Što se požara tiče supruga je iznjela jako zanimljivu teoriju. I kada sam je čuo, nisam se mogao ne zapitati ima li nečega u tome. Veli da se ne pali spontano, nego smišljeno da se spusti cijena zemljišta. Naravno, nađe se neki piroman koji će ostvariti akciju i vjerojatno kasnije pasti, ali on/ona su plaćeni i taj dio na muriji prešute.

Baš sam se zapitao jesmo li do tog dna došli...
A kako radi u Dubaiju, zna tamošnji lokalni pogled na izbjeglice - veli da oni nemaju drugdje bježati nego u Europu. Iran im ne dopušta ulazak, Turkmenistan, Uzbekistan, Tađikistan, Kirigistan i Kazahstan ih ne zanimaju za život, eventualno kao rute dalje istočno - a Pakistan i Kina im također ne daju ulazak. Pa im je jedina opcija ostala Europa koja im nije zabranila dolazak (i Trump je nedavno imenovao neke većinom muslimanske zemlje čiji stanovnici ili ne smiju ući, ili prolaze detaljne provjere prije dobivanja bilo kakve vize, sjećamo se svi). Čak im ni Australija nakon određenog broja brani ulazak, i njihov premijer se posvađao s Trumpom u prvom razgovoru s Amerikancem nakon stupanja u Bijelu kuću, jer ga je držao za riječ koju mu je dao Obama - da će USA sufinancirati njihov boravak u Australiji - na što je Trump rekao nešto tipa "što je moj prethodnik rekao, nisam ja" - i tu su se razišli.
U UAE se priča i da je CIA izrežirala sve to - da se Europa populacijski preuredi nakon što je SAD "preuredio" Bliski istok.
A mi smo sada s Njemačkom na hladnome - gotovo sve odluke u kojima se mi sporimo s nekime Njemci komentiraju u prilog strani s kojom smo sukobljeni, jer nam predsjednica politički uvelike vuče prema SAD-u, a samo premijer prema Europi.

Dnevno.hr...
U toj sam kreaturi od portala čak pokušao raditi, bio sam jedan jedini dan i kada sam shvatio web novinarstvo i reko - doviđenja. Tada ga je tek otvorila frendica iz Vjesnika sa svojim prijateljem iz Jutarnjeg, urednik je bio jedan jedini za sve, a lektora nije bilo. Sve se pisalo iz redakcije. Znači traži po drugim portalima, našim, stranim i kopiraj, preuređuj, cjepaj, nadograđuj - užas.
Ali, nekako su to gurali par godina i prodali dalje.
No vidiš, uvijek se nađe netko s malo širim pogledom na svijet tko će te prokužiti.

Na pušim ja te floskule. Ta liberalna mišljenja. Na daljinu su svi hrabri.
Izjednačavati migrante i turiste!!!
Niti jedan migrant ne može oplemeniti našu kulturu a da je ne uništi i namene svoju.

Vladimir Putin je 04.02.2013. u Dumi održao govor o nacionalnim manjinama nakon čega je parlamentom odzvanjao petominutni aplauz. Evo što je kazao:

“U Rusiji žive Rusi. Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živijeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone.
Ako oni vole šerijatsko pravo, onda ćemo ih savjetovati da idu na ona mjesta gdje je to državni zakon.
Rusija ne treba manjine. Manjine trebaju Rusiju, a mi im nećemo dati posebne povlastice, ili pokušati promijeniti naše zakone kako bi odgovarale njihovim željama, bez obzira kako glasno viču “diskriminacija”.
Na nama je da se naučimo, gledajući samouništenje u Americi, Engleskoj, Nizozemskoj i Francuskoj, ako želimo preživjeti kao nacija.
Ruski običaji i tradicija nisu kompatibilni s izostankom kulture ili primitivnih načina života u većine manjina.
Kada časno zakonodavno tijelo razmišlja o usvajanju novih zakona, mora prvenstveno imati na umu nacionalni interes obzirom da manjine nisu Rusi.”

