koje znam, o događajima koji su se dogodili 2-3 godine prije rata (dakle prije 7-8 godina) pričali kao da su se stvarno dogodili prije 2-3 godine, kao da rat uopće nije postojao, tj. kao da je čitav jedan vremenski period nestao iz sjećanja.

Naravno, rata su se svi sjećali, ali o njemu se malo pričalo i u rijetkim prilikama.

BTW Ovi likovi koji po raznim forumima i komentarima opet priželjkuju neki novi rat, ili su u ratu dobro prošli, ili rata nisu nikad vidjeli, jer onaj tko je u ratu prošao sito i rešeto, i gledao ranjene i mrtve suborce o ratu ne želi niti razmišljati, a kamoli poželjeti da se opet bilo kome dogodi.

Tu ću biti totalno iskren - i imenovati sebe i obitelj kao te koji rata praktički okusili nisu. Osim napada na Zagreb, a i tada smo bili u Valbandonu kraj Pule - baš da se maknemo od mogućih bombi na Zagreb. Sestra je ostala u gradu i stara je strahovala za nju, iako Kustošija i centar (gdje su pali ti "zvončiči") imaju dobrih desetak kilometara zračne udaljenosti (ne znam točno).
Osim toga dana, grad najbliže Zagrebu koji je baš stradao u ratu je Karlovac.
Ali nagledao sam se mladih ljudi, pa i mlađih od 18 godina kada su otišli u rat - koji su se vratili kao fizički ili psihički drugačije osobe, a mnogi se nisu niti vratili. Najmlađa žrtva od Črnomeračke (ne znam koja je to točno) brigade imao je baš 16 godina, i poginuo je tako da je sam nešto spetljao s nekim oružjem i praktički ubio sam sebe...
Taj rat je bio grozota.
Baš sam jučer na Al-Jazeeri gledao dokumentarac The Siege u dva dijela, ja naletio na drugi, o opsadi Sarajeva. Ma užas...

Pratim John Olivera redovito.

Al ne da mi se razmisljat o politici danas.

Odgledao sam Chasing Coral sad i boli me patka za naciste i ostale nacionaliste.