Pogledaj Putinove intervjue Oliveru Stoneu, on tamo govori malo drugačije, 15 posto od 145 milijuna Rusa su muslimani, ali oni se smatraju Rusima. No, nitko im ne brani prakticiranje njihovih vjerskih običaja i građenje džamija te moljenje u istima, kao i oblačenje kako žele.
To ti je to, znači ljudi imaju pravo na svoju kulturu u većinski pravoslavnoj zemlji, i time su je obogatili jer su se jednim dijelom integrirali, a drugim donjeli nešto svoje ostatku Rusa.
Uzmi samo jedan naš primjer, sada kada si se digao - ako nisi Nescaffe tip - piješ tursku kavu, zar ne? To je ostalo od njihovih osvajanja u svom najčišćem (izvornom) obliku u Bosni, ali zadržalo se i ovdje, i mi smo na to navikli. Imamo i neke riječi koje su turske, mislim šećer itd...
I sada da ti dokažem kako je to zaista kultura:
Amerikanci koji žive na Starbucksu drže da je takva kava (sa socom) grčka kava, a ne turska. Mi, kako ju pijemo svaki dan, ipak znamo malo bolje. Nismo li po toj jednoj činjenici ispali pametniji od njih? A zašto, zato jer su nam Turci donjeli dio svoje kulture...
P.S. A nitko nas ne sili da to pijemo. To je naš odabir. Jel tako? Kako sam naveo, možemo piti Nescaffe, pojavljuju se i ove coffee to go američkog tipa - ali mi nismo takav tip ljudi, mi volimo zasjest uz kavu - ispričat se...

Ako već pričamo o (turskoj) kavi, negdje sam pročitao da je ovo što mi pijemo ustvari srpska kava, tj. varijanta turske kave koja je nastala na području današnje Srbije. Uostalom, turci je prave tako da kavu preliju sa vodom, dok mi stavljamo kavu u vodu.

E sad, koliko je to točno ne znam, ali sam ziher da je i to jedan vid kulturnog bogatstva.

m@xym, zato sam i napisao da je u Bosni ostao najčišći oblik turske kave. Svaka zemlja bivše Juge ima svoj način kuhanja iste. Koji je pravi, zaista ne znam - ali vjerujem baš taj bosanski. No, to je manje bitno - ovo za kulturu sam htio naglasiti i drago mi je da si me skužio.

Kava je porijeklom iz Etopije a Atapi su je doljeli u Europu.
S druge strane, turska kava se radi tako da se poprzi i onda melje, pa kuha.
Tesko da pijete bas tursku kavu doma.

Ovo za paljenje zemljišta zbog eventualne prenamjene u građevinsko zemljište se već pojavilo u komentarima, pa i nekim člancima (navodno se opožareno zemljište u određenom roku može prenamjeniti u građevinsko, što je u normalnim uvjetima gotovo nemoguće) na netu, ali mi se ne čini baš previše uvjerljiva tvrdnja. Skupio sam neke godine života pa se sjećam podosta požara u Dubrovniku i okolici, i baš se i ne sjećam da se na nekom od područja koje je izgorilo nešto konkretno izgradilo, a većina novoizgrađenih parcela nikad nije bila zapaljena. Dakle, ta teza mi više udara na 'teoriju zavjere'.

Prije će biti da su požari uzrokovani jednim djelom nemarom ljudi (požari koji nastaju u vrijeme poljoprivrednih radova), ili su djelo piromana (više manjih požara u kratkom vremenskom periodu, na teško pristupačnom terenu).

m@xym, ma i napisao sam da sam se samo zapitao. A s ovom najnovijom buktinjom, koju su izazvali 18-godišnji klinci iz Radića kod Drniša (njih četvorica mislim, s dvojicom rođaka koji su došli na ljetovanje iz Srbije) - ispada da zaista to rade piromani ili mali glupani uživanja radi. Pa i onih prijašnjih sedam požara oko Splita je neka žena zapalila, isto piromanka. Nije mi jasno uživanje u gledanju vatre i prirode kako gori...
Žabac, kada sam bio mali i odlazio kod dede i bake u Vrbovsko, oni su mljeli zrnca kave ručno u bakrenoj drobilici s ručkicom gore. Kada bih došao, moj je zadatak bio okretati tu ručkicu dok mi ruka nije otpala da se zrnca smrve kako treba. Ali toga se rado sjetim, bio mi je doživljaj.
Sada je kupujemo već smrvljenu, napredak i manjak slobodnog vremena čine svoje. A to da nije turska kava - ok - onda ne znam čija je. Možemo li se barem složiti da je "derivat" turske kave ili ćeš i to negirati?
Evo ti o načinima konzumacije pa si pročitaj kako je Bosanci konzumiraju, i reci mi gdje je razlika u odnosu na tvoj opis originala?
www.kava.hr/Nacini_konzumacije.html
P.S. A ovaj detalj gdje je kava otkrivena nije bio potreban, na to se nisam niti referirao. Ako ćemo u detalje, pastir ju je otkrio kada je vidio da mu koza ili ovca (šta već, ne znam) skače ko luda nakon što je pojela neke mrvice s obližnjeg grma.
A najskuplja kava na svijetu?
To je tek smijeh.
Kopi Luwak, koja se radi od zrnca kave uzgajanih u Indoneziji koja prvo pojedu tamošnje vrste divljih mačaka, i onda ih probave i iseru. A od toga se radi kava. I navodno je i najbolja, a sigurno je najskuplja kava na svijetu.
www.most-expensive.coffee

Ispada kako bosanci prvo melju kavu i onda je prze.
Zar oni ne koriste przenu kavu i onda ju jos malo nakon mljevenja ispeku?

E to zaista ne znam.
Možda će se na threadu javiti ljudi iz BiH pa će sami reć, oni odgovor znaju sigurno.

zabac kaže:


Eto, sad znaš i kakvu kavu ja doma pijem.
Ti zapravo sve znaš. Čemu uopće diskutiramo?
Ja tebi lopatu argumenata, a ti na to "Ništa ja to ne vjerujem, ja po svom." Jel ti možda radiš u nekoj javnoj službi?

Gjuroo kaže:


Što se boldanog tiče, vrlo dobro to znam, jer sam proputovao cijeli svijet i još putujem zbog posla koji radim. Normalno da je ljepo upoznati druge ljude i njihovu povjest, tradiciju i kulturu. To je ljepo, ali u toj zemlji, a ne ovdje kod mene.

Zašto sam napisao da je papa "prolupao", pa zbog ove njegove izjave ‘Prava migranata dolaze ispred brige o nacionalnoj sigurnosti’ .
Nepostoji nitko čija su prava iznad nacionalne sigurnosti, to je svetinja kao i država.

Papa želi vratiti crkvu na temeljne vrijednosti ? Da, ali je on opasan zidinama i prima samo turiste, nek bude kao majka Terezija, jer mi je ovak to dvolično. Ja zasigurno neželim biti majka Terezija i odreći se svega da bi drugom pomogao, ne kažem da neću pomoći, samo u razumnim granicama.

@Đuro,@ smayoo i ostali liberalni ljevičari, imate ljepe tekstove i čitajući ih mogli bi reći da bi ih svi potpisali, ali stvaran život je sasvim nešto drugo, zasigurno nije bajka, a i vi imate podosta godina da znate da je tome tako. U životu ništa nije besplatno, ako nekome date neka prava netko drugi mora izgubiti, jer je to jednostavno tako kako je.

Kad vidim pojedine gradove na zapadu ili regije neke zemlje, gdje je domicilno stanovništo u manjini, pitam se šta ti ljudi misle, koje nitko nije ništa pitao. Sretan sam da kod nas nije još taj slučaj. Mnogi od vas neznaju koliko nam znači da imamo državu, pogotovo oni koji nisu živjeli vani. Evo nedavno sam bio u Finskoj dva mjeseca. Sve je bilo krasno, ljudi su ok, kulturni i pristupačni, ali nije to moja zemlja. Kad sam došao u Frankfurt i kad me je stjuardesa pozdravila na našem s dobar dan, odmah sam se osjećao da sam doma i neka pozitivna vibracija me je preplavila.

Kloba kaže:


Ti bi Kloba kao novinar trebao neke stvari prepoznati. Ono što je govorio u Dumi to i misli, a za jenkije je malo umotana priča. Ovo drugo boldano ti ide odprilike ovak, da bude posve jasno. Normalno je da oni imaju svoja prava na vjeru i običaje, ali on je želio reći da kad bi nekom Muslimanu smetalo da ti jedeš na cesti i piješ vodu za vrijeme Ramazana, da taj slobodno može potražiti drugu domovinu.

Što se tiče kave, Turci koji je btw. rijetko piju, poljevaju je s vrućom vodom kroz razne slične aparate. Takvu kavu piju i Skandinavci, Filipinci, Kostarikanci i cijela Amerika, latino i ona druga. Uvjek mi je bilo teško naći espresso kavu u takvim zemljama.

Hmm.. možda nije na tragu onoga o čemu se piše zadnjih par postova za i protiv, ali nije ni daleko od toga, a kako je priča iz stvarnog života ipak ću je napisati.

Sjedim nekidan na kavi sa frendicom i kako se nismo vidjeli negdje od svibnja pričamo o svemu i svačemu i u jednom trenutku kaže ona da li znam da su joj starci prodali kuću na Viru.
Odgovorim negativno i pitam zakaj jer znam da je njen otac uvijek pričao da će trajno odseliti na Vir kad unuci porastu (a i zadnjih 15-ak godina su joj starci bili više tamo nego u Zagrebu).
Njen odgovor je bio da su zadnjih par godina njeni starci i ona sa svojom obitelji vikendicu koristili sve skupa 2-3 tjedna godišnje i to van sezone jer su skoro svi oko njih prodali svoje vikendice i da su im sad susjedi bili (citiram): "od Vardara pa do Triglava i da toliku količinu seljačije, nekulture i netolerancije jednih prema drugima nisu više mogli trpjeti", pa me baš zanima što bi ona rekla na razmišljanja o obogaćivanju kulture dolaskom ljudi sa strane.

hr.wikipedia.org/wiki/Kava
hr.wikipedia.org/wiki/Turska_kava
Pa mi recite da ovo što pijemo doma kada se probudimo nije najsličnije turskoj kavi, na prvom linku jasno piše kako se širilo - preko Turske do Balkana, odnosno i nas. Ajmo sada više dosta o kavi.
Cairblanco - nijedna priča nije niti crna - niti bijela. Istina je uvijek u sredini i život je siv.
A Putin, kao i svi političari svijeta - ne priča cijelu istinu ni u dokumentarcima, niti u Dumi.
Poanta je bila baš to, ako oni poštuju Ruse, jer muslimanske zemlje na Kavkazu su pod Rusijom još od doba carevine, smatraju se Rusima i sve ok za obje vjerske zajednice. Šta nacionalni Dagestanci ili Čečeni rade doma, odnosno žive li šerijatski u svoja četiri zida - nije ih briga. Ako se pobune, sravne ih sa zemljom - nisam glup.
Ali pričali smo o kulturi. A u svakoj zemlji i u svakoj zajednici ima seljačina. No, dobro. Nije bitno. Ne da mi se više...

cariblanco kaže:


Ako ćeš mene pitati, svetinja su Otac, Sin i Duh sveti.
Pripadnost Narodu i Državi su mi po hijerarhiji vrijednosti ispod toga.



Pa nije novost da je Crkva dvolična i to u prilično ružnom ekstremu. No, dvoličnost ili dvojnost su neizbježan dio ljudske prirode.
Što se Pape Franje tiče, ne živi on samo u zidinama. Ima on svojih eskapada kao npr. kada je prao noge izbjeglicama... Ima toga vjerojatno još, ali se sad ne mogu sjetiti. Znam da je od početka službe svako malo šokirao stado.

U kontekstu izbjeglica, mislim da Papa Franjo priprema svoje "stado" na nešto neizbježno, što treba prihvatiti otvorenog srca, kao Božju volju.
Dakle, "ne budite pi**e već prihvatite ljude u nevolji, kako bi i sam Isus Krist napravio".



U životu ništa nije besplatno osim samog života

Ma gle... Ne mogu reći da si u krivu... Čak štaviše, strongly ću se složiti s time da je - tako kako je.
Klatno klati s jedne strane na drugu, pa nazad istim putem. Nekad dobiješ, nekad izgubiš. Nekad ti dođu izbjeglice, nekad si i sam izbjeglica, a nekad živiš 10 godina u blagostanju. Sve je stvar kako ćeš se nositi s bilo kojim slučajem. Žabac će vjerojato grintati i u blagostanju i žaliti se da ga nešto žulja, a netko će i u izbjeglištu slaviti Boga što je živ i što ima novu priliku.

Stvaran život je stvaran život. Stvaran život je stvari koje se događaju. Stvaran život je da se događa migracija naroda. To se događalo prije nego što sam se ja rodio i to će se događati i kada mene više ne bude. Nekad se to dogodi s manje prolivene krvi, a nekad s više.

Život JE bajka, samo što je nekad bolna, brutalna i krvava



Svuda pođi, al se kući vrati iliti There's no place like home. Nema do korijena. I ja volim taj osjećaj kad se vratim kući.

smayoo kaže:


To uopce nije islo tebe.
Sto ti imas protiv javne sluzbe?

Protiv javne službe nema nitko ništa efikasno, em su spori, em su neučinkoviti!

m@xym kaže:


Sljedeci put kad ides ljecniku, sjeti se ovoga sto si rekao.

Ne brini, sjetim se toga svaki put kad sam u bilo kakvom kontaktu sa bilo kojom državnom službom, pa i sa zdravstvom.

Iz osobnog iskustva, u više navrata zadnjih desetak godina, mogu ti reći da se 'Hitna' slobodno može preimenovati u: 'Spora'.

Niti jedno 'gostovanje' u navedenoj službi nije trajalo kraće od 5 sati, a u jednom slučaju, kada je brzina reakcije doktora bila vrlo bitna (iako sam život nije bio u pitanju), navedeni doktor se pojavio tek nakon tri sata, i to tek nakon telefonske intervencije 'preko veze'.

Zanimaju me iskustva sa zdravstvom u drugim drzavama.

Mislim da je problem kod nas što ljudi ne razlikuju "Hitna medicinska pomoć" i "Dežurna medicinska pomoć".
Sa dežurnom i ja imam svakakva iskustva, i dobra i loša... sa hitnom službom samo pozitivna jer da nije tako ne bih sad tipkao po MBP.

Kod nas nema "Dežurne medicinske pomoći", nego "Hitna pomoć" i "Hitni bolnički prijem" (baš tako se nazivaju ti odjeli), s tim da se ova prva nalazi u zgradi koja je fizički odvojena od bolnice (udaljena nekih 150 m od zgrade bolnice).

Standardna procedura (kada pacijente ne dovodi vozilo hitne pomoći) je ta da prvo ideš u zgradu "Hitne pomoći", pa onda tamo čekaš na red ili odmah uđeš unutra (ovisno o hitnosti), zatim oni naprave inicijalni pregled i onda te (sa internom uputnicom) u pravilu pošalju u "Hitni bolnički prijem", na kojem te opet pregledavaju pola dana, i nakon cijele te procedure, završiš na odgovarajućem odjelu na operaciji ili liječenju.

Kada vozila hitne pomoći dovode npr. ozlijeđene u prometnoj nesreći, odmah idu na "Hitni bolnički prijem" ili direktno u operacijsku dvoranu.

Sve u svemu, organizacija na razini 'Bolnice na kraju grada', tko je to osmislio ne znam, ali pacijenti su svakako oduševljeni.

zabac kaže:


Ma šala, Žabac... Vidiš smajlija valjda...

Vidi... I tebi, i Cariblancu, i JOHNu, mogu jedino ponoviti - ja ne dijelim ljude na "naše" i neke druge. *SVAKOM* od nas se može dogoditi da ga zadesi tko zna kakva nesreća i da ovisi o milosti i pomoći posve nepoznatih ljudi (jer onih na koje se inače oslanja nema na pomoći, bilo da nisu spremni na takvu žrtvu, bilo da su i sami nastradali, bil da nisu blizu...). Ne znam... očito je da od one stare narodne "sit gladnom ne vjeruje" ne možemo pobjeći ma koliko sami sebe smatrali civiliziranima (hm... ).

Čudi me, svi smo tu negdje, oko te dobi, da je nemoguće da se ne sjećamo rata i sveg tog jada i čemera u kojem smo tada bili. Znaš čega se ja sjećam? Sjećam se 1993. kad sam išao na praksu u Njemačku. Ovako je to bilo...

5 (pet) vlažnih, hladnih jbnh zimskih noći sam proveo u redu (bolje reći - gunguli) u ulici Alexandera von Humboldta (u Zagrebu). Znaš što je tamo? Ne znaš? Njemačka ambasada.

Zašto njemačka ambasada. Jbg, onda smo mi, građani Hrvatske i naši susjedi iz BIH bili - Sirijci i kojivećne. Nije se moglo u Njemačku bez vize, ili azila. A na dan su primali (ne sjećam se više točno koliko) zahtjeva. Ako nisi taj dan predao, dođi sutradan. To jest - sutranoć. Jer ako nisi došao najkasnije do 11 navečer stati u tu gužvu, nisi imao nikakve šanse ujutro biti među tih nnn čije zahtjeve će primiti iduće jutro.

Ja nisam želio izbjeći u Njemačku. Želio sam samo otići gore, odraditi studijsku praksu i vratiti se u Hrvatsku, upisati 4. godinu. Ali tko te pita. Tamo ti je ambasada, predaj papire, kao i svi drugi.

Uspio sam na kraju predati zahtjev. I dobio sam odbijenicu. Nisu mi odobrili vizu jer nisu smatrali moju prijavu "vjerodostojnom". Čitaj - mislili su da lažem i da se ne namjeravam vratiti kući, a, kako nisam imao ništa (obitelj, imovinu ili stalan posao) što me veže za Hrvatsku, rizik je bio tim veći.

Otputovao sam u Njemačku svejedno. Kao ilegalac. Ne mogu se "pohvaliti" da je to bio neki osobito avanturistički čin. Jednostavno - računao sam na to da od 1992 nije više bilo redovne granične kontrole između Austrije i Njemačke, a u Austriju se moglo bez vize. Znao sam da mi se može dogoditi svašta, uključivo i zatvor, i izgon, ako me uhvate u Njemačkoj bez vize, ali eto. 22 godine mladosti nadomjeste jako puno pameti.

Ono što mi *uopće* (vjerovao ili ne) nije palo na pamet je bilo da će me poslodavac (tj. firma koja me primila na praksu) odmah prvi dan s nekim papirima uputiti u lokalnu policijsku stanicu da se prijavim (gdje stanujem i gdje radim, koliko ostajem, itd.). Super fora, ha?

Elem, u policiji sam završio, sa svojim indijansko-šepavim njemačkim (4 godine korištenja kompjutera s njemačkim OS-om, 2 semestra u Varšavskoj i par dana "prakse" prethodno ljeto s jednom Alexandrom iz Aachena ), u uredu nekog vrlo nervoznog, vrlo arogantnog i vrlo otvoreno zlonamjernog i neprijateljski nastrojenog inspektora iz odjela za useljenike. Stilom komunikacije me je naš Hammer jako podsjetio na njega. Vrlo jako.

Uglavnom, čovjek me je od prvog trenutka kad sam ušao unutra i teškom mukom ispetljao svoju gramatički unakaženu rečenicu (otprilike "Dobar dan, ja sam poslalo iz firma Siemens na vas po ausvajs za biti u Njemačka zum Berufspraxis do okrajak od ljeto.", samo što je trajalo, u mojoj percepciji jedno sat-dva da ja to izgovorim ) - neskriveno zamrzio. E, ali kad smo došli do toga da me zatraži "Ihrer Paß, bitte?", ja se us*o. Načisto. Tek sam u tom času skužio u kakvo sam govno ugazio.

I sad ja počnem mucati i petljati... Meiner Paß... ich... ovaj... habe nicht... mislim... hier... mit mich... ja... ovaj... oder... ist... in Studentenheim. Ja... mit... ovaj... der Schef hat... es... nehmen... weil... (gut) (nakašlj)...

I tu negdje čovjek popi*di potpuno i prebaci se na vrlo solidan engleski (tu, vrlo vjerojatno, svaka sličnost s domaćim policijskim snagama iznenada prestaje ), vidno ljutit, da kako to mislim nije pasoš kod mene, što bi mi ga netko u studentskom domu zadržao itd. Da kakve su to muljaže, da jel ja mislim da on ne zna kako operiramo mi "Turkei" (tu riječ "Turkei" je izrekao s takvim beskrajnim gađenjem i prijezirom da ja to jednostavno ne znam interpretirati na takav način, ni da 100 godina vježbam), da je njemu pun q... nas divljaka s istoka koji dolazimo u Njemačku džabalebarit, krast i prosit po ulicama.

Počne mi mahat lisicama i prijetit da mu kažem kome sam ukrao te papire od prakse. Ja mu pokazujem svoj studentski indeks, sliku, ime, ime na papiru iz firme, molim ga da se smiri i ponavljam da sam putovnicu morao ostaviti u domu jer me tako tražio upravitelj. Što nije bila istina, putovnica mi je bila u džepu cijelo vrijeme, upravitelj se samo tražio 400 DEM za prvih mjesec dana i 300 DEM kaucije za štetu u sobi.

Čovjek me, dakle, nije nijednom udario, niti, čini mi se, uopće dotakao, ali verbalnog nasilja nije nedostajalo. Bio sam "stinking lousy piece of balkan shit", bio sam "filthy turkish animal", pa onda, kako je gubio živce, "schwules Ausländer" (došljak pederčina, pederski došljak, kako već) itd. Bio sam vrlo ozbiljno ustrašen, tresao sam se ko šiba i samo sam ponavljao jedno te isto, pokazivao indeks i govorio da mi je putovnica u domu. U jednom trenu je, od tog njegovog urlanja, došao neki njegov kolega na vrata, pitao ga što se događa, ovaj mu je odgovorio nešto kao "ma ništa, ilegalni useljenik, obrađujem ga", ili tako nešto, a ovaj sa vrata nešto u stilu "a, to... naje*i mu se majke ha ha ha" i ode.

U nekom trenutku je valjda zaključio da sam previše uporan da bi bio uobičajeni došljak pederčina pa je promijenio pristup. Vratio se na njemački i "OK, dann rufe ich der Studentenheim deine Geschichte zu überprüfen. OK?" (Nazvat ću onda u studentski dom da provjerim tvoju priču.). Nemam pojma otkud mi taj impuls krajnje mirnoće kad sam rekao "Aber natürlich! Bitte!". A u sebi "Kretenu jedan koji ti je q... šta ćeš sad?".

U domu se javio Moustafa. Dečko je iz Maroka, na stipendiji njemačke vlade došao u Karlsruhe studirati strojarstvo na tehničko sveučilište, a u domu je radio kao portir (zapravo concierge, kućepazitelj, recimo) da zaradi neku ekstra kintu. Zapravo jedan jedini čovjek izvan firme u koju sam došao kojeg sam uopće imao prilike sresti. Bio je na porti kad sam došao, otpratio me do sobe, pokazao gdje je što, vrlo ljubazno i prijateljski pitao tko sam, otkud sam i što radim u Karlsruhe. Sveukupno smo se družili nekih 20 minuta, a komunikacija je relativno štekala jer sam ja bio loš u njemačkom, a on otprilike jednako tako loš u engleskom. Ali u tih 20 minuta sam naučio "šokran" - "hvala" na arapskom, a on je naučio "hvala".

Uglavnom, čovjek se javio na telefon i u djeliću sekunde ubrao o čemu se radi. I potvrdio "prljavom Harryju" kako je upravitelj doma zadržao moju putovnicu da bi me prijavio policiji i da šta sad više oni hoće, jednom ovako, drugi put onako te da je zadnji put policija njega došla u dom zajebavat jer da je dom trebao prijaviti novog stanara policiji, a ne da se on sam ide prijavljivat tamo.

Policajac potpuno zbunjen poklopi slušalicu, ovjeri mi papir za firmu, vrati mi sve skupa i pokaže mi prstima svoje oči pa mene (ono, kao - "pratim te") i trgne mi glavom prema vratima ("gubi mi se s očiju"). Sve onako fino, uljudno, policijski.

Moustafu sam sreo popodne kad sam došao u dom, zahvalio mu se beskrajno i ispričao mu cijelu priču. Znaš što mi je čovjek na to rekao? "Treba li ti novca? Jesi li gladan?" Čovjek koji je radio što god je dospio da si skuca neku kintu i koji do tada (kasnije mi je pričao) nikad u životu nije nosio ni komad odjeće, ni obuće koji nije bio "second hand". I još me je pitao "Znam da je kod vas rat, je li ti netko tvoj poginuo?". Nije me ni pitao je li mi kuća srušena, to mu se vjerojatno podrazumijevalo.

Eto tako. To vam je istinita priča iz života, moji dragi jabučari-ksenofobi. Iz ne tako davne prošlosti. Ostavljam vam slobodu da zaključite što god želite. Ili da ne zaključite ništa. Kako god vam drago.

I tako je Smayoo ostao kulturološki bogatiji, kao i Moustafa koji je ispao i gospodin ČOVJEK. Em su naučili reći hvala svatko na jeziku onoga drugoga - em je Marokanac Smayii ostao u lijepom sjećanju do dana današnjeg.
Jako poučna priča.
Bravo Smayoo!
A zaista - rat smo svi stvarno brzo zaboravili.
Ali negdje sam čitao da mozak sam sebe štiti tako da ružna sjećanja potiskuje, a lijepa vraća - možda je i to razlog što se tih dana sjetimo rijetko. Bilo kako bilo, super tekst - šta jest jest.
Ostali neka vade vlastite zaključke, ovo je moj.
I ne mogu vjerovati da papu Franju, a veći ste vjernici od mene, na tu izjavu karakterizirate kao luđaka. Pa on ide onom Isusovom "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, i ljubiš mene" - tako nešto. Bližnji tvoj u tekstu u Bibliji nije naš rod, nego svaki čovjek koga susretnemo - kao što je Smayii musliman ponudio hranu i piće, jer je znao odakle dolazi. Ponudio bi mu je čovjek ovako i onako, po priči se vidi da je dobar lik.

Ne samo hranu i piće. Ponudio mi je novaca. Čovjek koji novcem prilično oskudijeva. Stipendija mu je pokrivala školarinu, knjige i smještaj u domu, a za sve ostalo (odjeću, hranu...) si je morao sam zaraditi. Uz studij strojarstva.

Kloba kaže:


Kaj se tice rata, nitko ga nije zaboravio, ali je malo tko naucio nesto iz njega. Ili je naucio krive stvari.

Meni je sve cini da ima grupa kojima se rat omilio i da bi vrlo rado u jos jedan stiteci jednobojnu Hrvatska. Ne mislim na Jabucnjak ekipicu, ovdje je manji postotak ksenifobije, nacionalizma, prostakluka i gadosti naspram drugih portala, elektronickih novina i tv kanala koje pratim s vremena na vrijeme.

A ovo o mozgu vjerojatno nisi citao vec ti je mozak opran Gabicinom izbedbom "Pamtim samo sretne dane"

Ako je ovo trebala biti fora, sve ok - nisam je skužio.
Ipak, čitao sam o tome, nisam slušao Gabi Novak sigurno. Nju ne bi slušao ni da sam njeno godište, a znatno sam mlađi.
A prije toga sam slušao o tome staru i kolegicu od stare koja je specijalizirala psihijatariju u razgovoru.
Tada sam prvi puta čuo da mozak ima automehanizme zaštite koje štite osobu od neugodnih sjećanja pokušavajući ih potisnuti. Čitajući od tome, došao sam do oprečnih mišljenja - jedni tvrde da je neugodna sjećanja moguće ukloniti psihijatrijskim intervencijama, ali jedna grana psihijatrije tvrdi da mozak ima vlastite mehanizme samozaštite.
Inače, psihijatrija je najmlađa grana u medicini, koja se u vrijeme studiranja mojih roditelja (60-e godine prošlog stoljeća) striktno vezala uz neurologiju. Tek kasnije se odvaja u samu granu za sebe, da bi se u novom mileniju počela znatnije širiti - jer mozak je čudo, i trebat će nam još puno godina da ga potpuno odgonetnemo - na koji način radi što radi - itd. Naša raspoloženja ovise o tri hormona u mozgu, tzv. hormonima sreće: dopaminu, endorfinu i serotoninu. Ako jedan od njih nije na nivou koji valja: mi postajemo alkoholičari, ovisnici o slabijim ili jačim narkoticima (i legalnim i ilegalnim) ili ono najgore, duševni bolesnici.
Evo ti nabrzaka tekst jer mi se u ovo doba ne da tražiti ništa više samo da bih ti nešto dokazao. Ovo je doslovno prvi rezultat s Googlea:
www.24sata.hr/lifestyle/zamke-uma-rupe-u...zmisljotinama-459141
Ako na Jabučnjaku ima netko tko je studirao psihologiju ili psihijatriju, potvrdit će ti isto.
Naravno da je trauma isprva jako gadna, zato se i zove trauma. Sada konkretno govorimo o psihičkoj, da ne bi bilo zabune.
Ali kasnije mozak - ponavljam, po toj grupi psihijatara - gradi automehanizme potiskivanja i gura ju dublje u podsvijest. Meni to zvuči normalno. To bi i trebao raditi.
Zamisli da cijeli dan, ili cijeli tjedan, pa cijeli mjesec razmišljaš samo o lošim stvarima koje su ti se desile u životu?
Ispao bi depresivan, zar ne?
Opet ponavljam, ako je bila samo fora - nisam je skužio - već sam i umoran - pa se ne ljuti na ovo - mada mislim da te nigdje nisam niti najmanje uvrijedio. Samo sam pokušao prenjeti svoja sjećanja o toj temi.

Kloba kaže:


Glupa, ali da, ipak samo fora... pa zato i smajlic... posto smo isto godiste, pomislio sam da je nekom od tvojih ukucana krajem 80tih radio zapeo na 88,1 kao mojoj baki. Radio Sljeme. Svako jutro, oko 7:43 i pol, Gabi - Pamtim samo sretne dane by A. Dedic

Pjesma je sa Zagrebfesta 79. Jedan od festivala gdje su autori bili zvijezde, a pjevaci - izvodjaci pjesama.. Dosta cesto su pjevaci pjevali vise pjesama.

A najdraza stvar sa Zagrebfesta ikad mi je...:



Vsak na mlin svoj piha kak i u nasim diskusijama..